Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Zk-27/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Grubeši, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, radi tužbe za ispravak, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj P-554/2024-53 od 12. veljače 2025., u sjednici vijeća 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj P-554/2024-53 od 12. veljače 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je stekla pravo suvlasništva u 5/55 idealnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 144/2 – u naravi dvorište površine 106 čhv i 381 m2 koja u katastarskom operatu prema identifikaciji katastra [adresa] Kl.930-04/22-04/22, Ur.br. 541-18-03/5-22-2 od 27.02.2022. odgovara čk.br. 144/2 Nova [adresa] kuća i dvor 180m² i čk.br.144/3 Podkućnice kuća i dvorište sa 201m² upisane u Pl.1 k. o. [katastarska općina], te pravo suvlasništva u 5/55 idealnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] – u naravi voćnjak površine 344 čhv i 1237 m2 koja u katastarskom operatu prema identifikaciji katastra [adresa] Kl.930-04/22-04/22, Ur.br. 541-18-03/5-22-2 od 27.02.2022. godine odgovara čk.br. 145/2 [adresa] voćnjak 647m² i čk.br. 145/3 Podkućnice voćnjak sa 586m² upisane u Pl.1 k. o. [katastarska općina] u naravi voćnjak sa trošnom šupom u podkućnici, a koje nekretnine su u Skici izmjere Stalnog sudskog vještaka geodetske struke Voje Lukića dipl.ing.geod. u mjerilu 1:1000 od 4. prosinca 2024. godine prikazane plavom bojom prema zemljišnoj knjizi i zelenom bojom prema katastarskom operatu, a koja Skica čini sastavni dio prvostupanjske presude i sa zahtjevom da se obveže tuženika priznati i trpjeti upis navedenog prava suvlasništva u korist tužiteljice, uz istovremeno brisanje tog prava s njegovog imena, dok je pod toč. II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.026,54 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene razloge zbog kojih je tužiteljica izjavila žalbu. Predlaže drugostupanjskom sudu odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je temeljem nasljeđivanja i dosjelosti, te primjenom čl. 128. i 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., u daljnjem tekstu: ZV) stekla pravo suvlasništva u 5/55 dijela na čk.br. 144/2 i čk.br. 145/2 upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i da je tuženik dužan trpjeti upis navedenog prava suvlasništva u korist tužiteljice uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

6. Prije svega valja istači da je tužiteljica 5. studenog 2021. podnijela prijedlog za otvaranje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povodom kojeg prijedloga je Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, Zemljišnoknjižni odjel rješenjem broj Z-19397/2021-8 od 11. listopada 2022. otvorio pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak u vezi, između ostalog, čk.br. 144/2 dvorište 381 m2 (kojoj odgovaraju čk.br. 144/3 i čk.br. 144/2) i čk.br. 145/2 voćnjak 1237 m2 (kojoj odgovaraju čk.br. 145/2 i 145/3) i nakon provedenog postupka donio rješenje broj Z-19397/2021-23 od 30. ožujka 2023. kojim je odbio tužiteljicu s prijedlogom da se u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 144/2 dvorište 106 čhv (381 m2) i čk.br. 145/2 oranica u selu 944 čhv (1237 m2) na 5/55 suvlasničkog djela tuženika provede upis vlasništva na tužiteljicu, te je tužiteljica upućena da svoje pravo ostvaruje u parnici tužbom za ispravak, dok je za preostalih 50/55 suvlasničkog dijela ispravljeno zemljišnoknjižno stanje i određeno da se briše pravo suvlasništva s imena ostalih upisanih (su)vlasnika i upiše pravo suvlasništva tužiteljice u 50/55 dijela.

6.1. Tužiteljica je sukladno uputi iz rješenja zemljišnoknjižnog suda podnijela tužbu za ispravak temeljem čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19. i 128/22., u daljnjem tekstu: ZZK) kojom zahtijeva ispravak upisa na 5/55 suvlasničkog dijela čk.br. 144/2 i čk.br. 145/2 upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da se i na tom dijelu upiše njezino pravo vlasništva i briše pravo vlasništva tuženika.

6.2. Prvostupanjski sud je donio presudu broj P-456/2023-15 od 10. travnja 2024. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, s obzirom da je utvrdio da tužiteljica više nije u posjedu spornih nekretnina, pa tako ni suvlasničkog dijela tuženika jer je iste prodala ŠŽ koji se nalazi u posjedu tih nekretnina, pa je zaključio da zbog navedenog nije ispunjen uvjet iz čl. 159. st. 1. ZV (samostalni posjed nekretnine) za stjecanje prava (su)vlasništva temeljem dosjelosti. Navedena presuda ukinuta je povodom žalbe tužiteljice rješenjem ovoga suda broj Gž Zk- 55/2024-3 od 29. svibnja 2024. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u fazu prethodnog postupka, uz uputu da u ponovljenom postupku sud provede predložene personalne i materijalne dokaze radi utvrđenja posjeda nekretnina te uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka radi identifikacije nekretnina u naravi, vodeći računa da tužiteljica pravo vlasništva zasniva na temelju nasljeđivanja i dosjelosti, a tuženik na pravnom poslu.

6.3. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka Voje Lukića, kojim je utvrđeno da se na čk.br. 144/2 nalazi trošna kuća kbr. 44 koja nije za upotrebu, te da se uz tu nekretninu nalazi čk.br. 144/1 gledajući s ceste desno koja ima kbr. 42, sudski vještak identificirao je čk.br. 144/2 i čk.br. 145/2, saslušani su svjedoci JŽ, DŽ, IŽ, ZŽ, VŽ i KŽ, izrađena je skica izmjere po sudskom vještaku te je tužiteljica podneskom od 7. siječnja 2025. odredila svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

7. Nakon ocjene svih provedenih dokaza ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čk.br. 144/2 i čk.br. 145/2 tužiteljica upisana kao suvlasnica u 50/55 dijela, a tuženik u 5/55 dijela

- da je prednik tužiteljice ĆŽ od 1968. do 1974. bio upisan kao posjednik čk.br. 144/2 u površini od 180 m2 i čk.br. 145/2 k. o. [katastarska općina] u površini od 647 m2, dok prema zemljišnoknjižnom stanju čk.br. 144/2 ima 381 m2, a čk.br. 145/2 ima 1237 m2

- da je od 1974. do 1975. kao posjednik čk.br. 144/2 i čk.br. 145/2 bio upisan RŽ, da je od 1975. do 2011. kao posjednica bila upisana EŽ, kao i da je ĆŽ ponovno od 2017. do 2020. bio upisan kao posjednik u 5/55 dijela čk.br. 144/2 i čk.br. 145/2 k. o. [katastarska općina], a da je isti umro 2000.

- da iz iskaza svjedoka AŽ, JŽ, TŽ i KŽ proizlazi da su od 1991. predmetne nekretnine bile napuštene, da kuća na čk.br. 144/2 nije podobna za stanovanje 30 do 40 godina jer je u ruševnom stanju, da je sporne nekretnine od početka rata (od 1991.) pa do kada ih nije kupio ZŽ koristio CŽ (brat TŽ) za svoje potrebe, da je prednik tuženika ZŽ temeljem Ugovora o kupoprodaji 5. srpnja 2017., koji je sklopio s upisanom suvlasnicom TŽ (ranije Radijevac), kupio 5/55 suvlasničkog dijela čk.br. 144/2 dvorište 381 m2 i čk.br. 145/2 voćnjak 1237 m2 upisanih u zk.ul.br. 475 k.o. [adresa]

- da tužiteljica nije dokazala da se putem svojih pravnih prednika nalazila u neprekidnom i samostalnom posjedu predmetnih nekretnina 10 ili više od 10 godina, pa nije stekla pravo suvlasništva na 5/55 dijela nekretnina primjenom čl. 159. ZV na temelju dosjelosti

- da ne postoji pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretninama temeljem nasljeđivanja, odnosno na temelju čl. 128. ZV jer je tužiteljica temeljem rješenja o naknadno pronađenoj imovini javnog bilježnika Mladena Čopa broj O-255/2004 od 5. listopada 2020. naslijedila 5/55 dijela izvanknjižnog prava vlasništva na predmetnim nekretninama, pa na temelju nasljeđivanja nije bila ovlaštena ishoditi upis prava vlasništva na 5/55 dijela nekretnina

- da iz Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između ZŽ i TŽ (ranije F) od 5. srpnja 2017. proizlazi da je ZŽ kupio 5/55 dijela predmetnih nekretnina i da je na temelju tog Ugovora upisan u zemljišnu knjigu kao suvlasnik (prije nego je tužiteljica naslijedila iste kao izvanknjižno vlasništvo), dok je Ugovorom o darovanju od **.**.2022. ZŽ 5/55 suvlasničkog dijela nekretnina darovao tuženiku, koji je na temelju tog Ugovora upisan u zemljišnu knjigu kao suvlasnik u 5/55 dijela

- da su prednik tuženika ZŽ i tuženik prilikom stjecanja prava suvlasništva nekretnina postupali u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige, a da se u smislu čl. 122. ZV nedostatak dobre vjere ne može pripisati tuženiku i njegovom predniku samo zbog toga što nisu istraživali izvanknjižno stanje predmetnih nekretnina.

8. Na temelju navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je prednik tuženika, a kasnije i sam tuženik temeljem pravnog posla i primjenom čl. 123. st. 1. ZV upisan u zemljišnu knjigu kao (su)vlasnik spornih nekretnina u 5/55 dijela, te da u slučaju da su kod tužiteljice bili ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama temeljem dosjelosti, da se takvo stjecanje temeljem čl. 130. st. 2. ZV ne može suprotstaviti pravu tuženika koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao pravo (su)vlasništva na nekretnini prije nego je pravo tužiteljice koje je eventualno stečeno temeljem zakona (dosjelost) bilo upisano u zemljišnu knjigu, posljedično čemu je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i odlučio kao pod toč. I. izreke presude.

9. Odluku o parničnom trošku kojom je tužiteljicu obvezao na naknadu troškova postupka tuženiku u iznosu od 2.026,54 EUR prvostupanjski sud je donio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

10. Pobijajući navedenu presudu tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama iz čl. 205. ZZK, odnosno zbog toga što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u ispravama i sadržaja samih tih isprava, iz čega proizlazi da tužiteljica pobija presudu zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

11. Odredbom čl. 205. ZZK propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja i/ili osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati (st. 1.), time da pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje istekom rokova određenih tim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s time da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora (st. 2.), a na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga (st. 3.), time da se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila tog Zakona o zabilježbi spora (st. 4.).

12. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je naveo da je tužiteljica rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj Z-19397/2021 od 30. ožujka 2023. odbijena s prijedlogom za ispravak čk.br. 144/2 i čk.br. 145/2 u odnosu na 5/55 suvlasničkog dijela tuženika i da je tužiteljica sukladno čl. 205. ZZK podnijela tužbu za ispravak temeljeći svoj zahtjev za utvrđenje prava i na tom suvlasničkom dijelu na temelju nasljeđivanja i dosjelosti, posljedično čemu nije osnovan žalbeni navod tužiteljice da presuda uopće nema razloge o odlučnim činjenicama iz čl. 205. ZZK.

13. Ispitujući nadalje pobijanu presudu i stanje spisa koje je prethodilo donošenju iste, ovaj sud je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda ne proturječi sama sebi i razlozima presude, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti proturječni, a ne postoji niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika te nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost. Nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

14. Daljnjim sadržajem žalbe tužiteljica ističe da je u posjedu i vlasništvu predmetnih nekretnina temeljem dosjelosti i nasljeđivanja, da je ona u nasljedničkom posjedu od trenutka smrti njezinih roditelja, da su njezini prednici u posjedu predmetnih nekretnina od II. svjetskog rata, da su njezini roditelji do 1991. povremeno dolazili na predmetne nekretnine s obzirom da su radili u drugoj državi, te da je sud unatoč navedenom pogrešno zaključio da ona nije dokazala da je putem svojih pravnih prednika bila u posjedu predmetnih nekretnina više od 10 godina. Tužiteljica osporava iskaz svjedoka JŽ u dijelu u kojem je naveo da je na spornim nekretninama nije vidio više od 30 godina, iskaz svjedokinje TŽ u dijelu u kojem je navela da od početka rata nitko od prednika tužiteljice pa niti tužiteljica nisu dolazili na predmetne nekretnine, zbog čega da je iste koristio CŽ. Tužiteljica osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik stekao predmetne nekretnine u dobroj vjeri, s obzirom da je u vrijeme njegova upisa u zemljišnu knjigu kao (su)vlasnika u 5/55 dijela od 18. veljače 2022. već bio izvršen upis zabilježbe otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka od 5. studenog 2021., ističući da tuženik nije stekao niti posjed predmetnih nekretnina jer je i sam naveo da nije bio u posjedu kuće na kbr. 44, zbog čega se isti ne može pozivati na savjesnost u stjecanju, odnosno na zaštitu povjerenja u zemljišnu knjigu. Konačno, tužiteljica u žalbi navodi da činjenica što je CŽ kosio travu na spornim nekretninama ne znači da je njegova sestra TŽ iste stekla u vlasništvo i posjed, te da činjenica što su tuženik i njegov brat ponekad puštali svinje preko predmetnih nekretnina ne znači da su stekli posjed i pravo vlasništva na istima, odnosno da su iste stekli u dobroj vjeri, posebice stoga što tuženiku nije moglo ostati nepoznato da njegov brat i TŽ nikada nisu stekli vlasništvo i posjed predmetne nekretnine, već su tuženik i njegov brat imali namjeru iskoristiti činjenicu da na predmetnim nekretninama unazad nekoliko godina nitko nije stanovao, zbog čega su ih na prijevaran način uzurpirali.

15. Iznesenim žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, koje pravilnim prihvaća i ovaj sud kao posljedicu provedene sveobuhvatne rasprave u kontradiktornom postupku i pravilne ocjene dokaza sukladno čl. 8. ZPP. Naime, u ovom postupku prvostupanjski sud je proveo sve dokaze te je donio odluku na temelju ocjene svih provedenih dokaza nužnih za utvrđivanje činjeničnog stanja glede postojanja određenog knjižnog prava, njegovog nositelja, sadržaja i opsega - s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, kao i na odredbe zemljišno- knjižnog prava koje uređuju pretpostavke za upis tog prava u zemljišnu knjigu. Naime, sud u postupku koji se provodi povodom tužbe za ispravak nakon provedenog posebnog zemljišnoknjižnog postupka, ispituje ima li osoba u čiju je korist u tom posebnom postupku izvršen upis nekog prava u zemljišnoj knjizi doista to pravo, odnosno ima li tužitelj takvo pravo (tako i VSRH u odlukama broj Rev-2018/2012, Rev- 410/2022).

16. S obzirom da tužiteljica u žalbi iznosi svoju ocjenu dokaza na način koji je u suprotnosti s ocjenom prvostupanjskog suda, valja navesti da je ovlast prvostupanjskog suda da izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prvostupanjski sud je upravo na temelju takve ocjene dokaza utvrdio činjenice odlučne za predmet spora te je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima na temelju kojih je izveo zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva, povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka. Kako je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na način propisan čl. 8. ZPP, to se ocjena dokaza na način kako to čini tužiteljica u žalbi ne može prihvatiti pravilnom, a posljedično tome se niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može ocijeniti osnovanim.

17. U vezi žalbenih navoda kojima osporava činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja, valja ukazati da tužiteljica tužbu za ispravak temelji na činjenici da je temeljem pravomoćnog rješenja javnog bilježnika Mladena Čopa iz Daruvara broj O-255/2004 od 5. listopada 2020., povodom naknadno pronađene imovine iza pok. ĆŽ umrlog **.**.2000., naslijedila izvanknjižno vlasništvo na nekretninama upisanim u Pl.br. 13 k. o. [katastarska općina] i izvanknjižno vlasništvo na 5/55 dijela nekretnina upisanih u Pl.br. 1. k. o. [katastarska općina], pa kako iz Povijesti promjena na spornim nekretninama od 18. kolovoza 2004. proizlazi da su sporne nekretnine 1968. bile upisane u Pl. 13 k. o. [katastarska općina] to smatra da je naslijedila i sporni udio od 5/55 dijela nekretnina.

18. Međutim iz Pl.br. 13 od 18. kolovoza 2004. proizlazi da je prednik tužiteljice ĆŽ bio upisan kao posjednik čk.br. 144/3 Podkućnice kuća i dvorište površine 2 a 01 m2 i čk.br. 145/3 Podkućnice voćnjak površine 5 a 86 m2, dok iz Pl. br. 1 od 19. lipnja 2020. proizlazi da su prednik tužiteljice ĆŽ i prednik tuženika ZŽ bili upisani kao suposjednici svaki u 5/55 dijela čk.br. 144/2 [adresa] i dvorište površine 180 m2, čk.br. 144/3 Podkućnice kuća i dvorište 201 m2 te čk.br. 145/2 [adresa] voćnjak površine 647 m2 i čk.br. 145/3 Podkućnice voćnjak površine 586 m2.

19. Kako iz dopisa Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Bjelovar, Odjel za katastar nekretnina Daruvar od 27. travnja 2022., kojim su identificirane sporne zemljišnoknjižne čestice, proizlazi da su čk.br. 144/3 površine 201 m2 i čk.br. 144/2 površine 180 m2 k. o. [katastarska općina] upisane kao čk.br. 144/2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 381 m2, dok su čk.br. 145/3 površine 586 m2 i čk.br. 145/2 površine 647 m2 k. o. [katastarska općina] upisane kao čk.br. 145/2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 1237 m2, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je prednik tužiteljice prema sadržaju Pl.br. 13 od 18. kolovoza 2004. bio upisan kao posjednik samo na dijelu predmetnih nekretnina i to u površini od 201 m2 i 586 m2, a ne na cijelim nekretninama koje su ukupne površine od 381 m2 i 1237 m2.

20. S obzirom na navedeno pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ĆŽ obuhvaćeno izvanknjižno vlasništvo od 5/55 dijela spornih nekretnina upisanih u Pl.br. 1 k. o. [katastarska općina], dok je prednik tuženika u vrijeme donošenja navedenog rješenja o nasljeđivanju bio upisan kao (su)vlasnik tih nekretnina u zemljišnoj knjizi u 5/55 dijela i kao posjednik istih u Pl.br. 1 k. o. [katastarska općina] također u 5/55 dijela, pa nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je ona naslijedila samo 5/55 dijela izvanknjižnog vlasništva predmetnih nekretnina, tvrdeći da je naslijedila iste u cijelosti. Osim toga, tužiteljica je u pojedinačnom ispravnom postupku priložila zemljišnoknjižnom sudu Pl.br. 1 k. o. [katastarska općina] od 19. lipnja 2020., iz kojeg je razvidno da su u istom kao posjednici predmetnih nekretnina upisani prednik tužiteljice u 5/55 dijela i prednik tuženika ZŽ u 5/55 dijela i Pl.br. 13. k. o. [katastarska općina] od 19. lipnja 2020. u kojem nisu upisane predmetne nekretnine.

21. Dakle, kako iz podataka o stanju posjeda u vrijeme smrti, kao i u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĆŽ, ne proizlazi da je prednik tužiteljice bio samostalni posjednik predmetnih nekretnina u cijelosti, to je prvostupanjski sud i prema ocjeni ovoga suda pravilno zaključio da navedena materijalna dokumentacija ne dokazuje da tužiteljica ima pravni osnov za stjecanje prava vlasništva temeljem čl. 128. ZV (stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem) na 5/55 suvlasničkog dijela nekretnina.

22. Iz Povijesti promjena na predmetnim nekretninama proizlazi da je prednik tuženika postao (su)vlasnik u 5/55 dijela predmetnih nekretnina temeljem rješenja Z- 11235/2017 od 10. srpnja 2017. na temelju Ugovora o kupoprodaji od 5. srpnja 2017. sklopljenog sa TŽ (ranije Radijevac), te je isti upisan u Pl.br. 1 k. o. [katastarska općina] kao posjednik predmetnih nekretnina u 5/55 dijela, dok je tuženik postao (su)vlasnik u 5/55 dijela upisom u zemljišnu knjigu temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog s ZŽ od 18. veljače 2020. Iz iskaza tuženika proizlazi da je njegov prednik odmah nakon što je 2017. postao (su)vlasnik u 5/55 dijela tih nekretnina stupio u posjed cijele nekretnine i istu je ogradio drvenim stupovima i žičanom ogradom, čemu se nitko nije protivio. Iz iskaza svjedoka JŽ, IŽ i TŽ (ranije F) proizlazi da tužiteljica nakon što je počeo Domovinski rat više nije bila u posjedu predmetnih nekretnina, da je brat TŽ od 1991. do 2010. održavao te nekretnine, a od 2010. do 2017. da su iste održavali UŽ i O koji su tamo stanovali, te da je TŽ naslijedila nekretnine po roditeljima. Tužiteljica je paušalno tvrdila da je bila u neprekidnom posjedu istih, iako su njezine tvrdnje proturječne tvrdnjama saslušanih svjedoka i tuženika, kao i stanju nekretnina u naravi na terenu koje su zatečene u posjedu tuženika, a da pritom tužiteljica nije opisala na koji način i/ili kojim radnjama je posjed izvršavan, odnosno na koji način objašnjava činjenicu da su nekretnine ograđene i u posjedu tuženika.

23. Naime, institut stjecanja prava vlasništva dosjelošću uređen je odredbom čl. 159. ZV koja propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1.), s time da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.), dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3.). Prethodno je odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) bilo propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

24. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije dokazala da su njezini prednici i/ili ona osobno bili samostalni posjednici predmetnih nekretnina u cijelosti pa nije ispunjena jedna od osnovnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tužiteljica u ostavinskom postupku iza pok. ĆŽ (umro 2000.) nije navela predmetne nekretnine kao ostavinsku imovinu, iako tvrdi da je bila cijelo vrijeme u posjedu istih, već je tek 20 godina kasnije pokrenula postupak povodom prijedloga za naknadno pronađenu imovinu, dok u ovom postupku nije dokazala da je bila u samostalnom posjedu nekretnina u opsegu i kvaliteti koja bi udovoljavala uvjetima da na istima stekne pravo vlasništva temeljem instituta dosjelosti u cijelosti, odnosno na 5/55 suvlasničkog dijela tuženika.

25. Nasuprot tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je prednik tuženika upisan kao suvlasnik u 5/55 dijela temeljem sklopljenog Ugovora o kupoprodaji sa tada uknjiženom (su)vlasnicom u 5/55 dijela, kao i da je temeljem Ugovora o darovanju sklopljenim između tuženika i ZŽ kao upisanog (su)vlasnika u 5/55 dijela, tuženik upisan u zemljišnu knjigu kao (su)vlasnik u 5/55 dijela istih. Prednik tuženika i tuženik nisu imali razloga provjeravati izvanknjižno stanje jer su obojica posjed predmetnih nekretnina stekli od upisanih zemljišnoknjižnih (su)vlasnika, posljedično čemu i prednika tuženika i tuženika u konkretnom slučaju štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige u smislu odredbe čl. 8. ZZK.

26. Prema čl. 8. st. 2. ZZK smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, dok je st. 3. navedenog članka propisano da je stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, time da se nedostatak dobre vjere ne može prigovoriti nikome samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje.

27. Odredbe o zaštiti povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga na koje se poziva tuženik (čl. 123. i 124. ZV) nalaze se u Glavi 6. ZV pod naslovom Stjecanje vlasništva, u Odjeljku 1. pod naslovom Stjecanje na temelju pravnog posla, b) Stjecanje nekretnina, pa se primjena načela o zaštiti povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga odnosi na stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, na što upućuje i čl. 122. st. 2. ZV koji propisuje da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar ne pripada otuđivatelju. Tuženik koji je suvlasništvo stekao temeljem pravnog posla od prednika koji je bio upisan u zemljišnu knjigu, kao što je i njegov prednik stekao suvlasništvo temeljem pravnog posla od upisane suvlasnice TŽ (ranije Radijevac), nisu imali razloga sumnjati da im pravo suvlasništva ne pripada jer je TŽ (s bratom) bila u posjedu nekretnina izvršavajući vlasnički posjed (što proizlazi iz iskaza svih svjedoka), kao i potom ZŽ koji je vlasnički posjed prenio na tuženika, pa se u toj situaciji pravo tužiteljice (i da je stečeno na temelju nasljeđivanja ili dosjelosti) ne može suprotstaviti pravu tuženika koji je postupajući u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige upisao svoje pravo suvlasništva u 5/55 dijela (čl. 130. st. 2. ZV).

28. Stoga nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, s obzirom da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, posljedično čemu je i prema ocjeni ovoga suda pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

29. Odluku o troškovima postupka tužiteljica pobija samo za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, jer sadržajno ne pobija način obračuna, visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka, pa kako ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP) to nije osnovana žalba tužiteljice niti u tom dijelu.

30. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1.

ZPP potvrdio presudu u cijelosti.

31. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom to je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

32. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je primjenom čl. 155. st. 1. ZPP jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje u žalbenom postupku.

U Varaždinu 24. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek