Poslovni broj: K-830/2024-11
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Tini Ružić Škrobonja kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivone Datković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice OV zbog kaznenog djela iz čl. 220. st. 4. u vezi s st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu KZ/97), povodom optužnice oštećenika kao tužitelja Hypo leasing kroatien d.o.o. (sada Blue Iris Resolution d.o.o. Zagreb, OIB : 87064273078, Radnička cesta 48) od 20. siječnja 2014. izmijenjene 02. travnja 2014. i 13. rujna 2018., zastupanog po opunomoćeniku – ČV, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. Zagreb, nakon održane javne rasprave zaključene 23. travnja 2025. u prisutnosti okrivljenice OV, njezina branitelja Damira Brguljana, odvjetnika iz Rijeke, zamjenice opunomoćnika oštećenika kao tužitelja EV, odvjetnice iz [adresa], **.**.2025. izrekao je i javno objavivši
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08)
Okrivljenica OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvana O, od oca Č i majke E, rođena **.**.1949. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, umirovljenica, udana, majka jednog odraslog djeteta, sa završenim Ekonomskim fakultetom u Rijeci, vlasnice kuća na adresi prebivališta površine cca 280 m2 (sastoji se od stambenog prostora i radione), bez vrednijih pokretnina, s mirovinom od 428,00 eura, neosuđivana,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi
kao direktorica i odgovorna osoba temeljem čl. 422. i 426. ZTD-a u trgovačkom društvu Draga d.o.o., Pod Ohruštvom 9/C Rijeka, a nakon što joj je Hypo Leasing Kroatien d.o.o. dao na korištenje sljedeće pokretnine točno neutvrđenog dana:
1. Motorno vozilo Volvo S 40 2.0 D MOMENTUM, broj šasije:
YU1MS754182402263, godina proizvodnje 2008, boja gekon zelena temeljem Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila br. HR/050100990 od dana
15.04.2008. g. nabavne vrijednosti 196.613,60 kn,
2. Motorno vozilo marke VOLVO, model XC90 D5 SPORT, broj šasije [broj šasije], boja crni safir temeljem Ugovora o operativnom leasingu vozila br. HR/050100936 od 28.03.2008. g., nabavne vrijednosti 411.074,67 kn 3. Motorno vozilo marke ZASTAVA, model 10 1.2 5P, broj šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2007., boja srebrna temeljem Ugovora o operativnom leasingu br. HR/050100228 od dana 12.09.2007.g., nabavne cijene 71.441,98 kn,
4. Motorno vozilo marke ZASTAVA, moedel 10 1.2 5P, broj šasije:
ZFA18800000985658, god. proizvodnje 2007., boja crvena metalik temeljem Uogovora o operativnom leasingu br. HR/050100224 od dana12.09.2007. g., nabavne cijene 71.441,98 ku,
5. Motorno vozilo marke VOLVO, model S60 1.6 D MOMENTUM, broj šasije: [broj šasije], god. proizvodnje 2007., boja titan siva temeljem Ugovora o operativnom leasingu br. HR/050100646 od dana 27.12.2007. g., nabavne cijene 186.499,78 kn.
6. Motorno vozilo marke VOLVO, model S60 1.6 D5 SPORT, broj šasije: [broj šasije], god. proizvodnje 2007., boja crni safir temeljem Ugovora o opeativnom leasingu br. HR/050100647 od dana 27.12.2007.g., nabavne cijene 252.097,18 kn,
a koji Ugovori su raskinuti, odbila vratiti navedene pokretnine, vlasništvo Hypo Leasing Kroatien d.o.o., iako svjesna da joj Ugovori koji su pravni osnov njihovog korištenja više nisu na snazi budući su raskinuti te da nema pravne osnove za držanje predmetnih pokretnina, a koje pokretnine do danas nije vratila i na taj način oštetila Hypo Leasing Kroatien d.o.o. za iznos od 975.778,40 kn,
dakle, namjerno protupravno prisvojila tuđe pokretne stvari koje su joj povjerene, a utajene su stvari velike vrijednosti,
pa da bi u svezi s time počinila kazneno djelo protiv imovine – utaju – opisano čl. 220. st. 4. u svezi st. 1. KZ/97, a kažnjivo po čl. 220. st. 4. istog zakona.
II. Temeljem čl. 149. st. 3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva Blue Iris Resolution d.o.o. Zagreb (OIB : 87064273078), Radnička cesta 48, te je isti na ime paušalne svote dužan platiti iznos od 1.500,00 eura (tisuću petsto eura), nužne izdatke okrivljenice te nužne izdatke i nagradu njezina branitelja, o čemu će sud donijeti posebno rješenje.
III. Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u visini od 296.332,71 eura upućuje na parnicu u cijelosti.
Obrazloženje
1. U uvodno naznačenoj kazneno pravnoj stvari, oštećenik kao tužitelj Hypo leasing kroatien d.o.o. (sada Blue Iris Resolution d.o.o. Zagreb, OIB : 87064273078, Radnička cesta 48, prema rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu s lista 85-86 spisa i izvatku iz sudskog registra 596-599 spisa) optužnicom od 20. siječnja 2014., izmijenjenoj u podnesku od 02. travnja 2014. i na raspravi 13. rujna 2018., tereti okrivljenicu OV zbog učina kaznenog djela iz čl. 220. st. 4. u vezi s st.1. KZ/97, a nakon što je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci posl. br. K-DO-609/13 od 18. listopada 2013. odbačena kaznena prijava protiv OV zbog učina tog kaznenog djela (list 13-14 spisa).
2. Kako je 01. siječnja 2013. stupio na snagu KZ/11, u smislu odredbe čl. 3. st. 3. KZ/11 sud je ispitao postoji li pravni kontinuitet (jer ako ne postoji, nema kaznenog djela) optuženog činjeničnog stanja kvalificiranog kao kazneno djelo utaje iz čl. 220. st. 4. u vezi s st.1. KZ/97 i utvrdio da postoji u kaznenom djelu utaje iz čl. 232. st. 3. u vezi st. 1 KZ/11. Naime, kaznenom djelu iz čl. 232. st.3. KZ/11 odnosno kvalificiranom obliku kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina odgovara odredba čl. 220. st. 4. KZ/97 koja propisuje isti raspon kazne. Prema tome, u navedenim odredbama nema razlike u visini propisane kazne. No, prema kriteriju visine zakonskog obilježja blaži je KZ/11, budući da je pravnim shvaćanjem Kaznenog odjela Vrhovnog suda RH od 27. prosinca 2012. broj Su- IV K- 4/12 -7 u točki 17. određeno da zakonsko obilježje "velika vrijednost" kod kaznenog djela utaje iz čl. 232. st.3. KZ/11 postoji kada vrijednost utajene stvari prelazi 60.000,00 kn. To je dakle, za okrivljenicu povoljnije, u odnosu na vrijednost zakonskog obilježja kaznenog djela od preko 30.000,00 kn koje vrijedi za čl. 220. st.4. KZ/97, važećeg u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Primjenom novog iznosa neodređene vrijednosti zakonskog obilježja smanjena je kriminalna količina kada se radi o velikoj vrijednosti utajene stvari. No, kako se kod donošenje oslobađajuće presude ne mijenja niti činjenični niti zakonski opis, a niti pravna kvalifikacija kaznenog djela, to je valjalo ostati kod kaznenog djela iz čl. 220. st.4. u vezi s st.1. KZ/97 i ispitati samo postojanje pravnog kontinuiteta.
3. Upitana kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljenica OV izjavila je da se ne smatra krivom.
4. U tijeku dokaznog postupka na temelju čl. 431. st.1. toč. 8. ZKP/08 pročitani su iskazi : svjedoka HV sa zapisnika od 7. travnja 2016. (list 88 spisa), svjedokinje BV sa zapisnika od 23. siječnja 2020. (list 573 i 574 spisa), dok je na temelju čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 pročitan iskaz svjedokinje ZV sa zapisnika od 27. svibnja 2022. (list 625-626 spisa), a i pročitana je materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to: izreka rješenja ODO-a Rijeka broj K- DO-609/13 od 18. listopada 2013. (list 13-15 spisa), ugovori o operativnom leasingu motornih vozila (list 26 do 37), raskidi ugovora o operativnom leasingu (list 38 do 39), preslika povratnice (list 40), preslika naloga (list 41 do 44), potvrde o preuzimanju (list 45 do 50), pregled plaćenosti potraživanja (list 51 do 55), dopis PP uz dokumentaciju (list 81 do 84, 92 do 98), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 09. prosinca 2014. (list 85 do 86) stanje otvorenih dospjelih potraživanja (list 107 spisa), dopis PP uz dokumentaciju (list 108-116, 119-126 spisa), iz spisa Ovr-3884/11 pročitan je prijedlog za ovrhu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (list 1 do 6) i rješenje o dosudi nekretnine (list 129 -130 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 156 – 159 spisa), dopis FINE uz dokumentaciju (list 162-166 spisa), pregled prometa po računu TD Draga d.o.o. (list 533-562 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 596-599 spisa), procjena vrijednosti nekretnine (list 600-618 spisa), dopis Blue Iris Resolution d.o.o. od 21. srpnja 2022. (list 630 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 643-741 spisa), stanje otvorenih dospjelih potraživanja na dan 12. ožujka 2025. (list 786 spisa) i pregled plaćenosti potraživanja (list 792-801 spisa). Prije ispitivanja okrivljenice, na završetku dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za istu.
5. Iznoseći svoju obranu pred sudom okrivljenica je u bitnome navela da je sa Hypo leasingom poslovala više od deset godina; da joj je bilo svejedno da li je riječ o financijskom ili operativnom leasingu, a kada je došla na zadnje automobile da je pitala kako to daju u švicarcima na što da su joj rekli da je to najpovoljniji kredit. Da je otplatila više od 50% predmetnih automobila, a da su se rate zbog kredita u švicarcima poduplale (pa je tako rata koja je bila 4.300,00 kn došla na 8.600,00 kn i tako za svaki automobil) radi čega da ih više nije mogla plaćati. Gospođa ZV koja da je radila u Hypo leasingu i s kojom da je uvijek sklapala ugovore, da je tražila od nje da dostavi neku garanciju da će dalje otplaćivati, a da joj je ona rekla da ima stan od kćerke. Da je ZV tražila da se procijeni taj stan te da dostave dokazi o vlasništvu stana, što da je učinila i da su ti dokumenti bili pohranjeni kod nje. Da su zvali njenu kćer da dã garanciju za njene otplate što da je ona i učinila, s tim da nije mislila da će doći do toga da će joj stan biti oduzet. Taj stan da je bio procijenjen na 94.000,00 eura, a ostatak duga koji da je trebala podmiriti da je bio oko 61.000,00 eura. Međutim, stan da je prodan za 57.000,00 eura i na isti da se je uknjižio Hypo leasing. Nakon toga da su joj iz Hypo leasinga oduzeli i motorno vozilo Volvo S-40 Momentum, a kasnije još tri vozila, s tim da je riječ o vozilima njene firme koja da nisu vezana uz ovaj postupak, a da su joj putem Trgovačkog suda ta vozila vraćena. Nakon što su uzeli stan njene kćerke, ona da je prodala preostale automobile i to gotovo u bescijenje, jer da je morala podmiriti i druge troškove.
6. Analizirajući obranu okrivljenice, te sve ostale rezultate provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da nije dokazano da bi okrivljenica ponašanjem inkriminiranim u izreci presude počinila kazneno djelo utaje koje joj se stavlja na teret.
7. Prije svega, u ovoj kazneno pravnoj stvari nije sporno da je okrivljenica bila odgovorna osoba i direktorica u trgovačkom društvu Draga d.o.o. Rijeka (povijesni izvadak na listu 156-159 spisa) i da je u tom svojstvu zaključila s oštećenikom ugovore o operativnom leasingu motornog vozila i to : Ugovor broj HR/050100990 od 15. travnja 2008. (list 26-27 spisa); Ugovor broj HR/050100936 od 28. ožujka 2008. (list 28-29 spisa); Ugovor broj HR/050100228 od 12. rujna 2007. (list 30-31 spisa); Ugovor broj HR/050100224 od 12. rujna 2007. (list 32-33 spisa); Ugovor broj HR/050100646 od 27. prosinca 2007. (list 34-35 spisa) i Ugovor broj HR/050100647 od 27. prosinca 2007. (list 36-37 spisa). Uvidom u te Ugovore utvrđeno je da je predmet istih davanje na korištenje u obliku operativnog leasinga specificiranih motornih vozila i to od strane davatelja leasinga kao vlasnika vozila (ovdje oštećenika kao tužitelja) primatelju leasinga (trgovačkom društvu u kojem je ovdje okrivljenica bila zastupnica po zakonu odnosno direktorica). Nesporno je i to da su ta specificirana motorna vozila preuzeta od strane trgovačkog društva Draga d.o.o. Rijeka (sve prema potvrdama o preuzimanju vozila s lista 45-50 spisa). Nadalje, nesporno je i to da trgovačko društvo Draga d.o.o. Rijeka oštećeniku nije vratilo ta motorna vozila nakon isteka ugovora odnosno nakon njihova raskida. Konačno, nesporno je da su dva ugovora i to ugovor broj HR050100990 i broj HR050100936 raskinuta (dopisi na listu 38-39 spisa), a da su četiri ugovora prestala redovnim putem.
8. No, ono što jest sporno i što je trebalo utvrditi izvan svake dvojbe, s obzirom da je okrivljenica negirala krivnju, jest, je li kod iste postojala namjera da protupravno prisvoji tuđu pokrenu stvar koja joj je povjerena.
9. Tijekom dokaznog postupka saslušani su svjedoci koji su iznijeli svoja saznanja vezana za same okolnosti sklapanja ugovora kao i one koje su nastale po sklapanju odnosno kasnije po njihovu isteku ili raskidu.
10. Tako je svjedok ŽV ustvrdio da je on zaposlen u tvrtci oštećenika od 01. listopada 2015. On da nema neposredna saznanja već da svoja saznanja crpi iz materijalne dokumentacije. Njemu da je poznato da se radilo o šest ugovora o operativnom lesasingu kod kojih da je karakteristično da primatelj ne stječe vlasništvo nad vozilom već vlasništvo nad vozilom ostaje kod davatelja leasinga. Za predmetnih šest ugovora da mu je poznato da su neki redovno istekli, dok da su neki bili raskinuti iz razloga što da primatelj leasinga nije plaćao rate dospjele na naplatu. Nakon isteka leasinga odnosno nakon raskida ugovora o leasingu, da primatelj leasinga nije vratio vozila i oni da imaju saznanja da se ista sada nalaze u vlasništvu trećih osoba. Njemu da nije poznato na koji način je došlo do prijenosa vlasništva nad ovim vozilima, a da je očito da je okrivljenica neovlašteno raspolagala.
11. Svjedokinja BV iskazala je da je od 1997. do 2012. radila kao regionalna direktorica Hypo Leasing Kroatien i da je bila regionalna direktorica za Rijeku, Pulu, Poreč i Rovinj. Sjetila se okrivljenice te ustvrdila da je ona bila direktorica tvrtke Draga i njihova poslovna partnerica, dobavljač za Volvo. U to vrijeme da se je poslovalo i na način da je određeni broj vozila bio testni, a jedan drugi broj vozila bi bio salonski i okrivljenica da je koristila i taj model financiranja. Oni da su kupovali tj. poslovali na način leasinga tj. oni da su kupovali vozila na leasing, a okrivljenici davali onda u leasing što znači da je Hypo Leasing i dalje bio vlasnik vozila, sve dok se to vozilo u potpunosti ne otplati. Da se sjeća da je okrivljenica uredno izvršavala svoje obveze neko vrijeme, možda dvije ili tri godine, da više nije sigurna, a onda da je došlo do nekih problema kako u njenoj tvrtki, ali isto tako je došlo i do krize u auto industriji općenito. Ta kriza da se počela javljati već negdje 2008., a 2009. je doista bio zabilježen pad prodaje vozila. Kako je davno otišla iz te firme ona da je mnoge detalje i zaboravila pa je tako pretpostavila da vozila nisu vraćena i u cijelosti plaćena, a nije se mogla sjetiti da li je ona bila prisutna kod raskida ugovora ili nije. Da se sjeća se da je gospođa OV znala doći u firmu kod njih i reći da ima problem, nekako da se pokušavalo to i riješiti i da se sjeća da je Volvo tražio da prostor bude bolji; da se mora napraviti novi salon, pa da joj je i to bio problem. Kod raskida ugovora njezina firma da bi onda tražila da se vozila vrate, a kako se tu nisu vratila, očito da su se prodala daljnjim kupcima. Kod raskida ugovora zbog neplaćanja rata leasing-a da se poslovalo na način da bi se izvršila procjena vozila i tada bi se vidjelo da li je tom kupcu ili klijentu potrebno vratiti neki novac ili ne, ali auto da se uvijek imalo vratiti. Kod financijskog leasinga da je potpuno ista stvar, samo da se to onda knjigovodstveno drugačije vodilo. Da se više ne sjeća koliko dugo je trajala suradnja s gospođom OV, ali misli da je bila i prije ovih predmetnih vozila jer da ona je bila ujedno i dobavljač. U to vrijeme da su imali model financiranja u švicarskim francima pa da je moguće da je zbog toga nastao i problem. Da se ne može se ni otprilike izjasniti o tome koliko je rasla otplata mjesečnog kredita zbog švicarskog franka, ali da može jedino reći da je tečaj rastao. Koliko se sjeća, da je gospođa nudila neku nekretninu kao osiguranje, ali da je to bilo kasnije tj. kad su već problemi nastali i da ne zna da li je to uopće i provedeno. Da je moguće da je ona tražila od banke kredit i njima to i rekla, da postoji ta mogućnost zato što je u više navrata dolazila kako bi našli neko rješenje.
12. Svjedokinja ZV iskazala je da je bila zamjenica direktorice u trgovačkom društvu Hypo Leasing Croatia d.o.o. negdje od 2008., pa do povratka direktorice s porodiljnog, s time da ona ne zna kada se je direktorica točno vratila. Da joj je poznato da su radili s tvrtkom okrivljenice dugi niz godina i da zna da je ta tvrtka bila ovlašteni distributer i serviser vozila "Volvo". Najčešće da se je radilo o tome da su financirali kupnju vozila Volvo po uvjetima koje je nudio leasing, ali da su financirali i testna vozila za potrebe auto kuće u vlasništvu okrivljenice. Njezina tvrtka da je uredno podmirivala svoje obveze sve do one velike krize koja da je bila, koliko se sjeća, 2008. Što se tiče leasinga, da su imali mogućnost financijskog i operativnog leasinga. Krajnji klijent / kupac je birao hoće li se financirati njegova kupnja financijskim ili operativnim leasingom. U tom trenutku da je švicarski franak bio ponuđen na tržištu uz euro i za franak da je bila povoljnija kamata. Da je moguće da su od okrivljenice tražili stan kao sredstvo osiguranja, ali da ona to nije radila, nego da je to radio odjel rizika. Što se tiče razlike između financijskog i operativnog leasinga, razlika da je u tome što je kod operativnog leasinga, leasing kuća pravno i knjigovodstveno cijelo vrijeme vlasnik, a kod financijskog leasinga, pravno je vlasništvo leasing kuće, a knjigovodstveno vlasništvo korisnika leasinga. Što se tiče te velike krize i skoka tečaja švicarskog franka, da je to svih pogodilo i ona da se ne sjeća jesu li oni kao leasing kuća nešto poduzeli u smislu radnji kojim bi olakšali poziciju njihovih klijenata. U slučaju operativnog leasinga, da se klijentu mjesečno naplaćuje najam vozila u neto vrijednosti uvećan za porez na tu najamninu, a na ostatak vrijednosti se također plaća pripadajući porez i taj ostatak da se utvrđuje na samom početku jer je to dio koji leasing kuća ne financira. Ukoliko korisnik leasinga želi postati vlasnik da se mora napraviti nova procjena vozila i platiti po toj procjeni. Što se tiče pojašnjenja njezina prethodnog iskaza, navela je da su oni kao leasing kuća operativnim ili financijskim leasingom koji bi izabrao krajnji klijent / kupac uz procjenu rizika, financirali tom kupcu kupnju vozila koja bi prodavao prodavatelj, između ostalog i društvo u vlasništvu okrivljenice. Osim toga oni da su trgovačkom društvu okrivljenice putem leasinga financirali kupnju testnih vozila, s tim da je i tu postojala mogućnost operativnog ili financijskog leasinga, a koji leasing je točno bio, ona da se ne sjeća.
13. Analizirajući sam tijek događaja i sve okolnosti koje su nastale nakon sklapanja predmetnih ugovora o operativnom leasingu, ponašanje okrivljenice, a napose dinamiku uplata i radnje koje su učinjene u svrhu namirenja rata leasinga, sud je utvrdio kako tijekom dokaznog postupka nije dokazano da bi okrivljenica počinila kazneno djelo utaje koje joj se stavlja na teret.
14. Prije svega, valja napomenuti da su po predmetnim ugovorima o operativnom leasingu određeno vrijeme davatelju leasinga odnosno ovdje oštećeniku plaćane rate leasinga od strane trgovačkog društva Draga d.o.o. Rijeka. Naime, da je tome tako proizlazi iz činjenice da su ugovori sklopljeni u periodu od 12. rujna 2007. do 15. travnja 2008., a da su neplaćene rate leasinga dospjele tijekom 2010./2011. kako to proizlazi iz isprava u spisu - pregleda plaćenosti potraživanja. Konkretno, u odnosu na : Ugovor br. HR/050100224 iz pregleda plaćenosti potraživanja (list 51 i 793 spisa) proizlazi da je plaćeno 25 rata najamnine, jer je prva neplaćena rata 26., s tim da potraživanje po tom Ugovoru dospijeva na naplatu u periodu od 12. svibnja 2010. do 13. prosinca 2011., a u konačnici je temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-3884/11 zatvoren dug po predmetnom Ugovoru; Ugovor br. HR/050100990 iz pregleda plaćenosti potraživanja (list 52, 800 i 801 spisa) proizlazi da je plaćeno 18 rata najamnine, jer je prva neplaćena rata 19., s tim da potraživanje po tom Ugovoru dospijeva na naplatu u periodu od 03. svibnja 2010. do 16. srpnja 2011., a u konačnici je temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-3884/11 zatvoren dug po predmetnom Ugovoru; Ugovor br. HR/050100646 iz pregleda plaćenosti potraživanja (list 53 i 797 spisa) proizlazi da su plaćene 22 rate najamnine jer je prva neplaćena rata 23., s tim da potraživanje po tom Ugovoru dospijeva na naplatu u periodu od 03. svibnja 2010. do 16. srpnja 2011.; Ugovor br. HR/050100647 iz pregleda plaćenosti potraživanja (list 54 i 795 spisa) proizlazi da su plaćene 22 rate najamnine, jer je prva neplaćena rata 23., s tim da potraživanje po tom Ugovoru dospijeva na naplatu u periodu od 03. svibnja 2010. do 04. ožujka 2011., a u konačnici je temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-3884/11 zatvoren dug po predmetnom Ugovoru; Ugovor br. HR/050100228 iz pregleda plaćenosti potraživanja (list 55, 798 i 799 spisa) proizlazi da je plaćeno 25 rata najamnine jer je prva neplaćena rata 26., s tim da potraživanje po tom Ugovoru dospijeva na naplatu u periodu od 12. svibnja 2010. do 16. srpnja 2011. i Ugovor br. HR/050100936 iz pregleda plaćenosti potraživanja (list 792 spisa) proizlazi da je plaćeno 18 rata najamnine jer je prva neplaćena rata 19., s tim da potraživanje po tom Ugovoru dospijeva na naplatu u periodu od 01. travnja 2010. do 16. srpnja 2011.
15. Prema dopisu Addiko bank d.d. (list 532 spisa) trgovačko društvo Draga d.o.o. Rijeka je bilo u neprekidnoj blokadi od 09. travnja 2010., te je u konačnici prestalo postojati brisanjem iz sudskog registra 05. studenoga 2015. uslijed otvaranja i zaključenja stečajnog postupka (sve prema izvatku iz sudskog registra s lista 15- 159 spisa). Dakle, s obzirom da je trgovačko društvo Draga d.o.o. Rijeka u neprekidnoj blokadi od 09. travnja 2010., to je jasno da od tog dana nije moglo plaćati rate leasinga.
16. Okrivljenica kao odgovorna osoba i direktorica trgovačkog društva Draga d.o.o. Rijeka nesporno nije postupila po ugovornoj obvezi odnosno vratila objekte operativnog leasinga (predmetna motorna vozila). Međutim, ta činjenica ne postupanja po ugovornoj obvezi sama po sebi ne ukazuje da je na strani okrivljenice postojala namjera da prisvoji te objekte operativnog leasinga odnosno tuđe pokretne stvari. Naime, kada se sagleda ponašanje okrivljenice tada je jasno da je ista pokušavala iznaći rješenje da se potraživanje namiri odnosno riješi financijski problem. To je potvrdila nekadašnja regionalna direktorica društva oštećenika, svjedokinja BV, koja je ustvrdila da je okrivljenica znala doći u firmu i reći da ima problem te da je ona u više navrata dolazila kako bi našli neko rješenje. Iskaz svjedokinje sud prihvaća kao istinit jer ne postoji razlog zašto bi ista neistinito iskazivala. Osim toga, a kako je to već prethodno obrazloženo, trgovačko društvo Draga d.o.o. Rijeka kojim je dakle okrivljenica kao zastupnica po zakonu upravljala, je po predmetnim ugovorima o operativnom leasingu određeno vrijeme plaćalo rate leasinga, ali to više nije moglo činiti nakon što je nastala blokada računa trgovačkog društva koja je u konačnici bila i neprekidna do trenutka brisanja tog trgovačkog društva iz sudskog registra. Nadalje, okrivljenica je u svojoj obrani ustvrdila da je rekla ZV (zamjenici direktorice) da ima stan od kćerke kao garanciju da će dalje plaćati rate (tu mogućnost da su tražili od okrivljenice stan kao sredstvo osiguranja je potvrdila u svom iskazu i sama ZV koja isto tako nema razloga neistinito iskazivati pa ga sud prihvaća kao istinit, s tim da je i svjedokinja BV ustvrdila da se sjeća da je okrivljenica nudila nekretninu). Dakle, takvu obranu okrivljenice sud prihvaća jer je potkrijepljena iskazima navedenih svjedokinja - ZV i FV, ali i materijalnom dokumentacijom, konkretno prijedlogom za ovrhu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (list 1 do 8 spisa Ovr-3884/11) iz kojeg proizlazi da je u svrhu osiguranja plaćanja po predmetnim ugovorima o operativnom leasingu doista zasnovano založno pravo na nekretnini MV (kasnije OV, nesporno kćerke okrivljenice), a sve temeljem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine od 20. kolovoza 2010. U konačnici je u tom ovršnom postupku doneseno 05. rujna 2014. rješenje o dosudi (list 129-130 spisa) po kojem je predmetna nekretnina dosuđena upravo ovdje oštećeniku, a oštećenik je uzimajući u obzir namirenje iz tog ovršnog postupka dostavio u spis pregled plaćenosti potraživanja iz kojih je razvidno zatvaranje duga po pojedinim ugovorima (list 794, 796 i 801 spisa). Dakle, slijedi da je okrivljenica zbog financijske nemogućnosti plaćanja rata leasinga, a kako bi je riješila, nudila sredstvo osiguranja, a to je bio stan njene kćerke, te je zbog toga 20. kolovoza 2010. u tu svrhu i sklopljen Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na predmetnom stanu koji je u konačnici dosuđen oštećeniku u ovršnom postupku.
17. Naime, u situaciji u kojoj okrivljenica dolazi u više navrata kod oštećenika kao davatelja leasinga, a sve kako bi pokušala riješiti problem financijske nemogućnosti plaćanja rata leasinga, pa onda i kao sredstvo osiguranja nudi stan svoje kćerke na kojem se potom i osniva založno pravo u korist oštećenika, znači da ista svojim ponašanjem ukazuje da poduzima radnje kako bi premostila nastali financijski problem i u konačnici jasno slijedi da se u ovom slučaju jedino može raditi o građanskopravnom odnosu oštećenika i okrivljenice, a ne o njenoj kazneno pravnoj odgovornosti jer ista svojim cjelokupnim ponašanjem nije ukazala na namjeru da protupravno prisvoji predmete leasinga koji su joj povjereni od strane oštećenika. Zaključno, odlučne činjenice: da se je trgovačko društvo Draga d.o.o. Rijeka nalazilo u financijskoj situaciji nemogućnosti podmirenja rata leasinga (nastupila je neprekidna blokada računa 09. travnja 2010.); da je okrivljenica pregovarala sa društvom oštećenika o modalitetima naplate potraživanja pa i dala u svrhu njihova osiguranja nekretninu svoje kćerke; da su od dana sklapanja predmetnih ugovora pa do dospijeća neplaćenih rata, iste plaćane, a kako to proizlazi iz dokumentacije u spisu – pregleda plaćenosti potraživanja u razdoblju od 18 mjeseci (radi se o Ugovorima br. HR/050100990 i HR/050100936), za neke ugovore u razdoblju od 22 mjeseca (radi se o Ugovorima br. HR/050100646 i HR/050100647), a za neke u razdoblju od 25 mjeseci (radi se o Ugovorima br. HR/050100224 i HR/050100228), s tim da su svi ugovori sklopljeni na razdoblje od 36 mjeseci, ukazuju na jedini zaključak da u ponašanju okrivljenice nema namjere, odnosno da u njezinom ponašanju nisu ostvarena bitna obilježja predmetnog kaznenog djela.
18. Osim toga, u spisu postoje za svako pojedino vozilo iz predmetnih ugovora o operativnom leasingu podaci u pogledu toga tko je njegov vlasnik i temeljem koje dokumentacije je došlo do prijenosa prava vlasništva (list 81-84, 92-98, 108-116 i 119-126 spisa), pa je utoliko oštećenik ima(o) na raspolaganju primijeniti instrumente obveznog prava kako bi ostvario svoju pravnu zaštitu i to u parničnom postupku.
19. Dakle, kako tijekom provedenog dokaznog postupka nije na jasan i nedvojben način utvrđeno da je okrivljenica počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, to ju je valjalo osloboditi od optužbe.
20. Sud je odbio prijedlog oštećenika kao tužitelja za izvođenjem dokaza ponovnim saslušanjem svjedoka ŽV, BV i ZV primjenom odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08 (raspravnim rješenjem od 23. travnja 2025.), sve s obzirom da su navedeni svjedoci ispitani na sve pravno relevantne okolnosti u dotadašnjem tijeku postupka, slijedom čega se ukazuje da bi ponovno izvođenje dokaza njihovim saslušanjem bilo odugovlačeće.
21. Kako je donijeta oslobađajuća presuda, troškovi kaznenog postupka na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 padaju na teret oštećenika kao tužitelja kojemu je uzimajući o obzir trajanje i složenost postupka odmjereno platiti paušalnu svotu, dok će se o nužnim izdacima okrivljenice te nužnim izdacima i nagradi njezina branitelja odlučiti posebnim rješenjem.
22. U pogledu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva (list 785 spisa) u visini od 296.332,71 eura, temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08, oštećenik je upućen na parnicu u cijelosti.
Rijeka, 24. travnja 2025.
Sutkinja
Tina Ružić Škrobonja
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- opun. ošt. kao tužitelja – ČV, odvj. iz [adresa] uz zapisnik od 23. travnja 2025.
- okr. OV
- branitelj okrivljenice – Damir Brguljan, odvj. iz Rijeke uz zapisnik od 23. travnja 2025.