REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-593/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Srđan Sessa, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o., [adresa], OIB: 55545787885, kojeg zastupa ĐF, dipl. iur. (Su-1417/08) protiv tuženika NISKOGRADNJA d.o.o., [adresa], OIB: 69562759651, kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, radi isplate, nakon provedene i zaključane glavne rasprave od 17. ožujka 2025., dana 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku NISKOGRADNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 69562759651 da tužitelju Hrvatske ceste d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 55545787885 isplati iznos od 458,55 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena te da mu nadoknadi troškove postupka, sa zakonskim zateznim kamatama od 24. travna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana od donošenja prvostupanjske presude.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 66,35 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4950/2024 od 4. veljače 2025. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-844/2024 od 8. studenog 2024.

2. Tužitelj u tužbi od 25. travnja 2024. ističe da je sukladno svojim zakonskim ovlastima izvršio kontrolu osovinskog opterećenja na vozilima tuženika. Pri izvršenim kontrolama je izmjereno da na vozilima tuženika da osovinsko opterećenje premašuje za više od 20% od dopuštenog propisanog člankom 4. stavkom 1. točkom 2. Pravilnika od izvanrednom prijevozu. Nadalje tužitelj ističe da je člankom 48., stavkom 1. Zakona o cestama je za slučaj da se prilikom kontrole utvrdi da se izvanredni prijevoz obavlja bez dozvole propisano da se isti može nastaviti nakon usklađenja mase i osovinskog opterećenja. Stavkom 3. istog članka je propisano da je prijevoznik dužan uz troškove kontrole platiti i naknadu za izvanredni prijevoz za prijeđeni put do mjesta kontrole odnosno mjesta usklađenja tereta. Člankom 29., stavkom 6. Zakona o izvanrednom prijevozu je propisano da se za izvanredni prijevoz III. kategorije plaća naknada od 199,08 eura (1.500,00 kuna) za prijeđenih do 150 kilometara. Visina troškova je utvrđena Odlukom Hrvatskih cesta d.o.o. o visini i načinu naplate troškova kontrole osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila i iznosi za troosovinsko vozilo 24,16 eura (182,00 kuna), a za četveroosovinsko vozilo 36,23 eura (273,00 kuna). Slijedom navedenog tužitelj na ime naknade za izvanredan prijevoz potražuje od tuženika iznos od ukupno 458,55 EUR-a sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate.

3. U odgovoru na tužbu od 14. lipnja 2024. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik prvenstveno ističe da 2. stavkom 1. Pravilnika o izvanrednom prijevozu („Narodne novine“ broj 92/2018, 45/2020) propisano je da se prijevoz vozilom koje samo ili zajedno s nedjeljivim teretom premašuje propisane dimenzije (širina, dužina, visina) ili ukupnu masu odnosno propisana osovinska opterećenja može obaviti samo na temelju dozvole za izvanredni prijevoz te se takav prijevoz ima smatrati izvanrednim prijevozom. Nadalje tuženik ističe da iz zapisnika o obavljenoj kontroli osovinskog opterećenja, koje je tužitelj priložio uz tužbu vidljivo da su vozila tuženika registarskih oznaka [registarska oznaka] i [registarska oznaka] prevozili djeljiv teret a ne nedjeljiv teret. Tuženik smatra da budući je prevozio djeljivi teret nije dužan tražiti izdavanje dozvole za izvanredni prijevoz. Stoga tuženik smatra da ga tužitelj pogrešno tereti za plaćanje naknade za izvanredni prijevoz. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Sud je temeljem izvedenih dokaza a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP-a) stava da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to: odluku tužitelja o visini i načinu naplate troškova kontrole osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzije vozila od 17. prosinca 2019. (list 7-9 spisa), rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 12. rujna 2023. (list 10-11 spisa), žalba tuženika od 7. ožujka 2022. (list 12 spisa), rješenje tužitelja od 23. veljače 2022. (list 13-16 spisa), rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 22. prosinca 2021. (list 17-18 spisa), žalba tuženika od 14. listopada 2020. (list 19 spisa), rješenje tužitelja od 15. rujna 2020. (list 20-21 spisa), zapisnici i ovjerenice tužitelja (list 22-31 spisa), skica nadzornog mjesta "Jastrebarsko" (list 32-33 spisa), uvjerenje o osposobljenosti kontrolora LF (list 34 spisa), odluka tužitelja o izmjenama i dopunama odluke o visini i načinu naplate troškova kontrole osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzije vozila od 23. siječnja 2020. (list 35 spisa), zapisnici i ovjerenice tužitelja (list 36-43 spisa),

uvjerenje o osposobljenosti kontrolora LF (list 44 spisa), skica nadzornog mjesta "Jastrebarsko" (list 45-46 spisa), rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 12. rujna 2023. (list 47-49 spisa), rješenje tužitelja od 23. veljače 2022. (list 50-53 spisa), rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 21. prosinca 2021. (list 54-55 spisa), žalba tuženika od 14. listopada 2020. (list 56 spisa), rješenje tužitelja od 15. rujna 2020. (list 57-58 spisa).

6. Sud nije proveo ostale dokaze koje su stranke predložile budući da se odluka o tužbenom zahtjevu može donijeti na temelju isprava koje priležu spisu.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatom naknade za kontrolu izvanrednog prijevoza u iznosu od 458,55 EUR-a.

8. U tijeku postupka među strankama nisu sporne činjenice:

- da je tuženik vlasnik vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] i Đ,

- da je tužitelj obavio kontrolu navedenih vozila 25. i 28. kolovoza 2020.,

- obavljenom kontrolom utvrđeno je da je tuženik vozilima prevozio djeljivi teret (teret koji se može dijeliti i prevesti s više vozila ili jednim vozilom u više navrata),

- prilikom kontrole vozila sačinjeni su zapisnici broj: 2886 AB od 25. kolovoza 2020. potpisan od vozača DF, policijskog službenika i nadzornika (list 36. spisa) i zapisnik broj: 2895 AB od 28. kolovoza 2020. potpisan od vozača ZF, policijskog službenika i nadzornika (list 22. spisa). U zapisnicima je utvrđeno da vozila premašuju ukupnu masu za 6,8 tona i 3,6 tona, odnosno dopušteno osovinsko opterećenje premašuje dopušteno opterećenje za 5,4 tone odnosno 4,2 tone.

9. Između stranaka je prvenstveno sporno može li tužitelj teretiti tuženika za prijevoz djeljivog tereta kao izvanrednog prijevoza za koji je potrebno prethodno ishoditi dozvolu. Nadalje između stranaka je sporno da li je tuženik dužan snositi teret provedene kontrole. Također je sporno da li je tuženikovo potraživanje u zastari.

10. Člankom 2. stavkom 1. točkom 16. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23., dalje u tekstu: ZC-a) je propisano da »izvanredni prijevoz« je prijevoz vozilima koja sama ili s teretom premašuju propisane dimenzije ili ukupnu masu, odnosno propisana osovinska opterećenja.

11. Člankom 48. stavkom 1. ZC-a je propisano da ako se kontrolom sukladno posebnim propisima utvrdi da se obavlja izvanredni prijevoz bez dozvole, odnosno ako se utvrdi da osovinsko opterećenje, ukupna masa i dimenzije vozila premašuju dozvolom utvrđene iznose, izvanredni prijevoz može se nastaviti nakon pribavljanja dozvole i plaćanja naknade za izvanredni prijevoz, odnosno nakon usklađenja osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila s propisanim iznosima.

12. Člankom 47. stavkom 3. ZC-a je propisano da troškove kontrole izvanrednog prijevoza u slučaju iz članka 48. stavka 1. ovoga Zakona plaća prijevoznik Hrvatskim cestama d.o.o.

13. Člankom 1. stavkom 1. Pravilnik o izvanrednom prijevozu ("Narodne novine" br. 92/18., 45/20., 47/23., dalje u tekstu: Pravilnika) je propisano da ovim Pravilnikom propisuju se uvjeti i način obavljanja izvanrednog prijevoza, uvjeti i postupak izdavanja dozvole za izvanredni prijevoz u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu te mjerila za izračun naknade za izvanredni prijevoz.

14. Člankom 2. stavkom 1. Pravilnik o izvanrednom prijevozu ("Narodne novine" br. 92/18., 45/20., 47/23.) je propisano da prijevoz vozilom ili skupom vozila (dalje u tekstu: vozilo) koje samo ili zajedno s nedjeljivim teretom premašuje propisane dimenzije (širina, dužina, visina) ili ukupnu masu odnosno propisana osovinska opterećenja može se obaviti samo na temelju dozvole za izvanredni prijevoz (u daljnjem tekstu: dozvola).

15. Teret koji je djeljiv se može podijeliti na više vozila (umjesto u jedan kamion teret se stavi u dva kamiona) te nema nikakve osnove da se dopušta opterećenje i uništavanje cesta u takvom slučaju putem davanja dozvole za prijevoz tereta veće težine. Međutim, to istovremeno ne znači da se izvanredni prijevoz djeljivog tereta može obavljati bez dozvole. Izvanredni prijevoz djeljivog tereta uopće se ne može obavljati, odnosno za takav prijevoz ne može se izdati dozvola za izvanredni prijevoz. Postoji izvanredni prijevoz za koji se dozvola može izdati (nedjeljiv teret) i izvanredni prijevoz za koji se dozvola ne može izdati (djeljiv teret). Međutim, u oba slučaja riječ je o izvanrednom prijevozu koji je moguć samo s dozvolom sukladno odredbama Zakona o cestama.

16. Odredba članka 32. stavka 2. Pravilnika o izvanrednom prijevozu propisuje da u slučajevima kad se tijekom nadzora utvrdi da se obavlja izvanredni prijevoz, za koji se ne izdaje dozvola i nije moguće uskladiti teret, vozilo se upućuje na mjesto gdje je moguće izvršiti pretovar ili istovariti teret. U stavku 3. članka 32. Pravilnika propisana je obveza prijevoznika na plaćanje naknade i troškova u slučaju kontrole, ali se ne radi razlika između djeljivog i nedjeljivog tereta kad je riječ o plaćanju naknade prilikom nadzora. U skladu s navedenim, i Pravilnik o izvanrednom prijevozu poznaje izvanredni prijevoz za koji se dozvola može izdati i izvanredni prijevoz za koji se dozvola ne može izdati, ali nikoga ne oslobađa plaćanja naknade kad se prekorače određene vrijednosti.

17. Također treba navesti odredbu članka 2. stavka 1. točke 16. ZC-a kojom je propisano da je „izvanredni prijevoz“ prijevoz vozilima koja sama ili s teretom premašuju propisane dimenzije ili ukupnu masu, odnosno propisana osovinska opterećenja. Odredbom članka 48. stavka 1. ZC-a je propisano da ako se kontrolom sukladno posebnim propisima utvrdi da se obavlja izvanredni prijevoz bez dozvole, odnosno ako se utvrdi da osovinsko opterećenje, ukupna masa i dimenzije vozila premašuju dozvolom utvrđene iznose, izvanredni prijevoz može se nastaviti nakon pribavljanja dozvole i plaćanja naknade za izvanredni prijevoz, odnosno nakon usklađenja osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila s propisanim iznosima. Budući da se izvanredni prijevoz djeljivog tereta koji premašuje određene vrijednosti ne može nastaviti s tim teretom, to ne oslobađa vlasnika vozila da plati naknadu za obavljenu kontrolu i trošak kontrole.

18. Odredbom članka 47. stavka 3. ZC-a je propisano da troškove kontrole izvanrednog prijevoza u slučaju iz članka 48. stavka 1. ZC-a plaća prijevoznik Hrvatskim cestama d.o.o. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da tužitelj osnovano zahtijeva plaćanje naknade i troškova kontrole.

19. Tuženik je osporio ispravnost mjerenja (vaganja), ali na tu okolnost nije predložio nikakve dokaze. Tužitelj je na navedenu okolnost priložio dokaze uz tužbu. Tuženik nije osporio vjerodostojnost zapisnika o obavljenoj kontroli ni druge dokaze pa se primjenom pravila o teretu dokazivanja može zaključiti da tuženik nije s uspjehom osporio utvrđenja o prekoračenju mase vozila i prekoračenju dopuštenih vrijednosti osovinskog opterećenja vozila.

20. Slijedom navedenog je odlučeno kao u stavku I. izreke.

21. U odnosu na tuženikov prigovor zastare valja istaknuti sljedeće.

22. Po stavu ovog Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) nije propisan poseban zastarni rok u kojem zastarijeva obveza plaćanja naknade za kontrolu i trošak kontrole. Budući da je bjelodano da se ovdje ne radi poslovnom odnosu na temelju trgovačkog ugovora jer kako je već navedeno tuženikova obveza plaćanja naknade za kontrolu i troška kontrole proizlazi iz samih odredba ZC-a tada obveza plaćanja naknade za kontrolu i troška kontrole zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (članak 225. ZOO-a).

23. Između stranaka nije sporno da su kontrole obavljene 25. i 28. kolovoza 2020 a da je tužba podnesena 25. travnja 2024, stoga je valjalo odbiti tuženikov prigovor zastare jer je tužba podnesena unutar petogodišnjeg roka zastare.

24. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu sukladno članku 154. i 155. ZPP- a pripada mu zahtijevani trošak od 26,54 EUR-a na ime sudske pristojbe na pristojbe na presudu, od 26,54 EUR-a na ime sudske pristojbe na žalbu i 13,27 EUR-a na ime sudske pristojbe na tužbu, odnosno sveukupno 66,35 EUR-a.

25. Slijedom navedenog je odlučeno kao u stavku II. izreke.

U Zagrebu, 24. travnja 2025. godine

Sudac:

Srđan Sessa

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku