REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-496/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja Daruvarska vinogradarska zadruga Daruvar, Josipa Jelačića 3, OIB 98234541818, kojeg zastupa punomoćnica Zvjezdana Drašner, odvjetnica u Daruvaru, protiv tuženika HORTA d.o.o. Daruvar, Josipa Jelačića 3, OIB 70423492965, kojeg zastupa punomoćnik Elvir Purić, odvjetnik u Daruvaru, radi isplate iznosa od 3.185,34 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-84/2024-10 od 19. prosinca 2024., 24. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-84/2024-10 od 19. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je presudom i rješenjem odlučio:
„I Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po javnom bilježniku Nataši Jelić-Veršić iz Križevaca poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-553/2023., sudski predmet: Ovrv-6110/2023. od 6. veljače 2024. kojim se nalaže tuženiku HORTA d.o.o. Daruvar, Josipa Jelačića 3, OIB: 70423492965, da tužitelju Daruvarskoj vinogradarskoj zadruzi Daruvar, Josipa Jelačića 3, OIB: 98234541818, na temelju vjerodostojne isprave namiri iznos od 2.123,56 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate na u izreci pojedinačno navedene iznose glavnice a sve u roku od osam dana, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. II Svaka stranka snosi svoje troškove i
r i j e š i o j e
I Tužba se smatra povučenom protiv tuženika za iznos dijela utužene glavnice u visini od 1.061,78 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. lipnja 2023. pa do isplate te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po javnom bilježniku Nataši Jelić-Veršić iz Križevaca poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-553/2023., sudski predmet: Ovrv-6110/2023. od 6. veljače 2024.“
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu osporavajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Ističe da tuženik u prigovoru priznaje da postoji dugovanje prema tužitelju, no, ističe da je to dugovanje trebalo biti riješeno prijebojem s pologom, što je tužitelj i priznao kada je povukao dio tužbenog zahtjeva. Nakon izvršenog prijeboja ostalo je dugovanje kako je to navedeno u podnesku.
Ujedno, kako je očito da je zastupnik po zakonu tuženika u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu bila MM, a prokurist istog (i danas) KM koji je ujedno i osnivač tuženika (što je evidentno iz uvida u sudski registar), to je očito da se navodi sa zapisnika od 24. kolovoza 2023. odnose upravo na tuženika i potvrđuju dugovanje istog prema tužitelju, kao i činjenicu da je tužitelj u više navrata pokušavao isto riješiti s tuženikom ali bez uspjeha.
Između ostalog smatra da sud u prvom redu pogrešno odnosno nepotpuno utvrđuje činjenično stanje.
Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti ili podredno je ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ni počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju tuženik ističe u žalbi. Presuda nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju isprava u spisu.
7. Uvodno se ukazuje na to da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti iz čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda ili rješenje kojem se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovog Zakona. Predmetnu odluku nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što žalitelj izrijekom čini u predmetnoj žalbi.
Stoga žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu ispitani.
8. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik izdao je rješenje o ovrsi 2024. godine radi namirenja potraživanja tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.185,34 EUR na temelju računa iz Ugovora o zakupu a za neplaćenu zakupninu.
Tuženik je u zakonskom roku uložio prigovor u kojem navodi da tužitelj svoj prijedlog temelji na vjerodostojnim ispravama-računima koji računi nisu vjerodostojna isprava jer je plaćanje po istima izvršeno odnosno tužitelj raspolaže sa novčanim sredstvima uplaćenim po tuženiku odnosno njegovom pravnom predniku upravo radi osiguranja naplate zakupnine.
U nastavku postupka tužitelj navodi da je u pogledu potraživanja temeljem računa br. 29-1-1 izvršen prijeboj s pologom tuženika, pa stoga tužitelj povlači tužbu za dio utužene glavnice u visini iznosa od 1.061,78 EUR po tom računu. Tužitelj je ostao kod sniženog tužbenog zahtjeva za isplatu utuženog iznosa u visini od 2.123,56 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom jer se radi o dospjelom potraživanju temeljem računa koji su dospjeli na naplatu tijekom 2023. godine zbog neplaćanja zakupnine poslovnog prostora.
Tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti jer je prednik tuženika tužitelju temeljem Ugovora o zakupu kao zakupnik još 23. svibnja 2007. platio cjelokupno potraživanje koje je sada utuženo a platio ga je pologom radi osiguranja naplate navedenog Ugovora o zakupu zaključenog između sada tužitelja kao zakupodavca i prednika tuženika HORTA d.o.o. Daruvar kao zakupnika koji je ovaj iznos pologa prenio na sada tuženika kao pravnog slijednika pa je tužitelj samo trebao pravilno knjižiti u svojim poslovnim knjigama, navedeni polog, te izvršiti prijeboj, a što sve do sada nije učinio i slijedom čega je njegov tužbeni zahtjev neosnovan.
9. Suprotno odlučnim žalbenim razlozima pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako tužitelj nije obrazložio svoj tužbeni zahtjev već je povukao dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.061,78 EUR navodeći da je to potraživanje prebio s tuženikom, te ostao kod sniženog tužbenog zahtjeva to je sud odbio takav tužbeni zahtjev kao neosnovan. To stoga jer iz uvida u sadržaj priložene dokumentacije ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtijeva.
Pored toga, tužitelj nije dostavio sudu u svrhu dokaza niti predložio na uvid niti osnovni ugovor zaključen između tužitelja i tuženika ili eventualno prednika tuženika, a niti je dostavio sudu na uvid u svrhu dokaza Aneks ugovora od 1. lipnja 2019. na koji Aneks se poziva tužitelj u utuženim računima.
Suprotno odlučnim žalbenim razlozima pravilno prvostupanjski sud zaključuje da iz tako provedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi o kakvom se poslovnom odnosu radi između stranaka.
Pored toga, tužitelj predloženim dokazima ničim ne dokazuje da li je potraživanje tužitelja osnovano obzirom na navode prigovora tuženika kojima se to potraživanje osporava, a na koje se tužitelj nije očitovao niti obrazložio kako svoj prvobitni tužbeni zahtjev tako niti sniženi tužbeni zahtjev slijedom čega je sud temeljem čl. 221.a ZPP-a presudio kao u izreci jer je teret dokaza o osnovanosti tužbenog zahtjeva na tužitelju, a ne na tuženiku.
Pri tome se naglašava da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika a koji sudu moraju pružiti osnove za utvrđenja s takvim stupnjem izvjesnosti koji ne ostavlja ni najmanje dvojbe za suprotan zaključak.
Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrdio, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio te koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.
10. Pobijajući odluku o troškovima postupka žalitelj nije ukazao određeno na razloge nepravilnosti ove odluke, a ovaj sud utvrđuje da je odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita
Zato je žalba odbijena i pobijana presuda potvrđena temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 24. travnja 2025.
Sudac
Mario Vukelić
