Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1358/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Verice Kos člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milomiru Milanoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice UF iz [adresa].c, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariju Manojloviću, odvjetniku iz Buja-Buie, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-770/2024-57 (P-896/2022) od 5. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice UF i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-770/2024- 57 (P-896/2022) od 5. prosinca 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice UF za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.803,61 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I Utvrđuje se da je tužitelj CF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] vlasnik nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška], za K. O. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište, površine 550 m2, upisane i to:

- kao Rbr. 4. Suvlasnički dio 10/100 Etažno vlasništvo (E-4) B.1.1 Prizemlje (P) D- posebni dio obojan plavom bojom, Opis: garaža sa sobom i kupaonicom ukupne etažne površine 37,68 m2, kojeg čine: 1. Garaža 33,18 m2, 2. Ostava 4,50 m2, ukupno 37,68 m2;

- kao Rbr. 8. Suvlasnički dio 7/100 Etažno vlasništvo (E-8) B.1.2. Prvi kat (P+1) H- posebni dio obojan plavom bojom, Opis: dnevni boravak sa kupaonicom i balkonom ukupne etažne površine 26,31 m2, kojeg čine: 1. Dnevni boravak 22,30 m2, 2. Kupaonica 4,01 m2, ukupno 26,31 m2, Sporedni dio na kojem se proteže vlasništvo kao pripadak dijela H je: 1. Balkon površine 7,11 m2,

- kao rbr. 12. Suvlasnički dio 7/100 etažno vlasništvo (E-12) B.1.3. Mansarda (P+1+M) H-posebni dio obojan plavom bojom, Opis: spavaće sobe sa hodnikom i unutrašnjim stepeništem ukupne etažne površine 26,06 m2, kojeg čine: 3. Hodnik 2,97 m2, 4. Spavaća soba 1 13,48 m2, 5. Spavaća soba 2 9,61 m2, ukupno 26,06 m2. II Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude zatraži i ishodi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi koja se vodi kod Općinskog suda Pazin-zemljišnoknjižni odjel [adresa] na svoje ime u cijelosti na nekretninama iz točke 1.ove presude uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene, što je tužena dužna trpjeti, sve u roku od 15 dana. III Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja opisanog pod 1. sa imena UF OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime CF OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV Utvrđuje se da je da je tužitelj CF OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] oranica, površine 84 m2, kao Rbr. 2 . suvlasnički dio 3/12.

V Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude zatraži i ishodi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi koja se vodi kod Općinskog suda Pazin-zemljišnoknjižni odjel [adresa] na svoje ime u cijelosti na nekretninama iz točke 1.ove presude uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene, što je tužena dužna trpjeti, sve u roku od 15 dana. VI Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja opisanog pod 2. sa imena UF OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime CF OIB: [osobni identifikacijski broj].

VII Tužena UF OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je nadoknaditi tužitelju BF OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 12.588,92 eura, uvećane za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, koja teče od presuđenja, pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz obvezu tužitelja da naknadi naknadu parnični trošak, kao i trošak žalbe, a podredno da se presuda ukine. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 2.803,61 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Tužitelj u ovom postupku zahtijeva da se utvrdi da je vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i da mu tuženica izda valjanu tabularnu izjavu, koju će u protivnom zamijeniti presuda, a zahtijeva i da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja sa imena UF na ime CF. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tužena stekla zemljišnoknjižno vlasništvo predmetnih nekretnina, ali da je vlasništvo stekla tek formalno, jer ga je ostvarila u ime i za račun tužitelja. Navodi da je tužitelj kupio ¼ dijela predmetne nekretnine na ime tužene, jer je austrijski državljanin pa se nije mogao upisati kao vlasnik, na kojima je izgrađena zgrada sa četiri stana, od kojih je jedan u vanknjižnom vlasništvu tužitelja, a u knjižnom vlasništvu tuženice, dok su vlasnici ostalih triju stanova austrijski državljani, da je nekretnine kupio vlastitim sredstvima te vlastitim sredstvima pribavljao građevinski i drugi materijal neophodan za gradnju, da je dogovoreno da će on upisati svoje pravo vlasništva kada se ostvare pretpostavke za nenaplatno prenošenje prava vlasništva, a da tužiteljica sada odbija izvršiti prijenos vlasništva na njegovo ime. Nadalje tvrdi da je isključivi posjednik nekretnine i da samo on raspolaže ključevima stana, te je jedini održavao i koristio predmetnu nekretninu. Smatra da je stekao pravo vlasništva temeljem odredbe čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i temeljem pravnog posla i temeljem zakona.

5. Tuženica osporava tužbeni zahtjev tvrdnjom da su ona i tužitelj živjeli u izvanbračnoj zajednici od 1995. do 2013., da su nekretnine kupljene za vrijeme trajanja te zajednice zajedničkim sredstvima te da se radi o imovini koja je zajednička.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženice, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tuženica. Pobijana presuda naime sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati, a sud prvog stupnja je otklonio sve propuste na koje je ukazano ranijom odlukom ovog drugostupanjskog suda.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku.

8. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženice koja je državljanka Republike Hrvatske, a u vrijeme upisa tuženice kao vlasnice, tužitelj, kao državljanin Republike Austrije, nije ispunjavao pretpostavke da bude upisan kao vlasnik nekretnina u Republici Hrvatskoj,

- da predmetne nekretnine danas u naravi predstavljaju upravo ono što je opisano u točki I i III izreke prvostupanjske presude (stan i okućnica-put),

- da je 3. svibnja 1997. godine u [adresa] sklopljen Ugovor o prodaji u kojem je prodavatelj bio VF iz [adresa], a kupci PF, GF, LF i tužitelj s time da prodavatelj prodaje k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] građevinsko zemljište, a kupci kupuju svaki 1/4 dijela tog zemljišta,

- da su ugovorne strane ugovorile "Kupci se obvezuju prodavatelju isplatiti cijenu za kupljene nekretnine naznačene u čl. 1. ovoga Ugovora u iznosu od 245.000. -ATS (dvjestočetrdesetpettisućaaustrijskihšilinga), od čega su prodavatelju dana 30. travnja 1997. isplatili 45.000,00-ATS i prilikom zaključenja ovog Ugovora 46.000,00-ATS, što prodavatelj potvrđuje potpisom ovog Ugovora. Kupci se obvezuju isplatiti prodavatelju ostatak cijene u roku od 15 dana po potpisu ovoga Ugovora….",

- da je prodavatelj VF izdao kupcima tabularnu izjavu za uknjižbu prava vlasništva, s time da su u čl. 8. Ugovora ugovorne strane su konstatirale "Kako je kupcima otežano stjecanje prava vlasništva nekretnina u R. Hrvatskoj, prodavatelj se obvezuje ovjeriti svoj potpis na ovome Ugovoru ili bilo kojem drugom, kojim će biti i formalno moguć prijenos vlasništva u zemljišnim knjigama, te se ujedno obvezuje do prijenosa prava vlasništva pružiti svaku pomoć prilikom ishođenja građevinske dozvole na njegovo ime za gradnju objekta na k. č. [katastarska čestica],

- da u navedenom Ugovoru o prodaji kao ugovorna strana nije navedena tuženica u svojstvu kupca,

- da iz elektroenergetske suglasnosti i iz uplatnica koje se odnose na predmetne nekretnine, proizlazi da se iste odnose na razdoblje odmah nakon sklapanja Ugovora o prodaji od 3. svibnja 1997. godine, odnosno da se odnose na razdoblje 1997. godine i da se u njima navodi ime tužitelja s naznakom za VF - prodavatelja te se odnosi za povećanje snage i raspodjele struje za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je na kupljenim nekretninama tužitelj 1998. godine vlastitim sredstvima izgradio objekte koji su predmetom ovog postupka,

- da je tužitelj pošteni graditelj,

- da i iz dokumentacije (izrade prijavnog lista) proizlazi da je prodavatelj VF vezano za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na svoje ime poduzimao radnje zbog izgradnje kuće na k. č. [katastarska čestica] i to 1998. godine, kada je već kuća izgrađena, ali to je činio na svoje ime, kako se i čl. 8. Ugovora o prodaji od 3. svibnja 1997. godine i obvezao,

- da je tužitelj i putem odvjetnika (u [adresa]) pokušavao ishoditi suglasnost za stjecanje vlasništva nekretnine u [adresa], da je podnio i tužbu protiv rješenja Ministarstva vanjskih poslova i europskih intergracija, koja je odbijena presudom Upravnog suda RH,

- da su 27. studenog 2002.u Beču prodavatelj VF, tužitelj i tuženica zaključili Sporazum o uređenju vlasničkih odnosa, na kojem je potvrđen potpis prodavatelja u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beču 27. siječnja 2003. (dalje: Sporazum) kojim su stranke utvrdile da je VF uknjižen kao samovlasnik kuće i dvorišta na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je VF Ugovorom o prodaji 3. svibnja 1997. godine prodao CF 1/4 dijela tada još građevinskog zemljišta na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], da TF, kao austrijski državljanin, nije ishodio suglasnost za stjecanje nekretnina po tom Ugovoru o prodaji zbog čega su VF i CF **.**.1997. osnovali i uknjižili založno pravo na predmetnim nekretninama u korist CF,

- da su u čl. 1.d) stranke Sporazuma utvrdile da je CF svojim sredstvima, zajedno s drugim austrijskim državljanima, izgradio stambenu zgradu na k. č. [katastarska čestica] i u toj zgradi uredio sebi u prizemlju garažu s ostavom i na prvom katu i mansardi stan, koji su u postupku etažiranja zgrade (sukladno opisanom u točki I izreke presude),

- da su u čl. 1.e) ugovorne strane utvrdile da su CF i UF, u vanbračnoj zajednici, i da su odlučili, jer CF nije dobio suglasnost za stjecanje nekretnina, da se prijepis prava vlasništva s VF upiše na [adresa]

UF jer je ona hrvatska državljanka,

- da su u čl. 2. stranke Sporazuma ugovorile da su suglasne da se taj prijenos izvrši bez naknade, a ujedno su ugovorile da se u korist CF upiše pravo doživotnog besplatnog stanovanja, te da može za svoj račun i iznajmljivati trećim osobama i određivati tko u njima može boraviti,

- da se tuženica kao vlasnica na nekretninama upisala u zemljišne knjige na temelju

Sporazuma od 27. studenog 2002.,

- da je u posjedu predmetnih nekretnina od kupnje 1997., a i danas tužitelj,

- da tužitelj i tuženica nisu imali zajedničke djece,

- da između tužitelja i tuženice nije postojala izvanbračna zajednica,

- da tuženica u postupku nije dokazala da bi ona ulagala u predmetne nekretnine.

9. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj i tuženica u vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina i izgradnje objekata nisu bili u izvanbračnoj zajednici, da je predmetne nekretnine kupio te objekte izgradio tužitelj, ali da se zbog činjenice da je austrijski državljanin nije mogao upisati kao vlasnik u zemljišne knjige, da je Sporazum na temelju kojeg se tuženica uknjižila kao vlasnica prividan i da nema učinka među ugovornim stranama, jer je sačinjen stoga da bi tužitelj, koji se kao strani državljanin nije mogao upisati kao vlasnik u zemljišnim knjigama, lakše ostvario prijenos vlasništva. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj stekao vlasništvo predmetnih nekretnina te da je ovlašten ishoditi upis stečenog prava u zemljišnim knjigama pa prihvaća tužbeni zahtjev.

10. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i sud drugog stupnja.

11. Na žalbene navode tuženice kojima osporava zaključke suda prvog stupnja o nepostojanju izvanbračne zajednice stranaka je za reći da je teret dokaza o postojanju te činjenice na tuženici, jer je ona tvrdila da je postojala izvanbračna zajednica nje i tužitelja, međutim ona tu činjenicu u postupku nije dokazala. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da samo postojanje intimne veze, zajedničko provođenje godišnjih odmora i izlasci, pa i navođenje imena tuženice na osmrtnici, a bez istovremenog postojanja životne zajednice, trajanja te zajednice duže vrijeme, najmanje tri godine kada u zajednici nije rođeno zajedničko dijete, kao kumulativnih pretpostavki, ne daje osnovu za zaključak da bi takva zajednica postojala i proizvodila pravne učinke. Neosnovano tuženica ističe i da je prividnost ugovora mana volje te razlog za pobojnost pa da su za osporavanje Sporazuma prošli rokovi. Naime, prividan ugovor nije pobojan, već u smislu odredbe čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), koji se s obzirom na vrijeme sklapanja Sporazuma ima primijeniti na odnos stranaka sukladno čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05) nema učinka među ugovornim stranama. Na žalbene navode valja reći i to da na pravne posljedice prividnog ugovora tj. između stranaka sklopljenog Sporazuma ne utječe ni činjenica da je isti proveden u zemljišnim knjigama. Svi drugi žalbeni navodi tuženice glede utvrđenja činjeničnog stanja predstavljaju njenu vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, koja u izvedenim dokazima nema podlogu.

12. U pogledu stjecanja prava vlasništva na temelju pravnoga posla mjerodavne su odredbe čl. 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje ZVDSP). Odredbom čl. 119. st. 1. ZVDSP, je propisano da se vlasništvo nekretnina stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi, na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije. Odredbom čl. 120. st. 1. ZVDSP, propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Dakle, vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla stječe se upisom u zemljišnu knjigu, a u toj situaciji je pravni posao samo pravna osnova (titulus) za stjecanje prava vlasništva, dok je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige. Prema tome, samim zaključenjem ugovora s prodavateljem tužitelj nije stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

13. Odredbom čl. 153. ZVDSP je propisano da ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta. Tužitelj je bio pošteni graditelj, jer je gradio na zemljištu prijašnjeg vlasnika VF, koja je nekretnina kasnije uknjižena na tuženicu, koja je također znala za građenje i nije zabranila gradnju niti se protivila gradnji, a niti je svojim ili zajedničkim sredstvima sa tužiteljem ulagala u predmetne nekretnine. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnina i da je temeljem čl. 130. st. 1. ZVDSP ovlašten ishoditi upis stečenog prava u zemljišnim knjigama.

14. Prema tome, neosnovano ističe tuženica žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tuženica je izgubila parnicu pa je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužna tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.

16. Valjalo je stoga kao neosnovanu odbiti žalbu tuženice i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njena žalba neosnovana.

U Velikoj Gorici 24. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat