REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1241/2022-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari prvotužitelja TN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice ĆN, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje oboje zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koga zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja JN, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Glavaša, odvjetnika, dana 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti prvotužitelju TN iznos od 320,00 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev prvotužitelja TN za isplatom iznosa od 646,70 Eur sa zatraženom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti drugotužiteljici ĆN iznos od 746,10 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. srpnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev drugotužiteljice ĆN za isplatom iznosa od 746,09 Eur sa zatraženom zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu 1.909,53 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. travnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka tvrde kako je prvotužitelj TN stradao 16. svibnja 2020. u Zagrebu, Maksimirska cesta 128, upravljajući osobnim automobilom marke „Opel Astra“ reg. oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu drugotužiteljice ĆN, u prometnoj nesreći koju je prouzročio KN, upravljajući osobnim automobilom marke „BMW serija 4“ reg. oznaka [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika. Navode kako je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tjelesne ozlijede uslijed kojih mu je nastupila neimovinska i imovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koje se očituje u pretrpljenom strahu, fizičkim bolovima koje je trpio uslijed ozljeđivanja i u razdoblju liječenja te duševnim bolovima koje trpi zbog smanjenja životne aktivnosti, a da mu je u razdoblju liječenja bila potrebna pomoć i njega koju su mu prvenstveno pružali ukućani. Navode i da je u prometnoj nesreći na osobnom automobilu marke „Opel Astra“ reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu drugotužiteljice ĆN nastala imovinska šteta, tako da tužbenim zahtjevom specificiranim u podnesku od 9. listopada 2024., a ispravljenim na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. travnja 2025., prvotužitelj TN potražuje naknadu neimovinske i nenovčane imovinske štete u iznosu 966,70 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. srpnja 2020. do isplate, a drugotužiteljica ĆN potražuje naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu 1.492,19 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. srpnja 2020. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne spori da se 16. svibnja 2020. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovala navedena vozila te da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti kod tuženika. Osporava odgovornost za naknadu štete tužiteljima i ukazuje da je do štetnog događaja i štete došlo krivnjom vozača vozila reg. oznaka [registarska oznaka], koji je zbog nedozvoljene i neprilagođene brzine te kretanja po dijelu kolnika po kojem mu nije bilo dozvoljeno kretanje (tramvajska pruga), naletio na stražnji dio vozila osiguranog kod tuženika, a zatim i na stražnji kraj vozila drugotužiteljice kojim je upravljao prvotužitelj, odbacivši ga na vozilo ispred njenog vozila. Osporava i visinu postavljenih zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku sa zateznom kamatom.

3. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja niti pasivna legitimacija. Sporna je odgovornost za štetni događaj, a time i za štetu nastalu tužiteljima, kao i njezina visina i tijek zatezne kamate.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u potvrdu MUP-a (list 7-9 spisa), medicinsku dokumentaciju prvotužitelja (list 10-13 spisa), potvrdu o primitku odštetnog zahtjeva (list 16 spisa), spis MUP-a (list 49-57 spisa), saslušani su svjedoci TNP (list 70 spisa), prvotužitelj TN (list 70 spisa), svjedok KN (list 79-80 spisa), provedeno je prometno vještačenje po dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (list 87-100 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu (S.B. list 112 spisa), vještak Šimunović usmeno je obrazložio nalaz i mišljenje (list 113 spisa) i provedeno je medicinsko vještačenje po dr. MN (list 124- 126 spisa).

5. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi predloženi dokazi.

6. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Na okolnost odgovornosti za predmetni štetni događaj, a time i na okolnost je li tuženik odgovoran za štetu koja je u tom događaju nastala tužiteljima, izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu – prvenstveno spis MUP-a povodom štetnog događaja, spis Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, saslušan je tužitelj i svjedoci te je provedeno prometno vještačenje.

