Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3701/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Mandić, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić u Osijeku, K. A. Stepinca 7, protiv tužene KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marin Kordić, odvjetnik u Osijeku, Vukovarska 4, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Psp-6/2024-13 od 21. lipnja 2024., 24. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužene KE, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Psp-6/2024-13 od 21. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se da je tužena KE smetala tužitelja EE u posljednjem posjedu nekretnine upisane u [broj poduloška]/zk. ul. [broj ZK uloška]., knjiga PU Osijek, zgrada u [adresa], sagrađena na kč. Br. [katastarska čestica], u naravi stan br. 12 na III katu zgrade koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja, ukupne površine 50,12 m2, na način da je dana 26. veljače 2024. za navedeni stan izdala nalog djelatnicima HEP ODS Elektroslavonija Osijek da isključe električnu energiju.

II Nalaže tuženici KE da u roku od 24 sata uspostavi ranije posjedovno stanje na način da izda nalog HEP-Operater distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, Distribucijsko područje Elektroslavonija Osijek, Šetalište kardinala F. Šepera 1a, Osijek, da ponovno isporučuju električnu energiju, u odnosno da uključe priključak električne energije za nekretninu upisanu u [broj poduloška]/zk. ul. [broj ZK uloška]., knjiga PU Osijek, zgrada u [adresa], sagrađena na kč. Br. [katastarska čestica], u naravi stan br. 12 na III katu zgrade koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja, ukupne površine 50,12 m2, broj obračunskog mjernog mjesta (OMM): 0800446998.

III Zabranjuje se tuženoj KE svako daljnje takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja EE u posjedovanju nekretnine upisane u [broj poduloška]/zk. ul. [broj ZK uloška]., knjiga PU Osijek, zgrada u [adresa], sagrađena na kč. Br. [katastarska čestica], u naravi stan br. 12 na III katu zgrade koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja, ukupne površine 50,12 m2.

IV Nalaže se tuženoj KE naknaditi tužitelju EE troškove ovog parničnog postupka u iznosu od čini 625,00 EUR-a (šestodvadesetpeteura) sa zateznim kamatama koje teku od 21. lipnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.“.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnome ističe da je žalba tuženice neosnovana, a prvostupanjska odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti uz naknadu troškova za sastavljanje odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 60,00 eura uz pripadajući PDV u iznosu od 15,00 eura te troška sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 13,27 eura, odnosno sveukupno u iznosu od 88,27 eura.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pobijano rješenje prvostupanjskog suda se može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnima za donošenje odluke u ovom predmetu, jasni su i neproturječni, slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. U odnosu na prigovor tuženice kojim upire na prekoračenje tužbenog zahtjeva uslijed činjenice da je tužbenim zahtjevom pod točkom II., traženo naložiti trećoj osobi (HEP-Operateru distribucijskog sudstava d.o.o.) uspostaviti ranije posjedovno stanje, dok je sud prvog stupnja intervenirao u tako postavljeni tužbeni zahtjev te je izrekom pod točkom II., uspostavu ranijeg posjedovnog stanja naložio tuženici (umjesto trećoj osobi), valja ukazati na odredbu čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV), po kojoj se tužbeni zahtjev koji je upravljen radi zaštite posjeda putem suda sastoji od tri elementa: - od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja tužiteljevog posjeda, - da se tuženiku naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja, - te da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stoga se o navedenom zahtjevu, kako s osnova deklaratornog dijela (utvrđenja čina smetanja), tako i s osnova kondemnatornog dijela (uspostavljanjem ranijeg posjedovnog stanja i zabrane takvog smetanja ubuduće), odlučuje izrekom (dispozitivom) rješenja suda o zatraženoj zaštiti smetanja posjeda. Pri tome valja naglasiti da samo utvrđenje tužiteljeva posjeda i čina smetanja tog posjeda nema karakter samostalnog deklaratornog elementa izreke rješenja o smetanju posjeda, već je isti sastavni dio kondemnatornog dijela.

7. Kako postavljeni tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju sadrži deklaratorni dio na utvrđenje da je upravo tuženica na opisani način učinila smetanje, pored čega sadrži i kondemnatorni dio da se tuženici zabrani takvo smetanje ubuduće, činjenica da je sud prvog stupnja intervenirao u postavljeni tužbeni zahtjev u dijelu kojim nalaže uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, na način da je izrekom pod točkom II. tuženici naložio uspostaviti ranije posjedovno stanje, umjesto HEP-Operateru distribucijskog sudstava d.o.o. (kako je to tražio tužitelj), imajući u vidu preostala dva elementa tužbenog zahtjeva koje je tužitelj usmjerio upravo na tuženicu (u odnosu na koju traži utvrditi čin smetanja tužiteljevog posjeda te zabraniti joj takvo ili slično smetanje ubuduće), kao i činjenične navode tužbe iz kojih jasno proizlazi da je zatražena posjedovna zaštita usmjerena upravo na tuženicu, tada, po shvaćanju ovoga suda, navedeno postupanje suda ne prestavlja suštinski promjenu istovjetnosti zahtjeva u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, pa time niti njegovo prekoračenje, već se radi o intervenciji suda koja ima podlogu u odredbi čl. 22. ZV-a, po kojoj sud zbog specifičnosti instituta posjedovne zaštite koja podrazumijeva to da samo sva tri elementa tužbenog zahtjeva zajedno čine pravilnu izreku rješenja o smetanju posjeda, u kojoj situaciji zahtjev za uspostavom ranijeg posjedovnog stanja nema karakter samostalnog, izoliranog zahtjeva (u odnosu na preostala dva zahtjeva), pa kako je u samoj svojoj biti zatražena posjedovna zaštita usmjerena upravo na tuženicu, to se i zahtjev za uspostavom ranijeg posjedovnog stanja ima odnositi na nju, kako to ispravno čini i sud prvog stupnja, nalažući uspostavu ranijeg posjedovnog stanja upravo tuženici (na koju je usmjerena zatražena posjedovna zaštita), tako da navedeno postupanje suda, sama po sebi ne utječe na pravo tužitelju pružiti zatraženu posjedovnu zaštitu, ako je udovoljeno i preostalim materijalnopravnim pretpostavkama za pružanje takve posjedovne zaštite, s time da je u u postupku, kako će to biti kasnije obrazloženo, prvostupanjski sud i utvrdio na koji način, kada, na kojem predmetu i tko je učinio smetanje.

8. Kako navedenim postupanjem suda prvog stupnja nije odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo, slijedi da nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12 ZPP- a.

9. Isto tako, u odnosu određivanje paricijskog roka za dobrovoljno ispunjenje obveze koja se odnosi na naknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama, neosnovani su žalbeni navodi tuženice da se radi o izmjeni tužbenog zahtjeva od strane suda, određivanjem paricijskog roka koji tužbenim zahtjevom nije postavio tužitelj. To stoga što je paricijski rok, odnosno rok za dobrovoljno ispunjenje onoga što je suđeno, određen ZPP-om, konkretno odredbom čl. 328. st. 2. ZPP-a, kojom je propisano da je rok za izvršenje činidbe petnaest dana, ako posebnim propisima nije drugačije određeno, tako da se ne radi o izmjeni tužbenog zahtjeva, već o određivanju roka za dobrovoljno ispunjenje činidbe koji je zakonom određen, pa u situaciji kada tužitelj takav rok nije određeno naveo u tužbenom zahtjevu koji je predložio prihvatiti, imajući u vidu da se u predmetnom rješenju (o smetanju posjeda), nalaže tuženici (između ostalog) i naknada tužitelju parničnih troškova s pripadajućim kamatama, u takvoj situaciji je navedeni rok u izreci pobijanog rješenja ispravno naznačio sud prvog stupnja, pa niti u tom slučaju nije došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva.

10. Žalbeni navodi koji se odnose na stopu zateznih kamata dosuđenih na parnične troškove, za koju stopu zateznih kamata tuženica tvrdi da ju tužitelj nije zatražio postavljenim zahtjevom, pa da je i u tom dijelu došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva, također nisu osnovani. To stoga što se u konkretnom slučaju radi o primjeni materijalnog prava na koju sud pazi po službenoj dužnosti, tako da zatezne kamate koje dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice, sud određuje u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), tako da se niti u ovom slučaju ne radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženice, to što je pobijanom odlukom pod točkom V. izreke, sud prvog stupnja „odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka“, pri čemu je iz obrazloženja pobijanog rješenja sasvim jasno da se navedena točka V. izreke odnosi na odbijanje zahtjeva tuženice za naknadom troškova postupka (kako je to jasno i obrazloženo u 25. odlomku pobijane odluke), dok je pod točkom IV. izreke pobijane odluke naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove ovoga postupka u iznosu od 625,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, u kojoj situaciji je neupitno da se radi o očitoj pogreški u pisanju (čl. 342. st. 1. ZPP-a), koja pogreška se može ispraviti u svako doba, u kojem pravnom kontekstu navedena pogreška u pisanju ne utječe na mogućnost preispitivanja pobijane odluke u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

12. Žalbene tvrdnje tuženice o pogrešno navedenom prebivalištu tužitelja u uvodu pobijane odluke, također su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke i kao takve nisu osnovom za zaključak o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a..

13. Nadalje, u provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

14. Žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.

