Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-309/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužiteljice EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima ZOU UC i ECO, [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćnicima OD Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, nakon 25. ožujka 2025., održane glavne i javne rasprave u prisutnosti z. punomoćnice TC, odvjetničke vježbenice kod punomoćnika tužiteljice te z. punomoćnice SC, odvjetničke vježbenice kod punomoćnika tuženika, 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj 320-50-3448971 od 9.5.2006. sklopljen između EC iz Majerja, [adresa] i Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, solemniziranog po javnom bilježniku Jagodi Vajdić-Sevšek iz Varaždina, Pavlinska 5, pod brojem OU-555/2006-1 10.5.2006., koji glasi:

"Kredit se otplaćuje u ... mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća …"

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici EC (ranije E) EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnova preplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 611,96 EUR (slovima: šeststotinajedanaest eura i devedesetšest centi), sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

iznos 4,65 EUR sa kamatom od 30. studeni 2007.

iznos 4,65 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2007.

iznos 4,65 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2008.

iznos 4,65 EUR sa kamatom od 29. veljača 2008.

iznos 4,65 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2008.

iznos 4,65 EUR sa kamatom od 30. travanj 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 31. kolovoz 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 30. rujan 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 31. listopad 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 30. studeni 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2008.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2009.

iznos 7,03 EUR sa kamatom od 28. veljača 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. travanj 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. kolovoz 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. rujan 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. listopad 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. studeni 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2009.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 28. veljača 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. travanj 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. kolovoz 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. rujan 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. listopad 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. studeni 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2010.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2011.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 28. veljača 2011.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2011.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. travanj 2011.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2011.

iznos 10,73 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2011.

iznos 10,28 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2011.

iznos 10,28 EUR sa kamatom od 31. kolovoz 2011.

iznos 10,16 EUR sa kamatom od 30. rujan 2011.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. listopad 2011.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 30. studeni 2011.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2011.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 29. veljača 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 30. travanj 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. kolovoz 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 30. rujan 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. listopad 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 30. studeni 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2012.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2013.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 28. veljača 2013.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2013.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 30. travanj 2013.

iznos 9,13 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2013.,

u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici EC (ranije E) EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnova preplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF isplati iznos od 2.120,02 EUR (slovima: dvijetisućestotinudvadeset eura i dva centa), sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

iznos 13,61 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2010.

iznos 25,05 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2010.

iznos 26,51 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2010.

iznos 71,71 EUR sa kamatom od 30. rujan 2010.

iznos 29,03 EUR sa kamatom od 31. listopad 2010.

iznos 35,27 EUR sa kamatom od 30. studeni 2010.

iznos 26,77 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2010.

iznos 41,77 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2011.

iznos 43,10 EUR sa kamatom od 28. veljača 2011.

iznos 40,92 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2011.

iznos 41,11 EUR sa kamatom od 30. travanj 2011.

iznos 36,59 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2011.

iznos 58,89 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2011.

iznos 72,48 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2011.

iznos 65,31 EUR sa kamatom od 31. kolovoz 2011.

iznos 57,74 EUR sa kamatom od 30. rujan 2011.

iznos 56,51 EUR sa kamatom od 31. listopad 2011.

iznos 55,45 EUR sa kamatom od 30. studeni 2011.

iznos 57,97 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2011.

iznos 62,88 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2012.

iznos 63,26 EUR sa kamatom od 29. veljača 2012.

iznos 60,76 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2012.

iznos 62,62 EUR sa kamatom od 30. travanj 2012.

iznos 63,68 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2012.

iznos 62,22 EUR sa kamatom od 30. lipanj 2012.

iznos 61,95 EUR sa kamatom od 31. srpanj 2012.

iznos 61,29 EUR sa kamatom od 31. kolovoz 2012.

iznos 57,97 EUR sa kamatom od 30. rujan 2012.

iznos 61,02 EUR sa kamatom od 31. listopad 2012.

iznos 62,34 EUR sa kamatom od 30. studeni 2012.

iznos 61,27 EUR sa kamatom od 31. prosinac 2012.

iznos 56,38 EUR sa kamatom od 31. siječanj 2013.

iznos 59,03 EUR sa kamatom od 28. veljača 2013.

iznos 60,49 EUR sa kamatom od 31. ožujak 2013.

iznos 59,56 EUR sa kamatom od 30. travanj 2013.

iznos 287,51 EUR sa kamatom od 31. svibanj 2013.,

u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnom i odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu pobliže navedenog u točci I. izreke ove presude temeljem koje je glavnica vezana uz valutu CHF.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.046,66 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi da je s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 320-50- 3448971 koji je solemniziran po javnom bilježniku 10.5.2006., da joj je tuženik odobrio potrošački kredit u iznosu od 19.523,70 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, da je kamatna stopa iznosila 5,20% godišnje, a bila je ugovorena kao promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika, da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu kreditora. Tužiteljica tvrdi da je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci banke ništetna temeljem odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, a to iz razloga što se promjena kamatne stope čini ovisnom isključivo o odluci banke, bez preciznog određenja uvjeta promjenjivosti, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, pri čemu se tužiteljica poziva i na odredbe čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03). Tuženik da je mijenjao visinu kamatne stope sukladno svojim odlukama o kojima nije pojedinačno pregovarao s tužiteljicom, time da je tužiteljici dostavio pisanu obavijest o takvim promjenama. Tužiteljica se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014., dakle na utvrđenja iz navedene presude kojom je prihvaćen zahtjev za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Osim što je tuženik mijenjao kamatnu stopu, da je ugovorio i daljnje nepoštene i ništetne odredbe u smislu valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Vezano uz potonje, poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba kojima se ugovorima o kreditu, a kakve je sklapao i tuženik, koji je i bio stranka tog postupka, ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak obzirom da tuženik nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je također za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj razini neovisno o tome jesu li povrijeđena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu pa sudovi nisu izvodili dokaze na okolnost da li su konkretne odredbe tužiteljičinog Ugovora o kreditu nepoštene. Nadalje, da je tužiteljica ugovor sklopila radi kupnje vozila, a odluke na koje se poziva tužiteljica ne mogu se primijeniti na auto kredite. U odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli u CHF, ista da je tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva i da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Također da je tužiteljici tuženik dao sve informacije temeljem kojih je mogla donijeti informiranu odluku, a osim toga da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika. Smatra da je u ovom postupku potrebno ispitati savjesnost postupanja tužiteljice prilikom zaključenja Ugovora o kreditu i tijekom njegove otplate jer obveza tuženika obavijestiti potrošača o rizicima određenog ugovora o kreditu ovisi i o informacijama koje su tuženiku poznate, ali i o postupanju i zainteresiranosti same tužiteljice. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, da je i ta ugovorna odredba tužiteljici bila uočljiva, jasna i razumljiva pa nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, a sama promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja nego objektivnih tržišnih okolnosti, time da nije postojala obveza tuženika, a ni drugih banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjenu ugovorne kamate. Kako stranke nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom već s promjenjivom, to da tužiteljica ne može zahtijevati da joj se vrate iznosi koje je platila kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Konačno, prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare.

3. Sud je u ponovljenom dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu, otplatni plan, obavijest tužiteljici od 15.6.2013., osnovne podatke i izjavu, Promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 24.3.2002. do 30.6.2006., pročitan je nalaz knjigovodstveno-financijskog vještaka Natalije Jambrečić, kao i dopuna nalaza te je saslušana tužiteljica.

4. Između stranaka činjenično nije sporno da su 9.5.2006. sklopile Ugovor o kreditu za kupnju vozila broj 320-50-3448971, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek 10.5.2006., da je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 19.523,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 5,20% godišnje, te da je ugovorena i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

5. Između stranaka je činjenično sporno da li je tužiteljica dobila informirane odluke od tuženika vezano uz parametre koji utječu na promjenu kamatne stope te informaciju o rizicima ugovaranja valutne klauzule u valuti CHF. Sporno je i pravno pitanje da li je nastupila zastara tražbine i da li se odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, donijete u kolektivom sporu, mogu primijeniti i na konkretni predmet.

6. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženik i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrdio da je tužiteljica isti sklopila u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila u svrhe koje su namijenjene njezinoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 1. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje poslovne djelatnosti, da je predmetni Ugovor sklopljen 9. svibnja 2006., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je spornim ugovornim odredbama ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, kao i otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja, a na koje se ugovorne odredbe odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja, sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odnose na kamatnu stopu promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, te na otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja. Valja napomenuti da u ovome postupku tužitelj ne potražuje naknadu štete, već zahtjeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-63/18 od 27. kolovoza 2018.). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u ovome sporu, pri čemu je i irelevantno što se u konkretnom slučaju radi o kreditu za kupnju vozila, a s obzirom da učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. nije ničime ograničen na stambene ili neke druge kredite. Također je irelevantna činjenica što je predmetni kredit u cijelosti otplaćen, a s obzirom da se sukladno čl. 328. ZOO pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

11. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu vidljivo je da se radi o tzv. tipskom ugovoru, odnosno unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, zbog čega tužiteljica nije imala utjecaj na njezin sadržaj pa se stoga nije posebno pregovaralo s tužiteljicom, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. I tužiteljica u stranačkom iskazu navodi da je Ugovor kreditu prilikom njezinog drugog dolaska bio pripremljen, a da prethodno s tuženikom nije pregovarala niti je imala takvu mogućnost o bilo kojoj ugovornoj odredbi.

12. Što se tiče merituma spora, spornim se pokazala osnova i visina tužbenog zahtjeva. Prema čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 47/14, 110/15 i 114/19), koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Odredbe osporenih članaka Ugovora o kreditu su nepoštene ugovorne odredbe budući je prilikom ugovaranja istih tuženik propustio tužiteljicu informirati o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Prije svega, tuženik kao bankarska ustanova nije upozorila tužiteljicu na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule CHF, također se smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF podložna testu nepoštenosti u skladu s čl. 84. ZZP-a, jer nije bila razumljiva, tužiteljica nije bila upozorena na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF, a isto tako nije bila informirana o parametrima koji su bitni za promjenu kamatne stope tako da bez tih informacija nije mogla donijeti informiranu odluku i sagledati posljedice ugovaranja takvih odredaba. Sve to očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, obzirom da cijeli teret ovakvih ugovornih odredaba snosi isključivo tužiteljica kao potrošač.

14. Slijedom navedenog, već je pravomoćno odlučeno o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ( čl. 2. Ugovora) i to odlukom Županijskog suda u Dubrovniku od 8. svibnja 2024.. Sud nalazi da je ništetna i odredba odnosno dio odredbe čl. 7. predmetnog Ugovora kojom je ugovoreno plaćanje kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja da se radi o odredbi kojom je uzrokovana neravnoteža u pravima i obveza ugovornih strana. O navedenoj se odredbi nije pregovaralo niti je tužiteljica informirana o svim potrebni m parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

15. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti i Odredbe čl. 1. Ugovora, tužiteljica tijekom postupka nije iznijela ni jednu tvrdnju iz koje bi proizlazila ništetnost i te ugovorne obveze kojom je ugovorena obveza banke na isplatu kredita korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa ugovorenog u valuti CHF. Slijedom navedenog, sud je ocijenio taj dio tužbenog zahtjeva neosnovanim budući da na temelju činjenica iznijetih tijekom postupka te provedenih dokaza ne nalazi da bi ova ugovorna odredba bila nepoštena odnosno ništetna, u smislu citiranih odredba čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03, odnosno da bi bila suprotna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, tim više što je ugovaranje valutne klauzule dopušteno u smislu čl. 22. st. 1. ZOO, a što među strankama nije ni bilo sporno. Radi se o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tužene na isplatu kredita i nije riječ o obvezi koja u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/2003 može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Osim toga, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza tužene (predmet ugovora) zbog čega na temelju čl. 84. ZZP/2003 ne podliježe testu poštenosti.

16. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. U odnosu na prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225 ZOO-a sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare te na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO-a, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a isto tako pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020.

18. Zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela je teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnijeta prije isteka općeg zastarnog roka i to 10. lipnja 2019. U odnosu na prigovor zastare za preplaćeni iznos uslijed promjene kamatne stope, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., slijedom čega je tužiteljica saznala za utvrđenje povrede prava potrošača iz Ugovora o kreditu upravo tada, pa kraj činjenice da zastarni rok teče od 13. lipnja 2014. i da je tužba u ovom predmetu podnijeta 10. lipnja 2019., to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope pa je i u tom je dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen. U konkretnom slučaju došlo je do preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (o kojoj preinaci je već pravomoćno odlučeno) iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) te je zastara prekinuta podnošenjem tužbe u ovom postupku, dakle do prekida zastare nije došlo u trenutku preinačenja tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz kojeg razloga je prigovor zastare neosnovan.

19. Iz nalaza knjigovodstveno-financijskog vještaka Natalije Jambrečić iz Centra poslovnih analiza d.o.o. i dopune nalaza proizlazi da je došlo do razlike kod isplata plaćenih rata kredita osnovom predmetnog ugovora i to uslijed promjene kamatne stope u iznosu od 611,96 EUR te uslijed promjena tečaja CHF tijekom otplatnog razdoblja u iznosu od 2.120,02 EUR te je navedene iznose prikazala u pojedinačnim više plaćenim mjesečnim iznosima.

20. Tuženik nije imao prigovor na matematički izračun vještaka, slijedom čega ga sud prihvaća objektivnim i stručnim, a kako je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev upravo prema navedenom nalazu, tužbeni je zahtjev i u pogledu visine zahtjeva u cijelosti prihvaćen.

21. Za navesti je da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedokinje MC koji dokaz je predložio na okolnost informiranosti tužiteljice o rizicima i parametrima zaključenja ugovaranja promjenjive kamatne stope i plaćanja anuiteta prema tečaju CHF na dan plaćanja anuiteta, a teret koje tvrdnje je upravo na tuženiku. U odnosu na dokazni prijedlog saslušanja javnog bilježnika, taj je dokazni prijedlog odbijen jer javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu ne daje niti ima zakonsku ovlast dati potrošaču odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke i valutnoj klauzuli pa se njegovim saslušanjem ne može utvrditi činjenica obaviještenosti tužiteljice o spornim odredbama prije sklapanja ugovora.

22. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok visina zateznih kamata proizlazi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a. Sukladno čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, to mu je naloženo isplatiti zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od datuma njihove uplate, a kako su isti utvrđeni nalazom vještakinje Natalije Jambrečić iz Centar poslovnih analiza d.o.o..

23. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 5. u svezi sa čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela u neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, sastava podneska od 2.8.2019., 27.8.2020., 31.5.2022. i 16.12.2024., zastupanja na raspravama 22.9.2020., 22.9.2021., 10.10.2022., 14.10.2024. i 25.3.2025. u iznosima od po 250,00 EUR, zastupanje na ročištu za objavu presude 11.10.2022. u iznosu od 125,00 EUR, sudska pristojba na tužbu 73,79 EUR, sudska pristojba na presudu 73,79 EUR, knjigovodstveno-financijsko vještačenje 199,08 EUR, doplata vještačenja 75,00 EUR ili ukupno 3.046,66 EUR. Naprotiv, tužiteljici nije priznat potrebnim za vođenje ovog postupka trošak sastava podnesaka od 9.3., 17.11.2021., 3.5. i 26.5.2022. te 26.9.2022. i 18.12.2024. u kojim podnescima se dijelom radi o požurnicama, dijelom o obavijestima o plaćanju predujmova, dok se u podnesku od 26.9.2022. tužiteljica u bitnome referira na navode podneska tuženika, a u kojem podnesku navodi da se već ranijim podneskom referirala na istovjetne tvrdnje tuženika u pogledu razloga neosnovanosti tužbenog zahtjeva, slijedom čega sud ove podneske ne ocjenjuje potrebnima niti za donošenje meritorne odluke. Nije priznat ni trošak pristupa ročištu za objavu presude 24.4.2025. na koje ročište tužiteljica nije pristupila, kao ni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 87,06 EUR, obzirom da je plaćena pristojba u iznosu od 73,79 EUR.

Varaždin, 24. travnja 2025.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnici tužiteljice – ZOU UC i ECO, [adresa],

[adresa]

2) Punomoćnici tuženika – Odvjetničko društvo Glamuzina & Grošeta iz Zagreba,

Trg žrtava fašizma 5