Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: R1 Ob-89/2025-11

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Jasmini Drageljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Zvjezdani Drašner, odvjetnici u Daruvaru, protiv protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Područni ured u Bjelovaru, Masarykova 7, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, dana 24. travnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je predlagateljica SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], živjela u izvanbračnoj zajednici sa pok. DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i to od rujna 2013. pa sve do njegove smrti 12. prosinca 2024. te se ima smatrati njegovom izvanbračnom suprugom.

II. Nalaže se protustranci Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, da predlagateljici SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 226,55 Eur, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Predlagateljica SG je kod ovog suda podnijela prijedlog radi utvrđenja izvanbračne zajednice u kojem navodi da je ona s pok. GG živjela u izvanbračnoj zajednici od kolovoza 2012. te da su živjeli na adresi [adresa], da je tijekom tog vremena ostvarena potpuna zajednica života stranaka kao izvanbračnih drugova te su predlagateljica i pok. DG doprinosili financijski zajednici, snosili troškove stanovanja zajedno i troškove života, te se pomagali u zajedničkom životu.

DG preminuo je 12. prosinca 2024. u bolnici u Pakracu, a kako je isti bio umirovljenik to predlagateljica ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu po toj osnovi, ali potrebno je da se istoj temeljem čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju utvrdi status izvanbračne zajednice.

Nakon smrti pok. GG ostala su neriješena statusna pitanja predlagateljice i to posebno u odnosu na pravo na obiteljsku mirovinu, slijedom čega predlagateljica ima pravni interes da se utvrdi status izvanbračne zajednice između nje i GG, sve sukladno čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i protustranku obveže na snašanje troškova postupka.

2. Protustranka pozvana na očitovanje na prijedlog je podneskom od 25. ožujka 2025. navela kako se za priznanje prava na obiteljsku mirovinu temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju prema čl.22.st.3. pod članom obitelji koji ima pravo na obiteljsku mirovinu iz st.1.toč.1. navedenog čl.22. smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, te da je u postupku priznavanja prava na obiteljsku mirovinu potrebno priložiti između ostalog i sudsko izvanparnično utvrđenje postojanja i valjanog trajanja izvanbračne zajednice, pa se protustranka ne protivi da se ovaj postupak utvrđivanja statusa i trajanja izvanbračne zajednice provede po pravilima izvanparničnog postupka, te se opreza radi za sada protivi prijedlogu. Nadalje, protustranka predlaže da se u svrhu dokazivanja o okolnostima postojanja i valjanog trajanja izvanbračne zajednice saslušaju predloženi svjedoci predlagateljica i nasljednici iza pok. DG, te napominje kako je potrebno da predlagateljica dostavi rješenje o nasljeđivanju iza pok. GG ili dokaz zašto nije vođen ostavinski postupak te da dostav izvod iz matične knjige rođenog za sebe i za pok. GG radi uvida u bračni status.

Nadalje ističe kako predlagateljica mora nesporno dokazati postojanje izvanbračne zajednice, predočiti materijalne i druge dokaze iz kojih se može nesporno isčitati da je izvanbračna zajednica postojala i trajala najmanje tri godine prije smrti osiguranika ili korisnika mirovine, i da je izvanbračna zajednica bila između neudate žene i neoženjenog muškarca što iz ovog prijedloga ne proizlazi da je postojala izvanbračna zajednica između predlagateljice i pok. GG. Nadalje ističe kako je za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice nužno postojanje životne, ekonomske i emocionalne zajednice neudane žene i neoženjenog muškarca, odnosno izvanbračnu zajednicu karakterizira trajnost životnog zajedništva.

3.Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u isprave sadržane u spisu predmeta te je izveo dokaz saslušanjem predlagateljice, te svjedoka BG i ŽG.

4. Izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku u svezi sa odredbom članka 17.st.3. Zakona o izvanparničnom postupku NN 59/23).

5. Uzevši u obzir sve izvedene dokaze tijekom postupka, sud je stajališta da je prijedlog predlagateljice osnovan.

6. Uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) za predlagateljicu i sada pokojnog DG proizlazi da predlagateljica ima prijavljeno prebivalište od 27. svibnja 1985. pa do danas na adresi [adresa] te da je pok. DG imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 24. listopada 2012. pa do smrti – 12. prosinca 2024.

Dakle, iz navedenih isprava na istovjetan način proizlazi da su predlagateljica i pok. DG u periodu od 24. listopada 2012. pa na dalje sve do smrti pok. DG imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi.

7.Iz Izvadaka iz matice rođenih za predlagateljicu i pok. DG proizlazi da oni za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice nisu bili u bračnoj zajednici sa drugim osobama.

8. Iz rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku Mladen Čop sa sjedištem u [adresa] broj O-2698/2024, UPP/OS-O-220/2024-2 od 3. veljače 2025. proizlazi da je zakonskim nasljednikom iza pok. DG proglašena njegova kćerka MG.

9. Iz iskaza svjedoka BG proizlazi da je njemu poznata ovdje predlagateljica i pok. DG, da on živi u istoj zgradi gdje živi predlagateljica i gdje je živio sada pok. DG, te da mu je poznato da su oni živjeli u zajednici koja je potpuna nalik braku sve do smrti pok. DG i da nije upoznat sa njihovom situacijom on bi mislio da su oni formalno u braku, njihova zajednička adresa na kojoj su živjeli je [adresa] i poznato mu je da je pok. DG na tu adresu iz [adresa] došao živjeti 2012. godine. Nadalje, navodi kako je stan o kojem govori danas vlasništvo predlagateljice, ali može reći da je on uvijek kao gost tamo dočekivan od strane i DG i SG, a kada auto ne bi bio ispred zgrade nije bila niti SG jer su oni pok. DG i predlagateljica uvijek odlazili zajedno, posjećivali su kćerku predlagateljice u Zagrebu, a bili su zajedno i na vjenčanju Dušanove kćerke u Rijeci. Nadalje, svjedok navodi kako je i pok. DG imao stan u toj zgradi, te da ga je on znao samo vidjeti da je nešto ostavljao u tom stanu, ali on je 95 % vremena provodio u predlagateljičinom stanu.

Iz iskaza svjedoka ŽG proizlazi da je njemu poznato da su predlagateljica i pok. DG živjeli zajedno čini mu se negdje od 2011. ili 2012. godine kada je on otišao iz [adresa], živjeli su zajedno u [adresa], oni su bili prijatelji, posjećivali su se, te da su njemu predlagateljica i pok. DG cijelo to vrijeme djelovali kao da žive u braku i čini mu se da su posljednji ispraćaj za pok. DG organizirali njegova kćerka i SG. Svjedok nadalje navodi da je njemu poznato da su predlagateljica i pok. DG oboje imali stanove u toj zgradi u [adresa] i živjeli su u oba stana.

Iz iskaza predlagateljice SG proizlazi da je njena izvanbračna veza pa i zajednica sa pok. GG počela u jesen 2012. godine kada se je nakon smrti majke DG iz [adresa] vratio živjeti u [adresa], te da DG naslijedio od svoje majke stan u zgradi u [adresa], a da ona ima također u toj zgradi stan u njenom vlasništvu, te da su oni oba stana održavali, ali su 90 % vremena oni živjeli u njenom stanu, kad bi došli Dušanovi prijatelji iz [adresa], onda su s obzirom da je njegov stan bio prizemno ugostili ih u tom stanu jer je i bio prazniji i bilo je više mjesta. Nadalje, može reći da su ona i pok. DG bili u emotivnoj i intimnoj vezi i to može reći 24 sata dnevno od 2012. pa sve do trenutka kada je on morao otići u bolnicu 10. prosinca 2024., a on je preminuo **.**.2024., a i u to vrijeme oni su ga stalno posjećivali u bolnici. Navodi da su brinuli cijelo vrijeme trajanja njihove zajednice jedno o drugome, radili zajedno, pomagali si i zajednički su snosili troškove života. Vezano uz ostavinski postupak koji se vodio iza pok. DG ona nije željela u njemu sudjelovati obzirom da to nije bila njihova izvanbračna stečevina već je to bila njegova posebna imovina – nasljedstvo njegove majke, a da su posljednji ispraćaj organizirali njegova kćerka MG i ona. Nadalje, navodi da je pok. DG bio u braku sa LG i u proljeće 2012. pokrenuta je parnica za razvod toga braka, međutim u toku te parnice došlo je do odgode nekih ročišta te je u tom periodu LG umrla. Svjedokinja MG u spis predmeta dostavila je podnesak od 3. travnja 2025. u kojem ističe da ona kao nasljednica njenog pok. oca GG navodi kako su njen pok. otac i predlagateljica živjeli u izvanbračnoj zajednici negdje od 2021. te da je ona suglasna sa prijedlogom u ovom predmetu.

Na ročištu održanom 23. travnja 2025. s obzirom na činjenicu da je formalno brak pok. DG i LG, kako to proizlazi iz izvatka iz matice rođenih za pok. DG trajao sve do 30. kolovoza 2013. punomoćnica predlagateljice precizirala je prijedlog u ovom postupku na način da predlaže da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice predlagateljice i pok. DG od rujna 2013. pa sve do njegove smrti 12. prosinca 2024.

10.Odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

11.Po ocjeni ovoga Suda, iz ove zakonske definicije proizlaze četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice: 1. postojanje životne zajednice, 2. da su partneri muškarac i žena, 3. da su partneri slobodni od bračnog statusa, odnosno nisu u braku, i 4. da zajednica traje najmanje tri godine, osim u slučaju rođenja zajedničkog djeteta ili sklapanja braka između partnera. Da bi izvanbračna zajednica proizvodila pravne učinke moraju kumulativno biti ispunjene sve ove pretpostavke.

Odredbom čl. 11. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. istoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

12.Nadalje, s obzirom da se izvanbračna zajednica utvrđuje sa sada pokojnom osobom, za napomenuti je da se prema odredbama članka 8. Zakonu o nasljeđivanju izvanbračnom zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Dakle, definicija izvanbračne zajednice po Zakonu o nasljeđivanju djelomično se razlikuje od definicije u Obiteljskom zakonu s obzirom na pretpostavku trajanja vremena koje se definira kao: “dulje vrijeme“, a ne tri godine kao što je to u Obiteljskom zakonu. Uz ono što je isto tj. slobodni bračni status, zajednica je trebala trajati dulje i prestati ostaviteljevom smrću, a trebale su biti ispunjene pretpostavke za valjanost braka (punoljetnost partnera, sposobnost za rasuđivanje, osobe izvan nedopuštenog krvnog srodstva i osoba slobodnog bračnog stanja – čl. 25. do 28. Obiteljskog zakona). Navedeno je važno iz razloga što se na temelju navoda predlagatelja iznijetih u prijedlogu zaključuje da je predlagateljica ovaj postupak pokrenula radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza sada pokojnog DG.

Naime, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, a st. 3. istog zakonskog članka je propisano da se pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. ovog članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje 3 godine.

Odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku ali se u istoj ne navodi prema materijalnim odredbama kojega propisa, kao što to na primjer čini Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju koji u pogledu prava na zdravstveno osiguranje supružnika upućuje na propis o obiteljskim odnosima (čl.10. st. 1. t. 1.) ili Opći porezni zakon koji to pak također ne definira (čl. 15. st. 1.).

Imajući u vidu sve naprijed navedeno za napomenuti je i to da Sud u ovom postupku utvrđuje da li je postojala izvanbračna zajednica u slučaju predlagateljice i sada pokojnog UG, a ne to da li je predlagateljica stekla pretpostavke za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (čl. 22., 65., 67., 72. i dr.) jer će se te pretpostavke utvrđivati pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje u postupku u kojem će odluka iz ovog predmeta biti tek jedna od isprava kojom će se dokazivati ispunjenje Zakonom o mirovinskom osiguranju propisanih pretpostavki (u tom slučaju postojanje izvanbračne zajednice), kao što ista u tu svrhu može eventualno poslužiti i u nekim drugim postupcima. Dakle, s obzirom na sve navedeno, po ocjeni ovoga Suda, u ovom konkretnom slučaju kada nisu precizno propisane odredbe kojega materijalnog i procesnog zakona primijeniti kod donošenja odluke i kod provođenja postupka (npr. kao što bi to u ostavinskom postupku bila primjena Zakona o nasljeđivanju) primijenjuju se, kao opće, odredbe Obiteljskog zakona. Prema tome, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. Obiteljskog zakona u slučaju predlagateljice utvrđeno je da je ona sa pok. DG tijekom predmetnog perioda živjela u zajedničkom kućanstvu i to na način da su međusobno bili u emotivnim odnosima te da su održavali zajedničke socijalne kontakte sa drugim osobama, da su zajednički skrbili o svojoj imovini i raspolagali sa sredstvima koja su imali, brinuli se međusobno jedan o drugome, te je predlagateljica organizirala njegov posljednji ispraćaj i sahranu nakon njegove smrti. Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine (više od 10 godina) te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je Sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja, odnosno sud je iz navedenih razloga prijedlog smatrao osnovanim u odnosu na HZMO – ovdje naznačenu protustranku, a HZMO-u je status pasivno legitimirane stranke priznao iz razloga kako slijedi.

13.Naime, u odnosu na HZMO naznačenog kao protustranku, po ocjeni ovoga Suda, nužno je za istaknuti nekoliko stvari, a to su prije svega odgovor na pitanje tko je pasivno legitimirana stranka u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je posredni i konačni cilj toga ostvarivanje mirovinskih prava prema Zakonu o mirovinskom osiguranju kao što je to i u ovom slučaju jer su pravna shvaćanja sudova o tome različita.

Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: Gž Ob-193/18-2) je zauzeo pravno shvaćanje da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a ne nasljednici, pasivno legitimirana stranka u izvanparničnom postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je to pretpostavka za ostvarivanje prava predlagatelja na obiteljsku mirovinu. S druge pak strane dio sudova (npr. Županijski sud u Splitu br. Gž Ob-220/15) je u odnosu na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrdio da isti nije pasivno legitimiran u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice već da se isti vodi u odnosu na nasljednike umrlog izvanbračnog partnera, a sve to jer smatraju da se u tom postupku ne odlučuje o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pa on stoga niti ne može biti pasivno legitimiran u toj vrsti postupaka. Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio stav da se prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju pod članom obitelji iz čl. 22. st. 1. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, no, prema tom shvaćanju iz te odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran.

Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio i stav da je prema odredbi čl. 436. Obiteljskog zakona propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku te smatra da je iz sadržaja iste jasno da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, budući da se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranke stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je navedeno pravno shvaćanje u odluci Rev-1639/18 od dana 2. veljače 2022. godine.

14.S tim u svezi za navesti je da je sam Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje izrazio protivljenje stavu da oni ne mogu biti pasivno legitimirani kao protustranka jer smatraju da oni kao javna ustanova koja brani javni interes racionalnog raspolaganja javnim novcem iz kojega će se isplatiti mirovine ne bi trebali biti isključeni iz takvih postupaka kao stranka.

Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: 4 Gž Ob-1002/2022-2) je mišljenja da, iako je zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. godine pozivom na odredbe čl. 438. Obiteljskog zakona zaključeno kako se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice da se to ne odnosi na situacije kada je pokretanje takvog postupka predviđeno posebnim propisom kao što je to u ovom slučaju članak 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

15.U smislu odredbi članka 436. st. 1. Obiteljskog zakona stranke u izvanparničnom postupku su: predlagatelj, osoba koju je predlagatelj označio kao protustranku ili ju je inače naveo kao stranku, svaka osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati odluka koja se predlaže ili odluka koju sud u povodu prijedloga ili po službenoj dužnosti može donijeti, odnosno osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati neka druga radnja suda i svaka osoba, tijelo ili oblik udruživanja koja se na temelju zakona treba uključiti u postupak.

Imajući u vidu naprijed citirani sadržaj odredbe čl. 436. st. 1. Obiteljskog zakona kojim je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, ovaj Sud je stajališta kako iuz te odredbe ne proizlazi da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje S tim u svezi za napomenuti je da je, po ocjeni ovoga Suda, uz tvrdnju da je ovakav postupak dozvoljen samo između fizičkih osoba nelogično pozivanje na odredbe članka 436. stavak 1. Obiteljskog zakona jer ista u točki 2. upravo navodi termin: "Svaka osoba" pa to onda ne može biti samo fizička osoba već će se u svakom slučaju pod terminom: "svakom osobom" prije može smatrati i pravna i fizička osoba.

Imajući u vidu sve naprijed navedene prijepore, a i sam sadržaj odredbe članka 436. st. 1. Obiteljskog zakona, po ocjeni ovoga Suda, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice sa svrhom ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje može biti pasivno legitimiran i to iz dva razloga: prvi razlog je taj što ga je predlagatelj označio kao protustranku, a kako to propisuje odredba članaka 436. stavak 1. točka 2. Obiteljskog zakona, te drugi razlog je to što na njegov pravni položaj može utjecati odluka u tom postupku, a kako to propisuje članak 436. stavak 1. točka 3. Obiteljskog zakona.

16.Naime, iz sadržaja prijedloga je jasno vidljivo da je predlagatelj naznačio kao protustranku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (prvi razlog), a po ocjeni ovoga Suda, odluke iz postupka utvrđenja izvanbračne zajednice će imati direktan utjecaj na pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (drugi razlog) jer će odluke u postupcima u kojima se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice tj. u kojima prijedlog bude usvojen, naknadno stranke upotrijebiti u postupcima radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu pa će time biti određen i pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao tijela koje će biti u obvezi iz sredstava kojima raspolaže isplaćivati obiteljske mirovine dok to neće biti u obvezi prema strankama koje ne uspiju u postupcima utvrđivanja izvanbračne zajednice. Po ocjeni ovoga Suda, u postupcima gdje je na strani predlagatelja bivši izvanbračni partner / partnerica pokojne / pokojnog, a na drugoj strani potomci pokojnog, odnosno njegova djeca kao njegovi nasljednici, najčešći je slučaj da su protustranke ujedno djeca i predlagatelja / predlagateljice pa kao njoj / njemu bliske i sklone osobe imaju interes da im roditelj ima dodatna primanja kroz ostvarenje sredstava u vidu primitka obiteljske mirovine.

17.Slijedom svega navedenog, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. Obiteljskog zakona u slučaju predlagateljice temeljem svih dokaza koji su izvedeni u ovom postupku utvrđeno je da je ona sa pok. DG tijekom predmetnog perioda tj. neprekidno od rujna 2013., pa do njegove smrti 12. prosinca 2024. živjela u zajedničkom kućanstvu i to u izvanbračnoj zajednici, a što su potvrdili i saslušani svjedoci.

Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine (više od 10 godina) te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je Sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja.

18.Punomoćnik predlagateljice zatražio je naknadu troškova ovog postupka sve kako je specificirao na ročištu održanom 23. travnja 2025., te su predlagateljici sukladno čl. 32 Zakona o izvanparničnom postupku te sukladno čl. 154 i 155 Zakona o parničnom postupku priznati kao nužni i opravdani trošak sastava prijedloga od 11. veljače 2025. u iznosu od 100,00 Eur sukladno Tbr. 16 toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22, i 138/23 dalje:Tarifa), trošak zastupanja na ročištu održanom 23. travnja 2025. u iznosu od 100,00 eur sukladno Tbr. 17. Tarife, te trošak sudske pristojbe na prijedlog u iznosu od 6,64 Eur te trošak sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 19,91 Eur, odnosno u sveukupnom iznosu od 226,55 Eur sve kako je odlučeno u toč. II izreke ovog rješenja.

Sud nije dosudio predlagateljici trošak sastava podneska od 25. ožujka 2025. obzirom da je isti zatražen po tbr. 16.1 Tarife, a navedenim tarifnim brojem propisano je da za sastavljanje podnesaka kojima se pokreće postupak za diobu zajedničke imovine ili bračne stečevine razvrgnuće zajednice nekretnina određivanje naknade za ekspropriranu imovinu, utvrđivanje najamnine ili zakupnine, za raspravljanje ostavine, te u svim drugim procjenjivim predmetima dosuđuje 50% nagrade iz Tbr. 7.1. ali ne manje od 50 bodova, a ovdje je riječ o podnesku kojim se ne pokreće postupak već o podnesku kojim se daje očitovanje u tijeku postupka.

Bjelovar, 24. travnja 2025.

Sudac

Jasmina Drageljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ovoga rješenja.