Poslovni broj: P-2497/2023-22
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
[adresa], R [adresa]
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja HŽ putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Strojarska 11, OIB 80572192786 protiv tuženika, 1. RR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. NR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. MR iz [adresa], tuženi pod 2. i 3. zastupani po punomoćniku Valteru Šramu odvjetniku u Puli i 4. FR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 10. ožujka 2025. u prisutnosti pun tužitelja i zamjenika punomoćnika 2. i 3. tuženika CR odvjetnika u [adresa], 4. tuženika osobno te u odsutnosti uredno pozvanog 1. tuženika te javne objave od 24. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se 1. tuženiku RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženiku NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženiku DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 4. tuženiku BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana, solidarno isplate tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB: 80572192786, Strojarska cesta 11, Zagreb, iznos od 3.064,08 eur/23.086,34 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2021., pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Nalaže se 1. tuženiku RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženiku NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženiku DR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tuženiku BR, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana, solidarno naknade tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB: 80572192786, Strojarska cesta 11, Zagreb, parnični trošak u visini od 174,38 eur zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda izjavljen od strane 2 i 3. tuženika
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi navodi kako je presudom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1302/14-66 od 18. travnja 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž R-402/2019-2 od 28. listopada 2021., naloženo je tuženicima HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o. tužitelju ĆR solidarno na ime naknade štete koju je pretrpio uslijed štetnog događaja od 8. rujna 2006. isplatiti iznos od 16.700,65 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te istom nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.687,50 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve kako je navedeno u izreci predmetne pravomoćne presude. Predmetni iznosi dosuđeni su tužitelju ĆR po osnovi naknade štete u vidu izgubljene zarade koju je isti pretrpio u štetnom događaju od 8. rujna 2006. za koji je rješenjem Općinskog suda u Puli, posl. br. Km-54/07, od 15. prosinca 2008., utvrđena kaznena odgovornost ovdje tuženika. Predmetnim rješenjem je temeljem članka 11. Zakona o sudovima tada još maloljetnim tuženicima izrečena odgojna mjera pojačanje brige i nadzora budući su, citira se, :..dana 08. rujna 2006. godine, oko 22,10 sati, u [adresa], kod nogometnog igrališta, dok je porugom prolazio teretni vlak br. 65-221, istog gađali kamenjem, pa kako su u lokomotivi bili strojovođa ĆR i njegov punomoćnik VR, pristajući da time ugroze njihov tjelesni integritet, došlo je do proboja desnog fiksnog prozora lokomotive te je kamen i udario ĆR u predjelu glave, uslijed čega je isti zadobio povrede desnog oka u vidu probijene rožnice, koja je povreda teške naravi, dakle, opće opasnom radnjom izazvali opasnost za tijelo ljudi, uslijed čega je prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe, pa da su time počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 1. u svezi s čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 271. st. 1. Kaznenog zakona.“ Temeljem navedene pravomoćne presude tužitelj je, kao solidarni dužnik, tuženik u postupku koji se kod Općinskog suda u Puli- Pola vodio pod poslovnim brojem P-1032/14, ĆR na ime naknade štete 30. studenog 2021. isplatio 50% iznosa dosuđenog na ime naknade štete uvećanog za pripadajuće zatezne kamate (16.501,41 kn) te 50% dosuđenog troška postupka uvećanog za pripadajuće zatezne kamate (6.584,93 kn), dok je preostali iznos, drugu polovicu dosuđenog iznosa, bio dužan podmiriti HŽ Cargo d.o.o. Tužitelj je prije pokretanja ovog parničnog postupka tuženicima uputio regresni zahtjev kojim ih je obavijestio o svojem zahtjevu i činjenicama na kojima istog temelji te ih je pozvao na ispunjenje zahtjeva preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom, na što se tuženici nisu očitovali niti su ispunili zahtjev tužitelja, čime je tužitelj ispunio dužnost iz stavka 1. članka 9. Zakona o mirnom rješavanju sporova. Sukladno članku 12. stavku 3. Zakona o parničnom postupku, sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Slijedom navedenog, a budući iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi isključiva odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj i nastalu štetu koju je naknadio tužitelj, nesporno je da tužitelj ima pravo regresa prema tuženicima i to cjelokupno plaćenog iznosa temeljem pravomoćne presude navedene u toč. II. ove tužbe, a koji su tuženici dužni isplatiti tužitelju solidarno, sve temeljem odredaba članka 43. i 52. Zakona o obveznim odnosima. Stoga predlaže sudu da po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom se tuženima od 1-4 nalaže da tužitelju solidarni isplate iznos od 3.064,08 EUR/23.086,34 kn zajedno sa zakonskom zateznim kamatom od 30.11.2021. do isplate uz naknadu parničnog troška sve u roku od 15 dana.
U odgovoru na tužbu 2. tuženik NR i 3. tuženik ŠR prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, podnose prigovor mjesne nenadležnosti. Naime, predmetni štetni događaj desio se u [adresa], kod nogometnog igrališta, odnosno na području nadležnosti Općinskog sud u Puli-Pola. Također, prvostupanjski postupak radi naknade štete i isplate vodio se pred Općinskim sudom u Puli-Pola, pod posl. br.: P-1302/2014. Radi navedenog, tuženici predlažu da se Općinski sud u Rijeci oglasi stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku, te predmet ustupi nadležnom sudu, odnosno Općinskom sudu u Puli-Pola. U podnesenoj tužbi tužitelj navodi kako je Presudom Općinskog suda u Puli- Pola, posl. br.: P-1302/14-66, od dana 18. travnja 2019. godine, koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Rijeci, posl. br.: Gž R-402/2019-2, od dana 28. listopada 2021. godine, naloženo HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o., kao tuženicima, da ĆR, kao tužitelju, solidarno na ime naknade štete koju je pretrpio uslijed štetnog događaja od dana 08. rujna 2006. godine, isplati iznos od 16.700,65 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te da istom nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 11.687,50 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve kako je navedeno u izreci predmetne pravomoćne presude. Nadalje, u podnesenoj tužbi tužitelj navodi se da je predmetni iznos dosuđen ĆR, kao tužitelju, po osnovi naknade štete u vidu izgubljene zarade koju je isti pretrpio u štetnom događaju od dana 08. rujna 2006. godine, a za koji je Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br.: Km-54/07, od dana 15. prosinca 2008. godine, utvrđena kaznena odgovornost ovdje tuženika. Tuženici osporavaju sve navode iz podnesene tužbe, osim onih koje bi ovim odgovorom ili tijekom postupka priznali ili učinili nespornim, isto tako protive se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te se očituju o pojedinim točkama tužbe kako slijedi. Naime, nije sporna činjenica da je Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br.:
Km- 54/07, od dana 15. prosinca 2008. godine, tuženicima izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora, i to jer su isti dana 08. rujna 2006. godine, oko 22,10 sati, u [adresa], kod nogometnog igrališta, dok prugom prolazio teretni vlak br. 65-221, istog gađali kamenom, pa kako su u lokomotivi bili strojovođa ĆR i njegov pomoćnik VR, pristajući da time ugroze njihov tjelesni integritet, došlo je di proboja desnog fiksnog prozora lokomotive, te je kamen udario ĆR u predjelu glave, uslijed čega je isti zadobio povrede desnog oka u vidu probijene rožnice, a koja povreda je teške naravi, odnosno da su opće opasnom radnjom izazvali opasnost za tijelo ljudi, uslijed čega je prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe, čime su počinili kazneno djelo proti opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st, u svezi čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona, a kažnjivi po čl. 271. st. Kaznenog zakona kao što nije sporna činjenica da je Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br.: P- 1302/14-66, od dana 18. travnja 2019. godine, koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Rijeci, posl. br.: Gž R-402/2019-2, od dana 28. listopada 2021. godine, ovdje tužitelju naloženo da tuženiku ĆR isplati razliku plaće koju je ostvarivao prije navedenog štetnog događaja. Tuženici u cijelosti osporavaju potraživanje koje tužitelj ovom tužbom potražuje od istih, odnosno isplaćenu naknadu štete na temelju Presude Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br.: P-1302/14-66, od dana 18. travnja 2019. godine, koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Rijeci, posl. br.: Gž R-402/2019-2, od dana 28. listopada 2021. godine. Navedeni parnični postupak, pokrenuo je tužitelj ĆR, protiv tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o., i to zbog ozlijede na radu, zbog koje je isti zdravstveno nesposoban za obavljanje poslova na radnom mjestu strojovođe, a koje poslove je isti obavljao u vrijeme ozljeđivanja, te je isti bio prisiljen obavljati poslove na radnom mjestu skladištar, a na kojem radnom mjestu mu je plaća bila manja za 1.300,00 kuna mjesečno, od plaće koju je dobivao da je nastavio raditi na radnom mjestu strojovođe. Dakle, tuženici nisi ni na koji način odgovorni što je tužitelj, kao poslodavac, ĆR, nakon štetnog događaja od dana 08. rujna 2006. godine, isplaćivao manju plaću, odnosno isti nisu odgovorni za nastalu štetu koja je istom prouzročena, tim više što su u vrijeme nastanka štetnog događaja bili maloljetni. U konačnici predlaže i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te istom naloži da tuženicima naknadi prouzročeni parnični trošak. Na pripremnom ročištu održanom 10. ožujka 2025. tuženici ad 2 i ad 3 učinili su nespornom visinu tužbenog zahtjeva.
IV tuženik AR u odgovoru na tužbu ne spori da je oglašen krivim u kaznenom postupku zajedno s ostalima, svi su gađali vlak kako bude presuđeno u odnosu na ostale tuženika tako neka bude i u odnosu na njega, ne spori visinu tužbenog zahtjeva.
I. tuženik RR nije u ostavljenom roku od 30 dana podnio pisani odgovor na tužbu, no sud je odlučio kako neće donijeti presudu zbog ogluhe već provesti dokazni postupak.
U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao svu dokumentaciju priloženu spisu.
Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.
U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti ovaj sud drži isti neosnovanim, naime odredbom članka 46. stavka 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je za suđenje, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. Prema članku 47. stavku 1. istog zakona za suđenje je općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Ako je jednom tužbom tuženo više osoba (članak 196. stavak 1. točka 1.), a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, sukladno članku 50. Zakona o parničnom postupku nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika. U konkretnom slučaju budući su tuženici solidarno odgovorni za utuženu štetu, sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika je nadležni sud. Kako 2. tuženik ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Rijeci to je pozivom na odredbu čl. 50 ZPP- nadležan ovaj sud. stoga je prigovor 2 i 3 tuženika neosnovan. Naposljetku valja navesti kako nema mjesta primjeni čl. 52 ZPP-a jer je predmet spora regresni zahtjev, a ne naknada štete. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.
Iz materijalne dokumentacije priležeće spisu i to pravomoćnih sudskih odluka koje je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da je presudom Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj P-1302/14-66 od 18. travnja 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž R-402/2019-2 od 28. listopada 2021. naloženo tuženicima HŽ Putnički prijevoz d.o.o., ovdje tužitelju, i HŽ Cargo d.o.o. tužitelju ĆR solidarno isplatiti iznos od 16.700,65 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime naknade štete (u vidu izgubljene zarade) koju je tužitelj ĆR pretrpio u štetnom događaju od 8. rujna 2006. Nadalje u odnosu na navedeni štetni događaj je rješenjem Općinskog suda u Puli, posl. br. Km-54/07, od 15. prosinca 2008., utvrđena je kaznena odgovornost ovdje tuženika od 1-4. Navedenim rješenjem rješenjem je temeljem članka 11. Zakona o sudovima tada još maloljetnim tuženicima izrečena odgojna mjera pojačanje brige i nadzora budući su ...dana 08. rujna 2006. godine, oko 22,10 sati, u [adresa], kod nogometnog igrališta, dok je porugom prolazio teretni vlak br. 65- 221, istog gađali kamenjem, pa kako su u lokomotivi bili strojovođa ĆR i njegov punomoćnik VR, pristajući da time ugroze njihov tjelesni integritet, došlo je do proboja desnog fiksnog prozora lokomotive te je kamen i udario ĆR u predjelu glave, uslijed čega je isti zadobio povrede desnog oka u vidu probijene rožnice, koja je povreda teške naravi, dakle, opće opasnom radnjom izazvali opasnost za tijelo ljudi, uslijed čega je prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe, pa da su time počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 1. u svezi s čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 271. st. 1. Kaznenog zakona, te istom nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.687,50 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve kako je navedeno u izreci predmetne pravomoćne presude.
Tuženici od 2-4 ne spore postojanje njihove kaznene odgovornosti za štetni događaj od 08. rujna 2006 u kojem je radnik tužitelja UR teško tjelesno ozlijeđen na način da je zadobio povrede desnog oka u vidu probijene rožnice. Nadalje iz materijalne dokumentacije priležeće spisu-Ocjena radne sposobnosti od 13. ožujka 2007., proizlazi da je predmetna ozljeda koju je zadobio SR u štetnom odgađaju od 08. rujna 2006. uzrokovala profesionalnu nesposobnost za rad jer mu je radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti uz isključenje poslova gdje je potreban binokularni vid, rad na visini i poslovi gdje postoji opasnost od povrede zdravog oka, pa tako i zdravstvenu nesposobnost za obavljanje poslova strojovođe-dispečer koje poslove je ĆR obavljao prije ozljede. Slijedom čega je rješenjem HZMO PS Zagreb od 17.12.2007. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu uslijed koje je nastala profesionalan nesposobnost za rad .
Nadalje iz dokumentacije priležeće spisu proizlazi kako je tužitelj, a vezano za postupak koji se kod Općinskog suda u Puli-Pola vodio pod poslovnim brojem P- 1032/14, ĆR na ime naknade štete, izgubljene zarade ( razlike između plaće koju bi ostvario da je mogao raditi na radnom mjestu strojovođe i plaće koju ostvaruje na radnom mjestu skladištara) dana 30. studenog 2021. isplatio 50% iznosa dosuđenog na ime naknade štete uvećanog za pripadajuće zatezne kamate (16.501,41 kn) te 50% dosuđenog troška postupka uvećanog za pripadajuće zatezne kamate (6.584,93 kn)-list 21-22 spisa.
Sud je sukladno članku 12. stavku 3. Zakona o parničnom postupku, u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.
Ovu tužbu tužitelj podnosi kao regresnu tužbu.
Regres je pravno sredstvo kojim osoba koja je isplatila određeni iznos drugoj osobi zbog štete koju je prouzročila treća -odgovorna osoba, ima pravo tražiti povrat tog iznosa od odgovorne osobe čl. 963 ZOO-a.
Iz materijalne dokumentacije prileže spisu sud utvrđuje, da tuženici nisu počinili kazneno djelo, radnik tužitelja ĆR bi i nadalje obavljao poslove strojovođe i ne bi trpio štetu u vidu izgubljene zarade.
