REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4944/2015-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužiteljice AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Artuković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Šmajgelu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. studenoga 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice ŽT, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženice, dana 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva od suda naložiti tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 11.687,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 18. studenoga 2019. do isplate.

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 3.312,50 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 5.437,50 eura.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

dana 14. lipnja 2016.,

riješio je

Dopušta se objektivna preinaka tužbe kako je naznačena u podnesku od 26. veljače 2016.g. iz razloga svrsishodnosti.

dana 1. listopada 2020.,

riješio je

I. Dopušta se preinaka tužbe u odnosu na toč. I. zahtjeva tužitelja iz podneska tužitelja predanog pošti 28.1.2020. godine.

II. Ne dopušta se preinaka tužbe u odnosu na toč. II. zahtjeva tužitelja iz podneska tužitelja predanog pošti 28.1.2020. godine.

dana 19. studenoga 2024.,

riješio je

I. Dopušta se preinaka tužbe kao u toč. I. tužbenog zahtjeva iz tužiteljičinog podneska od 24.7.2024. godine.

II. Ne dopušta se preinaka tužbe kao u toč. II. tužbenog zahtjeva iz tužiteljičinog podneska od 24.7.2024. godine.

Obrazloženje

1. Među strankama je tijekom postupka učinjeno nespornim:

- da je tužiteljica suvlasnica 1/4, a tuženica 1/2 istog stana na 3. katu, koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, smočnice, WC-a i predsoblja, površine 80,65 m2, upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], koji posebni dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine opisane kao z. kč. br. [katastarska čestica], kuća br. 88 i kuća bb u [adresa], dvije zgrade i dvorište (što proizlazi i iz izvadaka iz zemljišne knjige na str. 7- 8 spisa),

- da je tužiteljica stekla svoj suvlasnički dio od 1/4 predmetnog stana temeljem pravomoćnog djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjel za upravno-pravne Klasa: UP/I-942-01/99-01/36, Urbroj: 251-18-02/104-04- 49 od 19. siječnja 2004. (str. 9-13 spisa), sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 39/99., 92/99., 43/00., 131/00, 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi),

- da je tuženica stekla svoj suvlasnički dio od 1/2 predmetnog stana od Fonda za naknadu oduzete imovine temeljem Ugovora o prodaji od 3. lipnja 2009. (str. 15-17 spisa) i

- da ni prije, a ni u predmetnom razdoblju od kolovoza 2010. do svibnja 2016. tužiteljica nije tražila od tuženice, koja se nalazi u posjedu predmetnog stana, da joj tuženica preda predmetni stan u suposjed.

2. Među strankama je sporno da li je tuženica dužna isplatiti tužiteljici naknadu koristi za koju tužiteljica tvrdi da ju je tuženica imala od uporabe njezinog suvlasničkog dijela (1/4) u razdoblju od kolovoza 2010. do svibnja 2016. godine.

3. Naime, tužiteljica je tužbom, pozivajući se na odredbu čl. 1111. u vezi s čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, zahtijevala od suda naložiti tuženici isplatiti tužiteljici iznos od iznos od 61.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na mjesečni iznos od po 1.000,00 kuna za razdoblje od srpnja 2010. do prosinca 2014. od svakog posljednjeg dana u mjesecu, a za razdoblje od siječnja 2015. do srpnja 2015. od svakog prvog u mjesecu pa do isplate.

4. Pritom je navela da sukladno njenim saznanjima o mjesečnoj cijeni najma za 1/4 predmetnog stana koja iznosi 150,00 eura odnosno oko 1.135,20 kuna, tužiteljica radi pojednostavljenja, a na svoju štetu potražuje iznos od 1.000,00 kuna po odbitku iznosa od 81,52 kuna, kojeg tužiteljica smatra akontacijom za plaćanje naknade radi korištenja njezinog suvlasničkog dijela, odnosno 1/4 predmetnog stana.

5. Međutim, tuženica je u odgovoru na tužbu navela, u bitnom, da tužiteljici nikada nije priječila suposjed predmetne nekretnine, pa je njen posjed pošten, slijedom čega, prema odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj:91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP), nije dužna dati tužiteljici naknadu.

