REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P – 1251/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vjekoslavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja STAKLOREZ-BURIĆ d.o.o., Pregrada, Ulica Josipa Štruka 20, OIB: 60069586562, kojeg zastupa punomoćnica Snježana Burić, odvjetnica iz Pregrade, protiv tuženika HARMONIJA DOMA d.o.o., OIB: 7239556000, Šmartno ob Paki, Mali vrh 73a, Republika Slovenija, radi isplate, dana 15. travnja 2025., bez objave,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi europski platni nalog ovog suda pod poslovnim brojem – P-eu-96/2019 12.02.2020. kojim je naloženo tuženiku HARMONIJA DOMA d.o.o., Šmartno ob Paki, Mali vrh 73a, Republika Slovenija isplatiti tužitelju STAKLOREZ- BURIĆ d.o.o., Pregrada, Ulica Josipa Štruka 20, OIB: 60069586562 iznos od 1.519,27 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od 01.11.2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 476,54 eur kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pokrenuo predmetni europski postupak u sporu male vrijednosti sukladno Uredbi (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta protiv tuženika radi nenaplaćenog računa u pravnom poslu i ugovoru o kupoprodaji robe koju je isporučio.

2. Protiv Europskog platnog naloga P-Eu-96/2019 koji je izdao ovaj sud je tuženik izjavio prigovor to je isti rješenjem ovog suda stavljen izvan snage i postupak je prenesen u građanski postupak koji je proveden prema odredbama čl. 507 l Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., NN 91/92., NN 112/99, NN 88/01., NN 117/03., NN 88/05., NN 84/08., NN 96/08., NN 123/08., NN 57/11., NN 148/11., NN 25/13., NN 89/14., NN 70/19., 80/22. i 114/22., dalje ZPP).

3. Tužitelj je podnoseći predmetni pravnozaštitni zahtjev izložio i povezani historijat kao i činjenice spora te u bitnome naveo da su stranke bile u poslovnom odnosu s osnova pravnog posla i ugovora o kupoprodaji robe - izolacijskog stakla. Tuženik je naručio od tužitelja izradu izolacijskog stakla u količini i sastavu definirano u e-mail korespodenciji stranaka i prihvaćenim ponudama. Tuženik je prihvatio ponude broj 9600 i 9600-2. te je putem e-maila poslao potvrdu svoje banke Delavska Hranilnica d.d. je avansno platio 100% dogovorene cijene robe. Tužitelj je u dobroj vjeri da je roba zaista plaćena i izlazeći u susret tuženiku zbog hitnosti roka izrade, ne nadajući se prijevarnom postupanju, robu uredno isporučio po nalogu tuženika na adresu c. na ostrožno 2, 3000 Celje. Na isporučenu robu nije bilo reklamacije niti je tuženik ikada tvrdio da nije zaprimio robu međutim isporučenu robu nije platio.

4. Za izložene tvrdnje je tužitelj priložio isprave kao dokaze kojim iste potkrjepljuje.

5. Svaka stranka u ovom sporu male vrijednosti treba dokazivati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. u vezi čl. 461. a ZPP-a) te navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica.

6. Sve navedeno u kontekstu zakonskih uređenja koja su izložena u posebnoj XXX glavi ZPP-a, glede postupanja suda u sporovima male vrijednosti, a koje bi trebala karakterizirati brzina, racionalnost, jednostavnost, instantnost i koncentracija postupka.

7. Izložena načela se funkcionaliziraju i operacionaliziraju u stranačkim ograničenjima glede iznošenja činjenica i predlaganja dokaza (čl. 461. a ZPP-a) pa i u ograničenjima žalbenih razloga.

8. Sud je u sporu male vrijednosti, koji je dakle po svojim bitnim procesnopravnim obilježjima sumarne, pojednostavljene prirode, ovlašten potrebnu istinitost tvrdnji o činjenicama utvrđivati indicijskim zaključivanjem i temeljem pretežite vjerojatnosti korištenjem likvidnih dokaza (koji se mogu odmah izvesti) u pojednostavljenoj i deformaliziranoj proceduri te izvođenjem i slijedom zaključaka o postojanju brojnijih razloga da nešto jest od toga da nešto nije.

9. Drugačije postupanje, gdje se uvode procedure i korištenje višestrukih složenih dokaza (vještačenje po vještacima različite struke) što uzroči nesrazmjerne troškove i dugotrajnost postupanja, a što i čini temeljnu razliku od redovnog parničnog postupka, time dovodi u pitanje i izvrće temeljni smisao ustanovljenja postupka u sporovima male vrijednosti.

10. Budući dakle da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da temeljem materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (ne samo pretežitom razinom vjerojatnosti uvjerenosti, već štoviše izvjesnošću utvrđenja odlučnih činjenica), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja rasprave.

11. Valja nadodati da sukladno odredbi čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

12. U postupku izvođenja dokaza sud je sukladno odredbi članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) u isprave koje priležu sudskom spisu i to: elektronske prepiske (list 8 – 11 spisa), račun s ponudom (list 12 -14 spisa), otpremnica s CMR međunarodnim tovarnim listom (list 15 – 16), pisana odvjetnička opomena na izmirenje dugovanog tuženiku pred utuženje (list 18 i 20 spisa), bankovna potvrda (list 17 spisa), dopis tuženika (list 19).

13. Iz razgledanih i isčitanih isprava proizlaze slijedeća utvrđenja činjenica: tužitelj je tuženiku nakon pisanih pregovora koji su se odvijali putem elektroničke prepiske ponudio konkretnu robu kako je specificirana i navedena u ispostavljenom računu. Ista je tuženiku otpremljena i isporučena.

14. Tuženik sve ustvrđene činjenice tužitelja i nije supstancijalno osporio. Logički se nameće zaključak da je primio robu koja je u računima navedena i specificirana obzirom na priloženu ovjerenu otpremnicu i tovarni list. Nadalje, ukoliko je u ispostavljenim računima navedeno nešto što nije u skladu sa sadržajem ugovora između stranaka glede isporučene robe onda je primalac iste dužan tome prigovoriti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Dakle, budući tuženik nije pravovremeno prigovorio (tuženik to nije niti ustvrdio) ispostavljenim i zaprimljenim računima za uzeti je da je roba kako je ona u prijepornim računima specificirana i naznačena i isporučena (bez nedostataka).

15. Nakon provedenog dokaznog postupka, a temeljem savjesne i brižljive ocjene kako svakog dokaza zasebno tako i dokaza u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čanka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

16. Iz neosporene činjenice da je roba – IZO staklo koje je specificirane prijepornim računom 3033/100/2 isporučena tuženiku proizlazi i posredno priznanje postojanja dužničko-vjerovničkog odnosa između stranaka s osnova ugovora o prodaji, odnosno neizmirene novčane obveze tuženika prema tužitelju.

17. U kontekstu nespornih činjenica, sud dakle utvrđuje kako dužničko vjerovnički odnos zasnovan među strankama po svojoj naravi predstavlja ugovor o kupoprodaji, reguliran odredbama čl. 376. - 448. Zakona o obveznim odnosima (Zakona o obaveznim odnosima - NN 35/05, NN 41/08, NN 125/11, NN 78/15, NN 29/18; NN 126/21, NN 114/22, NN 156/22. i NN 155/23)

18. Odredbom članka 376. ZOO-a propisana je uzajamnost obveza prodavatelja i kupca, na način da je obveza prodavatelja predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac mu je za to dužan isplatiti cijenu.

19. Valja nadodati kako za valjanost Ugovora o kupoprodaji, izuzevši Ugovor o kupoprodaji nekretnina, nije potrebno isti sklopiti u pismenoj formi, već je ugovor sklopljen kad stranke ugovore bitne sastojke posla točnije, predmet i cijenu.

20. Iz činjenice da tuženik nije osporio primitak robe i utuženog računa koji prileži spisu kao niti sadržaj i vjerodostojnost ostalih isprava i razviđene prepiske elektroničkom poštom sud dakle ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan, a iz činjenice da tuženik nije reklamirao utužene račune niti ih je vratio tužitelju sud utvrđuje da je i visina tužbenog zahtjeva osnovana.

21. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, obzirom da tuženik nije sporio postojanje obvezno-pravnog odnosa među strankama, a nije dokazao da bi isporučenoj robi ili računu prigovorio, te nije dokazao suprotno te da je eventualno izmirio utuženo, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

22. Valja istaknuti kako su temeljem odredbe članka 9. ZOO-a sudionici u obveznim odnosima dužni izvršavati svoje obaveze, a temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu.

23. S obzirom na to da tuženik nije podmirio utuženi iznos po nespornom datumu dospijeća naznačenom u utuženim računima, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće na iznos glavnice od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a.

24. O platnom nalogu je odlučeno u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. u vezi s čl. 507. l ZPP-a.

25. Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu, na temelju odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a, istome pripadaju i troškovi zastupanja koji padaju na teret tuženika u cijelosti.

26. Odluka o parničnom trošku sadržana u točki II rješenja temelji se na odredbama čl. 154. u svezi čl.155. ZPP-a te je stoga tužitelju obzirom na uspjeh u sporu i prema njegovom zahtjevu valjalo priznati naknadu troška kojeg čine troškovi odvjetničkog zastupanja u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te je tako istom priznat zatraženi trošak sastava jednog podneska u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 7/1 i 8/1 OT, zastupanja na jednom ročištu u iznosu od 200,00 kn temeljem Tbr 9/1 OT, uključujući pdv 25% temeljem Tbr 42 OT, što ukupno iznosi 450,00 eur. Navedenom se pridaje priznati trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eur, sveukupno 476,54 eur.

27. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci bez objave ove odluke (čl. 507. s st. 1 ZPP-a).

U Zagrebu, 15. travnja 2025.

S U D A C

Vjekoslav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu e komunikacijom, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA

- Tužitelj po pun

- Tuženik