Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
Poslovni broj: 23. Pp-2640/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji Marini Belak uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijaliste Jose Mijalić i zapisničarke Radmile Menđušić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika TF, zbog prekršaja iz zbog prekršaja iz članka 54.stavka 1.točka 3.,Zakona o sigurnosti prometa na cestama: ("Narodne novine" broj:
67/8,48/10,74/11,80/13,158/13,92/14,64/15,108/17,70/19,42/20,85/22,114/22,133/23 ) u daljnjem tekstu Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 4. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009.,75/2009.,76/2013. i 152/2014.,u daljnjem tekstu: Zakon o obveznim osiguranjima u prometu), po optužnom prijedlogu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko-Kninske, Postaja prometne policije Šibenik, Klasa:211-
07/22-3/16469, Ur.broj:511-13-11-22-2, od 26.kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
I.Na temelju članka 182. točka 3.Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj:157/13, 110/15, 70/17,118/18 i 114/22, u daljnjem tekstu: Prekršajni zakon),
oslobađa se od optužbe
Okrivljenk CF OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i majke C.Z, rođen **.**.1996. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa prebivalištem u [adresa], ul.Dioklecijanov put br.32, po zanimanju vozač, nezaposlen, neoženjen, bez djece, loše imovne prilike, bez primanja, prekršajno osuđivan,
da bi:
16.veljače 2022., u 12:47 sati na cesti Ž6106 Šibenik, D33-D8, dionica, općina Šibenik, stacionaža 27km+850m kao vozač vozila N1 marke DODGE registracijskih oznaka [registarska oznaka], upravljao navedenim teretnim vozilom cestom izvan naselja gdje je postavljenim prometnim znakom dopuštena brzina 80km/h, brzinom od 155 km/h, koja brzina jec utvrđena korištenjem uređaja CORDON M2, a umanjena za 10% sigurnosne razlike iznosi 139 km/h, dakle kretao se brzinom koja je za više od 50 km/h veća od dozvoljene,
dakle da je na cesti izvan naselja vozilom se kretao brzinom većom od dopuštene postavljenim prometnim znakom a najviše 90 km na sat na ostalim cestama
čime bi počinio prekršaj opisan u članku 54.stavak 1. točka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjiv po članku 54.stavku 2.istog Zakona,
II. Na temelju članka 140.stavka 2.Prekršajnog Zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1.Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Šibensko-kninska, Postaja prometne policije Šibenik, podnijela je optužni prijedlog Klasa:211-07/22-3/16469, Ur.broj:511-13-11-22-2, od 26.kolovoza 2022., protiv okrivljenika TF zbog prekršaja opisanog u izreci presude
2. Na ročištu održanom 7.listopada 2024.,okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj za koji se tereti.
2.1. Kritične prigode da nije upravljao predmetnim automobilom budući je u to vrijeme bio u pritvoru u zatvoru u Splitu. Navodi da osoba koja je dala podatke da je on kritične prigode upravljao predmetnim automobilom da je ona u to vrijeme bila vlasnica automobila i da je njoj u to vrijeme došao (kad je počinjen prekršaj) ZF koji je kritične prigode i upravljao predmetnim automobilom . Naime, kazna za prekršaj da je došla na vlasnicu automobila FF koja je prazan obrazac u kojem je trebalo navesti podatke o vozaču i osobi koja je dala podatke dala svom sinu F , a on taj obrazac ZF i pri tom mu rekavši da to ispuni, dakle, navede sebe kao osobu koja je kritične prigode upravljala predmetnim automobilom, međutim, on to nije napravio odnosno napravio je na način da je njega naveo da je kritične prigode upravljao predmetnim automobilom.
3. Provedeni su dokazi pregledom i čitanjem obavijesti- podaci o vozaču traže se , podaci o vozaču, osoba koja je dala podatke, dostavnica-povratnica, fotografija predmetnog vozila s brzinom kretanja vozila, smjer odlazni, zapisnik o saslušanju svjedokinje FF te potvrde RH Ministarstva pravosuđa, Uprave i digitalne transformacije, Odjel za prekršajne evidencije za okrivljenika.
3.1.Po provedenom dokaznom postupku, ocjenom svih dokaza ponaosob i međusobnoj vezi nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret u ovom postupku.
3.2..Nije sporno da je 16.veljače 2022., u 12:47 sati na cesti Ž6106 Šibenik, D33- D8, dionica, općina Šibenik, stacionaža 27km+850m, izvan naselja vozilom marke DODGE registracijskih oznaka [registarska oznaka], prekoračena dopuštena brzina kretanja vozila za 50km/h.
4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je u dokaznom postupku, ispitao svjedokinju NF, vlasnicu predmetnog vozila s kojim je počinjen prekršaj koji se stavlja okrivljeniku na teret u ovom postupku a koja je i dostavila podatke o vozaču s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i materijalnu dokumentaciju predmeta.
4. 1.Na istom ročištu, na kojem je okrivljenik dao obranu svjedokinja NF izjavila da je u kritično vrijeme bila vlasnik predmetnog automobila a kada je dobila obavijest – podaci o vozaču – traže se, da je rekla svom sinu da više ne želi plaćati kazne, naime on da je u to vrijeme često koristio njezin automobil, pa mu je rekla da to riješi i on je njoj dostavio obrazac u kojem je trebalo navesti osobu koja je dala podatke i podatke o vozaču koji je upravljao vozilom u kritično vrijeme (odnosno koji je počinio prekršaj) te joj je dostavio obrazac u kojem su bili navedeni podaci o vozaču , a da je to potpisala na obrascu ispod "osoba koja je dala podatke". Dakle, ona da je tada vjerovala svom sinu i danas prvi put vidi osobu /okrivljenika/ koja je u obrascu navedena da je kritične prigode upravljala njezinim automobilom. Tada da je povjerovala svom sinu koji joj je rekao da je kritične prigode automobilom upravljao prijatelj a ona kako je bila ljuta nije niti pitala jeli to prijatelj koji je naveden u podacima o vozaču.
Na posebno pitanje suda dali joj je poznata osoba imenom i prezimenom ZF, ista izjavljuje da joj nije poznat a nakon što je svjedokinji pročitan iskaz okrivljenika ista izjavljuje da ne osporava iskaz i da je vrlo moguće da je to tako sve i bilo.
5. Prvenstveno treba reći da je člankom 28. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/1990., 135/1997., 08/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 05/2014.) i člankom 6.1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., 13/2017.) propisana presumpcija nedužnosti prema kojoj se svatko smatra nedužnim dok mu se u skladu sa zakonom ne utvrdi krivnja.
5.1. Iz navedene presumpcije proizlazi da je teret dokaza krivnje okrivljenika na tužitelju.
5.2.. Važno je istaknuti da u slučaju postojanja proturječnih dokaza, dakle i onih čiji sadržaj upućuje kao i onih čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. Takvo postupanje suda slijedi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta i dužnosti savjesne ocjene dokaza „pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima“. Tek ako nakon takvog postupanja nije moguće otkloniti dvojbe oko (ne)postojanja neke odlučne činjenice, sud će primijeniti pravilo in dubio pro reo. Radi se, dakle, o pravnologičkom pomagalu, a ne o dokaznom pravilu ili načelu, koje se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanje neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika (I Kž-us 94/13., III Kr 222/10.).
5.3. Drugim riječima, kod postojanja proturječnih dokaza, pogrešno je postupanje koje bi u svojoj srži imalo zaključak da zbog proturječnosti dokaza nije moguće utvrditi neku odlučnu činjenicu pa tada u sumnji odlučiti u korist okrivljenika. Sumnja postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. Tek tada se radi o dvojbi koju rješava navedeno pravnologično pomagalo (Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I Kž-139/15- 4 od 28. travnja 2015.).
5.4.Presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim sud će izreći tek ako nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji je optužen. Prema stajalištu sudske prakse (VSRH, I Kž-406/1998-3 od 2. listopada 2002.) in dubio pro reo znači da se postojanje jedne takve činjenice, koja je za okrivljenika povoljnija, utvrđuje već i onda, kada je vjerojatnost njenog postojanja samo osnovana, pa dakle takva činjenica ne mora biti izvjesna, za razliku od odlučne činjenice koja ide na teret optuženiku, koja mora biti utvrđena do takve izvjesne mjere da čak ne postoji ni mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi ovu prethodnu isključila. Njegova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu.
6. U konkretno slučaju okrivljenik i svjedokinja su koristili svoja zakonska prava i to okrivljenik da se brani kako mu najbolje odgovara, odnosno u postupku ustrajno i izričito osporavao učin prekršaja, dajući pri tome obrazloženje zašto bi baš on bio naveden kao počinitelj prekršaja, dok je svjedokinja dala obrazloženje kako je okrivljenik naveden kao počinitelj prekršaja te nakon što joj je pročitana obrana okrivljenika nije imala primjedbe na istu.
7.Sud se pri utvrđivanju krivnje mora voditi presumpcijom nedužnosti kao ustavnom kategorijom iz koje proizlazi da je teret dokaza krivnje na tužitelju.
8. Stoga, da je fotografija mjernog uređaja kvalitetnija odnosno da se iz iste može utvrditi identitet vozača, bilo bi lako dokazati tko je navedene zgode upravljao vozilom, a što ovdje nije bio slučaj ( Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske presuda poslovnog broja: Ppž-3233/2024 od 11. travnja 2024.).
9. Slijedom izloženih razloga, sud po provedenom dokaznom postupku nije sa izvjesnom sigurnošću odnosno izvan razumne sumnje utvrdio da je upravo okrivljenik inkriminirane prilike počinio prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret pa je istog oslobodio optužbe na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona.
10. S obzirom na to da je postupak okončan oslobađajućom presudom, to je na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona odlučeno da troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. istog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
11.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Šibenik, 24.travnja 2025.
Sutkinja
Marina Belak
Odluku izradio viši sudski savjetnik-specijalist
Joso Mijalić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude okrivljenik i osobe iz članka 192.Prekršajnog zakona mogu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi ovom sudu, u dva istovjetna primjerka u roku od osam dana po primitku presude, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud RH.
Dostaviti:
1. Okrivljeniku: CF, [adresa].Dioklecijanov put kbr.32
2. Branitelju, Jakša Cvitković, odvjetnik iz Splita, ul.Istarska br.24,
3. Tužitelju: PU Šibensko-kninska, Postaja prometne policije Šibenik
4. U spis
