Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj P-402/2019-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, sudac toga suda Ljiljana Košić, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja EŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Željki Horvat Šoš, odvjetnici iz Vrbovca protiv tuženika EŠD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. 103, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne, javne i neposredne rasprave dana 11. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i njegove punomoćnice, dana 24. travnja 2025. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj EŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] dosjelošću stekao pravo vlasništva na:

NEKRETNINI:

Upisanoj u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

- kč. br. [katastarska čestica], šuma Paluki od 1 jutro i 495 čhv

što mu je tuženik RŠD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. 103, dužan priznati i trpjeti da se tužitelj upiše kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.834,74 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 24. travnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 200,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj EŠ je dana 8. rujna 2017. podnio tužbu protiv tuženika EŠD radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže označenoj u izreci ove presude.

2. Tužitelj u tužbi navodi da na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], šuma Paluki od 1 jutro i 495 čhv kao vlasnik dolazi upisan tuženik RŠD po osnovi nasljedstva iza svoje pokojne majke GŠD, a koja je bila upisana kao vlasnica po osnovi nasljedstva iza svog pokojnog supruga RŠ.

3. Tužitelj u tužbi nadalje navodi da je predmetna nekretnina već oko 50 godina u njegovom samostalnom i mirnom posjedu jer mu je sada pokojni brat RŠ usmenim darovanjem ustupio istu u stvarno vlasništvo i posjed sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća obzirom da nije htio na sebi imati bilo kakvu poreznu obvezu po osnovi katastarskog prihoda. Tužitelj nadalje navodi da od tada do danas predmetnu nekretninu osnovano i savjesno smatra svojim isključivim vlasništvom jer ju je sve vrijeme samostalno posjedovao i iskorištavao u svrhu pribavljanja drva za ogrjev. Njegov pokojni brat RŠ od kako mu je usmeno darovao predmetnu nekretninu na istu nije pristupio, niti ju je na bilo koji način svojatao ili koristio pa čak niti posredno.

4. Tužitelj u tužbi navodi da se i u Katastru vodio upisan kao samostalni posjednik predmetne nekretnine i to u Posjedovnom listu broj 489 k. o. [katastarska općina], odnosno vodio se do dana podnošenja ove tužbe. Naime, dana 11. srpnja 2017. temeljem provedenog Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-865/16 u zemljišnoj knjizi, Ured za katastar Vrbovec donio je svoje Rješenje o promjeni podataka upisa za istu česticu, odnosno riješio je da se umjesto do sada upisanog tužitelja kao samostalnog posjednika ima upisati u katastarski operat tuženik kako novi posjednik. Tužitelj nadalje navodi da se radi samo o formalnim upisima, kako u gruntovnici tako i u katastru, a da je stvarno vlasničko i posjedovno stanje iste nekretnine potpuno suprotno, odnosno da je isključivo u njegovu korist kao poštenog stjecatelja otprije više od 50 godina.

5. Tužitelj dakle, tvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine pa je tužbu podnio temeljem odredaba čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/69, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP).

6. U odgovoru na tužbu tuženik RŠD se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da u konkretnom slučaju ne postoji ugovor o darovanju niti je dokazan prijenos posjeda odnosno prava vlasništva nekretnine. Nadalje je naveo da obzirom da živi u [adresa] nije bio u mogućnosti svakodnevno obilaziti nekretninu, međutim barem jednom godišnje kada se nađe u Hrvatskoj bi ju obišao ne znajući da ju tužitelj svojata.

7. U podnesku od 4. studenog 2020. tužitelj je naveo da je predmetnu nekretninu dobio darovanjem u samostalni vlasnički posjed od svojeg pokojnog brata RŠ još 1960.-ih godina kada se njegov brat trajno odselio iz [adresa], a kao tadašnjem radniku mu je svako posjedovanje nekretnina predstavljalo određenu zapreku pri priznavanju nekih socijalnih prava. Upravo na osnovi takvog usmenog darovanja je došlo do prijepisa te nekretnine u katastarskom operatu na ime i posjed tužitelja, a uz danu suglasnost sada pokojnog RŠ jer se drugačije takav prijenos u katastru nije niti mogao ishoditi.

8. Tužitelj navodi da nije sporno da o stjecanju predmetne nekretnine nije bio sačinjen nikakav pisani dokument, ali da za to postoje opravdani i razumljivi životni razlozi. Tužitelj i njegov brat su tada samo slijedili tadašnju uobičajenu životnu praksu na selu, gdje se među seljacima, vlasnicima i posjednicima nekretnina, zemljišne čestice usmeno prodavale, zamjenjivale, darivale, fizički dijelile i tako dalje, a sve u dobroj vjeri i po načelu savjesnosti i poštenja. Tek početkom 1980-ih godina došlo je do pojave sve češćeg ugovaranja u pisanom obliku.

9. Odlučujući o osnovanosti tužbenoga zahtjeva sud je izvršio uvid tužbu (list 1-2), izvadak iz zemljišne knjige (list 3), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj O-865/16 od 30. lipnja 2016. (list 4-5), rješenje Odjela za katastar Vrbovec (list 6-7), žalbu na rješenje Odjela za katastar Vrbovec (list 8), odgovor na tužbu (list 39-42), podnesak od 4. studenog 2011. (list 53- 54), rješenje o postavljanju zastupnika za zaprimanje pismena u Republici Hrvatskoj (list 64-65), povijest promjena na katastarskim česticama (list 79-80), prijepis posjedovnog lista (list 81), iskaz svjedoka GŠ (list 104), iskaz mjerničkog vještaka Željka Bešana (list 107), iskaz svjedoka JŠ (list 108) i iskaz tužitelja kao stranke (list 119).

10. Nakon ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 55/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje ZPP) ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

11. Budući da je dosjelost stjecanje prava vlasništva na temelju posjedovanja stvari, u konkretnom slučaju nekretnine, kroz zakonom određeno vrijeme da bi tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću trebao je u ovom postupku dokazati da je u posjedu predmetne nekretnine i to kao samostalni posjednik, odnosno treba dokazati da je nekretninu za koju traži utvrđenje prava vlasništva u ovom postupku posjedovao kao njezin vlasnik kroz određeno vremensko razdoblje.

12. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je nekretninu koja je predmet ovoga postupka stekao temeljem usmenog darovanja još sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća od svojeg sada pokojnog brata RŠ te da je od tada nesmetano uživa. Nakon smrti njegovog brata, obzirom da njih dvoje nisu imali pismeni trag o darovanju predmetne nekretnine, predmetnu česticu temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-308/12 naslijedila je njegova supruga GŠD, a nakon što je GŠD umrla doneseno je rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-865/16 kojim rješenjem je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo tuženika EŠD.

13. Obzirom da tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je stupio u posjed predmetne nekretnine sredinom 60-ih godina prošloga stoljeća (kada mu je brat RŠ usmenim putem darovao predmetnu nekretninu) na konkretni slučaj primjenjuju se odredbe Austrijskog Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) te odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 91/92 i 77/92, dalje ZOVO).

14. Odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

15. Pri ocjeni postojanja pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću tužitelja primjenjuju se odredbe Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ) koji se primjenjivao kao pravno pravilo temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ", broj 86/46) sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 – dalje: ZOVO).

16. Prema pravnim pravilima OGZ (sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda br. 6/60 od 4. travnja 1960.) za stjecanje prava vlasništva po osnovi dosjelosti nepokretnih stvari potrebno je trajanje posjeda od dvadeset godina, i to bez obzira je li posjed zakonit ili ne ali uz pretpostavku da je pošten (s time da se poštenje predmnijeva – čl. 328. OGZ). Nadalje, sukladno odredbi čl. 1493. OGZ vrijeme prednikova posjeda uračunava se u trajanje posjeda slijednika. Poštenim posjednikom smatra se osoba koja opravdano vjeruje da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno onaj tko ne zna ili prema okolnostima ne mora znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 326. OGZ).

17. Odredbom paragrafa 1452. OGZ propisano je da ako se zastarjelo pravo uslijed zakonitog posjeda prenosi u isto vrijeme na koga drugoga, zove se pravo dosjeđeno, a način taj stečenja zove se dosjelost.

18. Odredbom paragrafa 1460. OGZ propisano je da osoba koja steče kroz dosjelost mora doista posjedovati rečenu stvar ili pravo, a uz to posjed mora biti zakonit, pošten i istinit te treba trajati kroz cijelo vrijeme zakonom određeno.

19. U paragrafu 1461. OGZ propisano je da je zakonit i dovoljan za dosjelost svaki posjed utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost, da je ova pristojala prodavaocu. Takvi su naslovi zapis, darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena i isplata.

20. U paragrafu 1463. OGZ propisano je da posjed mora biti pošten, dok je u paragrafu 326. OGZ propisano da je pošteni posjednik onaj posjednik koji drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je stvar koju posjeduje njegova.

21. Odredbom paragrafa 32. OGZ propisano je da poštenje ili nepoštenje posjeda presuđuje sudac u slučaju pravne raspre. Propisano je i to da se u dvojbi uzima da je posjed pošten.

22. U paragrafu 1464. OGZ propisano je da posjed mora biti istinit, dok je u odredbi paragrafa 345. OGZ propisano da je neistinit onaj posjed u koji se ušlo silom, potajno s lukavstvom ili molbom. Istinit posjed je dakle onaj posjed koji nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja.

23. U paragrafu 1468. OGZ propisano je, između ostaloga, da se dosjelost nepokretne stvari koja nije uknjižena na onoga koji doista posjeduje završava poslije 30 godina.

24. Kako je 1. rujna 1980. stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima za vrijeme od 1. rujna 1980. pa nadalje primjenjuju se odredbe toga Zakona.

25. Odredbom čl. 28 stavak 2. ZOVO propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina. Nadalje, prema odredbama ZOVO posjed mora biti savjestan, a savjesnost je propisana u odredbi čl. 72 ZOVO. Savjesnost posjeda se pretpostavlja, a nesavjesnost treba dokazati (nije dovoljno samo poricanje savjesnosti posjeda).

26. U konkretnom slučaju dosjelost je započela sredinom 1960.-ih godina, kada je nekretnina upisana u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], šuma Paluki od 1 jutro i 495 čhv darovana tužitelju od strane njegovog brata RŠ.

27. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Zagreb, Odjela za katastar nekretnina Vrbovec (list 79) utvrđeno je parcela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u Posjedovni list broj 489 na ime posjednika EŠ iz [adresa] od 1976. godine.

28. Iz povijesti promjena vidljivo je da je posjed bio neprekinut od 1976. pa do 2017. kada je na temelju rješenja o nasljeđivanju parcela otpisana u Posjedovni list broj 1232 na ime vlasnika EŠD iz [adresa], a po zaprimanju žalbe EŠ na drugostupanjskom rješavanju parcela je vraćena u prvobitno stanje Posjedovnog lista 489 na ime EŠ.

29. Iz iskaza svjedoka GŠ (list 104) proizlazi da šumu koja je predmet ovoga postupka tužitelj EŠ uživa posljednjih 50 godina te je on u toj šumi bio barem 10 puta jer mu je pomagao raditi drva. Radi se o šumi koju oni zovu Paljuvi, a nalazi se iznad sela Žukovec. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da ta šuma s jedne strane međaši sa šumom CŠ, a s druge strane međaši sa šumom obitelji E. Svjedoku nije poznato je li brat tužitelja RŠ (Dragec) Mladen tu šumu darovao tužitelju, niti zna na koga šuma glasi, ali zna da EŠ u tu šumu odlazi proteklih 50 godina. Nadalje proizlazi da prilikom rušenja i obrade drveća nitko nikada nije došao na lice mjesta i osporavao tužitelju da ruši drva u toj šumi niti mu je poznato da bi bilo bilo kakvih sporova oko vlasništva i posjeda na toj nekretnini.

30. Dana 7. studenog 2024. proveden je dokaz geodetskim vještačenjem radi identifikacije nekretnine na licu mjesta od strane mjerničkog vještaka i to nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], šuma Paluki od 1 jutro i 495 čhv.

31. Iz iskaza mjerničkog vještaka Željka Bešana (list 107) proizlazi da je nekretninu koju mu je tužitelj EŠ pokazao identificirao kao kč. br. [katastarska čestica], šuma Paluki od 1 jutro i 495 čhv upisanu u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naveo je da se površina predmetne nekretnine podudara u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu. Nadalje je naveo da je čestica s jeden strane omeđena s nekretninom koja je u vlasništvu ŠŠ i nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica], do te nekretnine je nekretnina u vlasništvu obitelji E i nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica], a s druge strane međaši s nekretninom u vlasništvu obitelji CŠ iz [adresa] i nosi oznaku kč. br. [katastarska čestica].

32. Iz iskaza svjedoka JŠ (list 108) proizlazi da on zna da nekretninu koja je predmet ovog postupka već dugi niz godina i to više od 40 godina uživa tužitelj EŠ. Na koji način je tužitelj stekao tu šumu on ne zna, ali zna da ga u toj šumi viđa proteklih 40 godina. Koliko je njemu poznato nikada nije bilo sporova oko vlasništva ili posjeda na predmetnoj nekretnini, niti je ikada vidio u toj šumi nekog drugog osim EŠ da obrađuje drva i čisti šumu. Ovo mu je poznato budući je vlasnik nekretnine koja na jednom dijelu međaši sa šumom koja je predmet ovog postupka te mu je poznato stanje na terenu obzirom da često dolazi u svoju šumu.

33. Iz iskaza tužitelja kao stranke (list 119) proizlazi da nekretninu koja je predmet ovog postupka samostalno uživa još od sredine 60-ih godina prošlog stoljeća. Tu šumu njemu je darovao njegov brat RŠ usmenim darovanjem jer nije želio imati na sebi nekretnine za koje bi morao plaćati porez. Njegov brat u to vrijeme je živio i radio u Zagrebu te mu ta šuma nije bila potrebna. Kako on živi na selu i grije se na drva cijelo je vrijeme u toj šumi sjekao i obrađivao drva koja je koristio za ogrjev. Nikada nitko njega nije ometao u samostalnom i neposrednom posjedu te nekretnine već više od 50 godina, niti je itko od njega tražio da tu nekretninu preda u posjed. Kako nikada nije sačinio ugovor o darovanju nekretnine sa bratom RŠ, predmetna nekretnina je u zemljišnim knjigama ostala upisana na njegovog brata RŠ, dok je u Katastru bila upisana na njega sve dok rješenjem o nasljeđivanju iza pokojne supruge njegovog brata JŠD nije prešla na tuženika Uwe Lukat Haralda 2017. godine. Dakle, predmetna nekretnina je u Katastru bila upisana na njega od 1976. pa do 2017. te je on za nju plaćao porez jer je u to vrijeme vrijedio zakon da porez plaća onaj koji tu zemlju uživa. Dakle, niti njegov pokojni brat RŠ, niti njegova supruga JŠD, niti tuženik RŠD nikada od 1960. pa do danas nisu od njega tražili da im preda posjed te šume niti su polagali nekakva prava na tu zemlju. On je cijelo vrijeme tu šumu uživao smatrajući ju svojim isključivim vlasništvom jer je tako bilo dogovoreno s njegovim pokojnim bratom. Tužbu je podigao kako bi se mogao upisati u zemljišnim knjigama kao vlasnik.

34. Kako tužitelj nema valjanu ispravu temeljem koje bi mogao izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u ovom postupku je dokazivao da predmetnu nekretninu uživa više od 50 godina pa da ju je stekao dosjelošću.

35. Ovaj sud ne prihvaća navode tuženika da je posjed tužitelja bio nepošten kroz cijelo vrijeme posjedovanja jer te navode tuženik ni na koji način nije dokazao. Naprotiv, iz iskaza svih saslušanih svjedoka, kao i dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da je tužitelj posjedovao predmetnu nekretninu kao svoju te ga nikada nitko nije u tome smetao.

36. Sud prihvaća iskaze svjedoka GŠ i JŠ kao istinite te im poklanja svoju vjeru iz razloga što im je poznato stanje na terenu, a nisu osobno zainteresirani za ishod ovoga postupka. Svjedok GŠ iskazivao je o tome kako je kroz godine pomagao tužitelju EŠ obrađivati drva u šumi koja je predmet ovoga postupka te nikada nikoga osim tužitelja u toj šumi nije vidio. Svjedok JŠ vlasnik je nekretnine koja neposredno međaši sa nekretninom koja je predmet ovoga postupka te mu je također poznato stanje na terenu. I jedan i drugi svjedok potvrdili su tvrdnje tužitelja da tužitelj u tu šumu dolazi već više od 40 godina te su ga oni smatrali vlasnikom te šume. Svjedocima također nije poznato da bi bilo kakvih sporova oko posjeda ili vlasništva glede nekretnine koju tužitelj želi prenijeti na sebe u ovom postupku.

37. U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao i istinitost i savjesnost posjeda što tuženik svojim navodima koje je iznosio tijekom postupka nije uspio osporiti.

38. Da je tužitelj posjedovao predmetnu nekretninu na način da je izvršavao svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik iste (imao je vlasnički posjed) proizlazi iz toga što nikada nitko od tužitelja nije tražio predaju u posjed predmetne nekretnine, niti prestanak uznemiravanja vlasništva. Tužitelj je posjedovao predmetnu nekretninu pošteno, savjesno još od sredine 1960.ih godina. Da netko polaže prava na tu nekretninu tužitelj bi već za to znao. Sve do 2017. kao posjednik na predmetnim nekretninama u Uredu za katastar bio je upisan tužitelj EŠ. Stanje je promijenjeno automatizmom nakon što je u Uredu za katastar zaprimljeno rješenje o nasljeđivanju iza pokojne GŠD te je kao posjednik predmetnih nekretnina uknjižen tuženik.

39. Imajući u vidu odredbe OGZ-a dosjelošću bi vlasništvo bilo stečeno sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća obzirom da je posjedovanje započelo sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća, a u paragrafu 1468. OGZ propisan je rok od 30 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Obzirom da tužitelj nije naveo točan datum od kojega je počeo posjedovati predmetne nekretnine sredinom 60-ih godina prošloga stoljeća, ako se kao sredina uzme 1965. dosjedanje bi završilo 1995. Kada bi se kao početak dosjelosti uzela i 1976. godina kada je tužitelj EŠ upisan u Katastru kao posjednik predmetne nekretnine dosjedanje bi završilo 2006. ako se uzme rok od 30 godina za stjecanje prava vlasništva nekretnine kao što je to propisano odredbama OGZ-a. Ako se prihvati načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 6/60 od 4. travnja 1960. da je za stjecanje prava vlasništva nekretnina potrebno trajanje posjeda od 20 godina bez obzira je li posjed zakonit ili ne, uz pretpostavku da je pošten tada je dosjedanje završilo 1985., odnosno 1996., ako se kao početak dosjedanja uzima upis u Katastar 1976.

40. Ovaj sud nakon saslušanih stranaka, svjedoka, uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu te nakon obavljenog očevida na licu mjesta zaključuje kako je tužitelj bio savjestan i pošten posjednik kroz cijelo vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine.

41. Nitko od saslušanih svjedoka, a radi se o ljudima starije životne dobi koji žive u blizini predmetnih nekretnina nikada nije vidio tuženika EŠD, niti njegove pravne prednike da uživaju nekretninu koja je predmet ovoga postupka.

42. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud je uvjerenja da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini pa je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti pozivom na odredbe paragrafa 1468 OGZ i čl. 28. st. 2. ZOVO.

43. Kako je tužitelj uspio u ovom postupku dosuđen mu je i trošak postupka. Odluka o troškovima postupka u skladu je sa odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tužitelju je dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.834,74 eura (točka II. izreke), a koji trošak je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa). Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 19. srpnja 2018. i 9. prosinca 2022., svako u iznosu od 50,00 eura (Tbr 9/5 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 28. travnja 2022., 11. rujna 2023., 1. listopada 2024., 7. studenog 2024. i 11. ožujka 2025., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife) i trošak sastava podneska od 4. studenog 2020. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 8/1 Tarife). Tužitelju je nadalje priznat trošak predujma za očevid na licu mjesta u iznosu od 182,20 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, svako u iznosu od 86,27 eura.

44. Kamate na trošak parničnog postupka u skladu su s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP.

45. Tužitelj je odbijen s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 200,00 eura (točka III izreke). Tužitelju je za zastupanje na ročištima 19. srpnja 2018. i 9. prosinca 2022. dosuđen iznos od 50,00 eura (Tbr 9/5 Tarife) umjesto zatraženih 100,00 eura (Tbr 9/2 Tarife) odnosno 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife) obzirom da su navedena ročišta odgođena prije početka raspravljanja.

46. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu dana 24. travnja 2025.

Sudac

Ljiljana Košić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presuda nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun tužitelja

2. tuženiku preko zastupniku za zaprimanje pismena u RH

3. presuda nepravomoćna

4. zovi tužitelja na uplatu pristojbe na presudu u iznosu od 86,27 eura

4. vidi up. P

5. kal 15 dana