8. Iz spisa MUP-a povodom štetnog događaja, proizlazi kako je KN upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] lijevom prometnom trakom Maksimirske ceste u smjeru zapada te da je dolaskom do stupa javne rasvjete broj 1828-129 koji se nalazi kod kbr. 128 zbog zaustavljene kolone vozila ispred sebe prestrojavao se u desnu prometnu traku, odnosno sjeverne tramvajske tračnice, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionika ili imovinu te je tom prilikom, na stražnji lijevi dio vozila naletio u izbjegavanju skretanjem ulijevo u kočenju prednjim više desnim dijelom osobni automobil OF VK 1407 (D) kojim je upravljao EN desnom prometnom trakom istog kolnika i u istom smjeru, a koji se kretao brzinom većom od dopuštene u naseljenom mjestu do 10 km/h te je od opisanog naleta automobil OF VK 1407 (D) u nekontroliranom kretanju s prednjim više desnim dijelom vozila naletjelo na stražnji lijevi dio automobila [registarska oznaka] kojim je upravljao TN lijevom prometnom trakom istog kolnika i u istom smjeru, a u trenutku prometne nesreće je usporavao zbog kolone vozila ispred njega. Od tog naleta automobil [registarska oznaka] odbačen je udesno i prednjim desnim dijelom vozila udario je u lijevi bočni dio automobila [registarska oznaka], koji se nalazio u desnoj traci, nakon čega se automobil [registarska oznaka] odbio ulijevo i lijevim bočnim dijelom udario u stražnji desni dio automobila [registarska oznaka] kojim je upravljao CN lijevom prometnom trakom u istom smjeru, a u trenutku nesreće bio je zaustavljen zbog kolone ispred sebe. U daljnjem nekontroliranom kretanju u smjeru zapada automobil [registarska oznaka] s prednjim dijelom vozila udario je u stražnji dio automobila [registarska oznaka] kojim je upravljala TNP lijevom trakom u istom smjeru, a u trenutku nesreće bila je zaustavljena zbog kolone ispred sebe.

9. Uvidom u spis Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp-276/21 utvrđeno je da je u tome postupku presudom istog suda istog posl. broja od 21. veljače 2022. okrivljenik KN proglašen krivim što se u štetnom događaju, koji je i predmet ovoga postupka, prestrojavao odnosno mijenjao prometnu traku, a da se nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge i ne vodeći računa o položaju vozila smjeru i brzini kretanja uslijed čega je izazvao prometnu nesreću u kojoj je bilo ozlijeđenih osoba čime je počinio prekršaj iz čl. 43. st. 2. kažnjivo po čl. 43. st. 3. i primjenom čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama a koja presuda je stekla svojstvo pravomoćnosti 21. veljače 2022. i ovršnosti 9. svibnja 2022.

10. Iz iskaza svjedokinje TNP proizlazi da je ona u svome vozilu za vrijeme štetnog događaja stajala prva na semaforu i kada se upalilo zeleno svjetlo, krenula je te ju je u tome trenutku pogodilo vozilo koje je stajalo iza nje i to u zadnji desni kraj njezinoga vozila svojim prednjim lijevim dijelom što je njoj djelovalo kao da je to vozilo odbačeno. Iza toga vozila bilo je više vozila u koloni.

11. Iz iskaza prvotužitelja TN proizlazi kako je stajao u vozilu u koloni vozila na Maksimirskoj cesti u smjeru prema zapadu kod Dinamovog stadiona. Bilo je crveno svjetlo i sva vozila ispred njega, kao i on, koji je bio zadnji u toj koloni, su bila zaustavljena i čekala da se upali zeleno svjetlo i u tom trenutku ga je odjedanput jako udarilo vozilo koje je u punoj brzini došlo straga te je osjetio jaki udarac i to toliko jak da je vozilo koje je bilo ispred njega završilo iza njega. Vozilo koje je naletjelo na njegovo vozilo bilo je marke Mercedes, a on je od siline toga vozila naletio na vozilo ispred njega, a to je bila Thalia. U nezgodi je ozlijeđen i odvezla ga je hitna pomoć u bolnicu, a potom su ga iz bolnice pustili kući gdje su mu pomoć oko svih svakodnevnih aktivnosti pružali ukućani. Na vozilu, koje je u vlasništvu njegove supruge ovdje drugotužiteljice, nastala je totalna šteta i odvezla ga je vučna služba, a kada im je vučna služba rekla koliko moraju platiti za šlep dogovorili su se da uzmu auto i tako su prebili potraživanja. Mercedes je dolazio iz Dubrave i vozio po tramvajskoj pruzi, a KN koji je vozio BMW se htio ispred njega ubaciti na prugu i oduzeti mu prednost te je ovaj Mercedes, da bi izbjegao BMW skrenuo u lijevo i udario u prvotužitelja.

12. Iz iskaza svjedoka VN (osiguranika tuženika) proizlazi kako je toga dana vozio Maksimirskom ulicom u smjeru zapada, išao je s posla kući kada je doživio prometnu nesreću na način da se u njegovo vozilo sa stražnje strane zabilo drugo vozilo. On je prvo vozio po lijevoj prometnoj traci, bila je gužva i vidio je ispred sebe rotirke i puno vozila, činilo mu se kao da je bio sudar i da je u tijeku provođenje očevida te je iz toga razloga krenuo se postrojiti u desnu prometnu traku. Izvršio je provjeru pogledom u bočni retrovizor i okrenuo se te vidio daleko iza vozilo marke Mercedes, no toliko daleko da je ocijenio da se može sigurno prestrojiti u desnu traku. Kada se prestrojio i bio vozilom već izravnat u cijelosti u desnoj traci, u lijevu stranu vozila ga je udarilo to vozilo marke Mercedes i katapultirao ga 100-ak m naprijed na druga vozila tako da je zapeo u jedno vozilo. Naime, odmah kada ga je udario on je svojim vozilom udario vozilo naprijed.

13. Iskazi saslušanih svjedoka i prvotužitelja TN prihvaćeni su, s obzirom da nisu proturječni jedan drugome niti ostalim dokazima izvedenima u ovome postupku.

14. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića proizlazi kako je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tuženika (BMW) poduzelo radnju prestrojavanja iz lijeve u desnu prometnu traku sjevernog kolnika Maksimirske ceste, kojom se kretalo vozilo sudionika I (Mercedes). Da bi izbjegao nalet na vozilo osiguranika tuženika, vozač vozila sudionika I je poduzeo radnju intenzivnog kočenja i skretanja u lijevo iz brzine od oko 76,3 km/h, udaljen oko 25,1 m od mjesta kontakta s vozilom osiguranika tuženika. Na ovom putu vozilo sudionika I se nije uspjelo zaustaviti već je s prednjim desnim vrhom pri brzini od oko 63 km/h došao u kontakt sa stražnjim lijevim dijelom vozila osiguranika tuženika. U nastavku je vozilo sudionika I u kočenju i lijevom zanošenju prešlo u lijevu prometnu traku sjevernog kolnika gdje je s brzinom od oko 52,9 km/h s prednjim desnim dijelom naletio na stražnji lijevi dio zaustavljenog vozila tužitelja (Opel Astru). Nakon ovog sudara vozilo sudionika se nastavilo kretati još oko 5,5 m dok se nije zaustavio oko 3,1 m duboko u lijevoj prometnoj traci južnog kolnika Maksimirske ceste. Od naleta vozila sudionika I, vozilo tužitelja je odbačeno u desno, kojom prilikom je s prednjim desnim vrhom došlo u kontakt s lijevim bočnim dijelom vozila osiguranika tuženika. U nastavku se vozilo tužitelja vratilo u lijevu prometnu traku gdje je najprije s lijevim bočnim dijelom naletjelo na stražnji desni dio vozila sudionika II (Renault Thalia), a u nastavku je s prednjim lijevim vrhom došao u kontakt sa stražnjim desnim dijelom vozila sudionika III (BMW X1). Analiza je pokazala da je vozač vozila sudionika I poduzeo radnju intenzivnog kočenja i skretanja u lijevo u trenutku kada je vozač vozila osiguranika tuženika poduzeo radnju prestrojavanja. Budući je kolnik na mjestu štetnog događaja kolnik ravan i pregledan, da je vozač vozila osiguranika tuženika neposredno prije poduzimanja radnje prestrojavanja pogledao u unutrašnji i desni bočni retrovizor, vidio bi vozilo sudionika I u desnoj prometnoj traci sjevernog kolnika Maksimirske ceste, udaljenog oko 25,1 m od mjesta kontakta. Pa da je vozač vozila osiguranika tuženika tada odustao od radnje prestrojavanja i propustio vozilo sudionika I, do njihovog kontakta i svih naknadnih sudara ne bi došlo. Na način kako je u ovoj prometnoj situaciji reagirao vozač vozila sudionika I, intenzivnim kočenjem i skretanjem u lijevo udaljen oko 25,1 m od mjesta kontakta s vozilom osiguranika tuženika, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta kontakta i do ovog štetnog događaja (i svih ostalih sudara) ne bi došlo da se kretao brzinom manjom od 52 km/h. Da su vozači oba vozila (osiguranika tuženika i sudionika I) ispoštovali prometno pravilo i da se nisu kretali po desnoj prometnoj traci sjevernog kolnika, koja je namijenjena isključivo za odvijanje prometa javnog gradskog prijevoza (tramvaji, autobusi, taxi), do ovog štetnog događaja ne bi došlo.

15. U svome usmenom očitovanju na glavnoj raspravi prometni vještak iskazao je kako su vozila tužitelja te sudionika 2 i 3 u trenutku štetnog događaja bila zaustavljena ili u početnoj fazi kretanja pa je opseg i intenzitet oštećenja na svim vozilima rezultat naletne brzine vozila sudionika 1 te masa pojedinih vozila. Iskazao je i da je razlog ovog štetnog događaja više radnji.

16. Nalaz i mišljenje prihvaćeni su u cijelosti, s obzirom da su jasni i njima je u potpunosti odgovoreno na zadatak postavljen vještaku, a primjedbe su otklonjene njegovim usmenim očitovanjem na glavnoj raspravi.

17. Na temelju tako prihvaćenih dokaza koji su izvedeni na okolnost dinamike same nezgode i mogućnosti njezina izbjegavanja, utvrđeno je kako je do štetnog događaja došlo – kako zbog radnje neopreznog prestrojavanja osiguranika tuženika u desnu prometnu traku, koja je uz to, namijenjena tramvajskom prometu; tako i zbog prevelike brzine kretanja vozila Mercedes, koji uslijed takve brzine (vozio je brzinom 76,3 km/h, a dopuštena brzina je do 50 km/h), nije uspio zaustaviti vozilo (uspio bi da je vozio brzinom do 52 km/h) i udario je u vozilo osiguranika tuženika (koji je potom udario u vozilo tužitelja), a pritom je također vozio prometnom trakom namijenjenom tramvajskom prometu.

18. Osiguranik tuženika takvim neopreznim prestrojavanjem i vožnjom po traci namijenjenoj za javni gradski prijevoz, postupio je protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, dalje: ZOSPC), kojom je propisano kako vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu te da je prije započinjanja takvih radnji dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja; kao i protivno odredbi čl. 46. st. 1. ZOSPC kojom je propisano kako vozač motornog vozila za kretanje u prometu mora koristiti isključivo kolnik, kretati se sredinom obilježene prometne trake, odnosno trakom namijenjenom za promet one kategorije vozila kojoj vozilo pripada, osim u slučaju opasnosti za život, zdravlje i imovinu.

19. Međutim, do naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo kojim je upravljao prvotužitelj TN ne bi došlo da nije bilo i protupravne radnje vozača vozila OF VK 1407 (D) marke Mercedes kojim je upravljao EN, koji je postupajući protivno odredbi čl. 53. st. 1. ZOSPC kojom je propisano kako se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio; kao i protivno odredbi čl. 46. st. 1. ZOSPC kretajući se po traci namijenjenoj javnom gradskom prijevozu; naletio na vozilo osiguranika tuženika i odgurnuo ga na vozilo tužitelja (a potom i na vozila ispred tužitelja).

20. Odredbom čl. 1072. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, dok ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

21. U konkretnom slučaju, na temelju ocjene svih izvedenih dokaza, a osobito nalaza i mišljenja prometnog vještaka, utvrđeno je kako su za predmetni štetni događaj podjednako krivi osiguranik tuženika i vozača vozila OF VK 1407 (D) marke Mercedes, odnosno EN. Naime, obojica su svojim protupravnim radnjama (neopreznim prestrojavanjem i vožnjom po tramvajskoj pruzi osiguranika tuženika i vožnjom daleko bržom od dopuštene i vožnjom po tramvajskoj pruzi EN) prouzročili nastanak štetnog događaja i to u jednakom omjeru (svaki u omjeru 50%), a bez takve protupravne radnje jednog od njih, do štetnog događaja ne bi došlo.

22. Stoga je odgovornost tuženika utvrđena u omjeru 50%, a kako za štetu tužiteljima (koji se ne mogu smatrati trećim osobama, s obzirom da je prvotužitelj TN sudjelovao u nezgodi kao vozač motornog vozila, a drugotuženica ĆN je vlasnica vozila – sve u skladu s odredbom čl. 1069. st. 4. ZOO-a); to je u tom omjeru tuženik dužan tužiteljima u skladu s odredbom čl. 1045. naknaditi štetu nastalu u predmetnom događaju.

23. Navedeno nije u koliziji s utvrđenjem prekršajne odgovornosti osiguranika tuženika u prekršajnom postupku Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp- 276/21. Naime, činjenica što je osiguranik tuženika u tome postupku proglašen krivim za izazivanje predmetnog štetnog događaja, ne znači da je njegova krivnja isključiva u smislu utvrđivanja njegove građanskopravne odgovornosti za štetu nastalu u ovome događaju. Radi utvrđenja odgovornosti za štetu u ovome postupku uzeta je obzir dinamika cijele nezgode i stupanj krivnje njezinih sudionika, s obzirom da je čl. 1072. st. 2. ZOO-a propisano kako svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

24. S obzirom na navedeno, tuženik je u skladu s odredbom čl. 1045. ZOO-a dužan naknaditi tužiteljima štetu koja im je nastala u predmetnom štetnom događaju, u omjeru 50%, koliko iznosi stupanj njegove krivnje.

25. Na okolnost opsega i visine neimovinske i nenovčane imovinske štete nastale prvotužitelju TN izvedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja, saslušanjem tužitelja te provođenjem medicinskog vještačenja po dr. MN. Iz svih citiranih dokaza, a poglavito nalaza i mišljenja liječnika vještaka, koji je prihvaćen, s obzirom je jasan i njime je odgovoreno na postavljeni zadatak, a nijedna od stranaka nije mu prigovarala, utvrđeno je kako je prvotužitelj TN stradao 16. svibnja 2020. u prometnoj nezgodi u Zagrebu, Maksimirska cesta 128, kao vozač osobnog automobila u naletu drugog osobnog vozila straga (pri čemu je njegovo vozilo odbačeno na vozilo sprijeda), kojom prilikom je zadobio ozljede istegnuća paravertebralnih mišića grudne i slabinske kralješnice i istegnuća mišićno ligamentarnih struktura vratne kralješnice, koje su u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu manjeg intenziteta, istegnuće mišića uz kralješnicu – paravertebralnih mišića, i to u svim dijelovima kralješnice, vratnom, grudnom i slabinskom. Popratno je očekivano nastupila i ozljeda ligamentarnih struktura vratne kralješnice malog intenziteta. Ove ozljede dokazane su kliničkim pregledom tužitelja tijekom primarnog zbrinjavanja i u daljnjem tijeku liječenja kontrolnim pregledom traumatologa 5 dana kasnije, a razvidne su i iz provedenih oblika dijagnostičke obrade i provedenih oblika liječenja. Tužitelj je liječen u skladu s pravilima medicinske struke, konzervativno mirovanjem kroz 2-3 tjedna uz korištenje analgetika i korištenje ovratnika kroz 6 dana. Sveukupno liječenje sastoji se od primarnog zbrinjavanja u Klinici za traumatologiju u Zagrebu na dan štetnog događa i još dva kontrolna pregleda kod traumatologa 5 dana kasnije i 10 dana kasnije, pri čemu je na tom posljednjem pregledu 26. svibnja 2020. bolni sindrom u regresiji, a mišići vrata bezbolni na palpaciju. Vještak zaključuje da je kod tužitelja nakon predmetnog ozljeđivanja i provedenog liječenja nastupio potpun oporavak bez trajnih posljedica, tijekom pregleda kod vještaka uredna je funkcija i pokretljivost vratne, grudne i slabinske kralješnice. Liječenje tužitelja završilo je kontrolnim pregledom traumatologa 26. svibnja 2020, a stabilizacija zdravstvenog stanja nastupila je početkom lipnja 2020. Tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku nezgode. Sekundarni jaki oscilirajući strah trpio je kroz 24 sata, umjereni oscilirajući strah trpi kroz 3 dana, a slabiji strah kroz ukupno 10 dana. Tužitelj je trpio bol jakog intenziteta kroz 24 sata po nezgodi, bol srednjeg intenziteta trpio je kroz 3 dana, a bol slabog intenziteta kroz ukupno 10 dana. Kod tužitelja nije utvrđeno smanjenja opće životne i radne aktivnosti, koje smanjenje bi nastupilo kao trajna posljedica predmetnog ozljeđivanja. Tuđa njega i pomoć bila je potrebna 3 sata dnevno kroz tjedan dana (za sve radnje van kuće, veći dio radnji vođenja kućanstva i dio radnji samozbrinjavanja), te 1 sat dnevno kroz dva tjedna (za sve radnje koje uzrokuju jača ili duža statodinamička opterećenja kralješnice ili ramenog pojasa).

26. Cijeneći tako utvrđene činjenice, i to posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, kao i vrstu ozljeda, sud nalazi da je prvotužitelju TN povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. ZOO-a).

27. Prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO, sud je vodio računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kao kriterijima za određivanje njezine visine. Sud je utvrdio da je prvotužitelju TN nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to u visini od 500,00 Eur.

28. Temeljem odredbe članka 1095. ZOO i članka 1085. ZOO, a utvrđujući visinu cijene sata tuđe pomoći i njege u skladu s odredbom čl. 221. st. 1. ZPP-a u visini 4,00 Eur, sud je utvrdio da je prvotužitelju TN za pruženu tuđu pomoć i njegu za 35 sati nastala nenovčana imovinska šteta u iznosu od 140,00 Eur.

29. Stoga je prvotužitelju TN sveukupno za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i nenovčane imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom nastala šteta u visini 640,00 Eur, a s obzirom da je tuženik dužan naknaditi mu polovinu štete u skladu s odredbom čl. 1072. st. 2. ZOO- a, to je prihvaćen njegov zahtjev za iznos 320,00 Eura dok je u preostalom dijelu za iznos od 646,70 Eur taj zahtjev djelomično odbijen kao previsoko postavljen.

30. U pogledu opsega i visine štete na vozilu u vlasništvu drugotužiteljice ĆN na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđeno je kako je na vozilu nastala totalna šteta, koja iznosi 1.492,19 Eur.

31. Primjenom odredbe čl. 1085. ZOO-a na tako utvrđeno činjenično stanje, a uzevši u obzir stupanj krivnje tuženika i utvrđenje da joj je dužan naknaditi polovinu te štete u skladu s odredbom čl. 1072. st. 2. ZOO-a, to je prihvaćen zahtjev drugotužiteljice ĆN kojim od tuženika zahtijeva naknadu imovinske štete na vozilu u visini 746,10 Eur, a za iznos od 746,09 Eur taj zahtjev je odbijen kao djelomično neosnovan.

31.1. Pritom protivljenje tuženika preinaci tužbe na ročištu na kojemu je zaključena glavna rasprava nije osnovano, s obzirom se nije radilo o preinaci tužbe, jer je drugotužiteljica ispravila tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa 1.792,19 Eur navedenog u podnesku od 9. listopada 2024. je navela da se radi o iznosu 1.492,19 Eur, što ne predstavlja preinaku tužbe u skladu s odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a.

32. Prihvaćen je i zahtjev oba tužitelja za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos štete, u granicama postavljenog zahtjeva u skladu s odredbom čl. 2. ZPP-a, a s obzirom da ista teče od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, primjenom odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; u daljnjem tekstu: ZOOP) kojom je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva i podnositelju dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete i visina nesporni, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Stavkom 3. propisano je da u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka; a stavkom 4. da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

33. Kako tuženik ni ne spori da je odštetni zahtjev podnesen 21. srpnja 2020., kako tužitelji navode u tužbi, to je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate koja na dosuđeni iznos naknade štete teče od 22. srpnja 2020. do isplate, dok je visina stope zatezne kamate određena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

34. Tužiteljima je, s obzirom na uspjeh u parnici s približno 50%, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik dužan naknaditi troškove postupka u tom omjeru. Naime, drugačije određenje, kojim tužitelji ne bi imali pravo na naknadu troškova postupka, bilo bi u suprotnosti s pravom na pristup sudu zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i pravom na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (tako i u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Čolić protiv Hrvatske, br. zahtjeva 28963/10). Utvrđen je iznos pojedinih troškova tužitelja u dijelu u kojemu su oni bili potrebni za vođenje parnice u skladu s odredbom čl. 155. ZPP i u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 138/23, dalje: Tarifa) pa im je tako priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva i tužbe u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 7/1 Tarife), trošak pristupa na ročišta 16.1.2023., 1.6.2023., 13.11.2023., 4.7.2024. i 10.4.2025. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife) i za sastav tri obrazložena podneska i to 16.8.2022., 11.3.2024. i 30.9.2024. (zaprimljen 9.10.2024.) u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), što ukupno čini 1000 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 Eur i uvećano za PDV od 25%, čini iznos od 2.500,00 Eur. Tome iznosu nadodan je trošak pristojbe na tužbu 80,00 Eur i presudu u iznosu od 80,00 Eur, što ukupno iznosi 2.660,00 Eur, a s obzirom im je tuženik dužan naknaditi polovinu toga iznosa, to čini iznos 1.330,00 Eur. Tome iznosu u cijelosti kao potreban bez obzira na omjer uspjeha u sporu dosuđen je tužiteljima trošak sudskog dostavljača 15,46 Eur, trošak prometnog vještaka 331,81 Eur, pristupa vještaka na ročište 33,18 Eur i medicinskog vještačenja 199,08 Eura, tako da ukupno tuženik je dužan tužiteljima naknaditi troškove u visini 1.909,53 Eur.

1 0

35. Na tako određen trošak tužiteljima je dosuđena zatezna kamata tekuća od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na tužbu 80,00 Eur i presudu 80,00 Eur

2. Tuženiku po punomoćniku