Naime potpuno su neosnovani navodi 2 i 3 tuženika da nisu ni na koji način odgovorni što je tužitelj, kao poslodavac, ĆR, nakon štetnog događaja od 8. rujna 2006. isplaćivao manju plaću odnosno da nisu odgovorni za nastalu štetu koja je istom prouzročena, isplatom manje plaće za radno mjesto skladištara. To iz razloga jer je poslodavac je sukladno rješenjima nadležnih tijela prema preostaloj radnoj sposobnosti te općim i posebnim uvjetima kojima je isti udovoljavao, poštujući pritom sve odredbe Zakona o radu, Kolektivnog ugovora i Pravilnika o organizaciji, ponudio ĆR radno mjesto skladištara koje je isti prihvatio. Tužitelj je tada jedino mogao isplaćivati plaću za radno mjesto skladištara što je i činio. Navedena plaća je je manja od one koju je ĆR ostvarivao dok je radio na radnom mjestu strojovođe, dakle, prije predmetne ozljede. Navedene poslove bi ĆR i dalje radio i ostvarivao plaću strojovođe da da nije bilo štetnog događaja od 08., rujna 2006. kada su mu tuženici nisu nanijeli tjelesne ozljede zbog kojih više nije bio u mogućnosti obavljati poslove strojovođe. Dakle, predmetna šteta je nastala ĆR isključivo počinjenjem protupravne i kažnjive radnje od strane tuženika. To što su tuženici u vrijeme nastanka štetnog događaja bili maloljetni potpuno irelevantni za predmetni postupak. Dakle ĆRradniku tužitelja je nastala šteta u vidu izgubljene zarada između plaće koju bi ostvario na radnom mjestu strojovođe da nije bilo štetnog događaja od 08. rujna 2006. i plaće koju je ostvarivao nakon štetnog događaja na radnom mjestu skladištara a sve kako je pravomoćno utvrđeno presudom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1302/14-66 od 18. travnja 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž R- 402/2019-2 od 28. listopada 2021.
Kako je isključiva odgovornost tuženika za štetni događaj od 08. rujna 2006. zbog kojeg ĆR nije više mogao raditi na radnom mjestu strojovođe to je i za nastalu štetu SR u vidu izgubljene zarade koju je naknadio tužitelj, kao jedan od pravnih slijednika tadašnjeg poslodavca ĆR, odgovorni tuženici stoga po mišljenju ovoga suda da tužitelj ima pravo regresa prema tuženicima i to cjelokupno isplaćenog iznosa temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj P-1302/14-66 od 18. travnja 2019., (isplatio 50% iznosa dosuđenog na ime naknade štete uvećanog za pripadajuće zatezne kamate (16.501,41 kn) te 50% dosuđenog troška postupka uvećanog za pripadajuće zatezne kamate (6.584,93 kn)-list 21-22 spisa), sve prema čl. 1045 ZOO, koju visine tuženi ne spore, a koji su tuženici dužni isplatiti tužitelju solidarno, sve temeljem odredaba članka 43. i 52. Zakona o obveznim odnosima.
Na dosuđeni iznos pozivom na odredbu čl. 29 st. 1 i 2 ZOO. -a tužitelju pripada zakonska zatezna namata od dana 30.11.2021. kao dana kada je dosuđeni iznos naknade štete tužitelj isplatio ĆR, kako to tužitelj ispravno traži.
Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
Ostali navodi parničnih stranaka nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. i 155 Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je valjalo priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u visni od 77,09 EUR na presudu u visini od 77,09 EUR ( koje je tužitelj dužan podmiriti iako je osoba koja obavljaju javne ovlasti, no isti su oslobođeni od plaćanja pristojbi samo u situacijama kada obavljaju poslove iz svoje javne ovlasti, a u konkretnom slučaju ne radi se o sporu u obavljaju poslove iz svoje javne ovlasti već regresnoj parnici) te trošak putovanja punomoćnice tužitelja na relaciji Zagreb Rijeka Zagreb u visini putne karte od 20,20 EUR (račun na listu 80 spisa) što sveukupno iznosi 174,38 EUR. Na dosuđeni iznos troška tužitelju temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.
U Rijeci 24. travnja 2025.
S U D A C
Katarina Bajčić Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.
D N A :
1. pun. tužitelja
2. pun. 2 i 3 tuženika
3. 1. i 4. tuženiku
