REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3484/2024-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. AŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. RŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Goran Katić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 7/1, protiv tuženika: 1. HŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Jadranka Laurić-Flego, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Škarica i partneri j.t.d., Zagreb, Đorđićeva 3 B i 2. SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Kristijan Galić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Galić i Martinković j.t.d., Zagreb, Ulica Ivana Šibla 17, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 26. ožujka 2025. u nazočnosti 1. tužiteljice i zamjenika opunomoćenika 1. i 2. tužiteljica te 1. tuženikove opunomoćenice i 2. tuženikovog opunomoćenika, 24. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha ovrhovoditelja HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje 1. tuženika, protiv ovršenika SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije na adresi [adresa]), ovdje 2. tuženika, određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-1976/2021 od 14. srpnja 2021. na nekretnini označenoj kao: 1. suvlasnički dio: 27,83/100 etažno vlasništvo (E-1), u naravi četverosoban stan S1 u suterenu i spremište S4 u suterenu površine 104,44 čm NKP, u etažnom elaboratu označeno zelenom bojom, koji se nalazi u Stambeno poslovni objekt pop. br. 76, [adresa] i dvorište, površine 476 čm, izgrađena na zk.č.br. 430/12, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, i to zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine, namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom nekretnine, te ispražnjenjem i predajom nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed kupcu, a što su tuženici dužni trpjeti.
II. Nalaže se 1. i 2. tuženicama solidarno naknaditi 1. i 2. tužiteljicama parnične troškove u iznosu 885,92 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se ostatak zahtjeva 1. i 2. tužiteljica za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
IV. Odbija se 1. tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
V. Odbija se 2. tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužba je ovome sudu predana e-komunikacijom 6. lipnja 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da su zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-1976/2021 od 6. svibnja 2024. tužiteljice, kao treće osobe, upućene pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U navedenom ovršnom postupku ovdje 1. tuženik je pokrenuo protiv ovdje 2. tuženika ovrhu, radi naplate tražbine u iznosu 70.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s pripadajućim ugovorenim kamatama, i to zabilježbom ovrhe u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom i namirenjem 1. tuženika iz iznosa dobivenog prodajom, te ispražnjenjem i predajom predmetne nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed kupcu. Predmetan nekretnina nad kojom je 1. tuženik pokrenuo ovrhu formalno je glasila na 2. tuženika, a radi se o nekretnini opisanoj kao: 1. suvlasnički dio: 27,83/100, etažno vlasništvo (E-1), u naravi četverosoban stan S1 u suterenu i spremište S4 u suterenu površine 104,44 čm NKP, u etažnom elaboratu označeno zelenom bojom, koji se nalazi u Stambeno poslovni objekt pop. br. 76, [adresa] i Dvorište, površine 476 čm, izrađena na zk.č.br. 430/12, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb (dalje: nekretnina). Iako je 2. tuženik zaista u trenutku pokretanja ovršnog postupka od strane 1. tuženika bio upisan u zemljišnim knjigama kao formalnopravni vlasnik predmetne nekretnine, stvarni vlasnici predmetne nekretnine su (već tada bile) ovdje tužiteljice. Naime, tužiteljice prvenstveno ističu kako je navedena ovrha nedopuštena iz razloga što tužiteljice imaju valjanu pravnu osnovu stjecanja vlasništva odnosno da su tužiteljice temeljem zakona stekle pravo vlasništva predmetne nekretnine, te se nalaze u nesmetanom i kvalificiranom posjedu iste. Tužiteljice su s 2. tuženikom, kao prodavateljem, sklopile Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2004. (nazvan Kupoprodajni ugovor), na kojem je potpis prodavatelja ovjerovljen po javnom bilježniku Mladenu Burecu, pod posl. br. OV-12884/2004 od 19. srpnja 2004. Naknadno su iste ugovorne strane sklopile i Ugovor o kupoprodaji nekretnina 19. svibnja 2005., na kojem su potpisi ugovornih strana ovjerovljeni po javnoj bilježnici Ilinki Lisonek, pod posl. br. OV-7711/05, OV-7712/05 i OV-7926/05 od 19. i 25. svibnja 2005. (dalje: Ugovor o kupoprodaji). Istovremeno s potpisom Ugovora o kupoprodaji 2. tuženik je pristupio i potpisao Aneks Ugovora o kreditu, temeljem čega je ranija hipoteka 1. tužiteljice prenesena na predmetnu nekretninu. Napominje se da je predmetno založno pravo prethodno bilo uknjiženo na stanu u istoj zgradi, a koji stan je 1. tužiteljica 2002. g. kupila od 2. tuženika. Tužiteljice su stupile u posjed predmetne nekretnine po sklapanju Predugovora od 19. srpnja 2004., kada ih je 2. tuženik uveo u posjed predmetne nekretnine. S tužiteljicama u predmetnoj nekretnini stanuju i djeca 1. tužiteljice FŽ i PŽ. Tužiteljice od tada zajedno sa svojom obitelji neprekidno stanuju u predmetnoj nekretnini te se nalaze u nesmetanom i kvalificiranom posjedu iste. Također, i režijski troškovi za nekretninu glase na tužiteljice, i to za utrošenu električnu energiju na ime 2. tužiteljice RŽ, a za utrošeni plin na ime 1. tužiteljice AŽ. Konačno, činjenica posjeda proizlazi i iz postupka vođenim pred Gradom Zagrebom, pod klasom: UP/I-363- 02/2015-019/4588, u kojemu je 16. listopada 2015. doneseno rješenje o naknadi prethodno izdavanju rješenja o izvedenom stanju za zadržavanja nezakonito izgrađene stambene zgrade na adresi [adresa], kojim rješenjem su tužiteljice označene kao podnositeljice zahtjeva upravo u odnosu na predmetni stan. Kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu ugovorena je u iznosu 110.000,00 EUR, te su tužiteljice isplatile 2. tuženiku pretežiti dio kupoprodajne cijene, dok je 2. tuženik, radi naplate preostalog dijela kupovnine, protiv tužiteljica pokrenuo parnični postupak, te je u ovosudnom postupku posl. br. P-5797/11 donesena presuda kojom je ovdje tužiteljicama naloženo plaćanje razlike kupoprodajne cijene u iznosu 23.000,00 EUR, dok je u ujedno utvrđeno je da je ovdje 2. tuženik predao predmetnu nekretninu u posjed tužiteljica. Ovdje 2. tuženik je po opunomoćeniku pozvao 1. tužiteljicu dopisom upućenim upravo na adresu [adresa], na isplatu temeljem navedenih presuda da bi naknadno u postupku izravne naplate putem FINA-e djelomično namirio svoju tražbinu, a sam postupak izravne naplate obustavljen je opozivom. Tuženici su 9. listopada 2019. sklopili Ugovor o zajmu, koji je istoga dana sadržajno potvrđen po javnoj bilježnici Vlasti Zajec, pod posl. br. OV-11980/2019 (dalje: Ugovor o zajmu). U navedenom Ugovoru o zajmu navodi se da je 1. tuženik 9. listopada 2019. isplatio 2. tuženiku zajam u iznosu 70.000,00 EUR, uz ugovoren rok povrata od 6 mjeseci i kamatu od 3%. Kao sredstvo osiguranja 2. tuženik je dopustio 1. tuženiku po dospijeću provesti prisilnu ovrhu na cjelokupnoj imovini 2. tuženika. Tužiteljice ističu da je sam Ugovor o zajmu prividan (fiktivan), te da nikada nije došlo do predaje navodnog iznosa zajma između tuženika. Nadalje, ističe se da se, u trenutku sklapanja Ugovora o zajmu, nepokretna imovina 2. tuženika sastojala od: 1) kuća od 81 čm, zgrada od 247 čm i dvorište od 1.114 čm, u [adresa] (zk. izvadak zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]); 2) stan u [adresa] (zk. izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-1); 3) kuća s velikom okućnicom i pomoćnim objektima ukupne površine 1.409 čm (zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i 4) više zemljišta ukupne površine 61.242 čm (zk. izvaci za zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]). Upravo prethodno pobrojana imovina 2. tuženika predstavlja imovinu kojom je isti jamčio ispunjenje obveze preuzete Ugovorom o zajmu te su oba tuženika u trenutku sklapanja Ugovora o zajmu znali da predmetna nekretnina ne predstavlja imovinu 2. tuženika, a da je upisano knjižno vlasništvo 2. tuženika na predmetnoj nekretnini samo formalne prirode, odnosno da je izvanknjižno stanje drukčije od zemljišnoknjižnog stanja. Međutim, ovdje 1. tuženik je, temeljem navedenog Ugovora o zajmu, protiv ovdje 2. tuženika pred ovim sudom pokrenuo ovrhu isključivo na nekretnini koju su tužiteljice kupile od 2. tuženika, koja okolnost potvrđuje da se jedina svrha Ugovora o zajmu bila prijevarno stjecanje vlasništva nekretnine tužiteljica kroz taj ovršni postupak. Budući da je 1. tuženik i ostvario svoj naum kupovinom nekretnine u ovršnom postupku jasno je da su tuženici, na žalost, za sada uspjeli u svom naumu. Dodatno se kao notorno ističe da se kod zajma tako velikog novčanog iznosa jasno i određeno navodi imovina kojom zajmoprimac jamči za uredno ispunjenje obveze, te su tuženici u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o zajmu znali kojom imovinom raspolaže 2. tuženik i koje bi određene nekretnine ulazile u opseg jamstva. Pored prethodno istaknutog, sama prividnost (fiktivnost) Ugovora o zajmu proizlazi i iz činjenice da je 2. tuženik već u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu bio umirovljenik, a po saznanju tužiteljica osim mirovine nije ostvarivao dodatne prihode. Stoga je i više nego jasno da isti nije bio u mogućnosti u roku od 6 mjeseci uprihoditi iznos 71.050,00 EUR koliko bi bio dužan vratiti da je doista i primio navedeni iznos. Konačna potvrda prijevarne namjere tuženika proizlazi iz činjenice da 2. tuženik, kao ovršenik u ovosudnom postupku posl. br. Ovr-1976/2021, nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi sudu dao do znanja da predmet ovrhe nije njegovo vlasništvo te da su stvarne vlasnice upravo tužiteljice. Naime, 2. tuženik, iako je uredno zaprimao sva pismena putem preporučenih poštanskih pošiljaka, pa čak i preko sudskog dostavljača, nije poduzeo niti jednu postupovnu radnju, na koji je način ovršni sud proveo postupak u zabludi o vlasništvu nekretnine koja je bila predmet ovrhe. Ističe se da niti jedan od tuženika, iako su oba svjesna da su upravo tužiteljice vlasnice nekretnine, ni na koji način nisu dali do znanja tužiteljicama da se vodi ovršni postupak na njihovoj nekretnini. Predmetna nekretnina je jedini dom tužiteljicama i njihovoj obitelji te drugih nekretnina tužiteljice nemaju u vlasništvu. Provedbom ovrhe na predmetnoj nekretnini, u naravi stana, u kojoj tužiteljice žive sa svojom obitelji i koja je jedini dom tužiteljica i njihove obitelji, te iseljenjem iz te nekretnine, tužiteljice bi trpjele nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. S obzirom na prethodno navedeno, 1. tuženik nije postupao u dobroj vjeri kada je pokrenuo predmetni ovršni postupak protiv 2. tuženika te se ne može smatrati poštenim i savjesnim stjecateljem predmetne nekretnine, budući da mu je već u trenutku sklapanja pravnog posla (Ugovora o zajmu) s 2. tuženikom nesumnjivo bilo poznato da 2. tuženik nije stvarni vlasnik predmetne nekretnine, jer je isti već prethodno raspolagao predmetnom nekretninom u korist ovdje tužiteljica. Nesumnjivo prijevarna namjera proizlazi i iz samog teksta prijedloga za ovrhu. Naime, ovrha na nekretnine sukladno Ovršnom zakonu provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom. Međutim, ovrhovoditelj, ovdje 1. tuženik, je kao ovršne radnje dodao i ''te ispražnjenjem i prodajom predmetne nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed kupcu'', i to upravo zbog činjenice da su oba tuženika bili već u trenutku pokretanja postupka svjesni da je nekretnina u (izvanknjižnom) vlasništvu i posjedu tužiteljica, a jasna je i namjera 1. tuženika da kroz predmetni ovršni postupka stekne vlasništvo nekretnine, radi čega ima interes iseliti tužiteljice i članove njihove obitelji. Slijedom navedenog, jasno je da su tužiteljice temeljem valjanih pravnih osnova najkasnije 19. svibnja 2005. stekle valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne Nekretnine, dakle puno prije zabilježbe ovrhe posl. br. Ovr-1976/2021 od 19. srpnja 2021. (broj Z-39848/2021) odnosno više od 16 godina od dana sklapanja Ugovora o kupoprodaji. Stoga tužiteljice predlažu proglasiti nedopuštenom ovrhu na predmetnoj nekretnini, s obzirom da ista nije u trenutku pokretanja postupka bila u vlasništvu ovršenika, ovdje 2. tuženika, već je ista u izvanknjižnom suvlasništvu tužiteljica. Slijedom navedenog, predlaže se donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe ovrhovoditelja HŽ, ovdje 1. tuženika, protiv ovršenika SŽ, ovdje 2. tuženika, određene rješenjem o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-1976/2021 od 14. srpnja 2021. na predmetnoj nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-1 k. o. [katastarska općina], uz naknadu tužiteljicama parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.
2. U 1. tuženikovom odgovoru na tužbu, predanom ovome sudu e-komunikacijom 23. rujna 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska , koja prethodi listu 142), navodi se da 1. tuženik u cijelosti osporava navode tužbe i tužbeni zahtjev kao neosnovane i nedokazane i predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Ističe se da iz priloženih isprava nesporno slijedi da je 1. tuženik zakoniti i jedini vlasnik predmetne nekretnine, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-1 k. o. [katastarska općina] (dalje: predmetna nekretnina ). Dakle, nije sporno da je predmetna nekretnina stečena na zakoniti način u ovršnom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod posl. br. Ovr-1976/2021, koji je pravomoćno završen rješenjem o dosudi od 2. siječnja 2023., kao i zaključkom ovoga suda posl. br. Ovr-1976/21 od 23. veljače 2024 o predaji predmetne nekretnine kupcu, ovdje 1. tuženiku. Nadalje, budući da predmetna nekretnina nije bila slobodna od trećih osoba i stvari, tuženik je postupio po toč. II. zaključka ovoga suda posl. br. Ovr- 1976/2021 od 23. veljače 2024. i predložio ovrhu, radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu, ovdje 1. tuženiku. Naime, suprotno navodima tužiteljica, priložene isprave samo ukazuje da su tužiteljice sklopile predmetne Ugovore s 2. tuženikom i bankom, ali nisu postupile po istim Ugovorima, dakle prodavatelju, ovdje 2. tuženiku nisu u ugovorenim rokovima isplatile cijenu predmetne nekretnine, nisu dostavile niti jedan dokaz o tome da je kupovnina (ugovorena cijena predmetne nekretnine) isplaćena u cijelosti , stoga tužiteljice nikada nisu uspjele ishoditi tabularnu ispravu niti na bilo koji drugi način dokazati svoje pravo vlasništva i uknjižiti pravo vlasništva na svoje ime. Nadalje, tužiteljice nisu dostavile niti druge isprave kojim bi opravdavale korištenje predmetne nekretnine, stoga tuženik smatra da tužiteljice, u bitnome, zlorabe dosadašnje okolnosti nastojeći steći pravo vlasništva predmetne nekretnine iako znaju da nisu postupile u dobroj vjeri niti su isplatile kupovninu za predmetnu nekretninu. Dakle, tužiteljice nemaju ispravu koja je podobna za upis prava vlasništva, niti raspolažu valjanim pravnim temeljem za korištenje predmetne nekretnine, stoga je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari neosnovan i nedokazan. Posebno se ističe i da navodi tužiteljica o tome da su tuženici sklopili prividan (fiktivan) Ugovor o zajmu od 9. listopada 2019., osim što su nedokazani, samo su daljnji zlonamjerni pokušaj tužiteljica da na prijevaran i nezakonit način pokušaju sadašnji posjed nekretnine (koji je nesporno od početka neistinit-pribavljen zlouporabom povjerenja, a u međuvremenu je i posjed postao i nepošten) pretvoriti u pravo vlasništva. Posebno se ističu da su navodi iz toč. V. tužbe (zaštita prava na dom) također nedokazani i neosnovani, a čak i da su istiniti, u ovoj pravnoj stvari nisu od važnosti za osnovanost zahtjeva za proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom. Naime, u ovom se sporu susreću dva privatna interesa u kojem nema mjesta primjeni testa proporcionalnosti koji test podrazumijeva, pored ostalog, raspravu o tome predstavlja li odluka suda miješanje u pravo na dom, budući da pravo vlasnika da traži iseljenje osoba koje koriste stan bez pravne osnove predstavlja legitiman cilj (presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ovr-1046/2019 od 21. listopada 2019.). Slijedom navedenog, budući da tužiteljice nesporno koriste stan bez pravne osnove, tuženik, kao vlasnik, nesporno i legitimno ima pravo tražiti iseljenje tužiteljica iz predmetne nekretnine i tako je postupio o ovosudnom postupku posl. br. Ovr-1976/2021. Nadalje, tužiteljice nisu dostavile niti jedan dokaz koji bi potvrdio navode da bi iseljenjem iz predmetne nekretnine pretrpjele nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, stoga nije zakonom propisan ostvaren uvjet za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Naime, svako je prisilno iseljenje na neki način socijalno tegobno za osobu ili osobe koje se iseljavaju i na neki način narušava njenu ili njihovu stabilnosti te predstavlja u određenom smislu štetu za tu osobu ili osobe, ali na takvu štetu zakonodavac nije mislio kada je propisao uvjete i razloge koji se moraju ispuniti i dokazati ili učiniti vjerojatnim za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Tužiteljice nisu dostavile dokaze da nisu u mogućnosti osigurati si drugi odgovarajući smještaj, niti su pružile dokaze za navode koju bi to nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, osim narušenja svakodnevnice, određeno trpjele nakon iseljenja iz predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.
3. U 2. tuženikovom odgovoru na tužbu, predanom ovome sudu e-komunikacijom 23. rujna 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska , koja prethodi listu 161), navodi se da 2. tuženik u cijelosti osporava navode tužbe i tužbeni zahtjev kao neosnovane i nedokazane. Naime, bitna i nesporna činjenica u ovoj pravnoj stvari je da je 2. tuženik bio jedini i zakoniti vlasnik nekretnine koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]/E- 1 k. o. [katastarska općina] (dalje: predmetna nekretnina ), sve do završetka ovršnog postupka koji je protiv 2. tuženika pokrenuo 1. tuženik, radi nepodmirenja duga (na temelju ovršne isprave, javnobilježničkog akta-Ugovora o zajmu od 9. listopada 2019. sadržajno potvrđenog pod br. OV-11980/2019 od 9. listopada 2019.) i koji je vođen protiv 2. tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. Ovr- 1976/2021. Slijedom navedenog, prema saznanju tuženika, tužiteljice nisu imale i još uvijek nemaju pravnu osnovu temeljem koje bi bile vlasnice predmetne nekretnine, stoga 2. tuženik osporava navode iz toč. II. predmetne tužbe kao neosnovane i nedokazane. Dakle, u svezi prava vlasništva predmetne nekretnine, tuženik nikada nije bio formalnopravni vlasnik, nego stvarni i zakoniti vlasnik, kao što je sada 1. tuženik HŽ zakoniti vlasnik predmetne nekretnine, koja je za sada u nepoštenom i nezakonitom posjedu tužiteljica, kao trećih osoba. Naime, nije sporno da je predmetnu nekretninu 1. tuženik, kao kupac, stekao u ovršnom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod posl. br. Ovr-1976/2021, koji je pravomoćno završen rješenjem o dosudi od 2. siječnja 2023., kao i zaključkom ovoga suda posl. br. Ovr-1976/21 od 23. veljače 2024. o predaji predmetne nekretnine kupcu, ovdje 1. tuženiku. Budući da ovršenik, ovdje 2. tuženik, nije bio u mogućnosti kupcu, ovdje 1. tuženiku, predati predmetnu nekretninu slobodnu od stvari i trećih osoba, a radi nezakonitog posjeda predmetne nekretnine od strane tužiteljica, očito je 1. tuženik bio prisiljen predložiti ovome sudu ovrhu, radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu (ovdje 1. tuženiku), stoga nema osnove za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Suprotno navodima tužiteljica, priložene isprave samo ukazuju da su tužiteljice sklopile predmetne Ugovore s 2. tuženikom i bankom, ali nisu postupile po istim Ugovorima, dakle prodavatelju, ovdje 2. tuženiku nisu u ugovorenim rokovima isplatile cijenu predmetne nekretnine, iako je u Ugovoru izričito navedeno da odredbe o rokovima i visini isplate kupovnine predstavljaju bitan sastojak ovog ugovora. Tužiteljice nisu dostavile niti jedan dokaz o tome da je kupovnina (ugovorena cijena predmetne nekretnine) isplaćena u cijelosti, dok tužiteljice znaju da 2. tuženiku nisu isplatile cijenu za predmetnu nekretninu i da upravo radi te činjenice nikada nisu uspjele ishoditi tabularnu ispravu niti na bilo koji drugi način dokazati svoje pravo vlasništva i uknjižiti pravo vlasništva na svoje ime. Radi navedenog iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige slijedi da je temeljem rješenja ovoga suda posl. br. Z-74123/2006 od 11. ožujka 2008. odbačen prijedlog tužiteljica radi upisa prava vlasništva predmetne nekretnine. Dakle, tužiteljice nemaju ispravu koja je podobna za upis prava vlasništva, niti raspolažu valjanim pravnim temeljem za korištenje predmetne nekretnine, stoga je tužbeni zahtjev tužiteljica u ovoj pravnoj stvari neosnovan i nedokazan. Tužiteljice su u navodima tužbe i dostavljenim prilozima neposredno priznale da su nepoštene i nezakonite posjednice koje su, u početnom razdoblju nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine, zlouporabom povjerenja 2. tuženika (tada prodavatelja) stekle posjed nekretnine, za koju nisu platile kupoprodajnu cijenu, za koju godinama nisu plaćale režije niti najamninu, i koju još uvijek ne žele dragovoljno predati u posjed zakonitom vlasniku, ovdje 1. tuženiku. Suprotno navodima tužiteljica, 2. tuženik je plaćao troškove režija i sudskih postupaka u svezi prisilne naplate režija, budući da tužiteljice nisu plaćale režije niti su račune dostavljale 2. tuženiku, stoga su protiv njega pokretani ovršni i sudski postupci radi naplate duga. Također, ističe se da navodi tužiteljica o tome da su tuženici sklopili prividan (fiktivan) Ugovor o zajmu od 9. listopada 2019., osim što su nedokazani, samo su daljnji zlonamjerni pokušaj tužiteljica da na prijevaran i nezakonit način pokušaju sadašnji posjed nekretnine (koji je nesporno od početka neistinit-pribavljen zlouporabom povjerenja, a u međuvremenu je i posjed postao i nepošten) pretvoriti u pravo vlasništva. Nadalje, tužiteljice nisu dostavile niti jedan dokaz koji bi potvrdio navode da bi iseljenjem iz predmetne nekretnine pretrpjele nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, stoga nije zakonom propisan ostvaren uvjet za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Naime, svako je prisilno iseljenje na neki način socijalno tegobno za osobu ili osobe koje se iseljavaju i na neki način narušava njenu ili njihovu stabilnosti te predstavlja u određenom smislu štetu za tu osobu ili osobe, ali na takvu štetu zakonodavac nije mislio kada je propisao uvjete i razloge koji se moraju ispuniti i dokazati ili učiniti vjerojatnim za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Tužiteljice nisu dostavile dokaze da nisu u mogućnosti osigurati si drugi odgovarajući smještaj, niti su pružile dokaze za navode koju bi to nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, osim narušenja svakodnevnice, određeno trpjele nakon iseljenja iz predmetne nekretnine. Napominje se da bi i u slučaju nekog budućeg imovinskopravnog zahtjeva od strane tužiteljica prema tuženicima istovremeno 2. tuženik imao pravo na imovinskopravni protuzahtjev protiv ovdje tužiteljica, a s osnove naknade štete i koristi koje su tužiteljice kao posjednice imale i ostvarile za vrijeme svog posjedovanja predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.
4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u zaključak ovoga suda posl. br. Ovr-1976/2021-71 od 6. svibnja 2024., zk. izvadak i povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška]/E-1 k. o. [katastarska općina], sve od 3. lipnja 2024. (list 11-14), prijedlog za ovrhu primljen kod ovoga suda 21. lipnja 2021., s prilogom (list 15-18), Ugovor o zajmu, od 9. listopada 2019., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja od istoga dana (list 19-21), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška]/E-1 k. o. [katastarska općina], sve od 10. lipnja 2021., popratni podnesak od 13. srpnja 2021. s ispravljenim prijedlogom za ovrhu i povodom istoga rješenje o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-1976/2021-4 od 14. srpnja 2021. (list 24-29), Kupoprodajni ugovor od 19. srpnja 2004., Ugovor o namjerama i međusobnim pravima i obvezama od 28. lipnja 2004. i Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. svibnja 2005. (list 30-43), Aneks br. 1 uz Ugovor o kreditu broj: 2311/2002 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, od 16. svibnja 2005., s prilogom, uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 19. svibnja 2005. (list 44-51), Ugovor o kreditu broj:
2311/2002 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, prijenosom vlasništva nekretnina, od 10. prosinca 2002., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja od istoga dana, (list 52-61), Kupoprodajni ugovor o kupoprodaji nekretnina od 6. prosinca 2002., s prilogom, Anex Kupoprodajnom ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 6. prosinca 2002., izvadak iz sudskog registra, presliku osobnih iskaznica 1. i 2. tužiteljica, elektronički zapis o prebivalištu, račune za utrošak električne energije i vode, rješenje o naknadi, naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, prilog- ukupnu naknadu za cijelu zgradu, dopis od 1. listopada 2013., specifikacije izvršenja osnova za plaćanje (list 62-96 te 106-110), presudu ovoga suda posl. br. P-5797/2011- 63 od 21. veljače 2013. i odnosnu presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 2034/16-2 od 24. svibnja 2016. (list 97-105), Ugovor o zajmu od 9. listopada 2019. (list 111-113), zk. izvatke za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 108.954, ko. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] te uvjerenje katastra (list 114- 132), rješenje ovoga suda posl. br. Ovr-1976/2021-57 od 2. siječnja 2023. s potvrdom pravomoćnosti/ovršnosti, te zaključak o predaji nekretnine kupcu posl. br. Ovr- 1976/2024-63 od 23. veljače 2024., prijedlog ovrhovoditelja i odgovor ovrhovoditelja na prigovor treće osobe (list 148-160 te 166 i 169-176), presudu ovoga suda posl. br. P-1486/2016-19 od 18. travnja 2019., presudu Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž- 1989/2020-2 od 5. rujna 2022., presudu Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž- 1052/2015-2 od 25. kolovoza 2017., dopis Gradske plinare Zagreb-Opskrba d.o.o., Zagreb, FINA-in očevidnik (list 177-202) i dopis HZMO-a od 7. veljače 2025. (list 233 i 234) te uvidom u priklopljene spise predmeta na ročištu 26. veljače 2025. (list 236 i 237), te uvidom u spis predmeta ovoga suda posl. br. Ovr-1976/2021 od 26. ožujka 2025. na ročištu 26. ožujka 2025. (list 262) i djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra za Petraplast d.o.o., Dugo [adresa] (list 255-258) te je izveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka na ročištu 26. veljače 2025. (list 236-243) i svjedoka JŽ i UŽ na ročištu 26. ožujka 2025. (list 259-264).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev treće osobe za proglašenje ovrhe nedopuštenom, jer prije predmetnog ovrhovoditeljevog (ovdje 1. tuženikovog) prijedloga za ovrhu, su tužiteljice, kao kupci, i to 19. srpnja 2004. s ovršenikom (ovdje 2. tuženikom) sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine za predmetnu nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-1 k. o. [katastarska općina], dakle glede predmeta iste ovrhe.
Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.
7. Uvidom u zaključak ovoga suda posl. br. Ovr-1976/2021-71 od 6. svibnja 2024. (list 9 i 10) utvrđeno je da su 1. i 2. tužiteljice, kao treće osobe, upućene na pokretanje parnice, radi proglašenja ovopredmetne ovrhe nedopuštenom.
8. Uvidom u zk. izvadak i povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška]/E-1 k. o. [katastarska općina], sve od 3. lipnja 2024. (list 11-14), utvrđeno je da je na predmetnoj nekrentnini bio uknjižen kao vlasnik SŽ, ovdje 2. tuženik, dok je temeljem rješenja ovoga suda posl. br. Ovr-1976/21 od 2. siječnja 2024. i zaključka o predaji nekretnine kupcu od 23. veljače 2024., pod posl. br. Z-10142/24. primljenim 23. veljače 2024. uknjižen HŽ, ovdje 1. tuženik.
9. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 19. srpnja 2004., Ugovor o namjerama i međusobnim pravima i obvezama od 28. lipnja 2004. i Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. svibnja 2005. (list 30-43), Aneks br. 1 uz Ugovor o kreditu broj:
2311/2002 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, od 16. svibnja 2005., s prilogom, uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 19. svibnja 2005. (list 44-51) te Ugovor o kreditu broj: 2311/2002 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, prijenosom vlasništva nekretnina, od 10. prosinca 2002., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja od istoga dana, (list 52-61), Kupoprodajni ugovor o kupoprodaji nekretnina od 6. prosinca 2002., s prilogom, Anex Kupoprodajnom ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 6. prosinca 2002., utvrđeno je da je su 1. i 2. tužiteljice, obje kao kupci, s 2. tuženikom, kao prodavateljem, sklopile Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2004. (nazvan Kupoprodajni ugovor), na kojem je potpis prodavatelja ovjerovljen po javnom bilježniku Mladenu Burecu, pod posl. br. OV-12884/2004 od 19. srpnja 2004. Naknadno su iste ugovorne strane sklopile i Ugovor o kupoprodaji nekretnina 19. svibnja 2005., na kojem su potpisi ugovornih strana ovjerovljeni po javnoj bilježnici Ilinki Lisonek, pod posl. br. OV-7711/05, OV-7712/05 i OV-7926/05 od 19. i 25. svibnja 2005., a sve u svezi predmetne nekretnine. Istovremeno s potpisom Ugovora o kupoprodaji 2. tuženik je pristupio i potpisao Aneks br. 1. uz Ugovoru o kreditu, temeljem čega je ranija hipoteka 1. tužiteljice prenesena na predmetnu nekretninu.
10. Uvidom u Ugovor o zajmu, od 9. listopada 2019., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja od istoga dana (list 19-21), utvrđeno je da je isti sklopljen u Zagrebu 9. listopada 2019. između HŽ, kao zajmodavca, i SŽ, kao zajmoprimca, za iznos 70.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, na rok otplate 6 mjeseci odnosno do 9. travnja 2020., uz kamate od 3% godišnje (čl. 1.)
11. Uvidom u zk. izvatke za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 108.954, ko. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] te uvjerenje katastra (list 114-132), utvrđeno je da je u trenutku sklapanja Ugovora o zajmu, nepokretna imovina 2. tuženika sastojala se od: 1) kuća od 81 čm, zgrada od 247 čm i dvorište od 1.114 čm, u [adresa] (zk. izvadak zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]); 2) stan u [adresa] (zk. izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-1); 3) kuća s velikom okućnicom i pomoćnim objektima ukupne površine 1.409 čm (zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) i 4) više zemljišta ukupne površine 61.242 čm (zk. izvaci za zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]).
12. Uvidom u dopis HZMO-a od 7. veljače 2025. (list 233 i 234) utvrđeno je da je 2. tuženik od listopada 2019. do ožujka 2020. primao mjesečnu mirovinu u iznosu 574,10 EUR-581,11 EUR.
13. Na ročištu 26. veljače 2025. obavljen je uvid u priklopljene spise predmeta ovoga suda posl. br. P-3471/2024, koji je preslikan te je izvornik vraćen, a preslik priklopljen ovome sudu, te spis predmeta posl. br. P-5797/2011 (list 236 i 237). Uvidom u spis predmeta posl. br. P-3471/2024 (preslik) utvrđeno je da je isti postupak pokrenut tužbom predanom 6. lipnja 2024., ovdje 1. i 2. tužiteljica, protiv ovdje 1. i 2. tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-1 k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 430/12, Stambeno poslovni objekt pop. br. 76, [adresa] i dvorište, ukupne površine 476 čm, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 19. svibnja 2005. te zahtjeva za izdavanje dozvole za uknjižbu, te eventualnog tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. 1. tuženik je 4. srpnja 2024., podnio odgovor na tužbu. Podneskom podnesenim 18. srpnja 2024. je 2. tuženik podnio odgovor na tužbu. U istom predmetu je zakazano pripremno ročište.
Uvidom u ovosudni spis predmeta poslovni broj P-5797/2011 (ranije P- 13190/06) utvrđeno je da je isti postupak pokrenut tužbom tužitelja: SŽ, ovdje 2. tuženik, protiv 1. i 2. tuženica, ovdje 1. i 2 tužiteljica, radi isplate ostatka kupovnine u iznosu 23.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine, glede stana oznake S-1 u suterenu (4-sobni stan) i spremište oznake S-4 u suterenu, ukupne površine 104,44 čm. Presudom ovoga suda posl. br. P-5797/11- 63 od 21. veljače 2013. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev, odnosno naloženo je 1. i 2. tuženicama isplatiti tužitelju iznos 23.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama (toč. I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži solidaran platež utuženog iznosa (toč. II. izreke); naloženo je 1. i 2. tuženicama naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 11.529,80 HRK (toč. III. izreke). Odnosnom presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2034/16-2 od 24. svibnja 2016. odbijena je žalba 1. i 2. tuženica kao neosnovana i potvrđena presuda u dijelu kojim je naloženo istima platež iznosa 23.000,00 EUR, dok je djelomično prihvaćena žalba 1. i 2. tuženica i preinačena presuda u dijelu glede tijeka zateznih kamatama na dosuđeni iznos i to tekućim od 1. siječnja 2018. i ujedno je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovor na žalbu u iznosu 3.125,00 HRK.
14. Na ročištu 26. ožujka 2025. obavljen je uvid u ovosudni spis predmeta posl. br. Ovr-1976/2021 (preslik) te je utvrđeno da je da je isti postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu, podnesenim 18. lipnja 2021., primljenim 21. lipnja 2021., ovrhovoditelja:
HŽ, ovdje 1. tuženik, protiv ovršenika: SŽ, ovdje 2. tuženika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 526.400,00 HRK / 70.000,00 EUR, temeljem javnobilježničkog akta-Ugovora o zajmu od 9. listopada 2019., sadržajno potvrđenog istoga dana pod br. OV-11980/2019 po javnoj bilježnici Vlasti Zajec, Zagreb, te da je povodom istog prijedloga na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-1 k. o. [katastarska općina], opisa 4-sobni stan S1 u suterenu i spremište S4 u suterenu, površine 104,44 čm NKP, ovaj sud 14. srpnja 2021. donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr- 1976/2021-4. Rješenjem ovoga suda posl. br. Ovr-1976/2021-57 od 2. siječnja 2023. utvrđeno je da je kupac HŽ, ovdje 1. tuženik, valjani ponuditelj na elektroničkoj dražbi i ispunjeni su uvjeti za dosudu predmetne nekretnine, kao najboljem ponuditelju. Zaključkom ovoga suda posl. br. Ovr-1976/2021-71 od 6. svibnja 2024. upućene su treće osobe, ovdje 1. i 2. tužiteljice, pokrenuti parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom. Rješenjem ovoga suda posl. br. Ovr-1976/2021-81 od 22. studenoga 2024. odbijen je prijedlog za odgodu trećih osoba, ovdje 1. i 2. tužiteljica te da je povodom žalbe trećih osoba, ovdje 1. i 2. tužiteljica, upućen županijskom sudu preslik istog spisa predmeta uz popratno izvješće od 4. ožujka 2025. S obzirom da tužiteljice upiru da je odlučno u ovoj pravnoj stvari utvrditi urednost dostava za ovršenika, SŽ, ovdje 2. tuženika, u svezi podneska predanog 10. ožujka 2025., daljnjim uvidom je utvrđeno da je za ovršenika obavljena dostava prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi putem oglasne ploče sudova, nalaz i mišljenje vještaka predan 8. rujna 2022. je uručen ovršeniku osobno 28. rujna 2022., zatim zaključak o prodaji od 2. lipnja 2023. je uručen ovršeniku osobno 31. listopada 2023. i glede prigovora treće osobe, ovdje 1. i 2. tužiteljica, je uručen ovršeniku osobno 25. ožujka 2024.
15. Svjedokinja JŽ, saslušana na ročištu 26. ožujka 2025. (list 260 i 261), iskazala je, u bitnom, da ista poznaje 1. i 2. tužiteljice preko 20 godina, s obzirom da su tijekom 2002. godine uselili u stan u predmetnoj višestambenoj zgradi u [adresa]. Prvotno je 1. tužiteljica uselila u manji stan-jednosoban stan, na prvom katu, a kasnije s vremenom su preselili iz tog manjeg stana u veći stan koji se nalazi u suterenu iste zgrade. Naime, 2. tužiteljica je prodala svoj stan u [adresa] te nakon iste prodaje uselila u taj drugi-veći stan u suterenu iste zgrade. Pretpostavlja da su tužiteljice imale ključ ulaznih vrata većeg stana da bi mogle useliti u isti, dakle, ne zna okolnosti njihovog useljenja u veći stan u suterenu. U svezi većeg stana u suterenu, u koji su uselile 1. i 2. tužiteljice, nikada nije bilo nikakvih sporova niti je bilo koja treća osoba polagala prava na isti stan. Ista svjedokinja nikada nije vidjela niti su joj poznati 1. i 2. tuženici odnosno nije joj poznato da bi HŽ dolazio do predmetne zgrade odnosno predmetnog stana tužiteljica. Nemam saznanja imaju li tužiteljice koju drugu nekretninu koja bi bila odgovarajući i podobna za stanovanje 1. i 2. tužiteljica odnosno njihove obitelji. Ista svjedokinja je stan u istoj zgradi u [adresa], kupila od 2. tuženika SŽ, preko agencije za posredovanje u prometu nekretninama. Ista nema saznanja jesu li 1. i 2. tužiteljice u cijelosti isplatile cijenu za predmetni "veći" stan u suterenu iste zgrade.
16. Svjedok UŽ, saslušan na ročištu 26. ožujka 2025. (list 261 i 262), iskazao je, u bitnom, da je isti svjedok sa svojom obitelji doselio 1. prosinca 2002. u predmetnu višestambenu zgradu (ukupno 6 stanova) u [adresa]. Ubrzo nakon njihovog useljenja su doselili 1. tužiteljica, dok ne zna za njezinu majku, ovdje 2. tužiteljicu. Prvotno je 1. tužiteljica bila u manjem stanu u visokom prizemlju, a ubrzo su se preselili u veći stan u suterenu iste zgrade. Poznato mu je da je 2. tužiteljica RŽ prodala svoj stan da bi kupila predmetni stan u suterenu. Rijetko, ali ipak se posjećuju i od tuga ima saznanja da nikada nije čuo da bi bilo ikakvih sporova u svezi predmetnog stana tužiteljica odnosno nitko nikada od trećih osoba nije polagao prava na predmetni stan tužiteljica. Tužiteljice su u predmetni stan uselile pomoću ključa, ulaznih vrata, ali ne zna tko je dao isti ključ, ali znam da su tužiteljice "ljudski", a ne nasilno, uselile u predmetni stan. Ne zna imaju li tužiteljice drugu odgovarajuću nekretninu, podobnu za stanovanje članova njihove obitelji. Isti svjedok poznaje 2. tuženika, kojeg je upoznao prilikom kupnje svojeg stana u [adresa]. Isti svjedok je čuo od tužiteljica da su iste isplatile cijenu pri kupnji predmetnog stana. Ne zna jesu li tužiteljice uknjižene kao zk. vlasnice predmetnog stana.
17. Na temelju iskaza 1. tužiteljice AŽ, saslušane osobno kao stranke na ročištu 26. veljače 2025. (list 237-239), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koja je iskazom u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe te svih 1. i 2. tužiteljičinih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunila i pojasnila, utvrđeno je, u bitnom, da su 1. tužiteljica i njezina majka, ovdje 2. tužiteljica, tijekom 2004. godine kupili od ovdje 2. tuženika predmetni stan u [adresa]. Radi se o 4-sobnom stanu, površine 104 čm, položenom u suterenu, te ostalih prostorija odnosno vrta i spremišta u suterenu, dodatnih površina. Za predmetni stan odnosno nekretninu je prvotno bio sklopljen Predugovor o kupoprodaji, a potom i osnovni glavni Ugovor o kupoprodaji kojim je ugovorena isplata kupovnine u tri dijela: 1) novčani iznos koji se obvezala ovdje 2. tužiteljica; 2) iznos 45.000,00 EUR koji je prenesen s 1. tužiteljičinog bankovnog računa na račun prodavatelja i 3) ostatak cijene u iznosu 23.000,00 EUR. Odmah po isplati 2. tuženiku prvog dijela kupoprodajne cijene od strane ovdje 2. tužiteljice, 2. tuženik je predao ključeve predmetnih nekretnina. Stoga, 1. i 2. tužiteljice su od 2. tuženika tijekom 2005. godine dobili ključeve predmetnih nekretnina te ušli u posjed istih. Međutim, do današnjeg dana tužiteljice, kao kupci, nisu isplatili ovdje 2. tuženiku, kao prodavatelju, ostatak kupovnine u iznosu 23.000,00 EUR, zbog čega se i vodio sudski postupak. Do današnjeg dana se tužiteljice nisu uknjižile kao vlasnice predmetnih nekretnina odnosno zk. sud odbio je njihov zahtjev za uknjižbu. U proljeće 2024. godine primile su tužiteljice u poštanski sandučić žutu kuvertu, nepoznatog pošiljatelja, naslovljenu na 1. tužiteljicu, koja je sadržavala pismeno-poziv upućen 1. i 2. tužiteljice za iseljenjem iz predmetnog stana, jer je 2. tuženik prodao predmetne nekretnine ovdje 1. tuženiku. Ujedno je ista kuverta sadržavala i sudsku odluku o uknjižbi prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a protiv koje je 1. tužiteljica podnijela prigovor. Navedenom kuvertom odnosno sadržajem iste je 1. tužiteljica došla sam do prvog saznanja da je ovdje 2. tuženik raspolagao-prodao predmetne nekretnine ovdje 1. tuženiku. Dakle, 1. tužiteljica nije vidjela niti ima spoznaja, saznanja da je 1. tuženik dolazio do predmetnog stana odnosno nekretnina, odnosno da se isti raspitivao i utvrdio stanje stvari glede predmetnih nekretnina. Dok, 2. tuženik zna od samog ulaska tužiteljica u predmetnu nekretninu, dakle od 2005. godine da su 1. i 2. tužiteljice u posjedu istih nekretnina. Prije primitka navedene žute kuverte i sadržanih isprava nitko nikada nije od 1. i 2. tužiteljica zahtijevao iseljenje iz predmetnih nekretnina. Prije sudskog postupka za naplatu ostatka kupovnine u iznosu 23.000,00 EUR, 1. tužiteljica je htjela podmiriti treći dio kupovine, sukladno dinamici koja je ugovorena Ugovorom o kupoprodaji predmetne nekretnine. Naime, bivši partner 1. tužiteljice obvezao se podmiriti taj treći preostali dio cijene u iznosu 23.000,00 EUR. No, bivši partner je nakon što je preuzeo istu obvezu tražio je od 1. tužiteljice da ista digne kredit za istu svrhu pa je stoga 1. tužiteljica digla 10.000,00 EUR bankovnog kredita i isti iznos predala svojem bivšem partneru kako bi isti iznos predao prodavatelju, ovdje 2. tuženik. S obzirom na stanje stvari proizlazi da njezin bivši partner isti iznos 10.000,00 EUR nije predao ovdje 2. tuženiku, po osnovi isplate ostatka kupovnine. Ovdje 2. tuženik je protiv 1. i 2. tužiteljica podnio prijedlog za ovrhu, povodom koje je izdano rješenje o ovrsi te je ovdje 2. tuženik djelomično namirio tražbinu u iznosu 23.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, kako je utvrđeno sudskom odlukom. U predmetnom stanu u [adresa], stanuju 1. i 2. tužiteljice te 1. tužiteljičina djeca PŽ (sad u dobi 22 godine) i FŽ (sad u dobi 35 godina). Tužiteljice niti njihova obitelj nemaju drugih nekretnina podobnih za stanovanje, osim predmetne. 1. tužiteljica sebe smatra vlasnikom predmetne nekretnine pa se tako i ophodi i postupa prema predmetnom stanu kao prema vlastitoj imovini, pa tako 1. tužiteljica plaća sve režijske troškove, pričuvu itd., ovisno o financijskim mogućnostima. Svi režijski troškovi terete 1. i 2. tužiteljice pa tako i sredstva zajedničke pričuve su teretile 1. tužiteljicu. Međutim, nedavno je upravitelj GSKG d.o.o., Zagreb, prenio sredstva zajedničke pričuve na ovdje 1. tuženika, kojega tereti za platež istoga. Budući da je zk. sud odbio 1. tužiteljičin prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a na što je ista zaboravila, pa stoga nije poduzimala nikakve daljnje radnje sa svrhom i ciljem uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Kasnije, u međuvremenu su pokretani sudski postupci zbog naplate ostatka kupovnine u iznosu 23.000,00 EUR, slijedom čega je zaključila da njezin bivši partner nije isplatio ovdje 2. tuženiku treći preostali dio kupovine u iznosu 23.000,00 EUR, premda joj je bivši partner govorio da je u kontaktu s 2. tuženikom i rekao joj da je riješio sva dugovanja prema 2. tuženiku. ĆŽ, bivši partner 1. tužiteljice, nije u pisanom obliku preuzeo nikakvu obvezu u svezi predmetne kupoprodaje predmetne nekretnine. Nadalje, 1. tužiteljica nije nazočila trenutku kada je 2. tuženik predao ključeve predmetnog stana 2. tužiteljici. Tada su bili 2. tuženik te ovdje 2. tužiteljica i ĆŽ, bivši partner 1. tužiteljice.
18. Na temelju iskaza 2. tužiteljice RŽ, saslušane osobno kao stranke na ročištu 26. veljače 2025. (list 239 i 240), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koja je iskazom u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe te svih 1. i 2. tužiteljičinih navoda istaknutih tijekom postupka, te se je u cijelosti priklonila iskazu svoje kćeri, ovdje 1. tužiteljice, dok je iste navode dopunila i pojasnila, utvrđeno je, u bitnom, da je 2. tužiteljica tijekom 2004. godine prodala stan u [adresa] te je trebala iseliti iz istoga. U to vrijeme upoznala je 2. tuženika, s obzirom da su njezina djeca stanovala u zgradu u [adresa], stan na prvom katu. Nadalje, 2. tužiteljica je u nazočnosti ĆŽ i ovdje 2. tuženika predala na ruke ovdje 2. tuženiku iznos 45.000,00 EUR po osnovi kupoprodaje predmetnog stana u suterenu. Tom prilikom kada je predala navedeni iznos ovdje 2. tuženiku i to prosincu 2004. je ujedno 2. tuženik joj rekao da se može useliti u predmetni stan u suterenu, s obzirom da je 15. siječnja 2005. trebala iseliti iz stana u [adresa], koji je prodala. Ujedno je tom prilikom ĆŽ rekao da će on sve riješiti s 2. tuženikom, s obzirom da se ĆŽ poznavao s 2. tuženikom. Nakon toga je 2. tužiteljica završila u bolnici te je bila podvrgnuta ozbiljnim operativnim zahvatima (srce, jetra) te je stoga u daljnjem razdoblju bila sam izuzeta iz svih događanja, a zbog svojeg lošeg zdravstvenog stanja, njezina kći, ovdje 1. tužiteljica, je poštedila 2. tužiteljicu svih spoznaja i saznanja i događanja u svezi predmetne nekretnine. Tek kada je 1. tužiteljica primila navedenu žutu kuvertu s ispravama, je 1. tužiteljica iznijela 2. tužiteljici pravo stanje stvari glede predmetnog stana. Naime, 2. tužiteljica se smatra vlasnikom predmetnog stana pa stoga u tom svojstvu i postupa i odnosi se prema predmetnim nekretninama. Naime, ovdje 1. tužiteljica i 2. tužiteljice su suvlasnice predmetnih nekretnina. No, 2. tužiteljica nije nazočila trenutku kada je 2. tuženik predao ključeve predmetne nekretnine. Naime, ključeve predmetne nekretnine imao je ĆŽ te je isti otvorio pred njom ulazna vrata predmetnog stana u suterenu i rekao joj da može useliti u predmetni stan. Naime, ĆŽ je bivši partner 1. tužiteljice, a koji je bio prijatelj ovdje 2. tuženiku. ĆŽ nije rekao odakle mu ključevi predmetnog stana. Tek prije par godina, kada je 2. tužiteljici njezina kći, AŽ, rekla, došla je 2. tužiteljica do spoznaje da nije plaćena cjelokupna kupovnina ovdje 2. tuženiku za predmetni stan. Dakle do tada je bila u uvjerenju da je cijena za predmetni stan u cijelosti isplaćena 2. tuženiku.
19. 1. tuženik HŽ, saslušan na ročištu 26. veljače 2025. (list 240 i 241), koji je iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz odgovora na tužbu, te svih navoda 1. i 2. tuženika, istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunio i pojasnio, iskazao je, u bitnom, da je 1. tuženik na dražbi, u sudskom postupku, kupio predmetni stan u [adresa], suteren, za cijenu od 127.000,00-128.000,00 EUR. U navedenom sudskom postupku-dražbi nije bilo napomene da bi treća osoba bila u posjedu predmetnog stana. Dakle, 1. tuženik je kupio predmetnu nekretninu bez da je istu razgledao s obzirom da je istu kupio na sudskoj dražbi. Predmetne nekretnine kupio je prije 5-6 godina. Nakon što je kupio predmetnu nekretninu je 1. tuženikov odvjetnik Branko Škarica, trebao izvidjeti predmetnu nekretninu i uvesti 1. tuženika u posjed iste nekretnine. No, odvjetnik Branko Škarica je u više navrata pokušao doći do ključeva predmetnog stana, no, očito neuspješno. Dakle, tek nakon što je u sudskom postupku- dražbi 1.tuženik kupio predmetnu nekretninu, saznao je tada od svojeg odvjetnika Branka Škarice i odvjetnice Jadranke Laurić-Flego, da su ovdje 1. i 2. tužiteljice u posjedu predmetnog stana. Misli da je odmah čim je saznao za činjenicu da su 1. i 2. tužiteljice u posjedu predmetnog stana, poduzeo sve radnje kako bi ostvario pravo na posjed predmetne nekretnine. Dakle, 1. tuženik je uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine, ali nije ušao u posjed predmetne nekretnine. Nadalje, 1. tuženik ima korektan odnos s ovdje 2. tuženikom, u prijateljskim su odnosima, dugo se poznaju, jer su poslovno surađivali. Ugovor o zajmu iz 2019. godine sastavio je javni bilježnik, ne sjeća se po čijoj uputi. Povodom potonjeg Ugovora o zajmu iz 2019. g. je 1. tuženik u gotovini na ruke isplatio ovdje 2. tuženiku ugovoreni iznos zajma. Ovdje 2. tuženik nije specificirao imovinu kojom jamči povrat iznosa zajma, već je 2. tuženik jamčio cijelom imovinom. Ne zna zbog čega 2. tuženik nije kao instrument osiguranja dao i zalog poput hipoteke. U trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu iz 2019. godine 1. tuženik nije imao nikakvih saznanja o predmetnim nekretninama, koji su u posjedu tužiteljica. S obzirom na dugogodišnje poznanstvo s ovdje 2. tuženikom, znao je 1. tuženik da 2. tuženik ima u vlasništvu dostatne imovine pa tako i nekretnine. Nema saznanja da bi radi naplate duga nastalog po osnovi potonje navedenog Ugovora o zajmu iz 2019. godine bio pokretan kakav drugi ovršni postupak, osim na predmetnoj nekretnini. Stoga, 1. tuženik je bio ovrhovoditelj u ovršnom postupku, pa je stoga ja i odabrao predmet i sredstva ovrhe, u ovom slučaju predmetnu nekretninu. Dakle, 1. tuženik nije imao nikakvih saznanja da su predmetne nekretnine u ranijem razdoblju bile predmet kupoprodaje. Naposljetku, 1. tuženik ne zna koji su bili izvori prihoda 2. tuženika u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu iz 2019. godine niti zna točnu svrhu i namjenu predmetnog zajma.
20. 2. tuženik SŽ, saslušan na ročištu 26. veljače 2025. (list 241 i 242), koji je iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz odgovora na tužbu, te svih navoda 1. i 2. tuženika, istaknutih tijekom postupka, te se u cijelosti priklonio iskazu 1. tuženika, te je iste navode dopunio i pojasnio, iskazao je, u bitnom, da je 2. tuženik prije 5-6 godina tražio 1. tuženika zajam te mu ga je isti odobrio u iznosu 70.000,00 EUR. Isti pozajmljeni iznos dao je 2. tuženik svojoj unici A, rođ. SŽ, koja je u to vrijeme kupovala stan preko POS-om stan preko APN, te je dio kupovnine njegova unuka platila preko kredita, a ostatak joj je dao 2. tuženik temeljem navedene pozajmice. Nadalje, 2. tuženik nikada nije rekao 1. tuženiku da su u posjedu predmetne nekretnine u [adresa], ovdje 1. i 2. tužiteljica. Ovdje 1. i 2. tužiteljice su nasilno uselile u predmetne nekretnine nakon što su s 2. tuženikom sklopile Ugovor o kupoprodaji i to tijekom 2002./2003. godine, no, 1. i 2. tužiteljice nisu u cijelosti isplatile kupoprodajnu cijenu. Stoga, 2. tuženik, kao prodavatelj, nije dao ovdje 1. i 2. tužiteljicama, kao kupcima, dozvolu za uknjižbu-tabularnu ispravu. Za vrijeme dok je 2. tuženik bio odsutan (na moru) ovdje 1. i 2. tužiteljice su nasilno uselile u predmetnu nekretninu. Gdin ĆŽ je višekratno i dugotrajno obećavao 2. tuženiku da će isplatiti ostatak kupoprodajne cijene u iznosu 23.000,00 EUR, a koji su tužiteljice ostale dužne 2. tuženiku, a nakon što je 2. tuženik uvidio da se isto neće ostvariti, 2. tuženik je ustao tužbom radi isplate iznosa 23.000,00 EUR. Do današnjeg dana 2. tuženik nije ništa naplatio od tužiteljica po navedenoj osnovi-ostatak kupovnine za predmetne nekretnine. Naposljetku, 2. tuženik je u cijelosti podmirivao sve režijske troškove i pričuvu za predmetne nekretnine, sve dok ovdje 1. tuženik nije na javnoj dražbi kupio predmetnu nekretninu i uknjižio se kao zk. vlasnik istih nekretnina, a nakon toga režijske troškove i pričuvu plaća 1. tuženik. Nadalje, 1. tuženik je bio upoznat s imovinom kojom raspolaže 2. tuženik pa stoga mu 2. tuženik nije ukazivao niti specificirao kojom imovinom raspolaže u trenutku sklapanja Ugovora o zajmu iz 2019. godine. Nadalje, 2. tuženik nikada nije rekao 1. tuženiku da je prodao predmetne nekretnine ovdje 1. i 2. tužiteljicama. Nije nikada 2. tuženik pokretao sudski postupak za iseljenje 1. i 2. tužiteljica iz predmetne nekretnine, s obzirom da su u istom stanu stanovale i njihova mldb. djeca. Javni bilježnik je sastavio predmetni Ugovor o zajmu iz 2019. godine. Tijekom 2019. godine osim mirovine 2. tuženik nije imao dodatnih izvora prihoda. Naime, 2. tuženik je u to vrijeme prenio svoje pravo vlasništva na trgovačkom društvu Petraplast d.o.o., Dugo [adresa], i to na svojega sina i snahu pa je stoga i očekivao da će mu oni pomoći u povratu predmetnog zajma, a za isto je i 1. tuženik znao. Nadalje, 2. tuženik nema saznanja kada je saznao da je 1. tuženik podnio zahtjev za prisilno ostvarenje predmetne tražbine, odnosno 2. tuženik nije bio upoznat o tijeku predmetnog ovršnog postupka, već se je sve odvijalo putem javne dražbe, dakle mimo saznanja 2. tuženika. Naposljetku, 2. tuženik je bio svjestan i imao je namjeru vratiti 1. tuženiku pozajmljeni iznos 70.000,00 EUR. Naime, 2. tuženik nije sudskim putem tražio iseljenje ovdje 1. i 2. tužiteljica iz predmetnih nekretnina. To stoga što je 2. tuženik angažirao odvjetnika radi iseljenja 1. i 2. tužiteljice iz predmetne nekretnine te je pokušavao izvansudskim putem iseliti 1. i 2. tužiteljicu iz predmetnih nekretnina. Naposljetku, 2. tuženik je pokretao više sudskih postupaka protiv ovdje tužiteljica, sve radi naplate režijskih troškova koje je plaćao 2. tuženik umjesto tužiteljica za predmetne nekretnine.
21. Dovodeći u svezu iskaz 1. i 2. tužiteljica, koji se u cijelosti prihvaćaju kao životno logični i uvjerljivi, dok se ne prihvaćaju iskazi 1. i 2. tuženika, s ostalim podudarnim pisanim dokazima, utvrđena je istinitost činjeničnih navoda tužbe. Naime, utvrđeno je da je u ovosudnom ovršnom postupku posl. br. Ovr-1976/2021 ovdje 1. tuženik pokrenuo, protiv ovdje 2. tuženika ovrhu, radi naplate tražbine u iznosu 70.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s pripadajućim ugovorenim kamatama, i to zabilježbom ovrhe u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-1 k. o. [katastarska općina], utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom i namirenjem 1. tuženika iz iznosa dobivenog prodajom, te ispražnjenjem i predajom predmetne nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed kupcu. Predmetan nekretnina nad kojom je 1. tuženik pokrenuo ovrhu je u zemljišnim knjigama uknjižena na 2. tuženika, a radi se o nekretnini opisanoj kao: 1. suvlasnički dio: 27,83/100, etažno vlasništvo (E-1), u naravi četverosoban stan S1 u suterenu i spremište S4 u suterenu površine 104,44 čm NKP, u etažnom elaboratu označeno zelenom bojom, koji se nalazi u Stambeno poslovni objekt pop. br. 76, [adresa] i Dvorište, površine 476 čm, izgrađena na zk.č.br. 430/12, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iako je 2. tuženik zaista u trenutku pokretanja ovršnog postupka od strane 1. tuženika bio upisan u zemljišnim knjigama kao formalnopravni vlasnik predmetne nekretnine, stvarni vlasnici predmetne nekretnine su (već tada bile) ovdje tužiteljice. Naime, tužiteljice s 2. tuženikom, kao prodavateljem, sklopile Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2004. (nazvan Kupoprodajni ugovor), na kojem je potpis prodavatelja ovjerovljen po javnom bilježniku Mladenu Burecu, pod posl. br. OV-12884/2004 od 19. srpnja 2004. Naknadno su iste ugovorne strane sklopile i Ugovor o kupoprodaji nekretnina 19. svibnja 2005., na kojem su potpisi ugovornih strana ovjerovljeni po javnoj bilježnici Ilinki Lisonek, pod posl. br. OV-7711/05, OV-7712/05 i OV-7926/05 od 19. i 25. svibnja 2005. Istovremeno s potpisom Ugovora o kupoprodaji 2. tuženik je pristupio i potpisao Aneks Ugovora o kreditu, temeljem čega je ranija hipoteka 1. tužiteljice prenesena na predmetnu nekretninu. Tužiteljice su stupile u posjed predmetne nekretnine po sklapanju Predugovora od 19. srpnja 2004., kada ih je 2. tuženik uveo u posjed predmetne nekretnine. S tužiteljicama u predmetnoj nekretnini stanuju i djeca 1. tužiteljice FŽ i PŽ. Tužiteljice od tada zajedno sa svojom obitelji neprekidno stanuju u predmetnoj nekretnini te se nalaze u nesmetanom i kvalificiranom posjedu iste. Također, i režijski troškovi za nekretninu glasili su na tužiteljice, i to za utrošenu električnu energiju na ime 2. tužiteljice RŽ, a za utrošeni plin na ime 1. tužiteljice AŽ. Kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu ugovorena je u iznosu 110.000,00 EUR, te su tužiteljice isplatile 2. tuženiku pretežiti dio kupoprodajne cijene, dok je 2. tuženik, radi naplate preostalog dijela kupovnine, protiv tužiteljica pokrenuo parnični postupak, te je u ovosudnom postupku posl. br. P-5797/11 donesena presuda kojom je ovdje tužiteljicama naloženo plaćanje razlike kupoprodajne cijene u iznosu 23.000,00 EUR, dok je u ujedno utvrđeno je da je ovdje 2. tuženik predao predmetnu nekretninu u posjed tužiteljica. Međutim, 1. i 2. tuženici su 9. listopada 2019. sklopili Ugovor o zajmu, koji je istoga dana sadržajno potvrđen po javnoj bilježnici Vlasti Zajec, pod posl. br. OV-11980/2019. U navedenom Ugovoru o zajmu navodi se da je 1. tuženik 9. listopada 2019. isplatio 2. tuženiku zajam u iznosu 70.000,00 EUR, uz ugovoren rok povrata od 6 mjeseci i kamatu od 3%. Kao sredstvo osiguranja 2. tuženik je dopustio 1. tuženiku po dospijeću provesti prisilnu ovrhu na cjelokupnoj imovini 2. tuženika. No, isti Ugovor o zajmu je prividan (fiktivan), te nikada nije došlo do predaje navodnog iznosa zajma između tuženika. No, oba tuženika u trenutku sklapanja Ugovora o zajmu znali su da predmetna nekretnina ne predstavlja imovinu 2. tuženika, premda je upisano knjižno vlasništvo 2. tuženika na predmetnoj nekretnini, odnosno da je izvanknjižno stanje drukčije od zemljišnoknjižnog stanja. Međutim, ovdje 1. tuženik je, temeljem navedenog Ugovora o zajmu, protiv ovdje 2. tuženika pokrenuo pred ovim sudom predmetnu ovrhu posl. br. Ovr-1976/2021 isključivo na predmetnoj nekretnini koju su tužiteljice kupile od 2. tuženika, premda je 2. tuženik imao i brojne druge nekretnine u vlasništvu, koja okolnost potvrđuje da se jedina svrha Ugovora o zajmu bila isključio stjecanje vlasništva predmetne nekretnine kroz predmetni ovršni postupak. Naime, kod zajma tako velikog novčanog iznosa (70.000,00 EUR) se jasno i određeno navodi imovina kojom zajmoprimac jamči za uredno ispunjenje obveze, a što je ovdje izostalo. Pored toga, 2. tuženik je već u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu bio umirovljenik, dok osim mirovine nije ostvarivao dodatne prihode. Stoga je i više nego jasno da isti nije bio u mogućnosti u roku od 6 mjeseci uprihoditi iznos 71.050,00 EUR koliko bi bio dužan vratiti da je doista i primio navedeni iznos. Naposljetku, 2. tuženik, kao ovršenik u ovosudnom postupku posl. br. Ovr-1976/2021, nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi sudu dao do znanja da predmet ovrhe nije njegovo vlasništvo te da su stvarne vlasnice upravo tužiteljice. Naprotiv, predmetna nekretnina je jedini dom tužiteljicama i njihovoj obitelji te drugih nekretnina tužiteljice nemaju u vlasništvu. S obzirom na prethodno navedeno, 1. tuženik nije postupao u dobroj vjeri kada je pokrenuo predmetni ovršni postupak protiv 2. tuženika te se ne može smatrati poštenim i savjesnim stjecateljem predmetne nekretnine, budući da mu je već u trenutku sklapanja pravnog posla (Ugovora o zajmu) s 2. tuženikom nesumnjivo bilo poznato da 2. tuženik nije stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, jer je isti već prethodno raspolagao predmetnom nekretninom u korist ovdje tužiteljica. Stoga su tužiteljice temeljem valjanih pravnih osnova najkasnije 19. svibnja 2005. stekle valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, dakle puno prije zabilježbe ovrhe posl. br. Ovr-1976/2021 od 19. srpnja 2021. (broj Z-39848/2021) odnosno više od 16 godina od dana sklapanja Ugovora o kupoprodaji.
Naprotiv, ne mogu se prihvatiti kao uvjerljive i životno logične tvrdnje 1. tuženika da u navedenom sudskom postupku-dražbi nije bilo napomene da bi treća osoba bila u posjedu predmetnog stana, niti navoda da je 1. tuženik kupio predmetnu nekretninu bez da je istu razgledao s obzirom da je istu kupio na sudskoj dražbi, a da je tek nakon što je u sudskom postupku-dražbi kupio predmetnu nekretninu, saznao od svojeg odvjetnika da su ovdje 1. i 2. tužiteljice u posjedu predmetnog stana. Nadalje, ne prihvaćaju se niti navodi istoga da u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu iz 2019. godine 1. tuženik nije imao nikakvih saznanja o predmetnim nekretninama, koji su u posjedu tužiteljica, dakle, da 1. tuženik nije imao nikakvih saznanja da su predmetne nekretnine u ranijem razdoblju bile predmet kupoprodaje. Naime, sam 1. tuženik navodi da ima korektan odnos s ovdje 2. tuženikom, u prijateljskim su odnosima, dugo se poznaju, jer su poslovno surađivali. Nadalje, ne prihvaćaju se niti navodi 1. tuženika da je povodom Ugovora o zajmu iz 2019. g. 1. tuženik u gotovini na ruke isplatio ovdje 2. tuženiku ugovoreni iznos zajma. Naime, sam 1. tuženik navodi da s obzirom na dugogodišnje poznanstvo s ovdje 2. tuženikom, znao je 1. tuženik da 2. tuženik ima u vlasništvu dostatne imovine pa tako i nekretnine. Ujedno, ne prihvaćaju se navodi 1. tuženika da nije znao koji su bili izvori prihoda 2. tuženika u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu iz 2019. godine niti zna točnu svrhu i namjenu predmetnog zajma.
Ujedno, ne mogu se prihvatiti kao neposredno uvjerljivi i životno logični niti navodi 2. tuženika da je 2. tuženik prije 5-6 godina tražio 1. tuženika zajam te mu ga je isti odobrio u iznosu 70.000,00 EUR, a da mu isti pozajmljeni iznos dao 2. tuženik svojoj unuci A, rođ. SŽ, koja je u to vrijeme kupovala stan preko POS-om stan preko APN, te je dio kupovnine njegova unuka platila preko kredita, a ostatak joj je dao 2. tuženik temeljem navedene pozajmice. Naime, sam 2. tuženik je iskazao da tijekom 2019. godine osim mirovine 2. tuženik nije imao dodatnih izvora prihoda, a budući da je u to vrijeme prenio svoje pravo vlasništva na trgovačkom društvu Petraplast d.o.o., Dugo [adresa], i to na svojega sina i snahu pa je stoga i očekivao da će mu oni pomoći u povratu predmetnog zajma, a za isto je i 1. tuženik znao.
Nadalje, nije logična tvrdnja da 2. tuženik nikada nije rekao 1. tuženiku da su u posjedu predmetne nekretnine u [adresa], ovdje 1. i 2. tužiteljica, odnosno da 2. tuženik nikada nije rekao 1. tuženiku da je prodao predmetne nekretnine ovdje 1. i 2. tužiteljicama. Nadalje, ne prihvaćaju se niti tvrdnje 2. tuženika da su ovdje 1. i 2. tužiteljice nasilno uselile u predmetne nekretnine nakon što su 2. tuženikom sklopile Ugovor o kupoprodaji i to tijekom 2002./2003. godine.
22. Dakle, provođenje predmetne ovrhe na navedenoj nekretnini premda 2. tuženik u vlasništvu ima više drugih nekretnina dostatnih za namirenje tražbine 1. tuženika, dok tužiteljice nisu ni u kakvom dužničko-vjerovničkom odnosu s 1. tuženikom.
23. Za stjecanje prava vlasništva nekretnine, osim javno ovjerovljene privatne isprave, odnosno ugovora o kupoprodaji, kao temelja stjecanja, nužan je i način (modus) stjecanja, a to je uknjižba u zemljišnu knjigu, sukladno čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV). Nadalje, temeljem odredbi čl. 84. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ/12.) zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj (ovdje 1. tuženik) stječe pravo svoju tražbinu namiriti iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine, a nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva utemeljen na raspoložbi ovršenika (ovdje 2. tuženika), bez obzira kada je ta raspoložba poduzeta.
24. Međutim, utvrđeno je da su 1. i 2. tužiteljice u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-1 k. o. [katastarska općina], Dakle, u ovom slučaju su 1. i 2. tužiteljice predmnjevane vlasnice predmeta ovrhe- predmetne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]/E-1 k. o. [katastarska općina], jer su 1. i 2. tužiteljice s 2. tuženikom, kao uknjiženim zk. vlasnikom, sklopile valjani Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. svibnja 2005. (list 38-42) kao i daljnji Aneks br. 1. uz Ugovor o kreditu broj: 2311/2002 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 44-51) kojim je 2. tuženik založio predmetnu nekretninu, te su stoga 1. i 2. tužiteljice istinito stupile u posjed iste nekretnine, ali iste nisu uknjižile svoje pravo vlasništva, s obzirom da se kasnije ispostavilo da 2. tuženiku, kao prodavatelju, nije isplaćen ostatak cijene u iznosu 23.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, dok nakon zabilježbe predmetne ovrhe nije niti dopušten upis promjene prava vlasništva utemeljen na raspoložbi ovršenika (čl. 84. st. 2. OZ/12.).
25. Stoga, kakvoća vlasništva 1. i 2. tužiteljica po svojim obilježjima u cijelosti udovoljava pretpostavkama ustavnopravne i konvencijske zaštite, jer je očigledno riječ o zakonitom očekivanju mirnog uživanja vlasničkog prava na temelju kupoprodajnog ugovora koji je među ugovornim strankama u pretežitom dijelu ispunjen, odnosno tužiteljice su tek kasnije saznale da nije isplaćen ostatak kupoprodajne cijene.
26. Zaključno, kada su tužiteljice istinite, zakonite i poštene posjednice sporne nekretnine, tada se sukladno odredbi čl. 166. ZV-a ima smatrati predmnijevanim vlasnicama, provođenjem ovrhe protiv osobe koja je samo formalni vlasnik sporne nekretnine, zadire se u pravo na mirno uživanje dobara tužiteljica, kao trećih osoba, pa stoga imaju pravo na zaštitu istog svog prava protiv ovrhovoditelja i upisanog vlasnika sporne nekretnine. Stoga bez obzira što tužiteljice nisu upisane u zemljišnoj knjizi kao vlasnice sporne nekretnine, one kao predmnijevane vlasnice, u smislu čl. 166. st. 1. ZV-a, imaju pravo u skladu s odredbom čl. 55. i čl. 56. OZ-a zahtijevati da se ovrha na spornoj nekretnini proglasi nedopuštenom.
27. Nadalje, u pravu su tužiteljice kada ističu da je Ugovor o zajmu od 9. listopada 2019. prividan (fiktivan).
Naime, čl. 285. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) je propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (st. 1.); Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (st. 2.); Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi (st. 3.).
Naime, utvrđeno je da nikada nije došlo do predaje navodnog iznosa zajma između 1. i 2. tuženika. To stoga što su oba tuženika u trenutku sklapanja Ugovora o zajmu znala da predmetna nekretnina ne predstavlja imovinu 2. tuženika, a da je upisano knjižno vlasništvo 2. tuženika na predmetnoj nekretnini samo formalne prirode, odnosno da je izvanknjižno stanje drukčije od zemljišnoknjižnog stanja. Međutim, ovdje 1. tuženik je, temeljem navedenog Ugovora o zajmu, protiv ovdje 2. tuženika pred ovim sudom pokrenuo ovrhu isključivo na nekretnini koju su tužiteljice kupile od 2. tuženika, koja okolnost potvrđuje da se Dakle, jedina svrha i pobuda Ugovora o zajmu je bilo stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, u posjedu tužiteljica, kroz predmetni ovršni postupak ovoga suda posl. br. Ovr-1976/2021. Naime, kod zajma u iznosu 70.000,00 EUR, kao većeg iznosa, uobičajeno je jasno i određeno navoditi imovinu kojom zajmoprimac jamči za uredno ispunjenje obveze, što je ovdje izostalo. Pored istaknutog, sama prividnost (fiktivnost) Ugovora o zajmu proizlazi i iz činjenice da je 2. tuženik već u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu bio umirovljenik, s mjesečnom miovinom 574,10-588,46 EUR dok osim mirovine nije ostvarivao dodatne prihode, kako je to i sam 2. tuženik iskazao. Stoga je i više nego jasno da isti nije bio u mogućnosti u roku od 6 mjeseci uprihoditi iznos 71.050,00 EUR koliko bi bio dužan vratiti da je doista i primio navedeni iznos. Konačna potvrda prijevarne namjere tuženika proizlazi iz činjenice da 2. tuženik, kao ovršenik u ovosudnom postupku posl. br. Ovr-1976/2021, nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi sudu dao do znanja da predmet ovrhe nije njegovo vlasništvo te da su stvarne vlasnice i posjednice upravo tužiteljice. Naime, 2. tuženik, iako je uredno zaprimao sva pismena putem preporučenih poštanskih pošiljaka, pa čak i preko sudskog dostavljača, nije poduzeo niti jednu postupovnu radnju, na koji je način ovršni sud proveo postupak u zabludi o vlasništvu nekretnine koja je bila predmet ovrhe. To tim više što niti jedan od tuženika, iako su oba svjesna da su upravo tužiteljice vlasnice nekretnine, ni na koji način nisu dali do znanja tužiteljicama da se vodi ovršni postupak na predmetnoj nekretnini. Naprotiv, predmetna nekretnina je jedini dom tužiteljicama i njihovoj obitelji te drugih nekretnina tužiteljice nemaju u vlasništvu. Provedbom ovrhe na predmetnoj nekretnini, u naravi stana, u kojoj tužiteljice žive sa svojom obitelji i koja je jedini dom tužiteljica i njihove obitelji, te iseljenjem iz te nekretnine, tužiteljice bi trpjele nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. S obzirom na prethodno navedeno, 1. tuženik nije postupao u dobroj vjeri kada je pokrenuo predmetni ovršni postupak protiv 2. tuženika te se ne može smatrati poštenim i savjesnim stjecateljem predmetne nekretnine, budući da mu je već u trenutku sklapanja pravnog posla (Ugovora o zajmu) s 2. tuženikom nesumnjivo bilo poznato da 2. tuženik nije stvarni vlasnik predmetne nekretnine, jer je isti već prethodno raspolagao predmetnom nekretninom u korist ovdje tužiteljica.
28. Svi ostali navodi 1. i 2. tuženika kao i dokazi kojim potkrjepljuju iste navede, a u svezi navodnog zajma i neznanja 1. tuženika za predmetnu kupoprodaji i posjedovanje tužiteljica, nisu od odlučnog utjecaja, te se isti navodi ne mogu s uspjehom isticati u predmetnoj parnici, radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, dakle ista ovrha se može ispitivati samo u granicama upućivanja u parnicu, to tim više što je ovrha strogo formalan postupak, dok bi se mogli isti navodi možebitno isticati u nekom drugom postupku.
29. Slijedom navedenog, utvrđeno je da glede predmeta ovrhe u ovosudnom predmetu posl. br. Ovr-1976/2021 tužiteljice imaju takvo pravo koje sprječava ovrhu, budući da su tužiteljice predmnjevane vlasnice predmetne nekretnine, pa stoga navedena ovrha u trenutku njezinog pokretanja prijedlogom za ovrhu nije bila dopuštena. Naime, premda je u trenutku podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu i donošenja rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-1976/2021-4 od 14. srpnja 2021. kao zk. vlasnik predmetne nekretnine bio upisan ovršenik SŽ, ovdje 2. tuženik, dakle 1. tuženik prilikom podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ali u ovom slučaju valja voditi računa i srazmjernosti provođenja određene ovrhe, poglavito imajući na umu druge nekretnine u vlasništvu ovršenika, ovdje 1. tuženika, čija vrijednost višestruko premašuju iznos tražbine za koju ovrhovoditelj, ovdje 1. tuženik, vodi ovrhu protiv 2. tuženik, kao i zakonitom očekivanju 1. i 2. tužiteljica mirnog uživanja vlasničkog prava glede predmetne nekretnine.
30. Zbog izloženog, tužiteljice su dokazale postojanje razloga iz čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 57/96., 29/99., 173/03., 193/03., 151/04., 88/05. i 67/08., te 139/10., 125/11., 150/11. i 154/11., te 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ), a zbog kojeg razloga su 1. i 2. tužiteljice, kao treće osobe, upućene u parnicu temeljem čl. 56. st. 1. OZ-a. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan i odlučiti kao pod toč. I. izreke presude.
31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).
32. Slijedom navedenog, 1. i 2. tužiteljicama je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 22. listopada 2024. i 10. ožujka 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 14. siječnja 2025., 26. veljače 2025. i 26. ožujka 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 100,00 EUR, te zastupanja na ročištima 7. studenoga 2024. u iznosu 25,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 100,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 625,00 EUR, uvećanog za zastupanje više osoba (+10%=62,50 EUR) (Tbr. 40. OT), dakle ukupno u iznosu 687,50 EUR, uvećanog za PDV 25% (171,88 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu i za presudu, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 13,27 EUR. Stoga je 1. i 2. tužiteljicama valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 885,92 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude. dok je ostatak zahtjeva 1. i 2. tužiteljica za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke presude).
33. Također je i 1. tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podneska od 4. studenoga 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 14. siječnja 2025., 26. veljače 2025. i 26. ožujka 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 100,00 EUR, te zastupanja na ročištu 7. studenoga 2024. u iznosu 25,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 100,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 525,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (131,25 EUR). Međutim, nije priznat trošak sudske pristojbe po određenju suda, jer isti zahtjev nije određeno postavljen, kako glede radnje, tako ni glede visine (čl. 164. st. 2. ZPP-a). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 656,25 EUR sa zatraženim zateznim kamatama nisu dosuđeni 1. tuženiku, s obzirom na neuspjeh istog u sporu, odnosno valjalo je odbiti 1. tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova sa zateznim kamatama, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. IV. izreke presude.
34. Naposljetku, i 2. tuženiku je valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podneska od 5. studenoga 2024. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 14. siječnja 2025., 26. veljače 2025. i 26. ožujka 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 100,00 EUR, te zastupanja na ročištu 7. studenoga 2024. u iznosu 25,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 100,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 525,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (131,25 EUR). Zahtijeva sudske pristojbe po određenju suda. No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 656,25 EUR sa zatraženim zateznim kamatama nisu dosuđeni 2. tuženiku, s obzirom na neuspjeh istog u sporu, odnosno valjalo je odbiti 2. tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova sa zateznim kamatama, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. V. izreke presude.
35. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.
36. Zbog izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 24. travnja 2025.
S u d a c:
Mario Klarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).
DNA: - opun. 1. i 2. tužiteljica, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 26,54 EUR,
- opun. 1. tuženika i
- opun. 2. tuženika.