6. Nadalje je navela, u bitnom, da je 1. ožujka 2010. zaprimila dopis kojim ju je tužiteljica pozvala na sklapanje ugovora o najmu stana za ¼ dijela nekretnine s 1. travnjem 2009., a na koji je tuženica odgovorila tužiteljici 26. ožujka 2010. i dostavila joj podatke koje je tužiteljica tražila i podatke od sustanara sestre NT. Tužiteljica je dostavila tuženici podatak o broju računa na koje bi se trebale vršiti uplate, te tuženica od 1. travnja 2009. do danas uredno podmiruje mjesečne iznose zaštićene najamnine na račun tužiteljice, čime je ugovor u cijelosti konzumiran. Dakle, tuženica je u posjedu tužiteljičinog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine kao zaštićeni najmoprimac.

7. Istakla je i prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da je pored tuženice kao stanar i sustanar i njezina sestra NT, kao i prigovor zastare uz tvrdnju da potraživanja s osnove najamnine zastarijevaju za tri godine, sukladno čl. 229. Zakona o obveznim odnosima.

8. Tužiteljica je u podnesku od 26. veljače 2016., kojim je odgovorila na odgovor na tužbu, preinačila tužbu na način da je povisila tužbeni zahtjev na iznos od 68.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na mjesečni iznos od po 1.000,00 kuna za razdoblje od srpnja 2010. do veljače 2016. od svakog posljednjeg u mjesecu do isplate.

9. U navedenom podnesku je, u bitnom, ustvrdila da je je tuženici uputila dopis koji je tuženica spomenula u trenutku kada nije imala saznanja da je tuženica stekla suvlasništvo ½ dijela predmetne nekretnine, dakle kada nije znala da je tuženica stjecanjem suvlasništva nekretnine izgubila pravo na status zaštićenog najmoprimca, a iz kojeg razloga nikada nije ni sklopljen ugovor o najmu za ¼ dijela predmetnog stana u vlasništvu tužiteljice. Činjenica da je tuženica 26. ožujka 2010. pozvala tužiteljicu na sklapanje predmetnog ugovora, dostavljajući podatke za isti, je bespredmetna, jer je tuženica od dana sklapanja Ugovora o prodaji ½ idealnog dijela stana, odnosno od 3. lipnja 2009. znala da joj je ne pripada status zaštićenog najmoprimca.

10. Nadalje je navela, u bitnom, da smatra neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom da je tuženica upisana kao suvlasnica u ½ dijela na predmetnoj nekretnini i da je sama tuženica u odgovoru na tužbu priznala da ista koristi predmetnu nekretninu u cijelosti. Stoga, činjenica da još netko uz suglasnost tuženice koristi navedenu nekretninu ne utječe na prava tužiteljice u ovom postupku.

11. Tuženica je, bez prethodnog upuštanja u raspravljanje, u podnesku od 6. ožujka 2016. navela da se protivi preinaci tužbe.

12. Ovaj sud je na ročištu održanom 14. lipnja 2016., primjenom odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), dopustio objektivnu preinaku tužbe kako je naznačena u podnesku od 26. veljače 2016.g. iz razloga svrsishodnosti. Naime, tužiteljica je preinačenom tužbom zahtijevala isti mjesečni iznos kao i tužbom (1.000,00 kuna), samo i za naredno razdoblje od srpnja 2010. do veljače 2016., pa kako se preinačena tužba temeljila na istoj činjeničnoj osnovi koju je tužiteljica već iznijela u dotadašnjem tijeku postupka, to se zbog preinačene tužbe ne bi morali izvoditi nikakvi novi dokazi.

13. Nakon što je u ovom predmetu proveden dokaz građevinskim vještačenjem, tužiteljica je podneskom predanom pošti 28. siječnja 2020. ponovo preinačila tužbu na način da je:

- toč. I. tužbenog zahtijeva zahtijevala isplatu ukupnog iznosa od 91.654,61 kuna, za razdoblje od kolovoza 2010. do svibnja 2016., sa zakonskim zateznim kamatama od 18. studenoga 2019. (dan izrade nalaza i mišljenja građevinskog vještaka) do isplate, a

- toč. II. tužbenog zahtjeva zahtijevala isplatu iznosa od 57.200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od po 1.300,00 kuna za razdoblje od lipnja 2016. do siječnja 2020. od svakog 1. u mjesecu do isplate.

