REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

PREKRŠAJNI ODJEL

Poslovni br. Pp -913/2025-13

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama u prekršajnom predmetu po sucu ovog suda Ankici Crnjak uz sudjelovanje Darije Ćosić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ZU radi djela prekršaja iz čl. 22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24) i čl. 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12) pokrenutog optužnim prijedlogom IX. policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/25-5/8546, ur.br. 511-19-35-25-1. od 03.04.2025. u smislu čl. 222. i čl. 183. st. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) donio je dana 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: ZU, sin Z, rođ. **.**.1991. OIB: [osobni identifikacijski broj], sa stanom u [adresa], neoženjen, otac jednog djeteta, nekažnjavan

k r i v  j e

I 1. što je dana 02. travnja 2025. u 16,30 sati u [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj bivšoj nevjenčanoj supruzi SU na način da ju je vrijeđao pogrdnim riječima vičući :"Ti si luda, trebaš se liječiti, za Vrapće si, za to dijete i plače", a što je kod SU prouzročilo povredu dostojanstva, osjećaj straha i uznemirenosti

čime je počinio prekršaj iz čl. 22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

2. što je tom istom prilikom stvorio neprijateljsko i ponižavajuće okruženje na temelju spola prema Kristininoj majci ĆU na način da je istu glasno vrijeđao pogrdnim riječima: "Ti si luda, ti si za liječenje" te je svoju desnu ruku prislonio na desnu stranu Vesninog lica i na taj način ju odgurnuo od sebe pri čemu ista nije zadobila nikakve vidljive tjelesne ozljede, a što je kod iste prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost

čime je počinio prekršaj iz čl. 25. st.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije pa mu se na osnovu istog propisa utvrđuje

za prekršaj pod toč. 1. novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura

za prekršaj pod toč. 2. novčana kazna u iznosu od 664,00 (šestošezdesetčetiri) eura

Temeljem čl. 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 964,00 (devetstošezdesetčetiri) eura

II Temeljem čl. 40. Prekršajnog zakona vrijeme provedeno u zadržavanju od dana 02.04.2025. godine u 19,40 sati do dana 03.04.2025. u 0,9 sati, računa se kao 2 (dva) dana zatvora, odnosno, 79,63 (sedamdeset devet eura šezdeset tri centa) računajući svaki započeti dan zatvora kao 39,82 eura (trideset devet eura i osamdeset dva centa), stoga okrivljenik ima za platiti još 884,37 eura (osamsto osamdeset četiri eura i trideset sedam centa), novčane kazne.

III Temeljem čl. 33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu putem priložene uplatnice u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude. Temeljem čl. 183.st.2. Prekršajnog zakona okrivljenika se upozorava da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena, u protivnom će se postupiti u skladu s člankom 34. Prekršajnog zakona.

IV Temeljem čl. 139.st.3. Prekršajnog zakona, čl.138. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, putem priložene uplatnice u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, u protivnom će se postupiti u skladu sa čl. 34. Prekršajnog zakona i čl.152.st.4. i 11.istog Zakona.

V Temeljem čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku se primjenjuje zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, oštećene SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa stanom u [adresa], u trajanju od 2 (dva) mjeseca, u mjestu njena prebivališta, te stanovanja, na način da isti ne ulazi u prostor stanovanja žrtve nasilja u obitelji, kao i na svim drugim mjestima gdje se kreće žrtva nasilja na udaljenosti od 100 metara, a koja se povjerava na provedbu IX PP Zagreb.

Obrazloženje

1. IX. policijska postaja Zagreb podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenog gore navedenog broja, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je na saslušanju izjavio da je bio u vezi sa SU. Dodaje da oni imaju zajedničko malodobno dijete staro 7,5 mjeseci. Ističe da SU ima velikih zdravstvenih problema, tj. psihičkih problema, zbog čega je liječena više puta, imala je i 1- 2 pokušaja samoubojstva. Također u vrijeme trudnoće je bila vrlo razdražljiva i nestabilna, govorila je da će ona dijete ubiti, udarala se šakama po trbuhu. Zbog svih tih problema oni su prošle godine prekinuli vezu i od tada ne žive više zajedno. Nakon poroda ona je djetetu upisala svoje prezime, nije dopustila da on stavi svoje prezime iako se on zalagao da dijete ima oba prezimena, uveden je samo kao otac djeteta. Napominje da je ona još u trudnoći govorila da on i njegova obitelj nikada neće vidjeti niti dotaknuti to dijete. Također ističe da se on obraćao na Hrvatski zavod za socijalni rad, Podružnica Sesvete koji su upoznati s ovom situacijom. Nadalje navodi kako ima dopuštenje da svaki ponedjeljak i srijedu viđa dijete, a i prije ovoga događaja SU i njezina majka su tražile intervenciju zbog obiteljskog nasilja, tako i 17. veljače 2025. međutim svaki puta je policija utvrdila da nije bilo nikakvog nasilja, čak su SU i njena majka ĆU pred policijom rekle da odustaju i da nije bilo nikakvog nasilja. Dana 1. travnja 2025. su bili na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu i donesena je privremena mjera kojom mu je određeno plaćanje alimentacije u iznosu od 250,00 eura, viđanje ponedjeljkom i srijedom djeteta i subotom u trajanju od dva sata kada može uzeti dijete i odvesti ga k sebi kući. U odnosu na optužni prijedlog koji je sada proslijeđen sudu, navodi da je predmetne zgode došao sa igračkama u namjeri da se poigra s djetetom kod SU u kući. Nakon što je ušao u kuću SU je bila u prizemlju s djetetom, nakon što se počeo zabavljati s djetetom, ono je postalo nemirno i plakala je i on je primijetio da joj treba promijeniti pelenu, pa je pozvao SU i rekao joj da dijete plače i da mu malo pomogne, da treba djetetu promijeniti pelenu. Ističe da pri tom nije nikoga provocirao. SU je na to imala svoje komentare kao "tebe bi tata vodio kući, a ne zna niti pelenu promijeniti", "tko će te nahraniti, da li njegova stara mater sa svojom starom sisom" i sl. Dodaje da je ĆU u to vrijeme bila na katu, a kasnije je sišla i umiješala se. SU je nakon toga počela sa vrijeđanjem, govorila mu je: "Pička ti materina smrdljiva, bosanska", a onda se tu umiješala i ĆU, SU je počela nasrtati na njega i govorila mu: "Ajde udari me, udari me", urlale su po kući, a on ih je smirivao i molio da smanje ton. Dodaje da je ĆU stala na vrata, a on im je samo govorio: "Pustite me van, pustite me van", nisu ga htjele pustiti vani, a kada je izašao van on im je rekao: "Vi ste bolesnici", a SU je njegove cipele bacila vani, te im u tom trenutku rekao da ide na policiju. SU mu je na to rekla: "Ako to napraviš, ja ću te ubiti golim rukama". Dodaje da na Kristininoj kući postoji nadzorna kamera, pa se može vidjeti kako mu je bacila cipele iz kuće. Na poseban upit branitelja da li je SU bila trudna prije s nekim drugim, iskazuje da je SU bila trudna prije 10-tak godina kada ju je njezina majka odvela na pobačaj bez znanja oca, kada je SU prisilno hospitalizirana. Na daljnji upit branitelja navodi da se vodi parnični postupak u svezi skrbništva nad djetetom. Iskazuje da je zabrinut za sigurnost djeteta. Navodi da ja SU rekao: "Vi ste bolesnici", nakon čega je ona njemu jebala mater. Ističe da Vrapče nije spominjao. Rekao im je da dijete plače zbog tona, jer su one vikale, i zato što je dijete gladno i pune pelene. Kategorički tvrdi da on niti SU niti ĆU nije taknuo, one su se njemu unosile cijelo vrijeme u lice, SU mu se unosila u lice i 25 puta mu govorila "udari me, udari me", a poslije toga mu se i ĆU unosila u lice. Na daljnji upit branitelja iskazuje da on nije imao namjeru SU i ĆU poniziti niti povrijediti njihovo dostojanstvo. Ističe da je samo reagirao na njihove uvrede i povišene tonove, na način da je nakon njihovih vrijeđanja, vikanja, nakon što je izišao iz kuće rekao samo: "Vi ste bolesnici".

3. Žrtva- oštećena SU je u svome iskazu navela da je predmetne zgode njen bivši nevjenčani suprug ZU došao u 16:30 sati vidjeti dijete. Kada je ušao u kuću predala mu je dijete i napustila je prostoriju, jer je to tako dogovoreno. Otišla je na kat, a vrlo brzo je dijete nakon toga počelo plakati, ZU ju je pozvao dolje da mu pomogne i da dijete smiri. Primijetia je da je dijete pokakano i da vjerojatno zato plače. Pitala ga je da li želi on promijeniti pelene, a on joj je odgovorio da to napravi ona. Počeo joj je prigovarati da je nemoguće da se dijete sada pokakalo i da je to vjerojatno prije se dogodilo. Otišla je sa djetetom u drugu prostoriju da ga nahrani. Dijete je nakon toga opet počelo plakati, pokušao ju je smiriti i ponovno ju je pozvao. Počeo joj je prigovarati da kako ona može slušati da dijete plače. Vrijeđao ju je i govorio joj da je dijete nervozno zbog nje, govorio joj je da je ona za Vrapče, da ima mentalnih poteškoća, spominjao je neku dijagnozu. Pitala ga je da kako on misli uzeti dijete kod sebe u subotu kada ju ne može smiriti. Počeo joj je prigovarati, nakon toga je sišla njena majka. Pokušavala ga je smiriti i pokušavala mu je objasniti da je dijete malo. Dijete jednostavno počinje plakati kada nje nema. ZU to nije htio slušati, pobrao je igračke i obukao se. U jednom trenutku je uzeo dijete njoj iz ruke i rekao da on ide sa djetetom. Njena majka je rekla da to ne može učiniti, i tada je on njenu majku gurnuo na ormarić i ona više nije znala što će biti, izletila je van iz kuće i počela vikati "upomoć". Prvi susjed je došao do ograde, ZU je izletio van iz kuće i počeo vikati na susjeda, da su one obje luđakinje, kako se ponašaju, i da im je mjesto u ludnici. Nakon toga je ZU sjeo u auto i otišao. Na poseban upit suca navodi da ona nemam nikakvih zdravstvenih problema, te na daljnje pitanje da li je ikada liječena zbog psihičkih problema iskazuje da jest prije 10-tak godina na Rebru, ima dijagnozu zvanu "poremećaj prilagodbe". Bila je pod terapijom, redovito se kontrolira kod psihijatrice u [adresa] u Domu zdravlja. Redovito ide na kontrole, zadnja hospitalizacija je bila u 2. mj. 2024. jer je prekinula vezu sa ZU i jer je ostala trudna i osjećala se loše zbog svega što se dogodilo i potražila je pomoć. Tada je hospitalizirana u Vrapču i zadržana je dva dana. Ističe da je to bila reakcija na sav stres koji se dogodio u tom trenutku i puštena je iz Vrapča uz preporuku za daljnju kontrolu kod svoje psihijatrice. Dodaje da više nije pod terapijom, vodi se samo kao psihoterapija uz razgovor. Na daljnji upit suda navodi da je zadnja intervencija policije bila prije nekih mjesec dana, a prije toga se isto bila obratila policiji zbog vrijeđanja od strane ZU. Policija nije pokrenula postupke, jer se ona bojala reakcije ZU i odustala od prijave. Na poseban upit branitelja iskazuje da je njena majka pozvala policiju odmah nakon odlaska ZU, te na daljnji upit branitelja u svezi hospitalizacije prije 10-tak godina iskazuje da u vezi toga ne želi svjedočiti i odgovarati na takva pitanja. Na daljnji upit da li je njena majka zapriječila izlaz ZU iz kuće odgovara da tek kada je ZU zaprijetio da će izići sa djetetom iz kuće, onda je to učinila na način da je stala ispred njega kod izlaza iz kuće. Njenu majku je okrivljeni odgurnuo u trenutku kada je htio izaći iz kuće. Dodaje da je majku gurnuo nakon što je dijete već bilo kod nje, nakon što je uzela dijete iz njegovih ruku. Sve se dogodilo u nekoliko sekundi. Na daljnji upit branitelja iskazuje da imaju kamere na kući te navodi da je izbacila cipele od ZU iz kuće u trenutku kada je počeo vikati da je luđakinja kada joj je rekao da će uzeti dijete. Na upit branitelja da li je majka stajala na zatvorenim ili otvorenim vratima odgovara da je stajala na zatvorenim vratima, a ona je zatvorila vrata, a za to vrijeme je okrivljeni držao dijete, a njena majka je stajala ispred njega i pokušavala ga smiriti. Na daljnji upit branitelja koliko je ovaj događaj trajao navodi da je okrivljenik došao u 16:30 , a otišao je oko 17:15 sati. Na poseban upit suda da li se boji okrivljenika, odgovara da se užasno boji, a boji se i za svoje dijete, jer misli da je u stanju da se njoj osveti i njihovom djetetu. Njegovo ponašanje postaje sve gore i gore. Na daljnji upit branitelja iskazuje da u parničnom postupku nije bilo upita da li se ona okrivljenika boji, pa nije o tome iskazivala. U nastavku postupka navela je da su se događaji izmanipulirali u svezi zvanja policije, ona je 6.11.2024. otišla kod pedijatrice sa djetetom na pregled, tada je osobno otišla na policiju zato što je okrivljeni taj put izvrijeđao nju i njenu majku, ali je tada rekla dok je bila na policiji da ga se boji, da ju je strah ako predmet ide u postupak, a dana 17.2.2025. kada je ponovno zatražena intervencija policije onda je njena majka predložila da se ne pokrene postupak, ona tada nije progovorila možda dvije rečenice. Na poseban upit branitelja da li je postojala posebna suglasnost za snimanje odgovara da za tonsko snimanje izvan kuće nije postojala suglasnost, postojala je suglasnost za audio i video snimanje u kući u [adresa]. Branitelj prigovora istinitosti iskaza svjedokinje jer je suglasnost za snimanje bila vezana za kontakte. Na poseban upit opunomoćenice da li bi viđenje okrivljenika s djetetom bilo moguće bez njene nazočnosti odgovara da to ne bi bilo moguće, te da li bi primopredaja djeteta mogla ići preko njenog oca, odgovara da bi mogla preko njenog oca ČU. Branitelj okrivljenika navodi da smatra da otac SU ne bi bio podoban da predaje dijete jer isti radi u smjenama pa bi to bilo otežano.

4. Svjedok ĆU je u svome iskazu navela da je predmetne zgode u 16:30 došao ZU u njihovo kućanstvo vidjeti svoje dijete. Tom prilikom ona nije bila prisutna. Osigurani su mu uvjeti kod njih gdje može boraviti sam sa djetetom jednostavno da bi se povezao s djetetom. Boravila je na katu kuće. Prvih nekih 10-15 minuta bio je mir i tišina. Nakon 15-tak minuta dijete je počelo plakati, nisu odmah reagirali jer je dijete bilo s ocem. Tada je ZU pozvao SU jer nije znao što bi s njom i da SU smiri dijete. Dijete je bilo pokakano, SU mu je ponudila da on promijeni pelene kako bi stekao neko iskustvo, što je on odbio. Promijenila je pelene i SU je otišla na kat kuće, no nakon nekog vremena je dijete opet počelo plakati, nakon čega je ZU opet pozvao SU da se spusti dole. Dijete je svaki puta prije njegovog dolaska bilo i presvučeno i nahranjeno. SU je dijete odvela na dojenje i tu se dijete smirilo. Ponovno je dijete dala ZU i otišla. Nakon nekog vremena je dijete opet počelo plakati, pa je ZU pitao da zašto dijete plaće. Pokušala mu je objasniti da je dijete malo i da plaće za majkom. SU se vratila ponovno dolje i rekla je ZU da neka ju smiri, pa on joj je otac. Tu je čula Igorove riječi i to: "Dijete plaće jer si ti zrela za ludnicu", ona se tu polako spustila dolje. ZU je zahtijevao da oni ne budu nazočni kada on provodi vrijeme sa djetetom. Silazeći sa stepenica čula je ZU kako viče na SU : "Ti si luđakinja, tebe treba zatvoriti u ludnicu", stajala je na stepenicama i govorila im da se smire. Govorio joj je: "Makni se, ti si luda luđakinja kao ona, obje vas treba zatvoriti u ludnicu". Rekla mu je da se smiri i da kako se to razgovara. ZU je prišao hodniku mašući pritom prema njoj i govorio joj da ima dijagnozu F 40. Ponovila mu je i rekla sklopljenih ruku da se smiri. Nije dizala ton niti ga je vrijeđala. Izašao je u hodnik za njom i govorila mu je da mu ona može biti majka. Rekla mu je da je on priznao to dijete, na što se on "busao" u prsa i rekao da je on dobar čovjek. Pokušavala mu je objasniti zašto dijete plače i govorila mu da sjedne i čitavo vrijeme ga je molila da se smiri, da spusti tenzije i da mu objasni zašto dijete plače kada njegova majka izađe iz prostorije. Bio je i dalje agresivan, govorio joj je: "Neću te slušati, tebe treba zatvoriti, napravila si od kćeri luđakinju", tada je uzeo dijete u ruke i rekao da on sad ide na policiju. Ona mu nije dala da ide bilo kuda s djetetom, onda ju je odgurnuo rukom u predjelu lica, udarila je u ormarić s cipelama, vrata su pukla. U tom trenutku mu je htjela najradije vratiti, ali nije i rekla mu je: "Postavljaš se na ženu koja bi ti mogla biti majka". To se nije dogodilo prvi puta, to su već doživjele nakon pregleda pedijatra. Vikao je da će ih obje smjestiti u ludnicu, kćer se otišla požaliti na policiju, pitali su ju želi li podnijeti prijavu, no rekla je da se boji. Ističe da se zbog ovoga događaja uznemirila i to je prouzrokovalo i povredu njenog dostojanstva, policija je pozvala hitnu pomoć, ali su joj rekli da će hitnu vjerojatno dugo čekati i savjetovali su joj da ode sama na Rebro jer tamo radi i tamo dođe najbrže na red. Na poseban upit branitelja iskazuje da kada je sišla dolje i razgovarala s okrivljenikom, u jednom trenu bila je prisutna i njezina kćer SU. Ne može reći da li je bila prisutna cijelo vrijeme. Teško joj je reći koliko je trajao razgovor sa okrivljenikom, trajalo je nekoliko minuta. U njezin razgovor sa okrivljenikom uključila se i SU na način da je govorila: "Smiri se, smiri se, zašto dijete plače?!" Na daljnje pitanje da li je njezina kćer otvorila vrata, kada je vidjela da ju je ZU gurnuo, kćer je izašla na dvorište i počela vikati : "Upomoć, upomoć, S udariti će ju", tada je ZU izašao na dvorište i vikao susjedu: "Vidite li vi koje su to luđakinje!". Na daljnje pitanje da li je SU izbacila cipele okrivljenika, odgovara da vjerojatno je, ali nije bila usmjerena na to. Na daljnji upit branitelja iskazuje da njena kćer ima zdravstvenih problema. Njima je poginuo nećak za kojeg su njezine kćeri bile vezane, pa ih je taj događaj potresao. Ističe da SU nema nikakve dijagnoze, trebala je samo psihološki suport. Odlazi na razgovore kod psihologice u Dom zdravlja Sesvete. Na daljnji upit branitelja iskazuje da ne želi odgovarati na pitanja branitelja vezana uz događaj od prije 10 godina i hospitalizacije njene kćeri. Na daljnje pitanje da li bi snimka događaja potvrdila ovo što ona navodi, iskazuje da da. Protivi se da se snimka prezentira sudu. Na daljnji upit branitelja iskazuje da je osobno zvala policiju i došli su po njihovom pozivu doma kod njih. Nazvala je policiju s mobitela i to nakon što je ZU odjurio iz kuće i rekao joj da ide direktno na policiju. Ona mu je govorila da se smiri i pozivala ga natrag da on provede još neko vrijeme s djetetom, na što je on odmahnuo rukom. Na upit branitelja da li je susjed vidio kada je ona to govorila, iskazuje da je to čuo i vidio susjed. Na daljnji upit branitelja da kako je nakon odguravanja zvala ZU natrag navodi da je to učinila iz razloga jer je znala da će to ZU biti argument s kojim će na Centru prezentirati da mu je onemogućeno da bude s djetetom. Motiv zašto je zvala policiju je bio jer je shvatila što je ZU napravio i zato što ju je fizički napao i jer joj je vikao da je luđakinja i željela je zaštiti svoje dijete. Na daljnji upit branitelja da li je ona sve ovo što je iskazala na sudu isto tako i iskazala na policiji, iskazuje da je. Na poseban upit branitelja da li bi mogla prezentirati sudu kako ju je ZU odgurnuo, navodi da ju je odgurnuo s obje ruke, na način da je s lijevom rukom odgurnuo po ramenu, a desnom u predjelu lica. Nakon toga svjedokinja je prezentira kako je to izgledalo, tako da je glumila okrivljenika i pokazuje na branitelju rukama i prezentira sudu kako je to izgledalo. Dodaje da su se i djelatnici policije mogli uvjeriti da joj je lice bilo crveno od odguravanja i vidjeli su da je u šoku i zvali su hitnu. Ona nije tražila taj oblik pomoći. Na poseban upit okrivljenika koliko je trajalo sve ovo, odgovara da se ona na to ne može očitovati.

