Poslovni broj: Usž-2932/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OO, [adresa], UO iz [adresa], i ĐO iz [adresa], koje zastupa opunomoćenica Branka Skansi, odvjetnica u Dubrovniku te Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba ZO iz [adresa] i IO iz [adresa], koje zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Primorac i partneri d.o.o. te Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, Dr. Ante Starčevića 23, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja OO, UO i ĐO, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-474/2022-20 od 13. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-474/2022-20 od 13. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev OO, UO i ĐO za nadoknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/19-01/247 URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 18. prosinca 2021. te je odbijen zahtjev tužitelja OO, FO i BO za naknadom troška upravnog spora (točke I. I II. izreke). Točkom III. izreke tužiteljima je naloženo zainteresiranim osobama ZO i IO naknaditi troškove spora spora u iznosu od 1.244,27 eura/9.355,00 kuna, a točkom IV. je odbijen zahtjev OO i UO za naknadom troška ovog spora. Pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Us I-474/2022-21 od 1. ožujka 2024. ispravljene su očite pogreške u pisanju, ovdje pobijane presude.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 18. prosinca 2021. poništeno je rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-943-01/97-01/128 URBROJ: 2117-03-02/3- 19-78 od 8. travnja 2019. te je riješeno da se ZO i IO daje u vlasništvo i posjed k. č. [katastarska čestica] površine 145m2, upisana u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv prvostupanjske presude OO, UO i BO (dalje: žalitelji) su podnijeli žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navode da je utvrđenje suda kako je riječ o nekretnini koja nije privedena svrsi radi koje je oduzeta i da ne postoji zapreka za naturalni povrat potpuno pogrešno. Pozivom na odredbu članaka 184. Zakona o gradnji pojašnjavaju da su na predmetnom zemljištu dvije garaže izgrađene temeljem pravomoćne građevinske dozvole, stoga da je riječ o izgrađenom građevinskom zemljištu, kako je to pravilno utvrdilo prvostupanjsko tijelo. Ukazuju na to da je pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju od 9. listopada 2014., između ostalog, ozakonjena nezakonito izgrađena pomoćna građevina na zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja služi za uporabu osnovne zgrade iz točke 1. istog rješenja, a nakon čega je Grad Dubrovnik, Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje izdao i pravomoćno rješenje o utvrđivanju građevne čestice. Tvrde da su dostavljenim ispravama dokazali da dio bivše zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja izgrađeno građevinsko zemljište koje služi redovnoj uporabi zgradama koje su na tom zemljištu izgrađene, a da je temeljem ovjerenog i potvrđenog parcelacijskog elaborata izvršena promjena oblika zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te su formirane nove katastarske čestice i to čest. zem. [katastarska čestica], zk. čbr. [katastarska čestica], zk. čbr. [katastarska čestica], i zk. čbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina]. Slijedom svega navedenog smatraju pravilnim utvrđenje prvostupanjskog tijela koje je pozivom na navedene isprave utvrdilo da se na dan donošenja odluke radilo o izgrađenom građevinskom zemljištu, da su predmetni objekti ucrtani u katastarskim operatima 1978. i 1986. godine te da je bivša Općina Dubrovnik dopustila njihovu izgradnju sukladno važećoj prostorno planskoj dokumentaciji, a da je Grad Dubrovnik naknadno ozakonio izgrađene pomoćne objekte. Naglašavaju da su nakon pravomoćnosti rješenja o ozakonjenju platili i utvrđeni komunalni doprinos kao i da se tijekom trajanja samog postupka ozakonjenja zainteresirane osobe nisu tome protivile. Pojašnjavaju da se neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra zemljište koje nije privedeno namjeni, odnosno na kojem nije izgrađen objekt ili nisu izvedeni radovi na objektu, a da je ovdje riječ o izgrađenom građevinskom zemljištu, odnosno o građevini izgrađenoj prije 1968. godine, na temelju pravomoćne građevinske dozvole i naknadno ozakonjene zbog promjene namjene i spajanja s osnovnom zgradom. Citirajući odredbu članka 16. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine opetovano naglašavaju da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno kako su na zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ucrtani objekti koji su izgrađeni prije stupanja na snagu Zakona, pri čemu Općina Dubrovnik nije poduzela bilo kakvu radnju u svrhu sprječavanja gradnje predmetnih objekata. Osim navedenog tvrde da su vlasništvo na izgrađenom dijelu zk. čbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] stekli dosjelošću neprekidnim i isključivim posjedom nekretnine preko 50 godina. Slijedom navedenog predlažu poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troškova postupka, podredno presudu poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuju trošak sastava žalbe.

3. Grad Dubrovnik, tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni ovoga suda, Upravni sud u Splitu donio je pobijanu presudu, koristeći se pritom ovlaštenjem iz odredbe članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12. i 152/14., 29/17., 110/21.,- dalje: ZUS) odnosno, uzevši u obzir činjenice koje su pravilno utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva.

6. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (92/96, 92/99, 39/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 98/19, dalje: Zakon o naknadi) propisano je da neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala, ili koje je donošenja ovog Zakona nije privedeno namjeni, dati će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev, a prema stavku 5. istog članka Zakona, pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak pokrenut temeljem zahtjeva O i VO (pravnih prednika zainteresiranih osoba ZO i IO) za povrat nekretnine označene kao zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je, kao dio tadašnje zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], rješenjem Skupštine općine Dubrovnik broj: 05-11532/1-1963 od 1. veljače 1966., deposedirana radi izgradnje javnog puta u predjelu Šipčina.

8. Prvostupanjskim rješenjem od 8. travnja 2019., utvrđeno je da ZO i IO, kao sljednicima prijašnjih korisnika, pripada pravo na naknadu za predmetnu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (površine 145m2) u iznosu od po 2.383,44 kuna u obveznicama Republike Hrvatske. Nemogućnost naturalne restitucije, prvostupanjsko je tijelo utemeljilo na obrazloženju da iz pribavljenih isprava, kao i očevida na licu proizlazi da je riječ o djelomično izgrađenom građevinskom zemljištu za svrhu radi koje je oduzeto te da je u potpunosti izvršena priprema zemljišta za izgradnju i s kojim je Općina Dubrovnik, nakon oduzimanja, dalje raspolagala, a da bi se povratom, obzirom na položaj drugih izgrađenih zgrada, poremetio dosadašnji način korištenja i uporabe prostora.

8.1. Po žalbi ovlaštenika naknade ZO i IO, ovdje osporenim rješenjem tuženik je poništio prvostupanjsko rješenje od 8. travnja 2019. te riješio upravnu stvar na način da je žaliteljima vraćena u vlasništvo i posjed zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, pri ispitivanju postajanja pretpostavki iz odredbe članka 17. Zakona o naknadi tuženik je, utvrdio da Općina Dubrovnik, suprotno utvrđenju prvostupanjskog tijela, nije dokazala izvođenje bilo kakvih radova u svrhu pripreme istog zemljišta za izgradnju, a da okolnost da se zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar komunalno opremljenog naselja, ne znači da je navedena čestica pripremljena za izgradnju. Pozivom na spisu predmeta priležuću fotodokumentacija te nalaz i mišljenje vještaka TO, tuženik je utvrdio kako niti na jednom dijelu zk.čbr. k. o. [katastarska općina] nije izgrađena prometnica radi koje je predmetna nekretnina oduzeta, pri čemu činjenica što su na podruštvovljenom zemljištu vlasnici stambenog objekata izgrađenog na zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ilegalno izgradili garaže, ne predstavlja razlog koji bi isključivao naturalni povrat ovlaštenicima, kao oblik naknade.

9. Žalitelji, kao vlasnici stambenog objekata izgrađenog na susjednoj zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i korisnici garaža izgrađenih na predmetnoj zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], osporavaju tako utvrđeni oblik naknade smatrajući da nije bilo mjesta naturalnom povratu čestice, obzirom da su garaže, osim što su izgrađene prije stupanja na snagu Zakona o naknadi, naknadno i legalizirane.

10. Međutim, razmatrajući prethodno utvrđeno činjenično stanje u kontekstu žalbenih navoda, osnovano je prvostupanjskom presudom potvrđena pravilnost stajališta tuženika obzirom da i prema ocjeni ovog Suda, u konkretnom predmetu, nije dokazano postojanje zapreka za povrat predmetne čestice ovlaštenicima naknade. Osim što iz podataka spisa predmeta proizlazi i sami žalbeni navodi žalitelja idu u prilog utvrđenju da do donošenja Zakona o naknadi predmetno zemljište nije privedeno namjeni radi koje je oduzeto (izgradnja javnog puta-prometnice) u smislu odredbe članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi, a niti su obavljeni poslovi pripreme zemljišta za izgradnju kako to predviđa odredba članka 17. stavka 5. istog Zakona.

11. Naime, nesporno se na predmetnoj zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze garaže koje koriste žalitelji kao vlasnici stambenog objekta izgrađenog na susjednoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također, nije sporno da su predmetne garaže izgrađene prije stupanja na snagu Zakona o naknadi te su naknadno ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju (KLASA: UP/I-350-05/16-05/00009 od 21. ožujka 2016.). Potkrepljujući ovakvo utvrđenje, žalitelji su, uz predmetnu žalbu dostavili uvjerenje Države geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 14. ožujka 2024. iz kojeg proizlazi da je građevina označena kao A, locirana na zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prikazana na snimci iz zraka izrađenoj temeljem snimanja obavljenog još 1966. godine.

12. Međutim, unatoč činjenici što su nekretnine izgrađene još prije 1968. godine (k tome još naknadno legalizirane), navedena okolnost ne predstavlja zapreku za vraćanje u vlasništvo predmetnog zemljišta ovlaštenicima naknade. Naime, žalitelji ispuštaju iz vida da je predmet povrata samo oduzeta zemljišna čestica, a ne objekti na toj čestici te da čestica, kao takva, uslijed postojanja tih garaža, nije ni mogla biti privedena namjeni u svrhu radi koje je oduzeta (izgradnja javnog puta-prometnice). Pravilnost ovakvog utvrđenja proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Nivića, u kojem je jasno navedeno da zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije privedena namjeni radi koje je oduzeta, jer na cijeloj njezinoj površini, do danas, nije izgrađena cesta te da na istoj nisu izvršene ni pripreme za izgradnju, budući da su svi postojeći komunalni sustavi smješteni u trupu prometnice, a do veće izgrađenosti u okružju predmetne lokacije došlo je tek nakon vremena deposedacije. Isti vještak je otklonio i postojanje zapreke za naturalnu restituciju predviđenu odredbom članka 55. stavka 1. točke 3. Zakona o naknadi, obrazloživši da se vraćanjem predmetne nekretnine ne bi okrnjila prostorna cjelovitost nekretnine zbog čije je izgradnje zemljište oduzeto.

13. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud nalazi zakonitom ocjenu prvostupanjskog suda i tuženika o nepostojanju zapreke za naturalni povrat navedene nekretnine ovdje zainteresiranim osobama ZO i IO pri čemu prigovori žalitelja kojima upiru na legalnost garaža izgrađenih na tom zemljištu, kao i na vlasništvo nad istim tim objektima, nije dovedena u sumnju pravilnost prethodno opisanih utvrđenja kraj činjenice da je predmet povrata samo oduzeta zk. čbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] bez naknadno izgrađenih objekata na njoj. Pri tome se napominje da je pitanje eventualnog utvrđivanja postojanja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predmet postupka koji se vodi pred redovnim sudom.

14. Obzirom da žalitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Valjalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke presude, a odluka o troškovima sastava žalbe (točka II izreke) donesena je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a jer žalitelji sa žalbom nisu uspjeli.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek