Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-304/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Arsenu Stipinoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Filipu Liscu, odvjetniku u Opatiji, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-612/2024-17 od 7. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja DT i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-612/2024-17 od 7. veljače 2025. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji glasi: “te se sve ovršne radnje u tom ovršnom postupku u cijelosti obustavljaju“.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-612/2024-17 od 7. veljače 2025. pod točkom I. izreke, osim u dijelu koji glasi: „te se sve ovršne radnje u tom ovršnom postupku u cijelosti obustavljaju“ i pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 6.250,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. veljače 2025. do isplate i za isto sudi:

1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci od dana 28. 11. 2017. posl. br. Ovr-3118/2017 radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 150.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 03. svibnja 2005. do 31.12.2017. po stopi zateznih kamata od 15 % godišnje, od dana 01. 01. 2008. do 31. 07. 2015. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja je propisana Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i radi naknade troškova ovršnog postupka uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku počam od dana donošenja rješenja o ovrsi pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja je propisana Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika MT za naknadom parničnog troška u visini od 6.250,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07. veljače 2025. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku MT da tužitelju DT naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.897,33 eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude 7. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika MT za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 686,39 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci od dana 28.11.2017. posl.br.Ovr-3118/2017 radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 150.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 03. svibnja 2005. do 31.12.2017. po stopi zateznih kamata od 15 % godišnje, od dana 01.01.2008. do 31.07.2015. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja je propisana Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i radi naknade troškova ovršnog postupka uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku počam od dana donošenja rješenja o ovrsi pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja je propisana Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te sve ovršne radnje u tom ovršnom postupku u cijelosti obustavljaju."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični troška u visini od 6.250,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07. veljače 2025. do isplate po stopi od koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tuženik odbija kao neosnovanim.''

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 eur žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 686,39 eur.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-3118/2017 od 28. studenog 2017.

5.1. Prema odredbi čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17- dalje: OZ) tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Tužitelj je upućen na parnicu radi razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ, no tužbu temelji na tvrdnji da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, dakle na razlogu iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ, jer i razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ tj. da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave veže uz prigovor zastare.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tužitelj. Naime, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, izreka presude je razumljiva te se može ispitati.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku.

8. Tako je sud prvog stupnja u postupku utvrdio:

- da izjavom od 11. ožujka 2004. tužitelj potvrđuje da je od tuženika primio pozajmicu u visini od 161.232,12 kn/20.311,00 EUR po prodajnom tečaju Zagrebačke banke, a taj iznos se obvezuje vratiti do 1. srpnja 2004.,

- da je trgovačko društvo Missio d.o.o. 3. svibnja 2005. kao dužnik izdalo bjanko zadužnicu radi naplate tražbine vjerovnika MT, ovdje tuženika, od 150.000,00 kn sa zateznom kamatom od 3. svibnja 2005., a radi naplate tražbine po toj bjanko zadužnici je jamčio kao jamac platac DT, ovdje tužitelj, na način da je suglasan da se radi naplate tražbine zaplijene svi njegovi računi kod svih subjekata platnog prometa te je na zadužnici ovjeren potpis dužnika i jamca platca od javnog bilježnika Anđelke Smojver Bašić 3. svibnja 2005.,

- da je tuženik kao vjerovnik predmetnu bjanko zadužnicu podnio na naplatu Hypo Alpe Adria banci te je 21. ožujka 2007. izvršena djelomična naplata u iznosu od 7.706,07 kn,

- da je tuženik kao vjerovnik 19. rujna 2011. podnio tužbu pod poslovnim brojem P- 3556/2011 protiv tuženika-dužnika DT i NT radi utvrđenja prava vlasništva u ½ dijela nekretnine i to stana u [adresa] na adresi [adresa],

- da je taj postupak okončan donošenjem presude 17. ožujka 2014. kojom je utvrđeno da je DT suvlasnik u ½ dijela nekretnine - stana u [adresa] koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] , a presuda je postala pravomoćna 25. ožujka 2015.,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj 28. travnja 2015. podnio protiv ovršenika, ovdje tužitelja, prijedlog za ovrhu radi naplate tražbine od 142.293,93 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. svibnja 2005. do isplate na temelju bjanko zadužnice od 3. svibnja 2005. kao ovršne isprave ovrhom na pokretninama ovršenika te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-4080/2015 od 8. lipnja 2015. kojim je određena predložena ovrha, a to rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno i ovršno, jer je žalba ovršenika odbačena kao nedopuštena rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr 320/2019 od 8. travnja 2021.,

- da je rješenjem poslovni broj Ovr-4080/2015 od 21. studenog 2016. ovrha u tome predmetu obustavljena, no rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr- 94/2018 od 21. veljače 2018. to rješenje je ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupka odnosno nastavak ovrhe,

- da je ovrha u tome predmetu nastavljena pod novim poslovnim brojem Ovr- 2548/2018. te je rješenjem od 13. svibnja 2020. utvrđeno da je ovrhovoditeljeva tražbina djelomično namirena za iznos od 1.000,00 kn i to prebijanjem s ovršenikovom tražbinom za isplatu kupovine za dio troška određenog rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr- 4080/2015 od 08. lipnja 2015., dok je u preostalom dijelu tražbina ovrhovoditelja nenamirena, pod točkom III izreke rješenja utvrđeno je da je ovrha u ovoj pravnoj stvari dovršena,

- da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, u tome predmetu podnio prijedlog za promjenu predmeta ovrhe, koji je prihvaćen rješenjem suda (poslovni broj Ovr-185/2021 od 10. veljače 2021.), a postupak je u tijeku,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj 25. travnja 2017. na temelju bjanko zadužnice od 3. svibnja 2005. radi naplate tražbine od 150.000,00 kn sa zateznim kamatama od 3. svibnja 2005. do isplate protiv ovršenika, ovdje tužitelja, podnio prijedlog za ovrhu ovrhom na nekretninama ovršenika te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 3118/2017 od 28. studenog 2017. protiv kojeg je ovršenik podnio žalbu te je rješenjem upućen na pokretan je parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona,

- da je postupak ovrhe u predmetu poslovni broj Ovr-3118/2017 obustavljen rješenjem od 3. ožujka 2022. te su ukinute provedene ovršne radnje, a u korist ovrhovoditelja je uknjiženo založno pravo na nekretninama ovršenika.

9. Ovako utvrđeno činjenično stanje tužitelj, iako ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne spori žalbom.

10. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je na predmetnoj bjanko zadužnici od 3. svibnja 2005. samo ovjeren potpis DT kod javnog bilježnika, a da ista nije solemnizirana te da je za odluku o prigovoru zastare mjerodavna odredba čl. 225. ZOO, prema kojoj se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, ali da je zastara prekinuta radnjama vjerovnika, sukladno odredbi čl. 241. ZOO pa da u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu pod brojem Ovr-3118/2017 potraživanje tuženika nije bilo u zastari.

11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tražbina temeljena na bjanko zadužnici na kojoj je samo ovjeren potpis dužnika zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina. Međutim, neosnovan je zaključak da u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetu Ovr-3118/2017. tražbina nije zastarjela, jer da je zastara prekinuta.

12. Odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12.1. Prema čl. 245. st. 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

13. Tražbina od 150.000,00 kn temeljena na bjanko zadužnici čije namirenje je tuženik kao ovrhovoditelj zahtijevao u predmetu poslovni broj Ovr-3118/2017 prijedlogom za ovrhu podnesenim 25. travnja 2017. dospjela je 3. svibnja 2005. pa od tada teče rok od 5 godina za zastaru potraživanja. Tuženik kao vjerovnik predmetnu bjanko zadužnicu je podnio na naplatu Hypo Alpe Adria banci te je 21. ožujka 2007. izvršena djelomična naplata u iznosu od 7.706,07 kn, a time je zastara prekinuta te je počela iznova teći. Radi naplate tražbine iz zadužnice ovrhovoditelj, ovdje tuženik, je 28. travnja 2015. protiv ovršenika, ovdje tužitelja, podnio prijedlog za ovrhu ovrhom na pokretninama ovršenika te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-4080/2015 od 8. lipnja 2015. kojim je određena predložena ovrha, a u tome postupku je tražbina djelomično namirena za iznos od 1.000,00 kn prema rješenju suda od 13. svibnja 2020. Podnošenjem prijedloga za ovrhu 28. travnja 2015. u predmetu poslovni broj Ovr- 4080/2015 zastara nije prekinuta, jer je do tada već protekao rok zastare od 5 godina, dakle, tražbina je već zastarjela. Naime, podnošenjem tužbe 19. rujna 2011. u predmetu poslovni broj P-3556/2011 koju je tuženik kao vjerovnik podnio protiv ovdje tužitelja DT i NT radi utvrđenja prava vlasništva na ½ dijela stana u [adresa] na adresi [adresa], nije došlo do prekida zastare, jer ta tužba nije podnesena radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Osim toga valja ukazati i to da tuženik nakon pravomoćnosti presude u predmetu poslovni broj P- 3556/2011 (presuda je postala pravomoćna 25. ožujka 2015.) nije podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika, već je 28. travnja 2015. podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama ovršenika, ovdje tužitelja, dok je prijedlog za ovrhu na nekretnini koja je bila predmetom tužbenog zahtjeva u spisu poslovni broj P-3556/2011 podnio tek dvije godine kasnije, 25. travnja 2017. u predmetu poslovni broj Ovr-3118/2017, u kojem je po žalbi ovršenik upućen u ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

14. Prema tome, u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetu poslovni broj Ovr-3118/2017 već je protekao zastarni rok od 5 godina propisan čl. 225. ZOO, slijedom čega je ovrha u tome predmetu nedopuštena.

15. Valjalo je stoga uvažiti žalbu tužitelja te na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom II.1.

16. Međutim, neosnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim zahtijeva da se sve ovršne radnje u ovršnom predmetu poslovni broj Ovr- 3118/2017 u cijelosti obustave. Naime, prema odredbi čl. 55. st. 6. OZ o zahtjevu ovršenika da se ukinu provedene radnje i obustavi ovrha odlučit će ovršni sud, a o tome se ne odlučuje u parničnom postupku. Slijedom toga, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja u tome dijelu odbio kao neosnovan.

16.1. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao i izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I.

17. Kako je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, valja u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka. Kao osnovica za obračun troškova postupka uzeta je vrijednost predmeta spora od 150.000,00 kn, što sada odgovara iznosu od 19.908,42 eur.

17.1. Tužitelj u sporu nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove izazvane vođenjem parnice.

17.2. Kao opravdan trošak tužitelju pripada trošak zastupanja po punomoćniku i to 250 bodova za sastav tužbe, po Tbr. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: Tarifa), 125 bodova za zastupanje na ročištu od 18. veljače 2021. (po Tbr. 9. t. 2. Tarife), po 250 bodova za zastupanje na ročištima od 5. svibnja 2022., 8. srpnja 2022., 13. rujna 2022., 21. listopada 2022., 6. studenog 2024. i 18. prosinca 2024. (svako po Tbr. 9. t. 1. Tarife), 250 bodova za sastav podneska od 21. siječnja 2021. (po Tbr. 8. t. 1. Tarife), 125 bodova za sastav žalbe od 9. svibnja 2024. protiv rješenja (po Tbr. 10. t. 4. Tarife) i 312,50 bodova za sastavljanje žalbe od 24. studenog 2022. protiv presude (po Tbr. 10. t. 1. Tarife), što sve uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25 % iznosi 6.406,25 eur. Kao opravdan trošak postupka tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 245,54 eur (plaćeno 25. studenog 2022.) i na žalbu u iznosu od 245,54 eur (plaćeno na raniju žalbu 25. studenog 2022.). Prema tome, na ime opravdanih troškova postupka tužitelju pripada ukupno 6.897,33 eur pa je valjalo naložiti tuženiku da taj trošak tužitelju naknadi sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude 7. veljače 2025. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), kako je to odlučeno pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude.

17.3. Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka je neosnovan, jer je uspio u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu pa je isti valjalo odbiti.

18. Odluka pod točkom IV. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer taj trošak nije bio potreban.

19. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknado parničnog troška prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 24. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat