Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-855/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, u pravnoj stvari tužitelja PZ iz [adresa], sada na adresi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nikolini Mršić, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jasmini Brkić Kristanić i Vladimiru Brkiću, odvjetnicima u Karlovcu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Psp-2/2021-20 od 24. lipnja 2024., 24. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ŠZ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Psp-2/2021-20 od 24. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

''Utvrđuje se da je tuženik ŠZ, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja PZ, s prebivalištem u [adresa], sada na adresi [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], u njegovom posljednjem mirnom posjedu nekretnine - dvosobni stan koji se nalazi na III katu, prvi lijevo, sastoji se od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika, lođe, ukupne površine 61,06m2, s pripadajućom drvarnom, koji stan se nalazi u zgradi u [adresa], na način da je izdao nalog djelatnicima HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb- Elektra Karlovac da isključe struju u nekretnini - dvosobni stan koji se nalazi na III katu, prvi lijevo, sastoji se od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika, lođe, ukupne površine 61,06m2, sa pripadajućom drvarnom a nalazi se u zgradi u [adresa], temeljem kojeg naloga su 9. prosinca 2020. bez ikakve prethodne opomene, protivno volji tužitelja, obavili radnje isključenja napajanja električnom energijom za predmetnu nekretninu, te je na taj način tuženik onemogućio tužitelju korištenje električnom energijom u predmetnoj nekretnini pa se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanja posjeda tužitelja, a ujedno nalaže da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 803,08 EUR, u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP-a. Nije sporno da je 09.12.2020. djelatnik HEP-a obustavio isporuku električne energije isključivanjem na mjernom mjestu u stanu u [adresa], te da je ponovno uključenje izvršeno 18.12.2020. Tužitelj je podnio tužbu radi smetanja posjeda 07.01.2021. Spornim su se u postupku ukazala pitanja da li je tuženik mogao „izdati nalog“ za isključivanje električne energije iz stana, da li je bilo nužno pokretanje sudskog postupka za posjedovnu zaštitu, obzirom da je već uspostavljeno prijašnje posjedovno stanje, te da li je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev usprkos protivljenju tuženika i protivno zakonskim odredbama. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da je tuženik“ izdao nalog djelatnicima HEP-a da isključe struju u nekretnini, dvosobnom stanu“. Tuženik nije imao niti ima takva ovlaštenja, već je nalog mogao izdati samo sud ili ovlaštena osoba HEP-a, pa se ne može govoriti o tome da je tuženik odgovoran za isključivanje struje. Činjenica je da su djelatnici HEP-a, na temelju naloga – rješenja Općinskog suda u Karlovcu o određivanju privremene mjere izvršili ponovno uključivanje struje u navedenom stanu 18.12.2020. što znači da je sa tim danom izvršena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja. Ukazuje se nelogičnim i nepotrebnim da tužitelj 20 dana nakon uspostave posjedovnog stanja podnosi tužbu radi smetanja posjeda, kojom traži da se pored utvrđenja čina smetanja posjeda odredi istovremeno i uspostava ranijeg posjedovnog stanja, iako za to već tada nije postojao zakonski razlog. Tek u podnesku od 12.04.2022. tužitelj navodi da „specificira tužbeni zahtjev“ na način da izostavlja dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu prijašnjega posjedovnog stanja, jer je struja u stanu uključena. Nije osnovan stav suda da se ne radi o preinaci tužbe. Već u trenutku podnošenja tužbe nije bilo osnova za dio tuženog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, pa naknadna „specifikacija tužbenog zahtjeva“ u podnescima tužitelja u kojima nigdje ne navodi da djelomično povlači tužbu, može značiti samo preinaku tužbe, čemu se tuženik izričito usprotivio. Tuženik smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer postoji proturječnost između onog što se navodi u pobijanom rješenju te dokazima i činjenicama iznijetim tijekom postupka, činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se pobijano rješenje preinačiti na način da se odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom i naloži mu da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove, odnosno da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud drugoga stupnja ne nalazi da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka predviđenih odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a, a pobijano rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je dao jasne razloge glede odbijanja prigovora tuženika preinaci tužbe, jer je pravilno utvrdio da neosnovano tuženik smatra da se radi o preinaci tužbe. Odredbom čl. 191. st. 1. ZPP-a propisano je što sve predstavlja preinaku tužbe: promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva. Tužitelj je smanjio zahtjev, obzirom da nije tražio uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, pa se ne radi o preinaci tužbe.

5. Sadržaj i opseg tužbenog zahtjeva određuje tužitelj, a sud je dužan na temelju rezultata raspravljanja ocijeniti osnovanost tužiteljevih navoda, pružanjem ili odbijanjem traženja pravne zaštite.

6. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju je između ostalog naveo:

- da tužitelj u tužbi navodi da s obitelji živi u nekretnini - dvosobni stan koji se nalazi u zgradi u [adresa]

- da u stanu tužitelj živi s izvanbračnom suprugom, njeno dvoje mlt. djece u dobi od pet i tri godine, te jednim zajedničkim mlt. djetetom

- da je tuženik vlasnik predmetnog stana od 2017., na temelju ugovora o darovanju s GZ, ocem stranaka

- da tuženik nikada nije stupio u posjed navedene nekretnine u kojoj tužitelj živi više od petnaest godina, jer je s ocem GZ, sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je ovjeren kod suda 20. ožujka 2008.

- da je u Ugovoru konstatirano da se tužitelj nalazi u suposjedu nekretnine

- da su stranke u izrazito lošem odnosu iz različitih razloga, pa je tuženik odlučio 9. prosinca 2020. obustaviti električnu energiju tužitelju

- da je tužitelj iskazao da je 9. prosinca 2020. došao tuženik u prisutnosti djelatnika HEP-a na predmetnu nekretninu, s nalogom da se obustavi električna energija usprkos činjenici da predlagatelj ima pravo posjeda, te da živi u stanu s troje jako male djece

- da je tužitelj morao tražiti privremenu mjeru radi uključenja struje, koja mjera je izdana rješenjem Ovr-424/2020 15. prosinca 2020.

- da je tuženik opisanom radnjom smetao tužitelja u njegovom posljednjem mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu

- da tuženik tvrdi da je stan u [adresa], njegovo vlasništvo temeljem ugovora o darovanju od 12. rujna 2017.

- da je predmetni stan GZ, otac stranaka, darovao tuženiku i temeljem kojeg ugovora se tuženik uknjižio kao vlasnik stana 12. rujna 2017.

- da tuženik smatra da je irelevantno pozivanje tužitelja na zaključeni ugovor o doživotnom uzdržavanju, temeljem kojeg bi on stekao pravo vlasništva tog stana nakon smrti oca, jer je za života otac otuđio tu nekretninu i ista više nije niti može biti predmet navedenog ugovora

- da tužitelj kao davatelj uzdržavanja, nije izvršavao svoje ugovorne obveze po navedenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju, zbog čega je primatelj uzdržavanja GZ protiv njega podnio tužbu Općinskom sudu u Karlovcu radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju

- da tuženik tvrdi da u predmetnom stanu bez ikakvog pravnog osnova stanuje tužitelj

- da je tuženik u par navrata pozivao tužitelja da mirnim putem iseli iz stana i preda mu ga slobodan od osoba i stvari, što je ovaj odbijao učiniti, te mu je čak i prijetio, a zbog čega je ODO u Karlovcu rješenjem broj KP-DO-854/2020 od 12. studenoga 2020. tužitelju naložilo mjere opreza zabrane približavanja tuženiku i uspostavljanja bilo kakvog kontakta ili veze s njim

- da je mjera opreza izrečena zbog osnovane sumnje da je tužitelj protiv tuženika počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a povodom čega se kod Županijskog suda u Karlovcu vodi postupak pod posl. br. Kir-505/2020.

- da je tuženik protiv tužitelja i njegove navodne izvanbračne supruge KZ podnio Općinskom sudu u Karlovcu tužbu radi iseljenja i predaje stana, koji postupak se vodi pod posl. br. Ps-27/2020

- da tuženik navodi da su netočni i neistiniti navodi tužitelja da on podmiruje troškove električne energije i druge režije za stan u [adresa]

- da unatrag više od 3 godine, otkako je tuženik vlasnik i posjednik tog stana, on je stalno dobivao račune, pa i ovrhe od pružatelja usluga za predmetni stan, pa je morao podmirivati i podmiruje sve te obveze, dok tužitelj ništa nije plaćao

- da ga je tuženik u više navrata pozivao da to učini, pa s njim čak i odlazio kod pružatelja usluga, ali tužitelj i dalje nije ništa plaćao usprkos obećanju da će to učiniti

- da tuženik smatra da je tužitelj bespravno koristio stan u vlasništvu tuženika

- da njegov posjed nije niti zakonit niti pošten niti istinit, pa ne može proizvoditi nikakve pravne učinke

- da je točno da je HEP Elektra Karlovac isključila struju u predmetnom stanu, ali je ista povodom izdane privremene mjere u predmetu naslovnog suda broj Ovr- 424/2020 ponovno uključena

- da je zbog navedenog bespredmetan dio tužbenog zahtjeva kojim se traži uspostava ranijeg stanja

- da nije sporno da je 9. prosinca 2020. djelatnik Hrvatske elektroprivrede - Elektre Karlovac, po nalogu tuženika, obustavio isporuku električne energije isključivanjem na mjernom mjestu u stanu na adresi [adresa]

- da je tužba radi smetanja posjeda podnesena u zakonskom prekluzivnom roku obzirom je podnesena 7. siječnja 2021.

- da u posjedovnoj parnici, pored počinitelja smetanja, pasivno je legitimiran i njegov nalogodavac

- da je nesporno da je tuženik dao nalog HEP-u radi obustave isporuke električne energije predmetnom stanu

- da se u konačno postavljenom zahtjevu, osim utvrđenja čina smetanja posjeda, traži da se tuženiku zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda

- da se ne traži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, jer je tužitelj ishodio uključivanje električne struje, temeljem privremene mjere

- da neosnovano tuženik smatra da se radi o preinaci tužbe, pa je bespredmetno njegovo protivljenje preinaci

- da je čl. 191. st. 1. ZPP-a propisano što sve predstavlja preinaku tužbe: promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva

- da u situaciji kada je tužitelj smanjio zahtjev obzirom više ne traži uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, ne radi se o preinaci tužbe, već djelomičnom povlačenju tužbe kojem se tuženik nije protivio

- da sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed

- da su u postupku smetanja posjeda neodlučni navodi o vlasništvu nekretnine

- da je u konkretnom slučaju, pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva u sporu radi smetanja posjeda, pravno bilo neodlučno ulaziti u ocjenu prava vlasništva predmetne nekretnine, obzirom se u parnici zbog smetanja posjeda utvrđuje samo činjenica posljednjeg posjeda i nastalog smetanja

- da su neodlučni navodi tuženika da je isključivi vlasnik nekretnine

- da je neodlučna i okolnost da stranke vode brojne parnične postupke (Ovr- 125/2021 (stari broj: Ovr-424/2020), P-635/2022, P-614/2021, Ps-27/2020, P- 192/2020) u svezi predmetnog stana koji se odnose na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, radi iseljenja, neplaćanja troškova režija

- da je odlučna okolnost faktični posjed, odnosno tko je bio u posljednjem mirnom posjedu prije utuženog smetanja posjeda

- da je na okolnost posljednjeg mirnog posjeda saslušan tužitelj i njegova izvanbračna supruga LZ, te tuženik koji je u svom iskazu priznao odlučnu činjenicu da je prije utuženog smetanja posjeda, tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog stana

- da je tuženik dao nalog djelatnicima HEP Elektre Karlovac da isključe struju stanu u kojem je do tada tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu

- da je opisanim činom tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu zbog čega mu pripada posjedovna zaštita uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda

- da nije sporno da su u međuvremenu djelatnici HEP Elektre Karlovac ponovno počeli isporučivati električnu energiju na predmetnoj nekretnini, na temelju rješenja o osiguranju Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-424/2020 od 15. prosinca 2020. kojim je izdana privremena mjera na zahtjev tužitelja, a koje uključenje struje je izvršeno 18. prosinca 2020.

- da iako je u navedenom predmetu Ovr-424/2020., rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-448/2021-2 od 18. ožujka 2021., ukinuto rješenje od 15. prosinca 2020., u ponovljenom postupku pod brojem Ovr-125/2021 doneseno je 31. svibnja 2021. rješenje o osiguranju, kojim je ponovno određena identična privremena mjera radi uključivanja struje, a koje rješenje je postalo pravomoćno 17. lipnja 2021.

7. Prvostupanjski sud navodi da samo utvrđenje posjeda i čina smetanja posjeda (deklaratorni preambul) nema karakter samostalnog deklaratornog dijela izreke rješenja o smetanju posjeda već je sastavni dio kondemnatornog zahtjeva, to u okolnostima konkretnog slučaja (privremenom mjerom uspostavljena isporuka električne energije), a nakon što je tužitelj povukao zahtjev radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja, prihvaćen je preostali dio kondemnatornog zahtjeva koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

8. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP), kojim je određeno da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prema stavku 3. istog članka pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Prema stavku 4. istog članka pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći. Prema čl. 22. st. 1. ZVDSP-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U parnici zbog smetanja posjeda tuženik, odnosno, pasivno legitimirani je, prije svega, onaj koji je izvršio čin smetanja tj. oduzeo posjed ili na bilo koji drugi način smetao posjednika u posjedovanju, ali tuženik može biti i onaj koji je dao nalog za smetanje, kao i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanja, a on se od toga nije ogradio. Prvostupanjski sud je utvrdio na temelju iskaza tužitelja da je 9. prosinca 2020. došao tuženik u prisutnosti djelatnika HEP-a na predmetnu nekretninu, s nalogom da se obustavi električna energija. Tuženik je opisanom radnjom smetao tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu stana u [adresa], pri čemu nije relevantan, za ovaj spor, navod tuženika da je stan u [adresa], njegovo vlasništvo.

10. Pravni institut posjeda faktično je stanje zaštićeno pravom uključujući i sudsku zaštitu posjeda koja je uređena odredbama čl. 19. do 27. ZVDSP-a u okviru kojih odredbi sud odlučuje o osnovanosti zahtjeva isključivo na temelju utvrđenja o posljednjem mirnom posjedu, izvršavanju konkretne faktične vlasti, te nastalom smetanju, činu kojim je takav posjed bitno ograničen ili potpuno isključen.

11. Prema tome, nisu osnovani žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP-a te pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a, a sve u svezi s čl. 381. ZPP-a. Odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) te sukladno postavljenim zahtjevima. Prvostupanjski sud dao je jasne razloge zbog čega je tužitelju priznao trošak za svaku pojedinu provedenu parničnu radnju. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka.

12. Stoga je valjalo, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

13. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a i čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio.

U Velikoj Gorici 24. travnja 2025.

Sudac

Vitomir Boić