- 1 -              III Kr 105/2023-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 105/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog E. H. zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 9. veljače 2022. broj K-2/2021-122 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 22. studenog 2022. broj I Kž-197/2022-8, u sjednici održanoj 15. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog E. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 9. veljače 2022. broj K-2/2021-122 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 22. studenog 2022. broj I Kž-197/2022-8 osuđen je E. H. zbog počinjenih kaznenih djela protiv imovine - razbojništvom iz članka 230. stavka 1. KZ/11. i drugih te je na temelju članka 230. stavka 1., uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

 

2. Osuđeni E. H. je po branitelju, odvjetniku V. V. pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći da ga podnosi zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točaka 1. do 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) i zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točaka 1., 5., 9. i 10. ZKP/08. te članka 468. stavka 2. ZKP/08., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje odnosno da preinači pobijanu drugostupanjsku presudu i optuženika oslobodi odgovornosti za kaznena djela za koja je osuđen“.

 

3. U skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08. primjerak zahtjeva sa spisom dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se pisanim podneskom od 6. srpnja 2023. broj Ksm-DO-56/2022 očitovalo s prijedlogom da navedeni zahtjev, temeljem članka 518. stavka 3. ZKP/08., treba odbaciti odnosno podredno da ga treba odbiti kao neosnovan.

 

4. Navedeno mišljenje dostavljeno je osuđeniku i njegovom branitelju koji se na isto nisu očitovali.

 

5. Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 

6. U odnosu na razloge za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a koji se podnose zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika (članak 517. stavak 1. točka 1. ZKP/08.), treba napomenuti da iako podnositelj zahtjeva uvodno ističe povrede kaznenog zakona iz članka 469. točaka 1., 2. i 3. ZKP/08., u nastavku podnesenog zahtjeva iste uopće ne obrazlaže niti argumentira u čemu bi se konkretno sastojale uvodno istaknute povrede kaznenog zakona odnosno na koji način su upravo te povrede i ostvarene u ovom kaznenom postupku pa je evidentno kako se u ovom dijelu zahtjeva radi o paušalno iznesenim i neobrazloženim prigovorima.

 

6.1. Što se tiče navoda osuđenika da je u odnosu na kazneno djelo, kako je to činjenično opisano i pravno označeno pod točkom 5. izreke pravomoćne presude, povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu, po ocjeni ovog suda takva tvrdnja podnositelja zahtjeva nije osnovana. Podnositelj zahtjeva navodi da je on pod ovom točkom osuđen za pomaganje u počinjenju kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., iako je prije toga rješenjem prvostupanjskog suda kazneni postupak u odnosu na počinitelja D. G. pravomoćno obustavljen s obzirom da je isti, u međuvremenu, preminuo. Slijedom navedenog smatra da, ako glavni počinitelj nije proglašen krivim za točno određeno kazneno djelo, kao što je ovdje bio slučaj, ne postoji niti krivnja odnosno kaznena odgovornost pomagača. Stoga je sud, po mišljenju podnositelja zahtjeva, proglasivši optuženog E. H. krivim za to kazneno djelo ostvario povredu kaznenog zakona na njegovu štetu iz članka 469. točke 4. ZKP/08. jer je primijenio zakon koji se u odnosu na njega nije mogao primijeniti.

 

6.2. Međutim, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, nije počinjena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika na koju u ovom dijelu zahtjeva upire podnositelj. Naime, iako pomaganje u počinjenju određenog kaznenog djela istovremeno pretpostavlja i postojanje glavnog djela odnosno ostvarenje njegovih zakonom propisanih obilježja od strane glavnog počinitelja, to ne znači da je za kažnjavanje pomagača nužno osuđujućom presudom prethodno utvrditi i krivnju glavnog počinitelja. U tom pogledu podnositelj zahtjeva zanemaruje činjenicu da pomagač odgovara u skladu sa svojom krivnjom i odgovornošću za poduzete radnje, pri čemu nije nužno da je istovremeno i glavni počinitelj proglašen krivim i kažnjen za svoje protupravne radnje. Kako u ovom konkretnom slučaju, a imajući u vidu činjenični opis kaznenog djela iz točke 5. izreke pravomoćne presude, nedvojbeno proizlazi da je glavni počinitelj kaznenog djela svojim protupravnim postupanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11., a postupak protiv njega je bio obustavljen jer je nakon podizanja optužnice, u međuvremenu, preminuo, to je, po ocjeni ovog suda, osuđenik osnovano i zakonito proglašen krivim za pomaganje u kaznenom djelu razbojništva iz članka 230. stavka 1. u vezi s člankom 38. KZ/11. Stoga, suprotno tvrdnjama osuđenika, u odnosu na njega u konkretnoj situaciji nije primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti odnosno na njegovu štetu nije počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08., kako se to neosnovano tvrdi u ovom dijelu podnesenog zahtjeva.

 

6.3. Obrazlažući nadalje ovaj izvanredni pravni lijek osuđenik tvrdi da je ostvarena i povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točaka 1., 5., 9. i 10. ZKP/08., pri čemu i u odnosu na ove navedene povrede ne konkretizira u čemu bi se sastojale istaknute povrede odnosno na koji način bi one bile ostvarene. No, da je to i učinjeno treba napomenuti kako se prethodno istaknute povrede odredaba kaznenog postupka, sukladno odredbi članka 517. stavka 2. ZKP/08., mogu isticati samo ako su bile istaknute i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude ili su bile počinjene u drugostupanjskom postupku, a to ovdje nije bio slučaj. Naime, osuđenik navedene povrede prethodno nije istaknuo u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude, u podnesenom zahtjevu nije obrazložio kako i na koji način su uvodno istaknute povrede bile eventualno počinjene u drugostupanjskom postupku, a niti iz samog sadržaja podnesenog zahtjeva ne proizlazi da bi one bile počinjene u drugostupanjskom postupku pa je očigledno da se i u ovom slučaju radi o paušalno iznesenim i neobrazloženim tvrdnjama. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka 517. stavka 2. ZKP/08., podnositelj zahtjeva stoga ove povrede niti ne može isticati u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

6.4. U odnosu na istaknutu povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. osuđenik također nije u pravu kada tvrdi da je počinjena  navedena povreda odnosno da mu je tijekom kaznenog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Argumentirajući ove navode podnositelj zahtjeva tvrdi da se pravomoćna osuđujuća presuda temelji na nezakonitim dokazima (članak 10. ZKP/08.) i to na: zapisniku o pretrazi doma i drugih prostorija, potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, analizi snimaka nadzornih kamera i komparaciji snimaka kamera te posebnom izvješću I Policijske postaje R., pri čemu detaljno elaborira i ponavlja već ranije iznesene razloge zbog kojih smatra da se u ovom konkretnom slučaju radi o nezakonitim dokazima. Obrazlažući svoje tvrdnje osuđenik ističe da je pretraga stana i drugih prostorija bila nezakonita zato što prilikom provođenja pretrage u prostorijama u kojima se obavljala pretraga nisu istovremeno bila prisutna oba svjedoka pretrage. Time su, po ocjeni podnositelja zahtjeva, uz samu pretragu nezakoniti i dokazi koji su proistekli iz tako provedene nezakonite pretrage. Međutim, osuđenik zanemaruje činjenicu da je u odnosu na ove istaknute okolnosti i zakonitost navedenih dokaza tijekom postupka prethodno već pravomoćno odlučeno kada je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. prosinca 2020. broj I Kž-664/2020-4 (list 515-516 spisa predmeta) utvrđeno da se radi o zakonito pribavljenim dokazima te da se na istima može temeljiti sudska odluka. S obzirom na navedeno, a budući da je tijekom postupka pravomoćno odlučeno o zakonitosti ovih dokaza, a u zahtjevu se ne ističu neke nove i drugačije okolnosti koje bi iziskivale naknadno preispitivanje te odluke, po ocjeni ovog suda potpuno su neprihvatljive i neosnovane tvrdnje iz zahtjeva da su pretraga i dokazi koji su proistekli iz te pretrage te drugi poimence navedeni dokazi nezakoniti. Kako se prema tome, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, pravomoćna presuda u ovom kaznenom predmetu ne temelji na nezakonitim dokazima iz članka 10. ZKP/08., već se radi o zakonito pribavljenim dokazima, a koje je kao takve bilo moguće koristiti u ovom kaznenom postupku, to osuđeniku uslijed navedenog nije povrijeđeno niti pravo na pravično suđenje, a kako on to u ovom dijelu zahtjeva također neosnovano tvrdi.

 

6.5. Ističući nadalje razloge za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka osuđenik nastavno navodi kako su sudovi zaključak o njemu kao počinitelju kaznenog djela temeljili isključivo na sličnosti odjeće sa snimaka s odjećom koja je oduzeta od njega prilikom pretrage, na sličnosti plinskog pištolja sa snimaka s onim kojeg je on kupio u studenom 2019. te na zatvorenom krugu indicija koji, po mišljenju podnositelja zahtjeva, nisu dovoljni da bi se na temelju njih moglo na potpuno nedvojbeni način ustvrditi da je upravo on počinitelj predmetnih kaznenih djela, pri čemu isti ponovno ističe i detaljno obrazlaže već ranije iznesene žalbene navode da je radi pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja trebalo provesti biometrijsko-antropološko vještačenje (forenzičku 3D rekonstrukciju), a kako bi se provjerilo nalazi li se na snimkama nadzornih kamera upravo on.

 

6.6. Dakle, već iz samog sadržaja ovog dijela zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te iznesenih tvrdnji proizlazi da osuđenik, u biti, osporava pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica, a koje se odnose na osobu počinitelja ovih kaznenih djela za koja je pravomoćnom presudom proglašen krivim, smatrajući da izvedeni dokazi ne ukazuju upravo na njega kao na počinitelja inkriminiranih kaznenih djela. Međutim, suprotno ovakvim tvrdnjama, podnositelju ovog zahtjeva valja napomenuti kako prigovori koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje odnosno činjenična utvrđenja, a koja se odnose na naprijed navedene okolnosti i njihovu ocjenu te prigovori koji se odnose na ocjenu dokazne građe, ne mogu biti predmet razmatranja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka jer bi se u protivnom, na taj način, u kazneni postupak uveo treći stupanj odlučivanja o činjenicama, a što ni u kom slučaju nije u skladu s odredbom članka 517. ZKP/08., u kojoj su točno navedeni i precizirani razlozi zbog kojih se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

7. Slijedom svega navedenog, budući da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan to je isti, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 15. studenoga 2023.

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Dražen Tripalo, v.r.