Poslovni broj: Us I-2528/2023-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ad.1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građevinsko - upravni odjel, Dubrovnik, Dropčeva 1, OIB: 43539267895, ad. 2) PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 3) CO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 4.) LO iz P, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad. 5) UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelji od ad. 2) do ad. 5) zastupani po opunomoćeniku Ognjenu Dabeliću, odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 22, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ad. 1) Dubrovačke Biskupije Župe sv. Vlaha, Babino Polje, Babino Polje 0, OIB: 18215851466, i ad.2) Općine Mljet, [adresa], OIB: 15619832320, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene 28. ožujka 2025., a objavljene 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, ad. 2) PO, ad. 3) CO, ad. 4.) LO i ad. 5) UO kojim traže poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, KLASA: UP/II-942- 01/21-01/327, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 10. kolovoza 2023., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ad. 2) PO, ad. 3) CO, ad. 4.) LO i ad. 5) UO za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21- 01/327, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 10. kolovoza 2023., odbijene su žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, Župe sv. Vlaha – Babino polje, UO, te PO i dr. izjavljene protiv rješenja Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko – pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20-01/168, URBROJ: 2117/1-11/9-21-26 od 30. kolovoza 2021., kao neosnovane.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko – pravne poslove, KLASA: UP/I-943- 01/20-01/168, URBROJ: 2117/1-11/9-21-26 od 30. kolovoza 2021., u točci 1. izreke riješeno je da se Župi Sv. Vlaha - Babino polje, Mljet, za 18400/18676 suvlasničkih dijelova, daje u vlasništvo i posjed, čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio odgovara dijelu nekretninama preglednoj skici šrafirano sivom bojom i brojčanom oznakom 1., u površini od 11800 m[2] i šrafirano zelenom bojom i brojčanom oznakom 3., u površini od 6600 m[2] , izrađenoj po vještaku Stjepanu Grmoljez, dipl. ing. geod. iz Ureda ovlaštenog inženjera geodezije iz Dubrovnika, Dr. A. Starčevića 27, izrađenoj u studenom 2020., koja je sastavni dio ovog rješenja. Točkom 2. izreke riješeno je da će nakon pravomoćnosti ovog rješenja, Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Dubrovniku, izvršiti promjenu zemljišnoknjižnog stanja u skladu s točkom 1. izreke ovog rješenja po službenoj dužnosti, brišući do sada uknjiženu Republiku Hrvatsku.

Točkom 3. izreke utvrđuje se da je Župa Sv. Vlaha - Babino polje, Mljet, za 276/18676 ovlaštenica naknade za dio čest. zem. [katastarska čestica]. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi dio državne ceste DC 120, u površini od 276 m[2] (u preglednoj skici šrafirano crvenom bojom i brojčanom oznakom 2.), koja se ne može vratiti naturalno, te će se za istu odrediti naknada na temelju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima (Nar. nov., Međunarodni ugovori br. 18/98). Točkom 4. izreke riješeno je da je obveznik naknade iz toč. 1. i 3. izreke ovog rješenja Republika Hrvatska.

Točkom 5. izreke riješeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

3. Protiv osporavanog rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građevinsko - upravnom odjelu, Dubrovnik, ovdje tužitelj ad. 1) je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi upravnog postupka, u bitnom navodeći da je pobijanim rješenjem odbijena žalba Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Klasa: Služba za imovinskopravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20-01/168, Urbroj: 2117/1-11/9-1-26, od 30. kolovoza 2021. godine kojim se [adresa] daje u vlasništvo i posjed za 18400/18676 suvlasničkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano jer da nekretnina zemljišnoknjižnih oznaka čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] bivšim vlasnicima nije oduzeta temeljem propisa iz čl. 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (N.N. br. 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02.); da je ta nekretnina bila predmetom presude Sreskog suda u Stonu, posl. br. Agr. 713/6/31 od 16. veljače 1938. godine kojom je razriješen kmetski odnos postojeći između težaka ZO žene RO i [adresa] u [adresa] te da joj je i dosuđena u vlasnost. Da je iz povijesnog slijeda upisa razvidno da je taj upis proveden i u katastarskom operatu koju činjenicu navodi i prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja. Dakle, da unatoč činjenici što je ta nekretnina navedena u Odluci Oblasne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj: 631-I-Agk 88 od 28. kolovoza 1948., da ona ne može biti predmet postupka naknade oduzete imovine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (N.N. br. 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) jer da je već od ranije prenesena u vlasništvo težaka temeljem ranijih odluka i propisa. Stoga da je pogrešan zaključak drugostupanjskog tijela da u spisu nema dokumentacije na temelju koje bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da ne postoji pravna osnova na temelju koje bi se moglo utvrditi da su ispunjene zakonske pretpostavke prema kojima nije moguć naturalni povrat nekretnine koja je predmet postupka, niti bilo koji drugi oblik naknade. Da je protivno zaključku drugostupanjskog tijela, neovisno o činjenici da u Odluci Agrarne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 28. kolovoza 1948. nije navedena čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], iz drugih isprava priloženih u spisu razvidno da je ta nekretnina bila predmetom agrarne reforme prema ranijim propisima, te da je temeljem tih propisa i bila u posjedu drugih osoba, a samo očitom omaškom da nije uvrštena u Odluku iz 1948. godine. Slijedom navedenog tužitelj ad. 1) predlaže da sud poništi osporavani akt i presudom sam riješi upravnu stvar na način da zahtjev za naknadu oduzete imovine odbije kao neosnovan, a podredno da poništi pobijani akt i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Predmetna tužba je zaprimljena kod ovog suda 16. listopada 2023. te je zavedena pod poslovnim brojem Us I-12528/2023 (list 1 spisa).

4. Tužitelji PO iz [adresa], CO iz [adresa], LO iz [adresa] i UO iz [adresa], ovdje tužitelji od ad. 2) do ad. 5) također su podnijeli tužbu protiv istog tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, radi poništenja istog osporavanog rješenja KLASA: UP/II-942-01/21-01/327, URBROJ: 514-04-02-01-

01/07-23-02 od 10. kolovoza 2023., zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelji od ad. 2) do ad. 5) u svojoj tužbi navode da je iz isprava priloženih spisu razvidno kako je presudom Agr. II. 713/6/31 od 16.studenog 1938.g. predmetna nekretnina dosuđena u vlasnost ŽO ženi ŠO, pok. babi tužitelja ad. 2) do ad. 4) te da je iz iste presude razvidno kako je pravni prednik Dubrovačke Biskupije primio naknadu za predmetnu nekretninu. Da je pravni prednik tužitelja 439/18539 dijela prava vlasništva otuđio u korist pravnog prednika tužitelja HO iz [adresa], ovdje tužitelja ad. 5). Da je upravo iz navedenog razloga, budući je temelj stjecanja presuda iz 1938.g. te da ista predstavlja i titulus i modus stjecanja prava vlasništva, Republika Hrvatska priznala pravo vlasništva tužiteljima. Dakle, da sva ostala utvrđenja iz pobijanog rješenja o “pravnoj sudbini” nekretnine koja je od 1938.g. nadalje i u vlasništvu i posjedu tužitelja, nisu ni od kakovog pravnog značaja za razrješenje predmetne upravne stvari, jer da nikome tko je primio naknadu po agrarnoj presudi iz 1930. - ih godina prošlog stoljeća pa makar to bila i Dubrovačka Biskupija ne pripada, niti zakonsko, niti moralno pravo na povrat. Slijedom navedenog, tužitelji su predložili da sud usvoji tužbu te donese presudu kojom će poništiti rješenje tuženika Klasa: UP/II-942-01/21-01/327, Ur.broj:

514-04-02-01-01/07-23-2 od 10. kolovoza 2023. Predmetna tužba je zaprimljena kod ovog suda 26. listopada 2023. te je zavedena pod poslovnim brojem Us I-2631/2023 (list 19 spisa).

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj UsI-2528/2023-4 od 09. siječnja 2024. spojeni su spisi ovog suda poslovni broj Us I-2528/23 i Us I-2631/23 na način da spis poslovnog broja Us I-2631/23 pripaja spisu poslovni broj Us I-2528/23 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja (list 17 spisa).

6. Tuženik je ovom Sudu dostavio odgovor na tužbu 14. veljače 2024. zajedno uz spis tuženog tijela te je u cijelosti ustrajao u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja (list 40 spisa).

7. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Us I-2528/2023-12 od 16. rujna 2024. pozvane zainteresirane osobe ad. 1) [adresa] i ad. 2) Općina Mljet, da sudjeluju u ovom upravnom sporu te su im dostavljene tužbe tužitelja od ad. 1) do ad. 5) i odgovor na tužbu tuženika na očitovanje (list 46 spisa).

