REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-387/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Stojić, odvjetnica u Slatini, Trg svetog Josipa 1, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa SĆ, službena osoba tuženika, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/14, URBROJ: 512-25-24-2 od 16. siječnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-01/14, URBROJ: 512-25-24-2 od 16. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/23-01/2572, URBROJ: 512M2-76-23-2 od 14. prosinca 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 17. rujna 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje (kao i prvostupanjsko rješenje) smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je tijekom upravnog postupka dostavio dokumentaciju (ovjerene izjave svjedoka, kao i vlastitu izjavu) iz kojih je razvidno da je od 17. rujna 1991. do 31. prosinca 1991. bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite za područje MZ [adresa], te da je imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu OSRH. Ističe da je za vrijeme pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite sudjelovao u svim aktivnostima naoružanog odreda, kao što su čuvanje stanovništva i vitalnih objekata, stražarske dužnosti, kontroliranje prelaska nepoznatih osoba i vozila kroz ulice te izvršavanje drugih zadaća po nalogu zapovjednika – BĆ, pri čemu je imao vlastito naoružanje, pištolj 7,62 mm, a prilikom preuzimanja dužnosti zaduživao je puškomitraljez, koji je po završetku straže predavao drugom pripadniku Narodne zaštite. Predlaže da sud o navedenim okolnostima izvede dokaz saslušanjem svjedoka: GĆ iz [adresa], ŽĆ iz [adresa], NĆ iz [adresa] i OĆ iz [adresa]. Slijedom navedenoga, predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika te da sud naredi tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje, pri čemu se tužitelj (nesporno) nalazi na popisu pripadnika naoružanih odreda NZ od 1. prosinca 1991. do 30. srpnja 1992. Smatra da se aktivnosti tužitelja u predmetnom razdoblju kada se i nalazio na popisu pripadnika Narodne zaštite ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno odredbi članka 3. stavak 2. Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ br. 121/17., 98/19., 84/21. - dalje: Zakon). U odnosu na iskaze svjedoka navodi da su oprečna činjeničnom stanju koje proizlazi iz svih ostalih dokaza u spisu i službene dokumentacije, te podataka iz službene evidencije u pogledu vremena pripadnosti tužitelja naoružanim odredima Narodne zaštite.

3.1. Sud je tužitelju dostavio odgovor na tužbu na očitovanje, na koji se tužitelj nije očitovao.

4.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je 1. travnja 2025. održao raspravu u nazočnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika, kako bi strankama omogućio izjašnjavanje u smislu odredbe članka 6. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS). Na navedenoj raspravi stranke su u cijelosti ostale kod navoda tužbe, odnosno odgovora na tužbu.

4.2. Na navedenoj raspravi, primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a, sud je odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge saslušanja svjedoka: GĆ iz [adresa], ŽĆ iz [adresa], NĆ iz [adresa], OĆ iz [adresa], kao i saslušanja tužitelja u svojstvu stranke, također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, obzirom da ishod istih ne bi bio od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 49. i članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju od 17. rujna 1991. do 31. prosinca 1991., na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite pri MZ Slatina, podnio 16. listopada 2023. Područnom odsjeku za poslove obrane Virovitica.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u službenu evidenciju te je utvrđeno (uvidom u bazu „IS-PU") da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za bilo koje razdoblje, te je (nesporno) odslužio vojni rok i imao je obvezu služenja u pričuvi.

8. Nadalje, tužitelj u priloženoj izjavi kao i svjedoci KĆ i OĆ u svojim priloženim pisanim izjavama sadržajno istovjetno navode da naoružani odredi Narodne zaštite pri MZ Slatina (sv. [adresa] Č) nisu sudjelovali u oružanom otporu agresoru ili djelovali u izravnoj vezi s tim otporom.

9. Uvidom u službene evidencije prvostupanjsko je tijelo utvrdilo da je svjedok KĆ, bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite pri MZ Slatina od 17. rujna 1991. do 31. prosinca 1991., a svjedok OĆ bio je pripadnik navedenog odreda (prema službenoj evidenciji) od 25. srpnja 1991. do 30. srpnja 1991.

10. U postupku je izvršen uvid u popise pripadnika odreda Narodne zaštite te je utvrđeno da je tužitelj evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite bivšeg Ureda Slatina (na temelju dostavljenog službenog popisa od 2009. godine), od 1. prosinca 1991. do 30. srpnja 1992., što je manje od 100 dana sudjelovanja u smislu odredbe članka 3. stavak 1. toč. b Zakona, koju činjenicu je moguće osporavati.

11. Iz izjave tužitelja dane na zapisnik, KLASA: 560-01/23-01/290, URBROJ: 512M2-81-23-4 od 16. listopada 2023., sastavljenim pred Područnim odsjekom za poslove obrane Virovitica, proizlazi da je naoružanim odredima Narodne zaštite pristupio u [adresa] i [adresa] i [adresa] (sada sv. Marka Križevčanina) 17. rujna 1991. te je sudjelovao do 30. srpnja 1992., gdje je zapovjednik pogrešno upisao ime tužitelja kao " S" (u odnosu na što je zatražio ispravak od zapovjednika, sada pok., BĆ, koji ispravak nije izvršen). Tužitelj navodi da je u predmetnom razdoblju izvršavao, u smjenama, zadaće držanja položaja na punktovima u selu i oko sela, vršio kontrolu ulaska u mjesto, čuvao mjesto i dobra, pri čemu je imao vlastito naoružanje (pištolj 7,62 mm TT), dok je pri stupanju na dužnost zaduživao puškomitraljez M-7 7,9 MM i razduživao po odlasku s punkta. Istovremeno tužitelj je bio zaposlen kao automehaničar u FMT Fišer. Tužitelj i u izjavi na zapisnik ističe da borbenih djelovanja na predmetnom području nije bilo.

12. Iz iskaza saslušanih svjedoka, izvedenih istoga dana, i to na zapisnik Područnog odsjeka za poslove obrane Virovitica, KLASA: 561-01/23-01/290, URBROJ: 512M2-81-23-5 (od 16. listopada 2023.) svjedoka KĆ, odnosno svjedoka OĆ na zapisnik Područnog odsjeka za poslove obrane Virovitica, KLASA: 561-01/23-01/290, URBROJ: 512M2-81-23-5 (od 16. listopada 2023.), suglasno proizlazi da isti smatraju da je tužitelj pristupio odredima Narodne zaštite ([adresa]) 17. rujna 1991., pri čemu svjedok KĆ smatra da je sudjelovao do 30. srpnja 1992., a svjedok OĆ da je sudjelovao do 31. prosinca 1991. Oba svjedoka istovjetno tužitelju opisuju narav sudjelovanja tužitelja u predmetnom razdoblju u Domovinskom ratu.

13. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

14. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

15. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužitelja najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite (u propisanom trajanju) uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

16. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

17. Iz ukupnosti dokaza ne proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju gdje se vodi na službenom popisu kao pripadnik Narodne zaštite, a niti u razdoblju u odnosu na koje traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti navedenim odredima, bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana, odnosno sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom, kako to propisuje odredba članka 3. stavak 2. Zakona. Aktivnosti tužitelja, kao što su stražarske dužnosti, ophodnje te ostale zadaće organizacijske prirode, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom. Iz izjava svjedoka i samog tužitelja je razvidno da on nije u traženom razdoblju sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi s tim otporom. Stoga sud nije smatrao potrebni izvoditi dokaze saslušanjem (daljnjih) svjedoka.

18. Sukladno članku 9. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUP), koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene (kumulativne) pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) Zakona, odnosno pretpostavka u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

20. Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta.

21. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

22. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske.

23. Slijedom navedenoga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

24. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

U Osijeku 24. travnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženiku