Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-175/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Ivice Raguž, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po OD Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta iz Virovitice, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Virovitici, broj: P-376/2019. od 1. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 24. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja osnovanom, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Virovitici broj: P-376/2019. od 1. listopada 2020. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Virovitici broj: P-376/2019. od 1. listopada 2020. odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti za isplatom preplaćenih iznosa s naslova preplaćene kamate i tečajnih razlika, te naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 5.000,00 kuna.
2. Protiv navedene presude žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači ili ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, zbog kojih se sa sigurnošću ne može ispitati.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenog kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pri čemu se tužitelj u tužbi poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013., kao i broj: Pž- 6632/2017. smatrajući da iako je sa tuženikom dana 15. siječnja 2016. zaključio i Aneks Ugovoru o kreditu u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju, ipak provedbom konverzije nije obeštećen za preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
7. Između stranaka nije sporno da su dana 29. studenoga 2005. zaključile Ugovor o namjenskom kreditu, da je tuženik za vrijeme trajanja Ugovora mijenjao kamatnu stopu, a tužitelj otplaćivao kredit u skladu s povišenim stopama kamate, da su dana 15. siječnja 2016. stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i da je tužitelju dostavljen izračun konverzije nakon čega je potpisao Dodatak Ugovoru o kreditu.
8. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio s obrazloženjem da su stranke Dodatkom Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija Ugovora riješili spor oko isplate razlike zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF te da je sklapanjem tog Dodatka položaj tužitelja kao korisnika kredita izjednačen s položajem korisnika kredita koji je denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR-ima što je sukladno i odredbama članka 19b. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15.) kojim je propisano da se konverzija provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
Nadalje, sud zaključuje da je tužitelj sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je Ugovor konvertiran, ugovorno riješio pitanje iznosa kojeg je preplatio radi neosnovanog povećanja stope ugovorne kamate i promjene tečaja jer su ti iznosi tužitelju priznati i uračunati u povrat kredita, sada s valutnom klauzulom u EUR.
9. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda za sada se međutim ne može prihvatiti.
Tuženik je naime prema stanju spisa u postupku konverzije utvrdio tužitelju manjak a ne višak preplaćenih iznosa tako da tužitelju ništa nije uračunavao u povrat kredita nego je tužitelj još tuženiku morao platiti iznos od 1.587,04 kune da bi uopće došlo do konverzije što proizlazi iz zaključenog Dodatka Ugovoru a o tome sud ne daje nikakvo obrazloženje.
10. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 7129/2013. od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da je, između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od kada su postale sadržaj standardnog ugovora a njihovo korištenje da predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača čitavo vrijeme dok se koriste.
11. Glavni cilj Zakona o potrošačkom kreditiranju bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR a Aneksima Ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih.
12. I Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj: Rev-18/2018. od 26. svibnja 2018. zauzeo stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
13. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 369. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja uvažiti i presudu prvostupanjskog suda ukinuti te predmet vratiti na ponovno suđenje.
14. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud utvrditi odlučne činjenice na koje je upućen u ovom rješenju te o zahtjevu tužitelja donijeti novu odluku a pri tome odlučiti i o istaknutom prigovoru zastare.
15. Odluka o troškovima postupka u povodu izjavljenog pravnog lijeka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.
Vukovar, 24. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivica Raguž