8. Zainteresirane osobe ad. 1) i ad. 2) nisu se očitovale na navode tužbe tužitelja ad. 1) i ad. 2) do ad. 5), te nisu dostavile svoj odgovor na tužbu.

9. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 28. ožujka 2025. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja ad. 1), tuženika i zainteresiranih osoba ad. 1) i ad. 2), zamjenica opunomoćenika tužitelja od ad. 2) do ad. 5) u cijelosti je ustrajala u navodima tužbe te je zatražila naknadu troškova zastupanja tužitelja.

10. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje.

11. Tužba tužitelja od ad. 1) do ad. 5) nije osnovana.

12. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, KLASA: UP/II-942-01/21-01/327, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 10. kolovoza 2023.

13. Među strankama je sporno jesu li osporavanim rješenjem tuženika pravilno odbijene žalbe žalitelja, ovdje tužitelja, od ad. 1) do ad. 5).

14. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Klasa: Služba za imovinskopravne poslove, KLASA: UP/I- 943-01/20-01/168, Urbroj: 2117/1-11/9-1-26 od 30. kolovoza 2021. riješeno da se [adresa], ovdje zainteresiranoj osobi ad. 1), daje u vlasništvo i posjed za 18400/18676 suvlasničkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

15. Među strankama je sporno postoje li zapreke za naturalni povrat predmetne nekretnine propisane odredbom čl. 52. Zakona o naknadi.

16. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja od ad. 1) do ad. 5), činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

17. Odredbom čl. 1. stavkom 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019, dalje Zakon o naknadi) propisano je da se ovim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu.

Stavkom 5., istog članka, propisano je da se prijašnjim vlasnikom u smislu ovoga Zakona smatraju fizičke i pravne osobe kojima je imovina oduzeta na temelju propisa iz članka 2. ovoga Zakona te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona, odnosno njihovi nasljednici i pravni slijednici.

18. U članku 2. stavku 1. Zakona o naknadi taksativno su navedeni propisi na temelju kojih je oduzimana imovina na prijašnjim vlasnicima, u kojim slučajevima se utvrđuje pravo na naknadu prijašnjim vlasnicima za imovinu oduzetu na teritoriju Republike Hrvatske.

19. Odredbom čl. 3. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima što su ih izdala vojna ili civilna tijela od 15. svibnja 1945. godine do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. ovoga Zakona, kao i na naknadu imovine oduzete bez pravnoga osnova ili bez propisa.

20. Prema članku 52. stavku 1. Zakona o naknadi, prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjane pravne osnove treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje vlasništva predana u posjed, ako istim Zakonom nije drukčije propisano.

21. Iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela razvidno i je kao nesporno utvrđeno:

- da je osporavano rješenje doneseno u ponovljenom postupku, u izvršenju presude Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Usž-3435/17-2 od 13. rujna 2018., kojom je u povodu žalbe Župe Sv. Vlaha Babino Polje, ovdje zainteresirane osobe ad. 1), poništena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsInoi-38/16-12 od 3. svibnja 2017. i rješenje drugostupanjskog tijela, KLASA: UP/11-942-01/13-01/390, URBROJ: 514-04/01-16-02 od 11. veljače 2016., te je predmet vraćen drugostupanjskom tijelu na ponovni postupak;

- da je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsInoi-38/16-12 od 3. svibnja 2017. bio odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (Župe sv. Vlaha [adresa]) radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/13-01/390, Urbroj: 514-04/01-16-02 od 11. veljače 2016., kojim rješenjem je odbijena žalba izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP/I-943-01/97-01/1891, Urbroj: 2117-04/3-13-53 od 26. ožujka 2013., a kojim rješenjem je:

pod točkom 1. utvrđeno kako je tužitelj (Župa sv. Vlaha Babino Polje) u cijelosti ovlaštenik naknade za čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ukupne površine 18978 m[2] ., pod točkom 2. određeno kako se nekretnina iz točke 1. ne može naturalno

vratiti, kao i da će se za istu odrediti zamjenska nekretnina ili naknada na temelju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima

(„Narodne novine-Međunarodni ugovori, broj 18/98).,

pod točkom 3. riješeno kako svaka stranka snosi svoje troškove, pod točkom 4. kako će se o preostalim nekretninama 1692/22, 679/1, 678/3, 1620, 979, 1788, 2079 i 959, sve K. O. [katastarska općina] odlučiti naknadno donošenjem prvostupanjskog rješenja;

- da je u presudi Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž-3435/17-2 od 13. rujna 2018., kojom je poništena naprijed presuda citirana Upravnog suda u Splitu, između ostalog, navedeno:

" Dokazi u spisu ne upućuju na zaključak da je UO, kao treća osoba, na temelju valjanog pravnog posla stekao neko stvarno pravo na čest. zem. [katastarska čestica] do stupanja na snagu Zakona o naknadi, odnosno do 1. siječnja 1997. godine, zbog čega ovaj Sud ocjenjuje da nije bilo mjesta primjeni članka 52. Zakona o naknadi. Presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Dubrovniku od 31. siječnja 2007., donesena u povodu tužbe UO iz 2005. godine, je znatno kasnijeg datuma od dana stupanja na snagu Zakona o naknadi i na njoj se ne može temeljiti zaključak o odlučnoj činjenici, a to je, je li treća osoba do stupanja na snagu Zakona o naknadi na temelju valjane pravne osnove stekla stvarno pravo na spornoj nekretnini. Stoga je u nastavku postupka, radi donošenja zakonite odluke, potrebno nadopuniti postupak u pogledu činjenice postoji li valjana pravna osnova na temelju koje je UO, odnosno njegov prednik stekao posjed predmetne nekretnine i je li ta osnova nastala prije stupanja na snagu Zakona o naknadi."

- da je drugostupanjsko tijelo u skladu s uputama danim u navedenoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 13. rujna 2018. donijelo rješenje KLASA: UP/II-942-01/19-01/7, URBROJ: 514-05-02-01-02-19-02 od 15. ožujka 2019. kojim je poništilo prvostupanjsko djelomično rješenje KLASA: UP/I-943-01/97-01/1891, URBROJ: 2117-04/3-13-53 od 26. ožujka 2013. i predmet vratilo prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz uputu prvostupanjskom tijelu da je presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Dubrovniku od 31. siječnja 2007., donesena u povodu tužbe UO iz 2005., a koja je znatno kasnijeg datuma od dana stupanja na snagu Zakona o naknadi i na njoj se ne može temeljiti zaključak o odlučnoj činjenici, a to je je li treća osoba do stupanja na snagu Zakona o naknadi na temelju valjane pravne osnove nastala prije stupanja na snagu Zakona o naknadi. Da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske utvrdio da u postupku nije odlučeno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te da se ne može sa sigurnošću utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 52. Zakona o naknadi, a ni oblik naknade koji pripada žalitelju;

- da je drugostupanjsko tijelo u svom rješenju KLASA: UP/II-942-01/19-01/7, URBROJ: 514-05-02-01-02-19-02 od 15. ožujka 2019. koje je doneseno u izvršenju citirane presude Visokog upravnog suda od 13. rujna 2018., prvostupanjskom tijelu dalo uputu da u ponovljenom postupku sasluša UO i naloži mu da u spis dostavi odgovarajuću dokumentaciju (povijest posjedovanja, rješenje o dodjeli u vlasništvo u agrarnoj reformi i kolonizaciji, odluku suda ili drugog nadležnog tijela i slično), a nakon što upotpuni postupak da prvostupanjsko tijelo na podlozi utvrđenog činjeničnog stanja odluči o osnovanosti zahtjeva za naturalni povrat tog dijela oduzetog zemljišta, odnosno u slučaju nemogućnosti naturalnog povrata da odredi drugi oblik naknade sukladno odredbama Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 18/98.

22. Nadalje je razvidno i kao nesporno utvrđeno da je prvostupanjsko upravno tijelo u ponovljenom postupku postupilo po pravnom shvaćanju i uputama sadržanim u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3435/17-2 od 13. rujna 2018., a potom i u rješenju KLASA: UP/II-942-01/19-01/7, URBROJ: 514-05- 02-01-02-19-02 od 15. ožujka 2019. te je kao nesporno utvrđeno:

- da je u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim upravnim tijelom održana usmena i javna rasprava 2. srpnja 2020., na kojoj su sudjelovali opunomoćenik [adresa] i UO koji je pozvan da se očituje o svim važnim pitanjima bitnim za rješenje predmetne upravne stvari;

- da je tijekom ispitnog postupka u spis predmeta zaprimljen podnesak Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, Građansko-upravnog odjela kojem je priložen zahtjev za mirno rješenje spora po prijedlogu PO, ŠO i CO, te LO i HO, kojim od Republike Hrvatske zahtijevaju trpljenje uknjižbe prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stečenog temeljem presude Sreskog suda u Stonu Posl.br. Agr. II. 713/6131 od 16. veljače 1938., a koja presuda, prema predlagateljima tog zahtjeva, ukazuje na činjenicu kako predmetna nekretnina ranijim vlasnicima nije oduzeta temeljem propisa iz čl. 2. Zakona o naknadi i u odnosu na koju predlagateljima zahtjeva ne pripada pravo na naknadu;

- da je podnesku priložena i povijest promjena na katastarskim česticama, između ostalih i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], od 1974. godine do 21. veljače 2019., pribavljena od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar u Dubrovniku pod KLASA: 936-02/19-05/49, URBROJ: 541-28- 02/13-19-2;

- da je Zaključkom od 14. kolovoza 2020. priznato svojstvo stranke PO koji je to zatražio radi zaštite svoji prava i interesa;

- da CO i LO zastupane po odvjetniku Ognjenu Dabeliću svojim podneskom u bitnom ističu stjecanje vlasništva, te zakonitog, istinitog, poštenog i neposrednog posjeda ZO (baka PO, ŠO i CO, te LO, nesrodna s ĐO), temeljem presude od 16. veljače 1938., i kojim podneskom ponovno osporavaju oduzimanje imovine ranijem vlasniku koje se temelji na propisima iz čl. 2. Zakona o naknadi;

- da je uvidom u dostavljene isprave i presudu od 16. veljače 1938., prvostupanjsko upravno tijelo utvrdilo da je na temelju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. razriješen kmetski odnos između težaka ZO žene RO iz [adresa] i vlasnika [adresa] u [adresa], na nekretninama zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], koje se potom dosuđuju u vlasnost težakinji ŽO;

- da je uvidom u priloženi povijesni slijed promjena vidljivo kako su na dijelovima čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 1974. godine kao posjednici upisani FO "Pacenko" iz [adresa] ([adresa]), TO ž. Nikole, [adresa] (PL 47); da je 1984. godine izvršena promjena upisa u PL 17 u koji je upisana ZO ud. ŠO "Pacenko", [adresa] uz istovremeni ispis VO " C" iz [adresa], koja je 2003. ispisana iz [adresa], uz upis LO p. L i ĆO p. ŠO iz [adresa];

- da je na zahtjev Općine Mljet 2004. izvršen ispis iz PL 17 s imena LO r. U p. L iz [adresa] i ĆO p. ŠO iz [adresa] i PL 47 s imena TO ž. Z, uz upis u [adresa] PO, ŠO i CO pok. R, LO p. L i HO p. Z, koji upis je neizmijenjen do danas;

- da je iz povijesnog slijeda promjena upisanih posjednika vidljiv upis posjeda HO od 2003. do danas, te upis ZO od 1984., naknadno i njenih slijednika, do danas.

23. Nadalje, također je razvidno i kao nesporno utvrđeno da je iz Odluke Oblasne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Broj: 631(nečitko)-I-Agk 88 od 28. kolovoza 1948. (u daljnjem tekstu Odluka), kojom su nekretnine u k. o. [katastarska općina] oduzete Crkvi Sv. Petra u [adresa] na Mljetu, kao ranijem vlasniku, vidljivo kako je Odluka donesena nakon provedenog postupka u smislu propisa Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske („Narodne novine", broj 111/47., 25/58., 58/57., 62/57., 32/62.) te da se u smislu propisa iz čl. 3. Sl.c/cit. Zakona eksproprira na ime Zemljišnoknjižnog fonda agrarne reforme i kolonizacije predmetna čest. zem. [katastarska čestica] šuma površine 18978 m[2] .

24. U odnosu na navedeno utvrđenje valja istaći da se Odluka kojom je oduzimanje izvršeno temelji na Zakonu o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 117/47, 25/58, 58/57, 62/57 i 32/62), a koji propis je naveden u čl. 2. točki 23. Zakona o naknadi.

25. Nadalje, odredba čl. 2. Zakona o naknadi propisuje kako se prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu za imovinu oduzetu na teritoriju Republike Hrvatske, oduzetu temeljem propisa kao što su: između ostalih pod točkom 23., Zakon o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske, a na kojem Zakonu se upravo temelji oduzimanje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stoga nije osnovan tužbeni navod tužitelja kojim tu činjenicu osporavaju.

26. Također valja istaći da nisu osnovani ni tužbeni navodi tužitelja koji se odnose na stjecanje vlasništva predmetne nekretnine temeljem presude Sreskog suda u Stonu, Posl.br.Agr. II. 713/6/31 od 16. u 1938., budući da je točkom V. Odluke Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Splitu o utvrđivanju objekata agrarne reforme i kolonizacije za posjed [adresa] u [adresa], broj: 631 (nečitko)-I-Agk 88 od 28. kolovoza 1948., utvrđeno koje se nekretnine u k. o. [katastarska općina] ne smatraju sastavnim dijelovima posjeda, premda su u zemljišnim knjigama upisane na ime rubricirane crkve, jer je provedenim postupkom utvrđeno da su dane u vlasnost seljacima- obrađivačima, a među kojim nekretninama nije navedena čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. 27. Stoga nije osnovan tužbeni navod tužitelja ad. 1) da iako u Odluci Agrarne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 28. kolovoza 1948. nije navedena čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da je iz drugih isprava priloženih u spisu razvidno da je ta nekretnina bila predmetom agrarne reforme prema ranijim propisima, te da je temeljem tih propisa i bila u posjedu drugih osoba, a samo očitom omaškom da nije uvrštena u odluku iz 1948. godine.

28. Ovo stoga što se brisanje upisanih težačkih odnosa u zemljišnim knjigama moglo provesti samo na osnovi odluke kojom se utvrđuje da je konkretni težački odnos razriješen, odnosno ukinut i da je zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača, a to je mogla biti sudska odluka po Zakonu iz 1930., koja je postala pravomoćna prije dana 22. studenoga 1946. (kao dana stupanja na snagu Zakona iz 1946.) ili poslije tog datuma pravomoćna odluka Agrarne komisije, odnosno Narodnog odbora kotara donesena na osnovi Zakona iz 1946. Dakle, za stjecanje prava vlasništva temeljem Zakona o likvidaciji agrarnog odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije, nužno je postojanje pravomoćne sudske odluke donesene sukladno paragrafu 30. istog Zakona, čije postojanje u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije dokazano priloženim ispravama.

29. Pored navedenog, valja istaći da nisu osnovani ni tužbeni navodi tužitelja koji se odnose na postojanje Izvansudske nagodbe sklopljene 20. svibnja 2020. između predlagatelja PO, ŠO, CO, LO, HO i predloženice Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, a temeljem koje Republika Hrvatska ovlašćuje predlagatelje da pred Općinskim sudom u Dubrovniku zatraže i postignu uknjižbu cjeline prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na njihovo ime uz istovremeno brisanje imena Republike Hrvatske kao dotadašnje vlasnice.

30. Naime, tuženo tijelo se pravilno pozvalo na stav izražen u naprijed citiranoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3435/17-2 od 13. rujna 2018. kojom je poništena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsInoi-38/16-12 od 3. svibnja 2017. i rješenje drugostupanjskog tijela KLASA: UP/11- 942-01/13-01/390, URBROJ: 514-04/01-16-02 od 11. veljače 2016. te je predmet vraćen na ponovni postupak i to upravo zbog utvrđenja odlučne činjenice, je li treća osoba do stupanja na snagu Zakona o naknadi na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja valjana pravna osnova je nastala prije stupanja na snagu Zakona o naknadi, odnosno do 1. siječnja 1997., a što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj jer je Izvansudska nagodba sklopljena 20. svibnja 2020.

31. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelji od ad. 1) do ad. 5) tužbenim navodima nisu osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja tuženika koje je u obrazloženju osporavanog rješenja u cijelosti odgovorilo na žalbene navode žalitelja, ovdje tužitelja, koje obrazloženje kao valjano, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

32. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja od ad. 1) do ad. 5) kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

33. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

34. Obzirom da tužitelji od ad. 1) do ad. 5) nisu uspjeli u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 24. travnja 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

- tužitelju ad.1) DORH zastupano po ŽDO u Dubrovniku

- tužiteljima od ad. 2 ) do ad. 5) po opunom.

- tuženiku

- zaint. osobi ad.1) Dubrovačkoj Biskupije Župe sv. Vlaha, Babino Polje, Babino Polje 0,

- zaint. osobi ad. 2) Općini Mljet, [adresa],

- tužitelj ad.1) oslobođen je od plaćanja pristojbe po čl. 11. Zak. o sudskim pristojbama

- tužitelje od ad. 2) do ad. 5) solidarno pozvati na plaćanje sudske pristojbe za tužbu 53,09 eura i za presudu 66,36 eura po čl. 22. Zak. o sudskim pristojbama, po pravom.

- u spis

- kal. do 03.07.2025.