Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-14/2024-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Bruni Spiz, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika Euroherc osiguranje d.d., izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1094/19-52 od 07. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d., se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1094/19-52 od 07. prosinca 2023. a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke presude

b) potvrđuje pod točkom IV. izreke presude do iznosa od 5.164,26 eur zajedno sa zateznim kamatama

c) preinačava pod točkom IV. izreke u dijelu koji prelazi iznos od 5.164,26 eur do iznosa od 7.150,34 eur i sudi:

Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.986,08 eur zajedno sa zateznim kamatama.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1094/19-52 od 07. prosinca 2023. presuđeno je:

" I. Tuženik Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 dužan je platiti tužitelju GK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 15.813,92 EUR (119.150,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.6.2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 8.626,98 EUR (65.000,00 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.3.2019. do plateža.

III. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za platež zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 15.813,92 EUR (119.150,00 kn) za razdoblje od 22.3.2019. do 16.6.2020.

IV. Tuženik Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 dužan je platiti tužitelju GK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 7.150,34 EUR (53.874,24 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena tekućom od 7. prosinca 2023. do plateža, sve to u roku od 15 dana. "

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu protiv točke I. presude preko iznosa od 11.228,35 eur (za iznos od 4.585,57 eur), u odnosu na dosuđene zatezne kamate prije presuđenja te u odnosu na parnični trošak u cijelosti. Tuženik pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti presudu, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. No, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog prometne nezgode koja se dogodila kod Rogotina 30. svibnja 2018. u kojem događaju je tužitelj stradao kao vozač automobila reg oznake [registarska oznaka], koju nesreću je skrivio osiguranik tuženika JK koji je upravljao automobilom reg oznake [registarska oznaka].

8. U prvostupanjskom postupku, utvrđeno je:

- da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nezgodi za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika vozač JK

- da je tuženik izvršio isplatu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 716,70 eur te na ime neimovinske štete u iznosu od 6.503,42 eur

- da nema doprinosa tužitelja nastaloj šteti jer je tuženik povukao istaknutu suodgovornost tužitelja

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio otvoreni, višeiverni prijelom lijeve bedrene kosti drugog stupnja, prijelom ivera lijevog stopala, otvoreno iščašenje lijevog gležnja i iščašenje srednjeg dijela lijevog stopala, prijelome kockaste i sve tri klinaste kosti lijevog stopala, prijelom maleola lisne kosti, prijelom lijevog poprečnog nastavka trećeg vratnog kralješka, prijelom lijevog poprečnog nastavka petog slabinskog kralješka, ugriznu ranu jezika, oguljotinu lijeve strane čela i razderotne rane lijeve natkoljenice i lijevog gležnja

- da je provedenim medicinskim vještačenjem te usuglašavanjem vještaka dr. Šerić i dr. G i dr. J utvrđeno da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 14 dana i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno

- da je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, u nastavku liječenja trpio je sekundarni strah jačeg intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 6 tjedana

- da je ukupno umanjenje životne aktivnosti tužitelja u iznosu od 40 %

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 6 sati dnevno kroz 6 tjedana, 5 sati dnevno kroz 6 tjedana, 4 sata dnevno kroz 6 tjedana i u opsegu od 2 sata dnevno 8 tjedana za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za vođenje na kontrolne preglede, za obavljanje težih kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane i slično

- da je iz zajedničkog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da ožiljci na lijevoj natkoljenici, lijevom koljenu, potkoljenici, gležnju te stopalu dovode do naruženja srednjeg stupnja uslijed čega tužitelj trpi odgovarajuće duševne boli.

9. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete u ukupnom iznosu od 15.813,92 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2020. pa do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete u iznosu od 8.626,98 eur, kao i u dijelu zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 22. ožujka 2019. do 16. lipnja 2020. U obrazloženju, prvostupanjski sud navodi kako su tužitelju priznate zatezne kamate počevši sa 16. lipnja 2020. jer je tada završeno liječenje tužitelja.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio iznos novčane naknade na ime pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 3.318,07 eur, na ime pretrpljenog straha u iznosu od 3.318,07 eur, na ime smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 9.290,60 eur, na ime naruženja u iznosu od 4.645,30 eur te na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.462,01 eur, odnosno ukupan iznos naknade štete u iznosu od 23.034,04 eur. Međutim, kako je tuženik ranije platio iznos od 7.220,12 eur, pravilno je prvostupanjski sud dosudio daljnji iznos od 15.813,92 eur sa pripadajućom zateznom kamatom.

