Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-212/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužitelja LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, Kajfešov brijeg 18, protiv tuženice AB, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja LR protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4951/2022-28 od 17. siječnja 2025., 24. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Djelomično se potvrđuje i djelomično preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4951/2022-28 od 17. siječnja 2025. u točki I izreke u pogledu odluke o troškovima postupka (koje se smatra rješenjem sukladno odredbi čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku), tako da se nalaže tuženici AB da tužitelju LR, uz već dosuđen iznos troška postupka u visini od 1.741,14 eura, nadoknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 125,00 eura, odnosno sveukupni trošak postupka u iznosu od 1.866,14 eura, dok se za više zatraženi iznos zahtjev tužitelja LR za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženici AB naknaditi tužitelju LR trošak sastava žalbe u iznosu od 17,86 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku AB iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.538,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznose:

- 1,46 EUR od 3. ožujka 2008.

- 2,47 EUR od 15. travnja 2008.

- 3,33 EUR od 15. listopada 2008.

- 7,46 EUR od 17. studeni 2008.

- 0,75 EUR od 17. prosinca 2008.

- 17,44 EUR od 15. siječnja 2009.

- 20,24 EUR od 18. veljače 2009.

- 11,66 EUR od 17. ožujka 2009.

- 13,50 EUR od 15. travnja 2009.

- 13,86 EUR od 13. svibnja 2009.

- 10,66 EUR od 16. lipnja 2009.

- 11,84 EUR od 16. srpnja 2009.

- 12,49 EUR od 15. rujna 2009.

- 10,51 EUR od 15. listopada 2009.

- 12,19 EUR od 16. studeni 2009.

- 11,92 EUR od 15. prosinca 2009.

- 16,07 EUR od 30. prosinca 2009.

- 16,45 EUR od 15. siječnja 2010.

- 18,73 EUR od 15. ožujka 2010.

- 22,81 EUR od 27. ožujka 2010.

- 22,81 EUR od 27. ožujka 2010.

- 26,88 EUR od 14. svibnja 2010.

- 29,03 EUR od 14. lipnja 2010.

- 28,06 EUR od 15. lipnja 2010.

- 34,08 EUR od 16. kolovoza 2010.

- 47,00 EUR od 15. rujna 2010.

- 39,47 EUR od 15. listopada 2010.

- 35,62 EUR od 26. listopada 2010.

- 49,38 EUR od 15. prosinca 2010.

- 48,89 EUR od 14. siječnja 2011.

- 43,23 EUR od 16. veljače 2011.

- 48,44 EUR od 16. ožujka 2011.

- 43,64 EUR od 14. travnja 2011.

- 61,09 EUR od 15. lipnja 2011.

- 73,14 EUR od 15. srpnja 2011.

- 73,31 EUR od 28. srpnja 2011.

- 73,31 EUR od 28. srpnja 2011.

- 75,08 EUR od 1. kolovoza 2011.

- 83,25 EUR od 5. rujna 2011.

- 57,99 EUR od 10. listopada 2011.

- 57,54 EUR od 8. prosinca 2011.

- 65,55 EUR od 10. veljače 2012.

- 66,09 EUR od 20. veljače 2012.

- 66,09 EUR od 20. veljače 2012.

- 64,02 EUR od 16. travnja 2012.

- 66,61 EUR od 12. lipnja 2012.

- 65,40 EUR od 28. lipnja 2012.

- 64,22 EUR od 19. srpnja 2012.

- 60,91 EUR od 10. rujna 2012.

- 58,79 EUR od 17. rujna 2012.

- 65,98 EUR od 26. studeni 2012.

- 64,51 EUR od 18. prosinca 2012.

- 61,90 EUR od 12. veljače 2013.

- 64,06 EUR od 29. ožujka 2013.

- 63,60 EUR od 3. svibnja 2013.

- 61,61 EUR od 10. svibnja 2013.

- 58,96 EUR od 5. lipnja 2013.

- 58,60 EUR od 11. lipnja 2013.

- 56,32 EUR od 10. srpnja 2013.

- 58,94 EUR od 2. kolovoza 2013.

- 58,96 EUR od 14. kolovoza 2013.

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.741,14 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 17. siječnja 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos 1.169,35 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos kao neosnovanim."

2. Protiv citirane presude u dijelu pod točkom I izreke glede odluke o troškovima postupka preko iznosa od 1.741,14 eura žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti na način da tužitelju dosudi daljnji trošak postupka koji se odnosi na trošak pristupa na ročište za objavu presude i trošak za sastav podnesaka od 22. ožujka 2023., 27. svibnja 2024. i 10. lipnja 2024, uz naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 312,50 eura. Tužitelj navodi da mu prvostupanjski sud nije priznao zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude, a da je ročište za objavu presude sudska radnja koju je dužan odrediti i održati sud poštivajući pravila o načinu objave i uručenja presude, na kojem ročištu da sud ne samo da objavljuje, već ukratko usmeno i obrazlaže razloge donesene presude. Pravo na pristup tom ročištu je neodvojivo povezano s ustavnim pravom na pristup sudu iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske te članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, a kako bi stranka saznala razloge presude koja se ima usmeno obrazložiti na navedenom ročištu, kao i radi početka tijeka paricijskog roka unutar kojeg je stranka koja je izgubila spor, dužna naknaditi troškove, štetu ili izvršiti kakvu drugu radnju na koju je suđena presudom, drugim riječima, da je riječ o radnji koja se ne može izostaviti u vođenju parnice, slijedom čega da stranka ima pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude. Takav pravni stav da je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci pod brojem Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023. sukladno kojem stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Zaključno navodi da tužitelju nije priznat niti trošak sastava podnesaka od 22. ožujka 2023., 27. svibnja 2024. i 10. lipnja 2024., iako se radi o potpuno obrazloženim podnescima u kojima je tužitelj sukcesivno odgovarao na podneske tuženika kako su isti dolazili u spis, pa da se ni u kojem slučaju ne može smatrati da isti nisu bili potrebni ili da nisu obrazloženi.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Tužitelj podnesenom žalbom pobija samo odluku o troškovima postupka sadržanu u dijelu toč. I izreke preko dosuđenog iznosa od 1.741,14 eura, a koja se odluka o troškovima u presudi, sukladno članku 129. stavku 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; dalje: ZPP), smatra rješenjem.

6. Tužitelj ne konkretizira žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti, na temelju članka 365. stavka 2. u svezi članka 381. ZPP, na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14., u svezi članka 381. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da bitne povrede postupka nisu počinjene.

7. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donio na temelju članka 154. stavka 5. ZPP, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (3.707,55 eura) i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023.; dalje: Tarifa), budući da je tužitelj u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva i u pretežitom dijelu s visinom tužbenog zahtjeva koju nije mogao precizirati prije provedenog dokaza financijskim vještačenjem, a zbog čega da tuženiku ne pripada trošak za povučeni dio. Prvostupanjski sud je tužitelju, zastupanom po odvjetniku, priznao troškove postupka koji se odnosi na trošak za sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. Tarife u visini od 100 bodova), trošak zastupanja na ročištima održanim 5. prosinca 2023., 7. svibnja 2024. i 3. prosinca 2024. (Tbr 9. toč. 1. Tarife u visini od 300 bodova), trošak sastava podnesaka od 27. siječnja 2023. i 8. svibnja 2024. (Tbr 8. toč. 1. Tarife u visini od 200 bodova), odnosno ukupno 600 bodova ili 1.200,00 eura, uz pripadajući trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% koji iznosi 300,00 eura, kojem iznosu je dodan trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 200,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 41,14 eura, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.741,14 eura, sukladno članku 155. ZPP. Nadalje, a budući da je tužitelj zatražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP, prvostupanjski sud je tužitelju na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 17. siječnja 2025. pa do isplate u visini određenoj prema članku 29. stavku 2. i članku 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022.). Prvostupanjski sud tužitelju nije priznao trošak sastava podnesaka od 26. rujna 2022. i 21. listopada 2022. iz razloga što je sadržaj istih trebao biti naveden u tužbi (adresa svjedoka, tužiteljeve supruge), odnosno priloženo uz tužbu (dokumentacija o kreditu), zatim trošak podnesaka od 22. ožujka 2023., 7. prosinca 2023., 27. svibnja 2024. i 10. lipnja 2024. budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu članka 155. ZPP. Tužitelju također nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude jer prema shvaćanju prvostupanjskog suda navedeni trošak nije osnovan iz razloga što isti nije bio potreban u smislu članka 155. ZPP, slijedom čega je taj dio zahtjeva za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan, uz obrazloženje da na ročište za objavu presude može pristupiti stranka ili njezin punomoćnik, a na kojem ročištu će sud pročitati odluku i iznijeti razloge za istu, te primjerak iste uručiti nazočnim strankama ili punomoćnicima, a onima koji nisu nazočili dostavu izvršiti putem e- oglasne ploče, a koju odluku punomoćnici u osobi odvjetnika mogu preuzeti i iz sustava e-komunikacije.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u pogledu odluke o troškovima postupka, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, a iz razloga iznijetih u nastavku ovog obrazloženja.

9. Naime, tužitelj u žalbi osnovano upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u svezi naknade troška za pristup ročištu za objavu presude, iz razloga što iz odredbe članka 335. ZPP proizlazi da u slučaju kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao što je u konkretnom slučaju pristupio tužitelj, odnosno zamjenik punomoćnika istog, odvjetnik Ivan Adžić, sud po odredbi članka 335. stavka 8. ZPP, stranci mora uručiti presudu, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio, a što je razvidno iz zapisnika od 17. siječnja 2025., te tužitelju od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Radi se, dakle, o trošku učinjenom u povodu postupka i koji kao takav predstavlja potreban trošak u smislu članka 155. stavka 1. ZPP, na koji ima pravo stranka, ovdje tužitelj, koji je na ročište za objavu presude putem zamjenika svog punomoćnika pristupio i uspio u parnici. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1121/2022-2 od 12. rujna 2023., koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom odredbe članka 151. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP, valjalo je tužitelju dosuditi trošak pristupa na ročište za objavu presude prema Tbr. 9 toč. 3. Tarife u visini 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, u iznosu od 50 bodova, što iznosi 100,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV, daje iznos od 125,00 eura.

11. Dakle, tužitelju je valjalo priznati, uz već dosuđeni trošak postupka u iznosu od 1.741,14 eura, daljnji trošak postupka u iznosu od 125,00 eura.

12. Nadalje, po stavu ovog drugostupanjskog suda, neosnovano tužitelj ukazuje u žalbi da mu prvostupanjski sud neosnovano nije priznao trošak za sastav podnesaka od 22. ožujka 2023., 27. svibnja 2024. i 10. lipnja 2024.

13. Odredbom Tbr. 8. toč. 1. Tarife propisano je da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8, dok je člankom 155. stavkom 1. ZPP propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima toga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

14. Dakle, u smislu prednje citiranih odredbi, sud prema okolnostima svakog konkretnog slučaja ocjenjuje koji su troškovi postupka bili svrsishodni za vođenje parnice, a naknadu kojih troškova dosuđuje stranci koja je uspjela u sporu.

15. Tako je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu i odredbu članka 10. stavka 1. ZPP, kojom je propisano da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, pravilno prvostupanjski sud zaključio da trošak sastava navedenih podnesaka nije bio nužan i potreban za vođenje ovog parničnog postupka, iz razloga što sadržaj podnesaka od 22. ožujka 2023. i 27. svibnja 2024. ne upućuju na važne činjenice bitne za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, koje već prethodno nisu istaknute, već se tužitelj sadržajem tih podnesaka uopćeno očituje na tuženikove navode iz ranijih podnesaka, pozivom na odgovarajuću sudsku praksu, sadržaj koje, kao i iste činjenične navode, ponavlja u tim podnescima. S tim u vezi, ovdje treba istaći i da se ne ukazuje potrebitim niti trošak sastava podneska od 10. lipnja 2024. budući da se tužitelj u tom podneskom dodatno pisano očituje na način da upućuje na primjenu materijalnog prava u pogledu odluke suda o troškovima postupka, odnosno u pogledu možebitne primjene članka 193. ZPP u konkretnom slučaju. Za nadodati je i da je tužitelj sadržaj navedenih podnesaka mogao iznijeti na ročištima koja su održana u ovoj pravnoj stvari na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i za koja ročišta je tužitelju dosuđen trošak zastupanja u punom iznosu, te na navedeni način konzumirati u cijelosti načelo usmenosti, kao jedno od temeljnih načela parničnog postupka.

16. Slijedom iznijetog, valjalo je, u točki I izreke ove drugostupanjske odluke, na temelju članka 380. točaka 2. i 3. ZPP, žalbu tužitelja djelomično prihvatiti i preinačiti prvostupanjsku odluku o troškovima postupka u pobijanom dijelu i to na način da je naloženo tuženici da tužitelju, uz već dosuđen iznos troška postupka u visini od 1.741,14 eura, nadoknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 125,00 eura, odnosno sveukupni trošak postupka u iznosu od 1.866,14 eura, dok je za više zatraženi iznos zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

17. Obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom u visini od 14,29%, valjalo mu je u tom omjeru dosuditi i trošak na ime sastava žalbe, stoga je tužitelju primjenom Tbr. 10. toč. 4. Tarife priznato 17,86 eura troška žalbenog postupka, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška sastava žalbe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke.

18. U nepobijanom dijelu pod točkom I u pogledu odluke o glavnoj stvari i pod točkom II izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 24. travnja 2025.

Sutkinja

Sanja Prosenica