Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-361/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Amandi Snoj, kao sudu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Crnković, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd- 13606/2006-30 od 18. lipnja 2024., dana 24. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-13606/2006-30 od 18. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka za iznos od 10,02 eura.
II. Preinačava se navedeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu u pobijanom djelu pod toč. III. izreke kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka za iznos od 122,70 eura i rješava:
Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 122,77 eura u roku 8 dana.
III. Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak žalbe u iznosu od 28,85 eura, u roku 8 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalba za iznos od 2,40 eura.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem pod toč. I. utvrđeno je da je dovršena ovrha određena rješenjem o ovrsi od 28. veljače 2006. poslovni broj Ovrvd-13606/2006, dok je pod toč. II. naloženo ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 114,72 eura u roku od 15 dana, a pod točkom III. odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 148,53 eura.
2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj u odnosu na toč. III. izreke u dijelu kojim mu nije priznat trošak sastava podnesaka od 20. siječnja 2011., 22. studenog 2011., 3. lipnja 2011. i 9. svibnja 2018., zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 79/19 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) u svezi čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05 – dalje u tekstu: OZ). Predlaže rješenje preinačiti sukladno žalbi uz naknadu opredijeljeno navedenog troška žalbe.
3. Kako iz zahtjeva za naknadu troškova ovrhovoditelja od 7. rujna 2022. (list 52 – 53 spisa) proizlazi da je ovrhovoditelj u odnosu na trošak sastava podneska od 20. siječnja 2011. zatražio trošak u iznosu od 76,80 kuna, a za podnesak od 22. studenog 2011. trošak od 615,00 kuna, za sastav podneska od 3. lipnja 2011. iznos od 153,65 kuna , te za sastav podneska od 9. svibnja 2018. iznos od 156,25 kuna, što sveukupno iznosi 1.001,80 kuna odnosno 132,96 eur[1] , to se ovrhovoditelj u odnosu na točku III. izreke navedenog rješenja žali u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu ovršnog troška u tom iznosu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Pravilno prvostupanjski sud ovrhovoditelju nije priznao zatraženi trošak u iznosu od 10,20 eur (76,88 kuna) zatražen na ime sastava podneska od 20. siječnja 2011. kojim obavještava sud o uplati predujma jer je potvrdu o uplati predujma mogao dostaviti i bez tog podneska , kako je to bilo i određeno zaključkom suda od 22. prosinca 2010., pa taj trošak nije bio potreban u smislu čl. 14. st. 4. OZ.
6. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
7. Iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno da je prvostupanjski sud odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava podnesaka od 3. lipnja 2011. i 9. svibnja 2018. jer ovrhovoditelj nije dokazao da je podnio zahtjev za izdavanje potvrde nadležnom tijelu, dok je zahtjev za naknadu troška za sastav prijedloga za promjenu sredstava ovrhe od 22. studenog 2011. odbijen iz razloga što je tražbina podmirena pa je taj prijedlog bio nepotreban a zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 20. siječnja 2011. kojem obavještava sud o uplati predujma je odbijen obzirom da uz potvrdu o uplati nije bio potreban podnesak.
8. Međutim, osnovom odredbe čl. 14. st. 4. OZ i čl. 151. st. 1. OZ ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima pravo na zatraženu naknadu troška sastava dva podnesaka te troška sastava prijedloga za promjenu predmeta i sredstava ovrhe od 22. studenog 2011.
9. Naime, iz spisa je razvidno da je ovrhovoditelj podneskom od 3. lipnja 2011. (list 21 spisa) zatražio produljenje roka za postupanje po Zaključku suda od 20. svibnja 2011. kojim je isti pozvan da u roku od 30 dana dostavi točnu adresu prebivališta i boravišta ovršenika, obavijesti sud o nemogućnosti saznanja iste ili da dostavi drugi shodan prijedlog jer će se u protivnom postupak obustaviti. Kako je iz uvjerenja o prebivalištu (list 24 spisa) razvidno da je na zahtjev ovrhovoditelja, to uvjerenje izdano 2. srpnja 2011. to je ovrhovoditelj osnovano zatražio produljenje roka za dostavu tog uvjerenja, jer u roku 30 dana isto nije mogao dostaviti, budući da mu je rok za dostavu, obzirom na dan primitka Zaključka (list 20 spisa), isticao 30. lipnja 2011. Stoga je predmetni podnesak bio potreban za provedbu ovrhe pa je ovrhovoditelju temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa) i to temeljem Tbr. 11. toč. 10. i Tbr. 46. Tarife valjalo priznati trošak za sastav tog podneska, u iznosu od 20,41 eur (153,75 kuna) kako je to zahtjevom ovrhovoditelja i zatraženo.
10. Premda bi ovrhovoditelj prema izmjenama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 128/23) imao pravo naknade troškova prema Tbr. 50. u vrijednosti boda od 2,00 eura, zatraženi trošak priznaje mu se prema vrijednosti boda od 1,33 eura (10,00 kuna), kako je to i zatraženo njegovim zahtjevom.
11. Nadalje, ovrhovoditelj je podneskom od 9. svibnja 2018. (list 26 spisa) zatražio produljenje roka od 15 dana određenog Zaključkom prvostupanjskog suda od 23. travnja 2018., jer je od strane HZMO obaviješten da u zadanom roku neće biti moguće dostaviti mu potvrdu o zaposlenju / mirovini ovršenika, potrebnu radi podnošenja shodnog prijedloga za nastavak postupka. Kako je iz potvrde HZMO (list 29 spisa) razvidno da je ovrhovoditelj zahtjev za izdavanje te potvrde, podnio 11. svibnja 2018., a potvrda je izdana 26. lipnja 2018., pa ovrhovoditelj tu potvrdu očito nije mogao dostaviti sudu i staviti shodan prijedlog za nastavak postupka u zadanom roku od 15 dana, to je predmetni podnesak bio potreban za provedbu ovrhe. Stoga ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troška sastava tog podneska prema Tbr.11. toč. 10. i Tbr. 46. Tarife u iznosu od 20,74 eur (156,25 kuna), kako je i zatraženo.
12. Ovrhovoditelj ima pravo i na naknadu troška sastava prijedloga za promjenu predmeta iz sredstava ovrhe od 22. studenog 2011. (list 22 – 23 spisa), jer je isti bio potreban za provedbu ovrhe, a o kojem prijedlogu prvostupanjski sud nije niti odlučivao, iako je zaključkom od 20. svibnja 2011. (list 20 spisa)pozvao ovrhovoditelja da sudu dostavi točnu adresu prebivališta ili boravišta ovršenika ili da dostavi drugi shodan prijedlog.
13. Pogrešno prvostupanjski sud smatra nepotrebnim predmetni prijedlog iz razloga što je tražbina namirena, jer je tražbina namirena gotovo 10 godina nakon podnesenog prijedloga, a prijedlog je podnesen u cilju provedbe ovrhe i namirenja tražbine koja tada nije bila namirena. Stoga ovrhovoditelj prema Tbr. 11/1 i Tbr. 46. Tarife ima pravo naknade troška sastava tog prijedloga u iznosu od 81,62 eur/615,00 kuna, kako je i zatraženo.
14. Obzirom na navedeno ovrhovoditelj ima pravo naknade navedenih troškova u ukupnom iznosu od 122,77 eur pa je odluku o troškovima postupka u pobijanom dijelu valjalo preinačiti i temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
15. Budući je ovrhovoditelj sa žalbom uspio 92,33%, temeljem čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a i čl. 19. st. 1. OZ, isti ima pravo na trošak žalbe (prema Tbr. 13/1 Tarife i 46. Tarife) srazmjerno tom uspjehu, u iznosu od 28,85 eur (toč. III. izreke ovog rješenja), dok nema pravo na trošak žalbe za iznos od 2,40 eur (toč. IV. izreke ovog rješenja).
U Zagrebu 24. travnja 2025.
Sutkinja:
Amanda Snoj