11. Pri tome, pravilno je prvostupanjski sud, odlučujući o visini pravične novčane naknade, uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u nalazima mišljenjima liječnika vještaka dr. Šerić, dr. G, dr. J i dr. Š, a koji su u konačnici bili objedinjeni. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio pobijanu novčanu naknadu jer je tužitelj, u štetnom događaju, pretrpio višestruke i za život opasne ozljede i to otvoreni, višeiverni prijelom lijeve bedrene kosti drugog stupnja, prijelom ivera lijevog stopala, otvoreno iščašenje lijevog gležnja I iščašenje srednjeg dijela lijevog stopala, prijelome kockaste i sve tri klinaste kosti lijevog stopala, prijelom maleola lisne kosti, prijelom lijevog poprečnog nastavka trećeg vratnog kralješka, prijelom lijevog poprečnog nastavka petog slabinskog kralješka, ugriznu ranu jezika, oguljotinu lijeve strane čela i razderotne rane lijeve natkoljenice i lijevog gležnja. Tužitelj je bio hospitaliziran više od tri tjedna, imao je dvije operacije, hodao je uz pomoć štaka te tužitelj i dalje ima posljedice zadobivene u štetnom događaju, a koje se očituju u šepanju. Tužitelj je također išao više puta na fizikalnu terapiju i na preglede kod liječnika, a tužitelj i nadalje osjeća bol u lijevoj nozi koja se javlja po opterećenju, ali i prilikom mirovanja. Sve te okolnosti u smislu čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu ZOO) daju podlogu za zaključak da je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u daljnjem iznosu od 15.813,92 eur opravdan pa se žalba tuženika za iznos dosuđene naknade štete od 4.585,57 eur ukazuje neosnovanom. Pri tome se ukazuje tuženiku kako Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu kriteriji koji se moraju isključivo matematički računati već služe kao orijentacija sudu kako bi primjenjujući i slobodnu ocjenu suda, a primjenjujući i okolnosti konkretnog slučaja, sud utvrdio visinu naknade štete.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao zatezne kamate na iznos naknade neimovinske i imovinske štete počevši od dana 16. lipnja 2020., kao dana završetka liječenja tužitelja. Tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku dana 04. veljače 2019. za ukupan iznos od 181.000,00 kn, međutim kako je tužiteljevo liječenje završeno 16. lipnja 2020., pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju zatezne kamate na imovinsku i neimovinsku štetu počevši s navedenim datumom. Naime, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu temeljem čl. 1086. ZOO i čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13 u daljnjem tekstu ZOOP). Temeljem čl.12. st. 6. ZOOP tužitelju pripada zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Međutim, kako je tužiteljevo liječenje završeno 16. lipnja 2020., tužitelj ima pravo tek od navedenog datuma na zateznu kamatu. U tom smislu, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kako zatezne kamate trebaju teći tek od presuđenja iz razloga što je ključna medicinska dokumentacija dostavljena tijekom postupka. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj podnio odštetni zahtjev, međutim kako je liječenje tužitelja završeno tek 16. lipnja 2020., tužitelj ima pravo na zatezne kamate temeljem čl. 1086. ZOO i čl. 12. st. 6. ZOOP počevši od dana 16. lipnja 2020., kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

13. Žalbeni navodi tuženika kako u obrazloženju presude nema razloga koji se odnose na dopuštenost preinake povišenjem tužbenog zahtjeva, također nisu osnovani. Činjenica da prvostupanjski sud nije obrazložio preinaku tužbe nije bila od utjecaja na donošenje odluke obzirom je prvostupanjskom presudom odlučeno u pogledu preinačenog dijela pa se smatra da je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe. Kada se tuženik u preinačenoj tužbi upusti u raspravljanje presumira se da je isti pristao na preinaku tužbe pa sud nije bio dužan posebno odlučivati o preinaci.

14. U konkretnom slučaju, tužitelj je povećao tužbeni zahtjev podneskom od dana 18. lipnja 2020. godine te je potraživao iznos od 179.600,00 kn na ime naknade štete zbog promjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dok je podneskom od dana 23. studenog 2020. godine ponovno povisio tužbeni zahtjev potražujući iznos od 184.150,00 kn, a nakon provođenja medicinskog vještačenja.

15. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je st. 2. istog članka propisano iznimno od odredbe st. 1. istoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, st. 3. istog članka propisano je kako nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbenog zahtjeva potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

16. Sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

17. U konkretnom slučaju, povećanjem tužbenog zahtjeva s osnova naknade štete, tužitelj je preinačio tužbu.

18. Dakle, osnovno je pravilo da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a samo iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe ( na način da je odlučivao o povišenom tužbenom zahtjevu) nakon provedenog medicinskog vještačenja jer je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a navedeno je i razmjerno legitimnom cilju kojem čl. 190. ZPP teži čime je tužitelju osiguran pristup sudu zajamčen čl. 29. st. 1. Ustava (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev- 3158/2018 od 22. studenoga 2023.).

19. Također, nisu odlučni žalbeni navodi tuženika kako nije bila dopuštena preinaka tužbe zbog promjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz razloga što tužitelj može preinačiti tužbeni zahtjev povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nakon zaključenja prethodnog postupka, iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020 ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-304/2023 od dana 18. lipnja 2024.).

20. Međutim, osnovano tuženik ističe u žalbi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odluci o troškovima postupka kada je utvrdio da je tužiteljev kvantitativni uspjeh u sporu 94 %.

21. Pravilnom primjenom materijalnog prava, a kako to ističe tuženik, odnosno primjenom čl. 154. st. 2. ZPP trebalo je utvrditi da je tužitelj uspio u sporu sa osnovom u iznosu od 100 % ( kvalitativni uspjeh), a sa visinom u iznosu od 64,70 % ( kvantitativni uspjeh). Prema tome tužitelj je uspio s 82,35%, a kako su obje stranke djelomično uspjele u postupku temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a i kada se od postotka tužitelja s kojim je uspio u postupku oduzme postotak tuženika, tužitelj je uspio sa 64,70 % kako to pravilno ukazuje tuženik u žalbi.

22. Kada se uzme u obzir da je tužitelj uspio sa 64,70%, tužitelju su trebali biti priznati parnični troškovi u iznosu od 4.385,65 eur (6.778,44 eur x 64,70 %). Navedenom iznosu je trebalo dodati i iznos troška vještačenja od 291,99 eur, od 232,26 eur te iznos od 49,77 eur, pristojba na presudu u iznosu od 204,59 eur, a koji troškovi su bili nužni za vođenje ovog postupka, stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju trebalo priznati ukupan iznos na ime troškova postupka od 5.164,26 eur. Prema tome, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je zahtjev tužitelja odbiti preko iznosa od 5.164,26 eur, odnosno za iznos od 1.986,08 eur, a kako to pravilno ukazuje tuženik u žalbi stoga je primjenom čl. 373. st. 1. t. 3 ZPP odlučeno kao pod točkom I. c) izreke presude.

23. Nadalje, a kako tuženik nije uspio u cijelosti u ovome postupku pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP, tuženik nema pravo na troškove za provedeno medicinsko vještačenje, odnosno za usmeno očitovanje vještaka, sve suprotno žalbenim navodima.

24. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava pravilnost izračuna troška za pojedinu radnju u postupku, odnosno primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini vrijednosti boda od 15,00 kn, valja navesti kako je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava trebao primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) koja je propisala vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 54), međutim kako je prvostupanjski sud priznao vrijednost boda od 1,99 eur, a tužitelj nije podnio žalbu, valjalo je potvrditi odluku prvostupanjskoga suda kojom je priznata vrijednost boda od 1,99 eur.

25. Naime, prvostupanjski sud je trebao primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka-presude, a navedeno se odnosi i za radnje poduzete prije stupanja na snagu Tarife. (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024).

26. Prema Tbr. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Odredbom Tbr. 54. Tarife propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eur. Slijedom navedenog, a kako je tužitelju priznat manji iznos na ime boda nego mu je to pripadalo, suprotno žalbenim navodima, valjalo je i u tom dijelu odbiti žalbu tuženika.

27. Kako tuženik nije pobijao žalbom odluku prvostupanjskog suda o cjelokupnom dosuđenom iznosu naknade štete, nije raspravljano o iznosu naknade štete od 11.228,35 eur.

28. Slijedom navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. a) i b) izreke presude.

29. Pod točkama II. i III. izreke pobijane presude, presuda ostaje neizmijenjena jer nije pobijana žalbom.

30. Kako je tuženik uspio sa žalbom u neznatnom dijelu, odnosno uspio je samo sa sporednom, a ne sa glavnom stvari, sud je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP te čl. 166. st. 2. ZPP odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

Vukovar, 24. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan