REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PN-3417/2020-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Ražnjeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri u Zagrebu, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Sava osiguranja d.d., Zagreb, R.F. Mihanovića 9, OIB 45237012600, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  je

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 3.981,68 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04.07.2020. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 4. srpnja 2020. došlo do prometne nezgode koju je skrivio ŽK upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika, a u kojoj je njegovo vozilo oštećeno. Obavljen je izvid štete od strane tuženika te je utvrđena totalna šteta. Slijedom toga, a kako postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika za oštećenja na njegovom vozilu, traži da sud presudom naloži tuženiku da mu naknadi imovinsku štetu u iznosu od 30.000,00 kn tj. 3.981,68 eur sa zateznom kamatom od 4. srpnja 2020. pa do isplate kao i da mu naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti pri čemu tvrdi da dinamika nastanka nezgode kako ju opisuje tužitelj ne odgovara oštećenjima na vozilima koja su sudjelovala u nezgodi. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u prijavu štete, izvid štete, presliku prometne dozvole, fotografije i odštetni zahtjev. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka MK i FK te zamolbenim putem kod Općinskog suda u Zadru dokaz saslušanjem svjedoka ŽK a provedeno je i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Srećku Hlišću koji je također saslušan.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete proizašle iz štetnog događaja od 4. srpnja 2020.

6. Svjedok MK u iskazu je u bitnom naveo da je predmetnog dana upravljao vozilom tužitelja u smjeru gradskog groblja te je sa lijeve strane na travnatoj površini vidio zaustavljeno vozilo i to točno iza znaka koji je zabranjivao skretanje u lijevo. Vozač tog vozila očigledno se namjeravao polukružno okrenuti a on je, zadržavajući svoj smjer kretanja ravno, nastavio voziti da bi odjednom to vozilo izašlo na njegovu traku i oduzelo mu prednost te „zakačilo“ prednji dio vozila kojim je upravljao. Nakon nezgode pozvao je policiju koja ih je uputila da sastave izvješće o nezgodi što su i učinili te su te subote otišli u prostorije tuženika gdje im je rečeno da će vozila fotografirati u ponedjeljak. Vozača drugog vozila koje je sudjelovao u nezgodi znao je iz viđenja. Na vozilu tužitelja bili su oštećeni prednji branik, svjetla, hauba i neki nosači, senzori i posude ispod haube. Na drugom vozilu se odvojio prednji branik, a to je vozilo, za razliku od onog kojim je upravljao, imalo nekoliko oštećenja koja nisu potjecala iz ove nezgode.

7. Svjedok FK u iskazu je naveo kako samu nezgodu nije vidio već čuo udarac nakon čega je izašao na ulicu. MK je vozio sivi BMW, a drugo vozilo je bio crni jeep i oba vozila su bila zaustavljena na kolniku. Vozilo tužitelja bilo je oštećeno s prednje strane a ovo drugo vozilo bilo je udareno bočno s desne strane. Dodaje da je na kolniku vidio spojlere odnosno blatobrane.

8. Svjedok ŽK u iskazu je u bitnom naveo da je vozilom bio parkiran nasuprot Gradskog groblja u Zadru i da je htio na cesti napraviti polukružni zaokret, pri čemu je „zakačio“ vozilo tužitelja koje je prethodno vozilo svojom stranom ceste, bio mu je u mrtvom kutu i nije ga uočio. Na njegovom vozilu oštećen je samo plastični branik a vozilo tužitelja oštećeno je na prednjem dijelu, ne zna točno gdje.

9. Vještak dipl. ing. Srećko Hlišć u pisanom je nalazu i mišljenju naveo da se prema prijavi događaja osobno vozilo tužitelja kretalo kolnikom svojom desnom voznom trakom, kada mu je uključivanjem u promet dolaskom s lijeve strane osobno vozilo osiguranika tuženika ušlo u putanju, pa je došlo do sudara prednjeg lijevog rubnog dijela vozila tužitelja i prednjeg desnog rubnog dijela vozila osiguranika tuženika. Na vozilu tužitelja je oštećen rubni dio poklopca prostora motora iznad lijevog svjetla na način da je blago povijen nadolje, a poprijeko površine prednjeg lijevog kuta nalazi se jedna izražena i više manjih poprečnih parotina. Deformirani rub poklopca prostora motora vozila tužitelja bio bi na vozilu osiguranika tuženika u razini desnog svjetla, između čelnog dijela obloge branika, bočnog dijela obloge branika i ruba prednjeg desnog blatobrana, pa nije moguće objasniti deformaciju poklopca prostora motora i nastanak parotina oslanjanjem na plastiku koja bi se trebala lomno oštetiti, a do čega nije došlo. S obzirom na navedeno sudar od ranije neoštećenog vozila tužitelja s vozilom osiguranika tuženika nije moguć, a ako se neki oblik kontakta i dogodio, vozilo tužitelja je moralo već biti od ranije u većoj mjeri oštećeno, kao i vozilo osiguranika tuženika. Da je vozilo tužitelja oštećeno u predmetnom događaju s opsegom konačnih oštećenja, visina totalne štete bi iznosila oko 4.034,48 eur.

10. Povodom prigovora tužitelja vještak je na ročištu održanom 13. ožujka 2025. naveo kako u pogledu mogućnosti oštećivanja osobnog vozila tužitelja u odnosu na oštećenje osobnog vozila osiguranika tuženika nije od biti samo međusoban položaj vozila po okomitoj osi u smislu da bi neko od vozila bilo kotačima ili nekakvom ulegnuću već se mora uzeti u obzir i oblik oštećenja na jednom i drugom vozilu. S obzirom na navedenu okolnost čak i uz odstupanje po okomitoj osi nije moguće objasniti deformaciju poklopca prostora motora i nastanak parotina na vozilu tužitelja oslanjanjem na plastiku vozila osiguranika tuženika koja bi se trebala lomno oštetiti, a do takvog oštećenja nije došlo. Sagledavajući oštećenja na jednom i drugom vozilu ista su morala na sebi imati od ranije oštećenja i to jedno i drugo vozilo s time da teoretski je moguć nekakav oblik kontakta okrznućem no vozilo tužitelja je s obzirom na opseg deformacija moralo već od ranije biti u većoj mjeri oštećeno kao i vozilo osiguranika tuženika. Ističe da održavanje očevida ne bi rezultiralo dodatnim saznanjima već bi bilo nužno ponoviti rekonstrukciju, dakle, imajući dva oštećena vozila iz onog doba na način da se međusobno sučele, a koja okolnost više nije moguća. Dakle, jedino što je moguće je uspoređivati oštećenja temeljem fotografija koje se nalaze u spisu. Što se tiče kontaktnog položaja a temeljem nastalih oštećenja i njihove lokacije trebalo bi se dogoditi sudar prednjeg lijevog rubnog dijela vozila tužitelja s prednjim desnim rubnim dijelom vozila osiguranika tuženika na način da vozilo osiguranika tuženika u popriječeno ulazi s lijeve strane i to više bočnim dijelom prednjeg desnog ruba pred čelnu stranu prednjeg lijevog ruba vozila tužitelja. Ovakav sudarni položaj bi ukazivala opća lokacija deformacija. No međutim, budući da ne može sagledati okolnost prema kojem bi i na jednom i na drugom vozilu sva oštećenja po svom intenzitetu nastala u međusobnom kontaktu to ne može sa sigurnošću razmatrati niti sudarni položaj. Obzirom na fotografije koje su dostupne na listu 80-196 oštećenja na vozilima se ne bi po svim svojim karakteristikama međusobno uklapala uz ogradu da je teoretski uvijek moguć neki oblik kontakta ali s već oštećenim vozilom, no ne može se točno razdvojiti eventualno novo nastalo manje oštećenje u odnosu na ranija oštećenja pa da bi se to izrazilo kao šteta budući da bi se radilo o naknadnom oštećenju već oštećenih dijelova. Oštećenje na prednjem lijevom dijelu osobnog vozila tužitelja u obliku presavijanja prednjeg lijevog kuta poklopca prostora motora nema pandan u oštećenju plastičnih dijelova u području prednjeg desnog ugla vozila osiguranika tuženika niti na mjestu obloge prednjeg branika niti na mjestu desnog svijetla i rešetke koja se nalazi ispod nje a koji su načinjeni od krute plastike, dok je obloga branika srazmjerno deformabilna ali ne može podnijeti zasijecajuće oštećenje od metalnog ruba poklopca motora vozila tužitelja bez da nastane odgovarajuće vodoravno oštećenje.

11. Nalaz i mišljenje vještaka sud u cijelosti prihvaća ocjenjujući ga objektivnim i sačinjenim u skladu sa pravilima struke pri čemu valja dodati kako su argumentiranim očitovanjem vještaka otklonjene sve eventualne nejasnoće. Stoga sud ne nalazi da su ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje novog prometnog vještačenja u smislu odredbe čl. 261. st. 3. ZPP pa je takav prijedlog tužitelja odbijen.

12. Polazeći od utvrđenja vještaka sud ne može prihvatiti iskaz svjedoka MK u dijelu u kojem opisuje oštećenja nastala u predmetnom štetnom događaju, dok se iskazi svjedoka FK i ŽK ukazuju neodlučnim obzirom na nedorečenost tih iskaza i utvrđenja vještaka.

13. Tako je utvrđeno da sudar od ranije neoštećenog vozila tužitelja s vozilom osiguranika tuženika nije moguć, a ako se neki oblik kontakta i dogodio, vozilo tužitelja je moralo već biti od ranije u većoj mjeri oštećeno, kao i vozilo osiguranika tuženika.

14. Dakle, sva oštećenja navedena u izvidu štete, za koja tužitelj u ovom postupku tvrdi da su nastala u predmetnom štetnom događaju, po svojim individualnim i općim karakteristikama nisu mogla nastati u predmetnom štetnom događaju od 4. srpnja 2020.

15. Naime, nastanak štetnog događaja predstavlja jedinstvo uzroka i posljedica a dokazuje se materijalnim tragovima na mjestu štetnog događaja i eventualnim opisom nastanka štetnog događaja od strane sudionika.

16. Tužitelj je u postupku tvrdio da je cjelokupna šteta, čiju naknadu potražuje od tuženika, nastala u jednom štetnom događaju a koja je mogućnost isključena od strane prometnog vještaka.

17. Zadatak suda je kroz dokazni postupak utvrditi jesu li činjenične tvrdnje koje je tužitelj iznio u tužbi točne i proizlazi li iz tih činjenica osnovanost tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju odgovor je negativan budući je vještačenjem isključena mogućnost da su sva oštećenja za koja tužitelj zahtijeva naknadu štete nastala isključivo u prometnoj nezgodi kako to opisuje i tvrdi tužitelj.

18. Slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu na strani tuženika to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

19. Valja dodati kako polazeći od utvrđenja vještaka da je teoretski moguć neki oblik kontakta vozila tužitelja i osiguranika tuženika ali s već oštećenim vozilima, no da se ne može točno razdvojiti eventualno novonastalo manje oštećenje u odnosu na ranija oštećenja pa da bi se to izrazilo kao šteta budući da bi se radilo o naknadnom oštećenju već oštećenih dijelova, to nije bilo mjesta prihvaćanju zahtjeva niti na način da se tužitelju dosudi iznos imovinske štete nakon što se razluče oštećenja koja su postojala od ranije i oštećenja koja su nastala isključivo u predmetnom štetnom događaju, a to jer navedeno provedenim vještačenjem nije bilo moguće utvrditi.

20. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA.

- pun. tužitelja

- tuženiku