15. Predmet spora je zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite koji tužitelj temelji na tvrdnji da ga je tuženica svojevoljnim izdavanjem naloga 26. veljače 2024. HEP- Operateru distribucijskog sudstava d.o.o., da isključe električnu energiju za stan u kojem stanuje (stan br. 12 na III katu zgrade u [adresa]), onemogućila u zadnjem mirnom faktičnom posjedu toga stana.

16. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjujući da je tužitelj bio u posjedu predmetnog stana te da je tuženica počinila smetanje posjeda (tako što je dala nalog HEP-u da isključi struju za predmetni stan), otklanjajući pri tome istaknuti prigovor prekluzije, temeljem čega je tužitelju pružio posjedovnu zaštitu primjenom odredbe čl. 441. ZPP-a, u svezi s odredbama čl. 10., čl. 18. st. 2., čl. 20. st. 2., čl. 21. st. 1., 2. i st. 3. i čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV).

17. U žalbenom stupnju postupka i dalje je sporno je li tužitelj bio u posjedu predmetnog stana, s obzirom na to da tuženica tvrdi da tužitelj ne živi na adresi predmetnog stana, s time da žalbenim navodima tuženica prigovara i utvrđenju suda prvog stupnja da je tuženica tražila od HEP-a da se isključi struja za predmetni stan.

18. Iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da između stranaka nije sporno da je isključena struja u predmetnoj nekretnini - stanu br. 12 na III. katu zgrade u [adresa],

- da iz emaila HEP-a, Elektroslavonije Osijek proizlazi da je struja u predmetnom stanu isključena na zahtjev KE (zahtjev kupca), s time da brojilo nije demontirano, već da je samo isključena struja,

- da između stranaka nije sporno da tužitelj nema prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana, već da ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa],

- da iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Osijek, Katastarske općine [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], proizlazi da se radi o nekretnini, u naravi kući br. 41, garaži i dvorištu u [adresa], u odnosu na koju su obje stranke bile upisane kao suvlasnici (svaki u ½ dijela) od 26. siječnja 2021., nakon čega je 2. veljače 2024. na istoj nekretnini kao vlasnik upisan ĐE (na temelju Ugovora o kupoprodaji i tabularne isprave od 17. siječnja 2024.),

- da iz izvatka iz knjige položenih ugovora, broj [broj poduloška] / zk. uložak [broj ZK uloška] (stan koji je predmetom spora), proizlazi da je u posjedovnici pod brojem 1.1 navedena Zgrada u [adresa], sagrađena na kčbr. [katastarska čestica]. dok iz vlastovnice proizlazi da postoji zabilježba spora koji se vodi po tužbi ovdje tužitelja protiv ovdje tuženice, radi utvrđenja ništetnosti dijela Ugovora o darovanju predmetne nekretnine,

- da je na temelju suglasnih iskaza svjedoka IE i OE (koje je sud prvog stupnja u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer su isti u bitnom suglasni, s time da su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima), koji oboje žive u zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan (svjedokinja IE od 1970., a svjedok FE živi u stanu koji s nalazi na istom katu na kojem se nalazi i predmetni stan), utvrđeno da tužitelj u predmetnom stanu živi zadnje dvije godine te da ga susreću (svjedokinja IE navodi da se tužitelj unazad dvije godine ponovno vratio u predmetni stan te da ga u tom periodu viđa uglavnom na stepeništu, a svjedok FE navodi da tužitelja redovno susreće u svako doba dana, da sreće tužiteljevu mamu i kći, da tužitelja vidi kako dolazi iz trgovine, nosi ruksak i vrećice, tamo mu se nalazi bicikl, sreće tužitelja ujutro kada izlazi na posao, kada i svjedok izlazi iz stana, sreće tužitelja i u poslijepodnevnim satima),

- da iz iskaza tužitelja (koji je sud prvog stupnja u cijelosti ocijenio vjerodostojnim kao životan, detaljan i suglasan iskazima svjedoka i materijalnoj dokumentaciji u spisu), proizlazi da živi u predmetnom stanu unazad dvije godine, a da ne živi na adresi na koju je formalno prijavljen, jer u predmetnoj kući stanuje druga obitelj kojoj su on i tuženica kuću prodali.

19. Na temelju naprijed navedenih činjenica sud prvog stupnja u konačnome utvrđuje da tužitelj unazad dvije godine (odnosno od 18. prosinca 2022.), živi sam u predmetnom stanu, da ne živi u kući na adresi [adresa] (koju su obje stranke kao suvlasnici prodali ĐE) te da je tuženica naložila HEP-u 26. veljače 2024. da isključi struju u predmetnom stanu, za što je tužitelj saznao istog dana, nakon čega je podnio tužbu radi smetanja posjeda 28. veljače 2024.

20. Pravilno sud prvog stupnja na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje da je tužitelj posjednik predmetnog stana (da je imao faktičnu vlast nad stanom), u kojem stanu je živio sam unazad dvije godine, kao što pravilno utvrđuje da je upravo po nalogu tuženice HEP isključio struju za predmetni stan 26. veljače 2024., na koji način je tuženica (isključenjem struje- električne energije) tužitelja (kao posljednjeg mirnog posjednik), samovlasno smetala u posjedu spornog stana.

21. Pravilno, stoga, suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja tužitelju pruža zatraženu posjedovnu zaštitu, pravilno se rukovodeći time da je tužitelj dokazao sve pretpostavke za primjenu čl. 22. st. 1. ZV-a, pri čemu pravilno uspostavu ranijeg posjedovnog stanja nalaže upravo tuženici, po čijem nalogu je isključena struja u navedenom stanu.

22. Žalbeni navodi tuženice kojima osporava aktivnu legitimaciju tužitelja s tvrdnjom da tužitelj nema prijavljeno prebivalište na adresi spornoga stana i da u stanu ne živi, neosnovani su i bez uporišta u rezultatima provedenog postupka, imajući u vidu da je temeljem suglasnih iskaza stanara zgrade u kojoj se nalazi predmetuni stan i iskaza tužitelja, utvrđeno da tužitelj unazad dvije godine živi u stanu, tako da sama činjenica formalne prijave prebivališta nije odlučna s obzirom na to da je posjed faktična vlast nad nekom stvari, koje vršenje faktične vlasti od strane tužitelja na spornom stanu je sud prvog stupnja pouzdano utvrdio suglasnim iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja, kojim iskazima tuženica nije prigovarala niti u jednom njihovom dijelu, niti je sama dokazivala suprotno (pa čak niti svojim iskazom koji nije niti predložila izvesti), pri čemu je za nekretninu na kojoj tužitelj ima prijavljeno prebivalište, utvrđeno da se radi o zajedničkoj kući stranaka (kao bivših bračnih drugova), koju su zajednički prodali trećoj osoba koja u njoj živi, što tuženica žalbenim navodima niti ne spori.

23. Isto tako, u okolnostima konkretnog slučaja u kojima je tužitelj na okolnost pasivne legitimacije tuženice dostavio email HEP-a, Elektroslavonije Osijek, iz kojeg proizlazi da je struja u predmetnom stanu isključena na zahtjev tuženice (zahtjev kupca), sadržaj kojeg emaila tuženica tijekom postupka nije osporavala, niti je osporavala iskaz tužitelja kojim obrazlaže da je nakon što je utvrdio da u stanu nema struje, nazvao HEP gdje mu je rečeno da je tuženica zvala da se isključi struja u stanu te da mu je djelatnik HEP-a rekao da je tuženica tražila isključenje struje, neosnovani su žalbeni prigovori tuženice kojima sada u žalbi osporava sadržaj navedenog emaila i njegovu vjerodostojnost, upirući na to da tijekom postupka nije utvrđeno da je ona tražila da se isključi struja u predmetnom stanu, a da ona navedenu činjenicu nije učinila nespornom.

24. Ovdje je ipak potrebno ukazati na to da je u parnici zbog smetanja posjeda pasivno legitimirana ne samo osoba koja je počinila smetanje, već i ona osoba u čiju je korist smetanje počinjeno, ako se ona od toga nije ogradila.

25. Utoliko su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke žalbene tvrdnje tuženice kojima prigovara da je sud prvog stupnja prihvaćao personalne dokaze, umanjujući snagu materijalne dokumentacije, upirući time na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pri čemu je, suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud sve izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

26. Stoga, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo, na koju pravilnu primjenu materijalnog prava su bez utjecaja žalbeni prigovori tuženice kojima upire na to da je sud prvog stupnja pri donošenju odluke primijenio ZV koji nije bio na snazi u vrijeme počinjenog smetanja, imajući u vidu da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na važeći ZV koji je bio na snazi i u vrijeme počinjenog smetanja, dok to što pri tome nije naveo sve njegove izmjene i dopune te pročišćene tekstove koji su objavljeni u „Narodnim novinama“, ne dovodi do pogrešne primjene materijalnog prava.

27. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, ocijenio da je tužitelj u ovoj parnici dokazao svoj posljednji mirni posjed predmeta spora (aktivnu legitimaciju), pa kako je pravilno utvrđeno i to da je tuženica na naprijed opisani način počinila smetanje posjeda, valjalo je osnovom tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje u potunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, primjenom odredbi ZV-a na koje se u pobijanoj odluci pravilno pozvao i sud prvog stupnja, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku potvrditi te riješiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

28. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koje troškove je sud prvog stupnja pravilno dosudio tužitelju osnovom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, pri čemu u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, slijedom čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima postupka.

29. Odluka o trošku odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. ZPP-a, budući navedeni trošak nije bio potreban, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža