REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7399/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Terešak & Partneri d.o.o., Zagreb, Kaptol 15, protiv tuženika: 1. VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. MB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 20. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenice tužiteljevih opunomoćenika i 2. tuženika, a u izočnosti 1. tuženika, 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan, koji glasi.

''I. Nalaže se I. tuženiku VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku MB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, iznos od 168,79 EUR sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, te za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

- 168,78 EUR od 02.12.2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.''

Obrazloženje

1. Tužba je ovome sudu predana e-komunikacijom 11. prosinca 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da su tuženici temeljem rješenja o nasljeđivanju, posl. br. O-2685/19, UPP-OS-102/19, proglašeni nasljednicima iza pok. GB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te su na temelju istog stekli nekretninu označenu kao zk.č.br. 8823/4 k. o. [katastarska općina], Stambena zgrada br. 67 i Dvorište, [adresa], ukupne površine 476 čm, i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo (E-2), koji dio u naravi predstavlja: Jednosoban stan s nusprostorijama u I. (prvom) katu desno površine 44,22 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], izgrađenoj na čest.br. 8823/4, po novoj izmjeri čest.br. 1489 k. o. [katastarska općina], s kojim suvlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naime, tužitelj ima evidentiranu nepodmirenu tražbinu, po osnovi utroška električne energije za navedenu nekretninu na adresi [adresa], a za čiju je potrošnju je zavedena sad pok. GB, kao kupac električne energije na mjernom mjestu broj: 0133541651. Prema Pravilniku o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine, br. 100/22.; dalje: Opći uvjeti) sklapa se novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim sljednikom u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac ili aktivni kupac (čl. 26. st. 1. Općih uvjeta). U slučaju smrti fizičke osobe, novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom iz čl. 8. st. 1. Općih uvjeta zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu (čl. 24. st. 1. Općih uvjeta). Valja dodatno napomenuti kako tužitelj nije ovlašten svojevoljno mijenjati kupca na obračunskom mjestu, već samo na temelju navedenih pravovaljanih isprava. Iz navedenog je razvidno kako tuženici nisu pravovremeno uredili status kupca električne energije nakon smrti GB ni dostavili pravovaljane isprave za promjenu krajnjeg kupca tužitelju, stoga je u tužiteljevom sustavu ostala zavedena kao krajnji kupac sad pok. GB u vrijeme pokretanja postupka, no, tužitelj naglašava kako propust tuženika u pravovremenom evidentiranju promjene krajnjeg kupca zasigurno ne može utjecati na njihovu obvezu plaćanja dospjelog i nepodmirenog duga koji datira u vrijeme kada su tuženici bili suvlasnici predmetne nekretnine. Prema Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno (čl. 84. st. 1. ZV-a). Kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga (čl. 84. st. 2. ZV). S obzirom da je glavnica ostala u cijelosti nepodmirena, a što je razvidno iz knjigovodstvene kartice kupca, te da su tuženici bili suvlasnici predmetne nekretnine u utuženom obračunskom razdoblju, time su isti obveznici plaćanja naknade zbog utrošene električne energije. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za solidarnom isplatom iznosa 168,79 EUR sa zateznim kamatama 2. prosinca 2024., uz naknadu tužitelju parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. U odgovoru na tužbu, podnesenom 20. veljače 2025. (list 46), primljenom 21.veljače 2025. (list 43), navodi 2. tuženik da prethodan postupak, koji se vodio pred ovim sudom pod posl. br. P-6925/2021, a odnosi se na dugovanje prema HEP Elektra d.o.o., Zagreb., koji postupak je pokrenut 2. rujna 2021. te je presuda objavljena 10. listopada 2022. Navodi se da je predmetni stan prodan još u ožujku 2022. pa je stoga HEP Elektra d.o.o., Zagreb, moralo raspolagati podatkom o stvarnom očitanju električnog bojila, jer je došlo do promjene vlasnika stana i pretpostavlja se do sklapanja novog ugovora o prodaji električne energije s novim vlasnikom predmetnog stana. Znači, trebalo je pribaviti stvarno očitanje brojila i prema njemu napraviti obračun. Točni su tužiteljevi navodi da je na istoj adresi kao krajnji kupac zavedena sad pok. GB, majka 1. i 2. tuženika, te da 1. i 2. tuženici, kao nasljednici, trebaju preuzeti obvezu plaćanja svih troškova. GB je dala predmetni stan na upravljanje i korištenje 1. tuženiku, koji je stanovao u istom stanu do 2006. godine, a nakon toga se odselio na sadašnju adresu i taj stan je do prodaje 2022. g. koristio za svoje potrebe i iznajmljivao. Stan je bio registriran u Turističkoj zajednici Grada Zagreba od 2012. g., kao apartman s tri zvjezdice. Upravo zbog toga što je bio u najmu, 2. tuženik smatra da nema obvezu plaćanja navodnih dugova koje je napravio 1. tuženik i koji je jedini imao koristi od istog stana. U stvari, utrošak elektične energiju su platili najmoprimci i turisti, jer je 1. tuženik isto u svakom slučaju naplatio od njih, a ako postoji dugovanje prema HEP Elektra d.o.o., Zagreb, to znači da 1. tuženik isti novac nije uplatio gdje treba, već ga je zadržao za sebe, kao dodatnu zaradu, vjerojatno računajući na ovakav razvoj događaja, odnosno sudski postupak kojim bi još malo povećao zaradu ukoliko bi sud donio presudu po kojoj bi 2. tuženik morao platiti pola troška. To je 1. tuženik i uspio jer je tako odlučeno presudom od 10. listopada 2022. U tužbi su navedene obaveze suvlasnika koji u suvlasničkom dijelu imaju ''uspostavljeno vlasništvo'' na nekom dijelu nekretnine. Tuženici su upisani kao vlasnici, kako je navedeno u izvatku iz zemljišne knjige od 16. siječnja 2020., ali za razliku od toga je 2. tuženik bio vlasnik samo na papiru i sve do prodaje istog stana u veljači 2022., jer 2. tuženik nije uspio uspostavit vlasništvo na istom svom suvlasničkom dijelu, jer su mu za to trebala tri ključa do kojih nije mogao nikako doći. Prvi je ključ od ulaznih vrata u dvorište, drugi je ključ od ulaza u zgradu i treći od ulaza u stan. Te ključeve je imao jedino VB, ovdje 1. tuženik. U tijeku je novi postupak po predmetnoj tužbi i navodni dug, koji se vjerojatno povlači iz prethodnog desetljeća. S obzirom na tako dugo razdoblje, smatra da bi cijela ta tražbina, ako postoji, trebala pasti u zastaru, jer je tužitelj imao sve instrumente kojima je mogao spriječiti takovo događanje. Glavni instrumenti u takvim slučajevima su opomene i nakon toga isključenje, osim ako se ne radi o nekakvom socijalnom slučaju, trenutne nezaposlenosti osobe koja je korisnik i slično, što ovdje nije slučaj jer se radi isključivo o najmu stana ili korištenju od strane vlasnika koji nije socijalno ugrožen. Uz tužbu su priložena tri računa koji bi trebali dokazati da postoji dugovanje za neplaćenu električnu energiju u razdoblju od 30. studenoga 2020. do 28. ožujka 2022. U svakom slučaju, na sva tri računa vrši se obračun tako da se procijeni buduća potrošnja električne energije i prema tome se određuju akontacijske rate koje se nakon obračunskog razdoblja ako nisu plaćene automatski preračunavaju u dug, ali u stvarnosti to nije pravi dug, već je to procijenjeni dug, koji možda postoji a možda i ne. U ovom slučaju potrošnja uglavnom ovisi o tome je li stan bio u najmu ili nije. Ovisi i o tome tko je unajmio stan. Procjena potrošnje tužitelja može biti i veća, a i manja od stvarne potrošnje. Stvarna očitanja brojila ne postoje jer na računima je navedeno da su upisana stanja brojila na računima procjena. Međutim, dokaz može biti jedino stvarno očitanje brojila. Osim toga, novi vlasnik stana EB je s predstavnikom agencije koja je posredovala u kupnji odnosno prodaji stana, bio kod tužitelja radi provjere postoje li kakvi dugovi i tada su mu rekli da ne postoje. Cijeli ovaj tužbeni zahtjev se oslanja na pretpostavke i procjene nekakvog duga koji nije dokazan i ne može se dokazati bez bar dva ili više stvarna očitanja brojila. Ako se uzme HEP-ovo procijenjeno stanje brojila na 28. ožujka 2022. gdje je u (VT) stanje 69.665,3 kWh, a u (NT) stanje 9.062,8 kWh, vidi se da nisu u nekom logičnom srazmjeru, pa se može pretpostaviti da je uklopni sat koji prebacuje VT i NT dugo vremena, čak par godina bio u kvaru i svu potrošnju registrirao samo u višoj tarifi. HEP-ova procjena potrošnje električne energije ukazuje da je potrošnja u VT otprilike 2/3, a potrošnja u NT oko 1/3 ukupne energije, što bi bila realna procjena, ali to znači da bi na predmetnom brojilu s ispravnim uklopnim satom trebalo biti stanje u VT oko 40.000, a u NT oko 20.000 kWh. Iz toga proizlazi da je 20.000 kWh trebalo naplatiti po nižoj tarifi a naplaćeno je po višoj. Cijena VT na HEP-ovom računu je 0,84 HRK/kWh, a cijena NT je 0,41 HRK/kWh pa se dolazi do toga da je (20,000 x 0,438600) HEP naplatio 8.600,00 HRK više nego što je trebalo i još treba dodati porez od 13% pa je to iznos 9.718,00 HRK. Stoga se postavlja pitanje tko je u cijelom ovom slučaju najviše do sada oštećen. Najvjerojatnije oni koji su unajmili taj stan, a to su turisti i najmoprimci.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška]/E-2 k. o. [katastarska općina], od 11. prosinca 2024. (list 5-8), tužiteljev račun br: 2200085828-220320-6, razdoblje 1. prosinca 2021.-28. ožujka 2022., uz obračun potrošnje, od 31. ožujka 2022.; račun br: 2200085828-211120-4, razdoblje 1. lipnja 2021.-30. studenoga 2021., uz obračun potrošnje, od 30. studenoga 2021., akontacijske račune za razdoblje prosinac 2021. -svibanj 2022., u mjesečnim iznosima 218,54 HRK, račun br: 2200085828-210520-4, razdoblje 30. studenoga 2020.-31. svibnja 2021., uz obračun potrošnje, od 31. svibnja 2021., akontacijske račune za razdoblje lipanj-studeni 2021. te izvadak iz poslovnih knjiga i karticu analitičkog knjigovodstva, od 2. prosinca 2024. (list 9-25).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za utrošak električne energije glede prostora (kategorije potrošnje: kućanstvo i tarifnog modela: kućanstvo bijeli) u [adresa].

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te je istaknut prigovor zastare.

6. Uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška]/E-2 k. o. [katastarska općina], od 11. prosinca 2024. (list 5-8), utvrđeno je da je predmetna nekretnina označena kao zk.č.br. 8823/4 k. o. [katastarska općina], Stambena zgrada br. 67 i Dvorište, [adresa], ukupne površine 476 čm, i to suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo (E-2):

Jednosoban stan s nusprostorijama u I. (prvom) katu desno površine 44,22 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], izgrađenoj na čest.br. 8823/4, po novoj izmjeri čest.br. 1489 k. o. [katastarska općina], s kojim suvlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, bila uknjižena u korist GB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s upisom promjene općih podataka pod Z-63181/2010, dok je pod Z- 2478/2020 primljenim 16. siječnja 2020., temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-2685/19, UPP/OS-1102/19 od 28. studenoga 2019. uknjiženo pravo vlasništva u korist: MB i VB, ovdje 2. i 1. tuženika, dok je pod Z-14091/2022 primljenim 15. ožujka 2022. predbilježeno pravo vlasništva u korist: EB, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. veljače 2022.

7. Uvidom u tužiteljev račun br: 2200085828-220320-6, razdoblje 1. prosinca 2021.-28. ožujka 2022., uz obračun potrošnje, od 31. ožujka 2022.; račun br: 2200085828-211120-4, razdoblje 1. lipnja 2021. -30. studenoga 2021., uz obračun potrošnje, od 30. studenoga 2021., akontacijske račune za razdoblje prosinac 2021. - svibanj 2022., u mjesečnim iznosima 218,54 HRK, račun br: 2200085828-210520-4, razdoblje 30. studenoga 2020. -31. svibnja 2021., uz obračun potrošnje, od 31. svibnja 2021., akontacijske račune za razdoblje lipanj-studeni 2021. te izvadak iz poslovnih knjiga i karticu analitičkog knjigovodstva, od 2. prosinca 2024. (list 9-25), utvrđena je vjerojatnost postojanja novčane tražbine tužitelja prema GB, [adresa], u ukupnom iznosu 168,79 EUR, odnosno ukupno u iznosu 168,78 EUR po osnovi šest mjesečnih novčanih obveza s dospijećem počev 21. kolovoza 2021. do zaključno 21. siječnja 2022. i kamata u iznosu 0,01 EUR s dospijećem 30. prosinca 2021.

8. Slijedom navedenog, utvrđeno je da se tužiteljeva tražbina odnosi utrošak električne energije za obračunsko mjerno mjesto naziva: GB (za obračunsko razdoblje od 30. studenoga 2021.) odnosno EB (za daljnje obračunsko razdoblje od 1. prosinca 2021.), broj obračunskog mjesta: 0133541651, kategorija: kućanstvo, tarifa: kućanstvo bijeli, broj brojila: 10224962, za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 28. ožujka 2022.

9. Osnovan je prigovor zastare. Naime, odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) zastarijevaju za jednu godinu tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, a što je ovdje slučaj s obzirom na kategoriju potrošnje, dok za kategoriju potrošnje: poduzetništvo vrijedi zastarni rok od tri godine. Dakle, u zastari su svi utuženi računi s najstarijim dospijećem 30. prosinca 2021. odnosno zadnjim dospijećem 26. travnja 2022., s obzirom da je tužba podnesen 11. prosinca 2024., dakle protekom roka zastare od jedne godine.

10. Ujedno, sadržajno bi proizlazio i prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, predmetni izvadak iz poslovnih knjiga tužitelj temelji na utuženim računima, a iz kojih je razvidno da je kao kupac zavedena: GB, dok se na drugom utuženom računu (obračunsko razdoblje 1. prosinca 2021.-28. ožujka 2022.) odnosi na obračunsko mjesto: EB, [adresa]. Stoga proizlazi da je u ovom slučaju tužitelj izvršavao u utuženom razdoblju svoju obvezu isporuke električne energije na obračunskom mjestu: [adresa], odnosno obračunskom mjestu broj: 0133541651, premda je zaveden kao kupac na predmetnom mjernom mjestu: GB.

No, u odnosu na potonje tužitelj nije priložio mjerodavne isprave kojim bi dokazao poglavito osnovanost ni visinu tužbenog zahtjeva, odnosno iz koje bi bilo razvidno temeljem čega tužitelj tereti upravo GB, odnosno nezine nasljednike, ovdje 1. i 2. tuženike za predmetnu tražbinu, budući da nije priložio Ugovor za potrošno mjesto za koje se terete 1. i 2. tuženici, odnosno njihova GB, kao njihova prednica.

Sama činjenica da tužitelj u svojoj evidenciji ima zavedenu GB, kao krajnjeg kupca, a na istom obračunskom mjestu IB, nije dovoljna za postojanje obveze na strani 1. i 2. tuženika, budući da se radi o jednostranoj ispravi tužitelja koja nema nikakav pravni učinak u odnosu na 1. i 2. tuženike. Osim toga, iz dostavljenih računa ne proizlazi nedvojbeno obračunsko mjesto, odnosno tužitelj nije pobliže identificirao nekretninu na koju se odnosi utužena tražbina, budući da nije naveo radi li se o kući s jednim stanom/poslovnim prostorom ili višestambenoj zgradi na predmetnoj adresi, pri čemu je bio dužan, ukoliko se radi o zgradi, individualizirati poseban dio (stan/poslovni prostor) u smislu njegove površine, kata i položaja u zgradi. Neovisno o navedenom, proizlazi spornim da bi u spornom razdoblju 1. i 2. tuženici bili vlasnici ili korisnici zajedničkog dijela/uređaja na predmetnoj adresi, odnosno da bi 1. i 2. tuženici primili utužene račune, pa stoga nisu niti mogli uložiti prigovor protiv istih, a budući da nisu obveznici njihovog plaćanja, nisu niti tražili njihovu dostavu. Naposljetku, tužitelj nije dokazao da ima sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom s GB, kao prednicom 1. i 2. tuženika, a za predmetno mjerno mjesto. Naposljetku, 2. tuženik opetovano ističe da predmetna tražbina nije utemeljena na očitanju brojila, već isključivo na procjeni, to tim više što su isti računi izdani na temelju akontacija-predujma, a ne stvarno učinjenih troškova po osnovi isporuke električne energije.

11. Sukladno odredbi čl. 3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine, br. 85/15. te 104/20.), odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju se ugovorom o korištenju mreže (sklapa se s HEP-ODS d.o.o.) i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca (sklapa se s tužiteljem), pa stoga tek sklopljeni ugovor i činjenica vlasništva ili korištenja nekretnine obvezuju na plaćanje tužiteljeve usluge.

12. Slijedom navedenog, tužitelj nije uspio dokazati postojanje dospjele i nepodmirene novčane tražbine upravo prema 1. i 2. tuženicima, jer su isti navodi tužitelja u nesuglasju s izvedenim dokazima i rezultatima cjelokupnog postupka, a sve s obzirom na navode i prigovore tuženika.

Naime, tužitelj nije pridonio niti predložio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda, poglavito da su 1. i 2. tuženici, kao nasljednici GB, obveznici podmirenja utroška električne energije na predmetnom obračunskom mjestu u utuženom razdoblju, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja, u smislu čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), koje obvezuje sud da uzme kako nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

13. Zbog izloženog, odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je odlučeno u izreci presude.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

15. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje postupka, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) te zastupanja na ročištu 20. ožujka 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 100,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (25,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu i za presudu, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 13,27 EUR. Stoga je tužitelju valjalo odmjeriti troškove postupka u sveukupnom iznosu 138,27 EUR, no, isti mu za zatraženim zateznim kamatama nisu dosuđeni s obzirom na neuspjeh istoga u sporu.

16. Tuženici nisu postavili zahtjev za naknadom parničnih troškova.

17. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 13,27 EUR,

- 1. tuženik i

- 2. tuženik.