5. Svjedok policijski službenik FU u svome iskazu naveo je da je bio na intervenciji dana 17.2.2025. godine oko 17,00 sati u [adresa]. Sjeća se da je najprije razgovor obavljao sa majkom ĆU na katu kuće, većinu razgovora su obavili sa gospođom ĆU koja je rekla da ima problem sa zetom na način da ju provocira, da imaju problema sa rješavanjem skrbništva i viđenja oko djeteta, poslije su došli u prizemlje gdje je bila gospođa SU i okrivljeni. SU nije govorila ništa o zlostavljanju niti o nasilničkom ponašanju. On nije stekao dojam da je između njih narušen odnos, SU nije niti u jednom trenutnu rekla da se ona njega boji niti da je nju strah, nije bilo priča o nikakvim prijetnjama. Navodi kako su oni njih upozorili da riješe nesuglasice i da se obrate Centru za socijalnu skrb, a ukoliko dođe do nečega da se obrate na policiju. Na poseban upit opunomoćenice da li mu je poznato koliko puta je zatražena intervencije policije navodi da mu to nije poznato. Na poseban upit opunomoćenice da li je bilo govora kada je bio na intervenciji 17.02.2025. godine da bi gospođa SU izjavila da se ona boji prijaviti za taj događaj okrivljenoga navodi da to nije izjavila. Na poseban upit svjedokinje ĆU da li se sjeća zašto je pozvan na intervenciju navodi da se samo sjećam da je gospođa ĆU rekla da je bila neka provocirajuća rečenica. Dakle, on nije bio na intervenciji ovog događaja od 2. travnja 2025. godine već je prije toga bio na intervenciji 17. veljače 2025. godine.

