REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Psp-20/2023-30

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda, Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Radelić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Petar Marković, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne rasprave 18. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tužene osobno i punomoćnika tužene, 24. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da je Tužena smetala Tužitelja u posljednjem, mirnom posjedu nekretnine Katastarska općina: 335479, ODRA, Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], Broj zemljišta (kat. čestice): 438/1, ULICA IVANA LACKOVIĆA CROATE površine 600 m2, DVORIŠTE površine 324 m2, STAMBENA ZGRADA, [adresa] površine 276 m2, ukupno površine 600 m2, 11. Suvlasnički dio: 1018/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) dvosobni stan oznake S5 na prvom katu zgrade sadržaja: ulazni hodnik, dvije sobe, kupaonica i wc, kuhinja, dnevni boravak sa blagovanjem, loggia, balkon i spremište S5, neto korisne površine 69,82 m2, u nacrtu označeno maslinastozelenom bojom, sve upisano u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Novom Zagrebu - Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, a koji stan se nalazi u zgradi na adresi [adresa] Odra na način da je uz pomoć stručne osobe promijenila bravu na ulaznim vratima stana.

Nalaže se Tuženoj da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da Tužitelju preda novi ključ i preda u suposjed nekretninu Katastarska općina: 335479, ODRA, Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], Broj zemljišta (kat. čestice): 438/1, ULICA IVANA LACKOVIĆA CROATE površine 600 m2, DVORIŠTE površine 324 m2, STAMBENA ZGRADA, [adresa] površine 276 m2, ukupno površine 600 m2, 11. Suvlasnički dio: 1018/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) dvosobni stan oznake S5 na prvom katu zgrade sadržaja: ulazni hodnik, dvije sobe, kupaonica i wc, kuhinja, dnevni boravak sa blagovanjem, loggia, balkon i spremište S5, neto korisne površine 69,82 m2, u nacrtu označeno maslinastozelenom bojom, sve upisano u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Novom Zagrebu - Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, a koji stan se nalazi u zgradi na adresi [adresa] Odra te se Tuženoj zabranjuje takvo ili slično smetanje pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže Tuženoj da naknadi troškove ovog postupka u roku osam dana.''.

II. Nalaže se tužitelju HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR (slovima: šestodvadesetpeteura), u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 EUR (slovima: stoeura) kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tužena bili suposjednici nekretnine Katastarska općina: 335479, ODRA, Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], Broj zemljišta (kat. čestice):

438/1, ULICA IVANA LACKOVIĆA CROATE površine 600 m2, DVORIŠTE površine 324 m2, STAMBENA ZGRADA, [adresa] površine 276 m2, ukupno površine 600 m2, 11. Suvlasnički dio: 1018/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) dvosobni stan oznake S5 na prvom katu zgrade sadržaja: ulazni hodnik, dvije sobe, kupaonica i wc, kuhinja, dnevni boravak sa blagovanjem, loggia, balkon i spremište S5, neto korisne površine 69,82 m2, u nacrtu označeno maslinastozelenom bojom, sve upisano u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Novom Zagrebu

- Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, a koji stan se nalazi u zgradi na adresi [adresa], 10020 Odra. Tužena je promijenila bravu na vratima stana, što je Tužitelj saznao dana 04.03.2023. godine te mu na taj način onemogućila suposjed nekretnine. Tužena je prema tome smetala Tužitelja u suposjedu nekretnine te zbog svega navedenog, predlaže donijeti rješenje kao u izreci.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je neistinito tužitelj u tužbi navodi da je su tužitelj i tužena bili suposjednici stana na adresi [adresa] (dalje: nekretnina) te da je tužena smetala tužitelja u suposjedu nekretnine za što je on saznao dana 04.03.2023. godine. Tužitelj je u tužbi svjesno propustio navesti odlučne činjenice iz kojih jasno proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan. Pojašnjava se da su tužitelj i tužena živjeli u bračnoj zajednici. Zbog poremećenosti bračnih odnosa u tijeku je postupak radi razvoda braka koji se pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu vodi pod posl.br. 33 R1 Ob 590/2022 (vezani spisi R1 Ob 230/2023 i Gž Ob 15/2023). Dana 11.1 0.2022.g. tužitelj i tužena su zaključili Sporazum o diobi bračne stečevine temeljem kojeg su podijelili bračnu stečevinu uključujući i pravo vlasništva nad nekretninom. Sukladno odredbama čl. 5. i čl. 7. Sporazuma o diobi bračne stečevine od dana 11.10.20 22.g. tužena je stekla pravo vlasništva nad nekretninom, a zauzvrat se je obvezala isplatiti tužitelju novčani iznos od 80.000,00 EUR. Dana 20.01.2023.g. tužena je putem kredita tužitelju isplatila navedeni novčani iznos. Tužitelj je temeljem čl. 7. st. 3 . Sporazuma o diobi bračne stečevine preuzeo ''3) [adresa] Zeno se obvezuje odmah po isplati na račun iz stavka 2. ovog članka iseliti iz nekretnine iz članka 2a) ovog Sporazuma.'' Kao što je već navedeno tužena je tužitelju dana 20.01.2023.g., putem kredita isplatila novčani iznos sukladno čl. 7. Sporazuma o diobi bračne stečevine. Dakle, od dana 21.01.2023.g. tužitelj je izgubio pravo na suposjed nekretnine jer se je obvezao iseliti. Tužitelj je molio tuženu da ostane živjeti u stanu još kraće vrijeme dok se ne preseli u drugi stan. Tužena je na to pristala no svega na nekoliko dana. Dana 13.02.2023. godine je promijenila bravu na vratima stana te je od tog dana tužitelj u stan ulazio i izlazio samo uz prisutnost tužene. Nekoliko dana kasnije, 18.02.2023. godine tužitelj je dobrovoljno iselio iz nekretnine i u istu se više nije vraćao. Neistiniti su navodi tužitelja da je tužena dana 04.03.2023.g. onemogućila tužitelju suposjed nekretnine. Očito se radi o izmišljenom datumu kojim tužitelj pokušava opravdati podnošenje tužbe u prekluzivnom roku od 30 dana. Iz svega navedenog razvidno je da se tužitelj nije nalazio u posljednjem, mirnom posjedu nekretnine jer je tužitelj dobrovoljno napustio posjed stana (iselio) dana 18.02.2023. godine i nakon tog dana se u stan više nije vraćao. Ako je tužitelj smatrao da je neko njegovo pravo povrijeđeno dana 18.02.2023. godine tada je bio dužan ovu tužbu podnijeti u roku od 30 dana. S obzirom da to nije učinio tužba se ima odbiti zbog proteka prekluzivnog roka od 30 dana. Tužiteljevo pravo na posjed nekretnine je prestalo dana 20.01.2023. godine kada je tužena isplatila novčani iznos od 80.000,00 EUR sukladno zaključenom Sporazumu o diobi bračne stečevine. Ponovo se naglašava da je tužitelj je temeljem čl. 7. st. 3. Sporazuma o diobi bračne stečevine preuzeo obvezu:

''3) [adresa] HĐ se obvezuje odmah po isplati na račun iz stavka 2. ovog članka iseliti iz nekretnine iz članka 2a) ovo g Sporazuma.'' čime je prestalo njegovo pravo na posjed nekretnine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Među strankama su sporne činjenice je li smetan suposjed te je sporno pravno pitanje je li osnovan tužbeni zahtjev.

4. Slijedom navedenog valjalo je utvrditi je li tužitelj bio suposjednik predmetne nekretnine u vrijeme promjene brave te je li tužena počinila čin smetanja.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao Sporazum o diobi bračne stečevine (list 13-19 spisa), potvrda o izvršenim plaćanjima (list 20 spisa), fotografije poruka s mobitela (list 21-22 spisa), rješenje (list 28-31 spisa), pročitao spis K-DO-396/2023 ODO NZG, fotografije poruka s mobitela (list 57 spisa), Zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (list 58 spisa), službene zabilješke (list 62-63 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka (list 65-66 spisa), saslušao svjedoka ŽĐ (list 80-81 spisa), saslušao tužitelja (list 83-85 spisa), saslušao tuženika (list 85-87 spisa).

6. Sud daljnje dokaze nije provodio jer su stranke na ročištu dana 18. ožujka 2025. suglasno predložili zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa, nisu stavljali daljnje dokazne prijedloge, dakle razvidno je da su time odustale od bilo kakvih daljnjih dispozicija glede dokaznih prijedloga.

7. Sud nije uzeo u obzir presudu ovog suda koju je tuženik dostavio na ročištu dana 18. ožujka 2025. budući da navodi sadržani u istoj presudi nisu od utjecaja na rješavanje ove pravne stvari.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Ukazuje se da čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09. 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. dalje: ZVDSP-a) propisuje da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem zaštite od smetanja posjeda nekretnina koje je prema tvrdnji tužitelja počinio tuženik promjenom brave u stanu na adresi [adresa].

11. Iz sporazuma o diobi bračne stečevine (list 13-19 spisa) proizlazi da su parnične stranke predmetnim ugovorom utvrdile što je bračna stečevina te način podjele bračne stečevine.

12. Predmetnim ugovorom u čl. 5. ugovoreno je da vlasništvo nekretnine koja je predmet ovog postupka pripada tuženoj u cijelosti, u čl. 7. st. 2. je ugovoreno da se tužena obvezuje uplatiti tužitelju iznos od 80.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti putem kredita, dok je u čl. 7. st. 3. ugovoreno da se tužitelj odmah po isplati obvezuje iseliti iz premetne nekretnine koja je premet sporazuma odnosno ovog postupka.

13. Iz potvrde na listu 20 spisa proizlazi da je tužena svoju obvezu isplate predmetnog iznosa u cijelosti ispunila, što tužitelj ne osporava pa sud zaključuje da je to nesporno među strankama.

14. Iz poruke u spisu (list 21-22 spisa) proizlazi da je brava promijenjena 13. veljače 2023.

15. Iz iskaza svjedoka ŽĐ (list 80-81 spisa) proizlazi da se radi o svjedoku ĐĐ budući da joj je djevojačko prezime bilo ĐĐ te je promijenila prezime nakon udaje, u veljači 2024., u Pokrovac. Može reći da poznaje stranke. Tužitelja je upoznala i vidjela samo jednom, a tužena joj je prijateljica. Poznat joj je stan u [adresa], tamo su živjeli tužitelj i tužena dok su bili u braku. Zna da su stranke živjele u tom stanu, ali i zna da su se svađali i onda joj je tužena 18. veljače 2023. poslala poruku da je tužitelj izašao iz stana. Može reći da je to bila poruka na grupnom chatu u kojem je nekoliko prijateljica i tužena ih je sve o tome obavijestila. Dalje o tome ništa ne zna i nije u to vrijeme dolazila u stan u [adresa].

16. Sud je izvršio uvid u mobitel koji je daje svjedok na uvid, te je poruka od 18. veljače 2023. od pošiljatelja H, broj [broj telefona] sljedećeg sadržaja:

"Cure od danas sam slobodna žena Zeno je konačno iselio"

Poslano u 20:49 sati.

17. Iz iskaza tužitelja danog na ročištu 8. ožujka 2025. proizlazi da je do 8. ožujka 2023. imao ključ s kojim je mogao ući u taj stan te je vikendom ulazio u taj stan i nastojao je izbjegavati kontakt s tuženom zato što je bio optužen za nametljivo ponašanje. Vikendom je pregledavao stvari koje su mu ostale. Može reći da ga je tužena nekoliko dana ranije nazvala i rekla mu da je ostavila stvari u kutiji izvan stana, da može doći po te stvari i da je brava od stana promijenjena. Može reći da je ulazak u stan od promjene brave bio isključivo pod prismotrom tužene. Pojašnjava, poslije 8. ožujka 2023. više nije imao ključ i nije mogao ući u stan jer je tužena tada već drugi puta promijenila bravu. Prvi puta je promijenila bravu dva tjedna prije, nije mu dala ključ, ali je do ključa došao na drugi način. Imao je posjed stana, ali više nije mogao ući u stan jer je gurnuo ključ u bravu i više nije mogao otključati. Pojašnjava, 16. ožujka 2023. je pokušao gurnuti ključ u bravu i nije uspio. Zvao je servis za brave i rekli su mu da su oni 8. ožujka 2023. promijenili bravu. Tražio je račun od njih, ali rekli su mu da mu ne mogu dati zbog zaštite osobnih podataka. Navodi da je tužena znala da ima ključ nakon prve izmjene brave, ali je baš zato i promijenila drugi puta bravu. Na posebno pitanje pun. tužene je li postupio sukladno dogovoru kojim je dogovoreno njegovo napuštanje predmetne nekretnine, odgovara da tu nema što odgovoriti. Na posebno pitanje pun. tužene je li mu tužena nakon prve promjene brave fizički predala ključ, odgovara da ne, došao je do njega na drugi način. Na posebno pitanje pun. tuženika može li reći kad je prvi put promijenjena brava, odgovara da je to cca 2 tjedna prije 8. ožujka 2023. Na posebno pitanje pun. tuženika kada je tužitelj iselio iz stana, odnosno kada je zatekao tu kutiju ispred vrata, odgovara da nije nikad iselio iz stana, a vreće je zatekao cca 2 tjedan prije 8. ožujka 2023. Pojašnjava, njega je tužena nazvala dva tjedna prije 8. ožujka 2023. i rekla da uzme stvari, a on je po stvari došao. To je bilo u veljači 2023., nakon toga je saznao da je 8. ožujka 2023. drugi puta promijenjena brava, a 16. ožujka 2023. je pokušao sa svojim ključem ući u stan i nije mogao jer je brava bila promijenjena. Na posebno pitanje pun. tuženika je li taj dan kada je uzeo svoje vreće, odnosno vreće sa svojim stvarima iz stana, poslao kakvu poruku tuženoj, odgovara prvo da je to samo dio njegovih stvari, a drugo taj dan nije slao nikakvu poruku tuženoj. Tužena je od njega tražila da joj ostavi ključeve od stana u sandučiću i od ulaznih vrata u zgradu, a on je u sandučić ubacio ključeve koji nemaju veze sa stanom. Ne zna je li javio tuženoj da je ubacio ključeve u sandučić, ali vjerojatno ona ima takvu poruku jer su komunicirali samo porukama. Na posebno pitanje pun. tuženika kada je zvao servis za brave, odgovara da je to zvao 16. ožujka 2023. Naglašava da je tražio od servisa za brave da mu daju novi ključ i to master ključ, ali mu je šef servisa rekao da mu ne može dati ključ jer je brava promijenjena 8. ožujka 2023.

18. Iz iskaza tužene danog na ročištu 18. ožujka 2025. proizlazi da su tužitelj i tužena još uvijek bračni drugovi, ali brakorazvodna parnica je u tijeku. Navodi da je s tužiteljem potpisala sporazum o diobi bračne stečevine i bilo je ugovoreno da će tužitelj po isplati napustiti posjed stana. Može reći da su tužitelju 20. siječnja 2023. isplaćena sredstva na račun. Tužitelj je rekao da on ima stan u koji će preseliti, ali da se taj stan još uvijek uređuje i onda ju je zamolio da ostane u ovom stanu dok se taj stan ne uredi. Ona je to dozvolila, a to je trebalo biti, prema njegovim riječima, najkasnije do kraja siječnja 2023. Može reći da je tužitelj živio u tom stanu i dalje i imao je ključ. Početkom veljače ga je pitala kada će iseliti s obzirom na njihov dogovor, a tužitelj je rekao da će nazvati svog stanodavca i on mu je rekao da će stan biti spreman sredinom veljače. Cca 10. veljače 2023. je rekla tužitelju da se mora iseliti jer on uopće nije pokazivao namjeru da se iseli. Rekla je tužitelju da se mora iseliti najkasnije do 18. veljače 2023. i rekla mu je da će tada promijeniti bravu. 13. veljače 2023. brava je promijenjena prvi puta, nazvala je tužitelja i obavijestila da u stan može dolaziti samo kad je ona tamo, odnosno da ću ga ona puštati u stan. S tim se tužitelj složio. Tužitelj je radio u smjenama, onda bi je nazvao, a ona bi mu rekla kada će doći i onda bih ga pustila u stan. Nikad tome nije prigovorio, već se naprotiv složio s tim. Tužitelj mu je rekao u poruci da će mu novi stan biti spreman petak 17. veljače 2023., a ona mu je u poruci odgovorila da onda može ostati do petka. Bilo je dogovoreno da će maksimalno ostati do petka 17. veljače 2023., a da će mu tužena pripremiti sve stvari. Tužitelj nikad nije rekao da ne želi da mu tužena pakujem stvari, a nije se spakirao niti u petak, onda mu je spakirala stvari i kada je došao s posla onda su ga čekale spakirane stvari u stanu. Spakirala mu je sve stvari, čak i dio svojih stvari npr. deke i jastuke, vilice, tanjure i sl. Pojašnjava, petak na subotu je još uvijek spavao tužitelj u stanu, a prije toga je nazvao svog prijatelja da mu posudi auto za preseljenje. Tužena mu je rekla da će mu dati svoj auto da se može preseliti, a prijatelj neka vozi sa svojim autom stvari. Uzeo je i njezin auto, vozio je stvari, popodne kad je preselio stvari, vratio joj je auto. Rekla mu je da joj mora vratiti ključeve od stana, a navečer joj je onda došla poruka da su ključevi u poštanskom sandučiću. Može reći da joj je tužitelj vratio ključeve od one prve brave koja je već bila zamijenjena i od sandučića za poštu. Tužitelj joj nije vratio ključeve od ulaznih vrata od zgrade, a nije imala spoznaja da tužitelj ima ključeve od novo promijenjene brave. Navodi da je zaključavala vrata od svoje sobe, jer je svatko spavao u svojoj sobi, a tužitelj je očito ušao u njenu sobu dok je nije bilo i uzeo ključeve. Nije znala da je tužitelj ulazio u stan dok nje nije bilo jer kao što je rekla nije znala da je tužitelj imao ključ. Može reći da nije istinit iskaz tužitelja u dijelu da je vikendima dolazio u stan. Naime, jedini vikend kada je mogao doći u stan, a da ona nije bila u tom stanu je bio 4. i 5. ožujka 2023. Naime, njena sestra je došla iz Njemačke i njih dvije su otišle na more. Po povratku u stan 5. ožujka 2023. u nedjelju primijetila je alarm na frižideru, a nikad ne uključuje taj alarm. Njena sestra je ostala još par dana u Zagrebu, ja ona joj rekla da može ostati u stanu, kad izađe van iz stana, da se ključevi od stana nalaze u hodniku pa kad izađe van da zaključa pa će se čuti. Nakon toga ju je sestra nazvala ujutro 6. ožujka 2023. oko 8 sati kada je izlazila van i rekla joj je da s tim ključem koji visi u hodniku ne može zaključati vrata. Ona je na temelju toga zaključila da je tužitelj bio u stanu dok je nije bilo i da je ključ koji je visio u hodniku i to ključ od aktualne brave zamijenio ključem od prethodne brave, a napominje to nije provjeravala. Rekla je sestri da ode u njenu sobu, otvori ladicu, uzme kutiju s ključevima od aktualne brave, usporedi s ključem iz hodnika i zaključa vrata. Ona je to učinila i s ključem iz kutije je mogla zaključati vrata, a usporedila je taj ključ iz kutije s ključem koji je visio u hodniku i zaključila je da to nisu identični ključevi. Tada je shvatila da tužitelj ima ključ od te aktualne brave. Nije se osjećala sigurno i zaključila da mora ponovno promijeniti bravu i dogovorila je promjenu brave za dan 8. ožujka 2023. što je i učinjeno. Nije uopće znala, a nije ni sumnjala da tužitelj ima aktualni ključ od stana nakon što je prvi puta promijenila bravu. Zbog toga je drugi puta promijenila bravu. Nju je vlasnik firme za protuprovalna vrata, a koja je mijenjala bravu, nazvao da ga je tužitelj kontaktirao i tražio račun, a ona je izrekla vlasniku da ne zna smije li on izdavati račun s obzirom da sam ona vlasnik stana. Na posebno pitanje pun. tužitelja zbog čega je tražila od tužitelja da joj vrati stare ključeve od stana koji više ne otvaraju vrata, odgovara da njemu više ne trebaju, a pojašnjava tražila je i ključeve od ulaznih vrata u zgradu i od sandučića. Na posebno pitanje pun. tužitelja kada je tužitelj bio sam u stanu, odgovara da je to mogao biti u razdoblju od 13. do 17. veljače 2023. kada joj je tužitelj rekao da radi poslijepodne, a ona je radila ujutro. Pojašnjava, vrata na bravi imaju kuglu, koja se okreće, ali se okretanjem kugle ne mogu otvoriti vrata ako nema ključa. To znači da kada je tužitelj išao na posao, zatvorio je vrata i ona se više nisu mogla otvoriti. Na posebno pitanje pun. tužitelja kako je njezina sestra 6. ožujka 2023. izašla pa ušla u stan, odgovara da nije ni izašla iz stana, nego je u hodniku pokušala gurnuti ključ u bravu dok su vrata bila otvorena. Može reći da je u tom trenutku njezina prijateljica bila tamo, koja sad boravi u [adresa], i koja se sve to vidjela. Pojašnjava, rezervni ključ koji je visio u hodniku je bio zamijenjen i to stari ključ s novim u onom trenutku kada je prvi puta promijenila brava. Na posebno pitanje pun. tužitelja koliko je ključeva od prve brave imao tužitelj, odgovaram da ne zna, zasigurno jedan, a mogao je uzeti još koji iz kutije. Tužitelj je vratio u sandučić jedan ključ od brave i to one koja je već bila promijenila. Na posebno pitanje pun. tužene je li ikome javila da je tužitelj iselio, odgovara da je javila roditeljima, sestrama i prijateljicama u Whatsapp grupu i još nekim prijateljima na Viber. Na posebno pitanje pun. tužene kako je tužena shvatila odlazak tužitelja 18. veljače 2023. iz stana, odgovara da je to shvatila da je to konačni odlazak tužitelja, da je sve to gotovo. Naime, nije bilo nikakve ni svađe ni loše komunikacije, a tako su se bili i dogovorili. Na posebno pitanje tužitelja na temelju koje isprave je tužena zaključila da je to bio konačni odlazak tužitelja, odgovara na temelju sporazuma o diobi bračne stečevine, kao i sporazumnog prijedloga o razvodu braka kojeg je tužitelj prvotno potpisao, da bi kasnije to rješenje o razvodu pobijao žalbom.

19. Ukazuje se da čl. 441. ZPP određuje da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja te je isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Ukazuje se da je sud cijenio dostavljene isprave u spis samo u kontekstu posljednjeg stanja posjeda, a ne prava na posjed.

20. Iz, tijekom postupka, izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da su tužitelji i tuženik bili suposjednici objekta predmetnog stana na adresi

[adresa],

- da je su stanke dana 11. listopada 2022. sklopile sporazum o diobi bračne stečevine

- da je tužena dana 20. siječnja 2023. u cijelosti ispunila svoju obvezu iz navedenog sporazuma,

- da se tužitelj predmetnim sporazumom obvezao po isplati iseliti iz premetne nekretnine koja je premet sporazuma odnosno ovog postupka.

- da je tužena prvi puta promijenila bravu 13. veljače 2023.

- da je tužena svjedoku ŽĐ **.**.2023. u 20,49 sati poslala poruku putem aplikacije Whatsapp slijedećeg sadržaja:

"Cure od danas sam slobodna žena Zeno je konačno iselio"

21. Sud cijeni iskaz tužene kao logičan i životno uvjerljiv. Ukazuje se da isti korespondira s ispravama u spisu i to Sporazum o diobi bračne stečevine i potvrdom o isplati koje sadržajno potvrđuju iskaz tužene. Naime, životno je logično i uvjerljivo da stranke postupe u skladu s sklopljenim Sporazumom o diobi bračne stečevine.

22. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza tužitelja koji je posebno pitanje pun. tužene je li postupio sukladno dogovoru kojim je dogovoreno njegovo napuštanje predmetne nekretnine, odgovorio da tu nema što odgovoriti. Iz navedenog proizlazi da nije osporio da je postupio sukladno Sporazumu o diobi bračne stečevine i to čl. 7. st. 3. kojim je ugovoreno da će po isplati navedenog iznosa iseliti iz predmetnog stana.

23. Nadalje je životno logično i uvjerljivo da je tužena dopustila tužitelju da još kraće vrijeme ostane u predmetnom stanu dok ne se ne uredi stan u koji će se preseliti.

24. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj svojom voljom napustio stvar sukladno čl. 28. st. 1. ZVDSP, dakle tužitelj je napustio suposjed stana.

25. Također je životan i logičan dio iskaza tužene u kojem ona navodi da je prvi puta promijenila bravu 13. veljače 2023., nazvala tužitelja i obavijestila ga da u stan može dolaziti samo kad je ona tamo, odnosno da će ga ona puštati u stan, a da se s tim se tužitelj složio.

26. Povezujući poruku da je brava promijenjena 13. veljače 2023. (list 21-22 spisa) s predmetnim dijelom iskaza tužene ovaj sud zaključuje da se tužitelj zaista složio s uvjetima koje mu je tužena postavila. Da tome nije bilo tako tužitelj bi zasigurno u roku od 30 dana od 13. veljače 2023. podigao tužbu za smetanje (su)posjeda.

27. Iz navedenog proizlazi da tužitelj poslije 13. veljače 2023. nije više bio suposjednik predmetnog stana već je bio pomoćnik u posjedovanju sukladno čl. 12. st. 2. ZVDSP jer je u kućanstvu tužene postupao pokoravajući se njenim nalozima glede stana (nije mogao sam ulaziti već ga je tužena puštala u stan i nije imao ključ pa je zalupio vrata koja se više nisu mogla otvoriti bez ključa kako to proizlazi iz iskaza tužene, a i sam tužitelj navodi da mu tužena nije dala ključ).

28. Sud ne prihvaća navod tužitelja da je bio suposjednik predmetnog stana.

29. Naime, kao što je naprijed izneseno tužitelj je napustio suposjed stana i postao pomoćnik u posjedovanju.

30. Osobito se ukazuje da je iz poruke koju je tužena poslala svjedoku ŽĐ proizlazi da tužitelj fizički ni na koji način ne boravi u stanu.

31. Sud zaključuje da je navedena poruka istinita jer prati vremenski i logični slijed događaja, kako ga je tužena opisala te je nastala prije navodnog događaja za koji tužitelj navodi da predstavlja smetanje (su)posjeda.

32. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je do 8. ožujka 2023. imao ključ s kojim je mogao ući u stan ali da mu tužena nije predala ključ već je do njega došao na drugi način ali nije odgovorio na koji način je došao do ključa.

33. Kada se taj dio iskaza dovede u vezu s dijelom iskaza u kojem je naveo da je tražio od servisa za brave da mu daju novi ključ i to master ključ, ali mu je šef servisa rekao da mu ne može dati ključ jer je brava promijenjena 8. ožujka 2023. to ovaj sud zaključuje da nije tužitelj nije pribavio ključ od servisa za ključeve.

34. Slijedom navedenog ovaj sud se suglašava sa zaključkom tužene da je tužitelj je očito ušao u njenu sobu dok je nije bilo i uzeo ključeve jer nije bilo niti jedne druge mogućnosti da tužitelj pribavi ključ, a sam tužitelj nije iskazao kako ga je pribavio.

35. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj uzimanjem ključa sobe tužene počinio smetanje posjeda, jer kao što je naprijed navedeno tuženik poslije 13. veljače 2023. nije više bio suposjednik predmetnog stana već je bio pomoćnik u posjedovanju.

36. Iz iskaza stranaka proizlazi da je nesporno da je brava drugi puta promijenjena 8. ožujka 2023., a kao što je naprijed izneseno sud je zaključio da je tužitelj fizički napustio stan 18. veljače 2023.

37. U tom smislu valjalo je ocijeniti da li čin promjene brave dana 8. ožujka 2023. od strane tužene predstavlja čin smetanja posjeda.

38. Iz iskaza tužene proizlazi da je tužitelj poslije 18. veljače 2023. dolazio u stan tužene i smetao njezin posjed a što je tužena neprijeporno saznala 6. ožujka 2023. kada njezina sestra rezervnim ključem koji je visio u hodniku nije mogla zaključati stan. Iz toga proizlazi da je tužitelj zamijenio rezervni ključ sa starim ključem jer je nelogično da bi tužena zamijenila rezervni ključ sa starim ključem.

39. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj poslije 18. veljače 2023. ulaskom ili ulascima u stan koji je u posjedu tužene neprijeporno smetao njezin posjed stana.

40. Ukazuje se da ZVDSP čl. 27. u st. 1. određuje da tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć), s u st. 3. određuje se da ostvari li posjednik svoje pravo na zaštitu posjeda putem samopomoći kad nisu ispunjene pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka, zaštitio je svoj posjed, ali odgovara za štetu koju je pritom nanio.

41. Iz naprijed iznesenog proizlazi da je tužena poduzela dopuštenu samopomoć i to u roku od 30 dana od saznanja (a to je bilo 6. ožujka 2023.), da je to je bilo nužno i da je opasnost bila neposredna jer iz službene zabilješke (list 61 spisa) i zapisnika (list 65 spisa) proizlazi da je tužitelj bio fizički nasilan prema tuženoj te je za zaštitu svog posjeda primijenila silu jakosti koja je bila primjerena okolnostima.

42. Čak i da tome nije tako, a jest, iz čl. 27. st. 3. ZVDSP proizlazi da ako i nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenu samopomoć posjednik je zaštitio svoj posjed, dakle teleološkim tumačenjem navedene zakonske odredbe ovaj sud zaključuje da je tuženik promjenom brave 8. ožujka 2024. zaštito svoj posjed.

43. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

44. Čl. 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

45. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

46. Ukazuje se da stranka ne mora dokazati svoje tvrdnje sa stupnje potpune izvjesnosti već sa stupnjem dovoljne životne uvjerljivosti što tužitelj tijekom postupka nije učinio. Kako je naprijed izneseno tužitelj nije dokazao da je posjednik niti da ga je tužena smetala u posjedu. Iako neodlučno valja reći da tužitelj tužbom traži zaštitu od smetanja posjeda, dok iz njegovih navoda proizlazi da je bio suposjednik stana s tuženom.

Sud zaključuje da je iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je posjednik stana i da je tužena počinila čin smetanja posjeda neživotan i nelogičan, a sve kako je naprijed izloženo. Iz naprijed iznesenih zaključaka suda proizlazi da je sud povjerovao iskazu tužene u bitnim dijelovima, čiji je iskaz sadržajno u opreci sa iskazom tužitelja. Pod bitnim dijelovima iskaza ovaj sud razumijeva dio iskaza koji se odnosi na činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.

47. Budući da tužitelj nije dokazao pretpostavke iz čl. 22. ZVDSP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja pod. toč. I.

48. Obzirom da je tužbeni zahtjev već iz gore obrazloženog razloga valjalo prihvatiti, sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu navoda stranaka, te dokaza koji nisu posebno obrazloženi, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

49. Primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a tuženiku su, budući da je u cijelosti uspio u sporu, dosuđeni troškovi koji su bili potrebni za vođenje ove parnice sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) i postavljenom zahtjevu za naknadu parničnog troška. Tuženiku je tako dosuđen trošak jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 eura što uvećano za PDV u visini od 25% iznosi 625,00 eura te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 625,00 EUR pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

50. Tuženoj nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe u iznosu od 100,00 EUR budući da tužena nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe stoga joj takav trošak nije niti nastao pa je odlučeno kao u točki III. izreke.

51. Budući da je tužbeni zahtjev nije usvojen, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška sukladno čl. 154. ZPP jer nije uspio u parnici (toč. IV. izreke).

52. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

Sudac:

Berislav Zaninović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćnik tužitelja

2. Punomoćnik tuženika