6. Svjedok ŽU u svome iskazu naveo je da je predmetne zgode bio u dvorištu, a njegova kuća se nalazi do kuće u kojoj živi SU i MU. Dok je čistio auto odjednom je začuo vrisak od strane SU koja je vikala: " Ć pomozi!". Ć je njegova sestra, ona je bila u kući i nije čula, on je dotrčao do ograde i upitao: " Što se događa?". SU je bila vani sa djetetom, a onda je iz kuće izlazio okrivljeni i ĆU i tada okrivljeni počinje sa vrijeđanjem vičući :" Vi ste luđakinje, napušite se, vi ste na lijekovima, niti susjed vam neće doći tu, vi ste svi bolesnici", a onda je rekao da se obratio SU i ĆU govoreći: "Zovite policiju, interventnu, ili ću ja zvati." Nakon toga su SU i ĆU otišle u kuću, on se obuo i otišao. Na poseban upit branitelja okrivljenog da li je tom prilikom čuo što se događalo u kući odgovara da nije čuo, te na dalje pitanje da li je prvi puta vidio okrivljenika odgovara da je, te na daljnje pitanje da li je ranije čuo da bi bilo nekih sličnih situacija u kući odgovara da nije čuo, te da li postoji video nadzor na kući od ĆU odgovara da postoji video nadzor koji pokriva područje gdje se ovo odvijalo, na daljnje pitanje da li je prije dolaska SU vani vidio nešto da li su otvorena vrata ili nešto odgovara da nije, te da li su izbačene cipele odgovara da nije vidio da li su bile izbačene cipele, vidio je samo da je okrivljenik obuvao cipele, te da li je čuo da bi ĆU govorila okrivljeniku dok je izašao iz kuće da se vrati u kuću, dodaje da se toga ne sjeća. Na daljnje pitanje kako bi opisao okrivljenika odgovara da je mahao rukama i govorio: " I susjed vam neće doći". Te na daljnje pitanje nakon izlaska iz kuće da li je od strane okrivljenika došlo do nasrtanja na njih, odgovara da nije. Na poseban upit opunomoćenice u kakvom stanju su bile ĆU i SU odgovara da je SU bila uplašena, a sve se brzo se odigralo, te da li je SU dok je izlazila iz kuće spominjala kakvo udaranje sjeća se da je vikala samo: " Pomozite". U nastavku postupka na poseban upit opunomoćenice žrtvi SU da li bi viđenje okrivljenika s djetetom bilo moguće bez njene nazočnosti odgovara da to ne bi bilo moguće, te da li bi primopredaja djeteta mogla ići preko njenog oca, odgovara da bi mogla preko njenog oca ČU, a branitelj okrivljenika smatra da otac SU ne bi bio podoban da predaje dijete jer isti radi u smjenama pa bi to bilo otežano. Branitelj okrivljenika predlaže da se pred Sudom reproducira tonska snimka razgovora između žrtve i okrivljenika vezano uz ovaj događaj, te da se pribavi video snimka nadzorne kamere sa kuće oštećenice. Također predlaže da se pregledaju mailove koji su upućeni Centru za socijalnu skrb, a vezano za kontinuirane prijetnje od strane žrtve i vrijeđanje okrivljenika. Također predlaže očevid na licu mjesta na okolnost o kojoj je iskaz davala ĆU vezano uz navodni fizički nasrtaj okrivljenik na nju, guranje i oštećenje ormarića za cipele koji se nalazi uz vrata. Opunomoćenica se protivila da se pribaviti snimka video nadzora izvan kuće s obzirom da se događaj desio u kući, također protivi se reprodukciji navodne snimke događaja s kojim raspolaže okrivljenik, a vezano za događaj 2. travnja 2025. godine, budući da se ista ne može smatrati autentičnom niti postoji nekakva kontrolna činjenica da se radi upravo o događaju od 2. travnja 2025. niti se radi o snimci koja je od strane ovlaštenih tijela izuzeta sukladno zakonskoj proceduri. Opunomoćenica se također protivi na izvođenje dokaznog prijedloga od strane branitelja da se pregledaju mailovi s obzirom da se isti ne odnose na konkretan događaj za koji se u ovom predmetu sudi okrivljeniku te da je Č smatrao da treba pokrenuti ikakav postupak ovdje nazočne žrtve isti bi to učinio a nije. Također se protivi izvođenju dokaza koji je predložio branitelj da se izvede očevid na licu mjesta na okolnost koju je predložio.

7. U tijeku postupka svjedokinja-oštećena ĆU dostavila je Sudu bolničku prijavu iz koje je razvidno da je zadobila lake tjelesne povrede.

8. Nakon ovako provedenog postupka, tj. obrane okrivljenika, te saslušanjem žrtve SU, provođenjem suočenja okrivljenika i žrtve te, saslušanje svjedokinje oštećene ĆU, te svjedoka policijskog službenika FU, svjedoka HU, Sud je utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret.

9. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika, uvjerenja je da je ista usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti. Naime, okrivljenik u svojoj obrani u cijelosti poriče da bi se nasilnički ponašao prema SU svojoj bivšoj izvanbračnoj supruzi, njegova obrana ide u pravcu da sebe prikazuje kao žrtvu na način da je SU njega vrijeđala i omalovažavala, provocirala na način da mu je ponavljala "Ajde udari me, udari me", te da SU i ĆU njega nisu htjele pustiti van iz kuće. Navodi da je on samo rekao: "Vi ste bolesnici". Nastojao je SU prvenstveno okarakterizirati kao osobu sa velikim psihičkim problemima. Nadalje, žrtva nasilja u obitelji SU je u svome iskazu navela da ju je okrivljeni predmetne zgode vrijeđao, optuživao ju da dijete plaće i da je nervozno zbog nje, vrijeđao ju govoreći joj da je za Vrapće ,da ima mentalnih poteškoća. Žrtva je u svome iskazu naglašavala da je uplašena zbog ponašanja okrivljenika. Nadalje je provedeno i suočenje između okrivljenika i žrtve i prilikom suočenja okrivljenik je postavljao pitanja SU da li mu je ona rekla: "Jebem ti mater smrdljivu bosansku", da li zna da on snima dok je žrtva odgovorila da mu to nije rekla kao ni to da ne zna da snima, okrivljenik ju je optuživao za lažni iskaz. Sud je cijenio iskaz žrtve nasilja u obitelji koji je dan uvjerljivo, a također iz iskaza svjedoka HU čiji iskaz je dan realno i uvjerljivo, koji je događaj podobno opisao i čiji iskaz je Sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je okrivljenik predmetne zgode i pri izlasku iz kuće vikao: "Vi ste luđakinje, napušite se, vi ste na lijekovima, vi ste svi bolesnici", a također je svjedočio kako je tom prilikom SU uplašeno izletjela iz kuće i tražila pomoć. Dakle, zasigurno se ne bi tako ponašala kao što ju želi prikazati okrivljenik, a da ju isti nije tom prilikom vrijeđao te se zbog takvog ponašanja okrivljenika uznemirila i uplašila. Također je i svjedokinja ĆU u svome iskazu navela da je čula dok se spuštala sa kata kuće da okrivljenik vrijeđa SU govoreći joj da je SU zrela za ludnicu, da je luđakinja i da je treba zatvoriti u ludnicu. Dakle, Sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj bivšoj nevjenčanoj supruzi SU na način da ju je vrijeđao pogrdnim riječima :"ti si luda, trebaš se liječiti, za Vrapće si, zato dijete i plaće", pa je takvim ponašanjem kod SU izazvao osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva i time u cijelosti ostvario biće djela prekršaja iz čl. 10. t. 3. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. Žrtva je iskazivala okolnosno, dosljedno i neproturječno i u njenom iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučenim činjenicama. Osim toga provođenjem dokazne radnje suočenja okrivljenika i žrtve nasilja, potvrđena je vjerodostojnost iskaza žrtve nasilja. Smisao suočenja je kontradiktorno sučeljavanje okrivljenika i žrtve u odnosu na važne činjenice oko kojih se isti ne slažu, pri čemu se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti iskaza suočenih osoba. Dakle, prilikom suočenja je bilo vidljivo i na ponašanju žrtve da je ista pod stresom, uzbuđena i uznemirena.

10. Nadalje je Sud utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije na način da je stvorio neprijateljsko i ponižavajuće okruženje na temelju spola prema Kristininoj majci ĆU na način da ju je vrijeđao pogrdnim riječima: "Ti si luda, ti si za liječenje" te je svoju desnu ruku prislonio na desnu stranu Vesninog lica i na taj način ju odgurnuo od sebe, a što je kod iste prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost. Okrivljenik je tvrdio u svojoj obrani da predmetne zgode nije taknuo niti SU nit ĆU već da su se one njemu unosile u lice, te da je SU 25 puta govorila: "Udari me, udari me", a poslije toga mu se i ĆU unosila u lice, te da nije imao namjeru poniziti ih niti povrijediti njihovo dostojanstvo, tvrdi da je samo po izlasku iz kuće rekao: "Vi ste bolesnici". Nadalje je svjedokinja ĆU u svome iskazu tvrdila da je okrivljenik bio agresivan, da ga je molila da se smiri i u jednom trenutku ju je odgurnuo rukom u predjelu lica nakon čega je udarila u ormarić s cipelama na kojem su pukla vrata. Također je na prijedlog branitelja okrivljena prezentirala pred Sudom kako je izgledao fizički nasrtaj okrivljenika na nju. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu gdje isti navodi da nije taknuo ĆU jer njegov iskaz nije djelovao uvjerljiv dok je svjedokinja ĆU uvjerljivo prezentirala i pred Sudom kako je izgledao njegov nasrtaj i guranje, a što je potvrdila i žrtva SU. Dakle, za utvrđenje ovog prekršaja trebalo je utvrditi namjeru okrivljenika, da je postupao u izravnoj namjeri, da je imao svijest i bezuvjetnu volju u pogledu ostvarenja posljedice prekršaja da bi na temelju spola prema ĆU sporio ponižavajuće i uvredljivo okruženje. Dakle, Sud je u tijeku postupka utvrdio da je tom prilikom okrivljenik imao svijest i bezuvjetnu volju u pogledu ostvarenja posljedice prekršaja da bi takvim ponašanjem kod ĆU prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost i time u cijelosti ostvario prekršaj iz čl. 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

11. Sud je također cijenio iskaz svjedoka policijskog službenika FU koji je iskazivao realno i uvjerljivo, međutim isti nije bio na intervenciji od ovog događaja od 02. travnja 2025. godine, već je bio na intervenciji dana 17. veljače 2025. godine, sjeća se da je ĆU, majka žrtve tom prilikom izjavila da ima problema sa okrivljenikom da ju provocira, žrtva SU tom prilikom nije ništa izjavljivala o zlostavljanju i nasilničkom ponašanju. Nakon što je saslušan policijski službenik FU žrtva nasilja u obitelji je navela da su se događaji u svezi zvanja policije izmanipulirali, da je dana 06. studenog 2024. godine, nakon što je bila sa djetetom na pregledu kod pedijatrice otišla osobno na policiju prijaviti okrivljenika koji ju je izvrijeđao kao i njenu majku, ali je tom prilikom izjavila da se okrivljenika boji te da ju je strah kako će reagirati ako predmet ide u postupak. Dakle, svjedok FU se nije mogao očitovati o događaju od 02. travnja 2025. godine, a branitelj okrivljenika je istog predložio na okolnost da dana 17. veljače 2025. godine, nisu bili utvrđeni elementi obiteljskog nasilja prilikom intervencije policije po prijavi SU.

12. Sud nije prihvatio prijedlog branitelja okrivljenika da se pred Sudom reproducira tonska snimka razgovora između žrtve i okrivljenika vezano uz ovaj događaj te da se pribavi videosnimka nadzorne kamere sa kuće oštećenice. Naime, okrivljeni u svojo obrani danoj 03. travnja 2025. godine nije izjavio da bi predmetni događaj snimio, niti je djelatnike policije odmah nakon uhićenja obavijestio da bi išta snimao u kući oštećene, odnosno da bi snimao njihov razgovor, niti u spisu postoji kao dokaz kakav tonski zapis koji bi se mogao reproducirati ukoliko bi Sud i usvojio taj prijedlog. Osim toga čak i da postoji kakva snimka i da je dostavljena u spis, ista predstavlja nezakoniti dokaz iz razloga što je oštećena na zapisniku od 03. travnja 2025. godine izjavila da ona nije dopustila okrivljeniku predmetne zgode snimanje u njenoj kući. Takav stav zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske navodeći da je dokazna uporaba zvučnih snimki dopuštena jedino kada je snimljena osoba pristala na snimanje jer bi se jedino u tome slučaju ista odrekla ustavnog prava na "tajnost takvog načina ophođenja", odnosno na "nepovredivost komuniciranja" osnovu za takvo tumačenje predstavlja čl. 36. st. 1. Ustava koji propisuje da se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, čl. 36. st. 1. Ustava koji jamči slobodu i tajnost svih oblika općenja. Isto tako odredba čl. 36. st. 2. Ustava propisuje mogućnost zakonskog ograničenja tajnosti općenja kada je to nužno za provedbu kaznenog postupka (dakle, ne i prekršajnog), ta je odredba u kaznenim postupcima primjenjiva jedino kada je snimanje općenja vršeno na temelju naloga ili kada je snimanje dobrovoljno, što i u ovom prekršajnom postupku nije slučaj s obzirom da nije postojao nikakav pristanak na snimanje predmetne zgode od strane oštećene u njezinom domu. Osim toga, a budući prilikom uhićenja okrivljenik nije spomenuo djelatnicima policije da je navodno neovlašteno snimao u kući oštećene kako bi isti eventualno izuzeli snimku ako bi to smatrali potrebnim, a sada po proteku dvanaest dana od događaja može se opravdano sumnjati u autentičnost navodne snimke okrivljenika te mogućnost manipulacije sa istom na način koji poznaje suvremena tehnologija. Također Sud nije prihvatio prijedlog branitelja okrivljenika da se izvrši očevid na licu mjesta vezano uz navodni fizički nasrtaj okrivljenika na ĆU smatrajući isti neosnovanim. Također nije prihvaćen prijedlog branitelja okrivljenika da se pregleda snimka nadzorne kamere sa kuće oštećene jer se predmetni događaj odvijao u kući. Također da se pribave mailovi upućeni Centru za socijalnu skrb jer se isti ne odnose na konkretni događaj.

13. Stoga je sudac okrivljenika proglasio krivim i izrekao mu za prekršaj pod t. 1. i 2. novčanu kaznu za koju smatra da je primjerena težini počinjenog djela i stupnju njegove odgovornosti.

14. Prilikom odmjeravanja novčane kazne Sud je kao olakotno cijenio dosadašnje nekažnjavanje okrivljenika dok otegnutih okolnosti nije bilo.

15. Vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju uračunato je u izrečenu novčanu kaznu.

16. Sud je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji SU da bi se spriječilo ponavljanje prekršaja pa Sud drži da će se time u cijelosti postići svrha kažnjavanja.

17. Sud je na okrivljenika primijenio odredbu čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona na način da mu je omogućio da plaćanjem 2/3 izrečene novčane kazne ista bude smatrana plaćenom u cijelosti.

18. Temeljem u izreci citiranih propisa okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovnom stanju okrivljenika obveznog da plati trošak.

Sesvete, 24. travnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Darija Ćosić, v.r.

Ankica Crnjak, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom Prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana po primitku ovjerovljenog prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka putem ovog suda bez naplate pristojbe I to poštanskom pošiljkom na adresu Općinski sud u Sesvetama, Prekršajni odjel, Industrijska cesta 15, Sesvete.