14. Tuženica se, bez prethodnog upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, protivila preinaci tužbe.

15. Raspravnim rješenjem od 1. listopada 2020., ovaj sud je dopustio preinaku tužbe u odnosu na toč. I. tužbenog zahtjeva, budući da je tužiteljica taj zahtjev uskladila s rezultatima građevinskog vještačenja provedenog tijekom postupka, pa je ovaj sud ocijenio da je svrsishodno dopustiti preinaku tužbe (čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.).

16. Ujedno nije dopustio preinaku tužbe u odnosu na toč. II. tužbenog zahtjeva, budući da se taj zahtjev tužiteljice, postavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosi na vremensko razdoblje koje nije obuhvaćeno izvedenim građevinskim vještačenjem, pa bi se za period od lipnja 2016. do siječnja 2020., a na koje se razdoblje taj zahtjev odnosi, prema navodu građevinskog vještaka na ročištu od 1. listopada 2020., morao izvesti dokaz novim vještačenjem za koje bi bilo potrebno uplatiti i novi predujam, a što je ovaj sud ocijenio nesvrsishodnim za konačno rješenje odnosa među strankama, imajući pritom u vidu načelo ekonomičnosti postupka i obvezu suda da okonča predmet u razumnom roku.

17. Pritom valja kazati i da se taj zahtjev iz toč. II. tužbenog zahtjeva u odnosu na koji preinaka nije dopuštena ne temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao i zahtjev tužiteljice iz toč. I. tužbenog zahtjeva, jer se zahtjev iz toč. II. tužbenog zahtjeva odnosi na drugo vremensko razdoblje i jer je tijekom tog razdoblja tužiteljica pozvala tuženicu da joj preda predmetni stan u suposjed (14.1.2019. – str. 194. spisa), a što predstavlja novu činjenicu nastalu voljom same tužiteljice čije (ne) postojanje nije bilo potrebno utvrđivati radi ocjene (ne) osnovanosti zahtjeva tužiteljice iz toč. I. tužbenog zahtjeva.

18. Nakon financijskog vještačenja provedenog u ovom postupku tužiteljica je u podnesku od 24. srpnja 2024. ponovo preinačila tužbu na način da je:

- toč. I. tužbenog zahtijeva zahtijevala isplatu iznosa od 11.687,56 eura, za razdoblje od kolovoza 2010. do svibnja 2016., sa zakonskim zateznim kamatama od 18. studenoga 2019. do isplate, a

- toč. II. tužbenog zahtjeva zahtijevala isplatu iznosa od 16.908,92 eura, za razdoblje od lipnja 2016. do srpnja 2024., sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od po 172,54 eura za razdoblje od lipnja 2016. do srpnja 2024. od svakog 1. u mjesecu do isplate.

19. Tuženica se, bez prethodnog upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, protivila preinaci tužbe.

20. Raspravnim rješenjem od 19. studenoga 2024., ovaj sud je dopustio preinaku tužbe u odnosu na toč. I. tužbenog zahtjeva, iako se zapravo i nije radilo o preinaci, već o sniženju tužbenog zahtjeva s iznosa od 91.654,61 kuna (12.164,66 eura) na iznos od 11.687,56 eura.

21. Ujedno nije dopustio preinaku tužbe u odnosu na toč. II. tužbenog zahtjeva, budući da se taj zahtjev tužiteljice, postavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosi na vremensko razdoblje koje nije obuhvaćeno izvedenim građevinskim vještačenjem, pa bi se za period od lipnja 2016. do srpnja 2024., a na koje se razdoblje taj zahtjev odnosi, prema navodu građevinskog vještaka na ročištu od 1. listopada 2020., morao izvesti dokaz novim vještačenjem za koje bi bilo potrebno uplatiti i novi predujam, a što je ovaj sud ocijenio nesvrsishodnim za konačno rješenje odnosa među strankama, imajući pritom u vidu načelo ekonomičnosti postupka i obvezu suda da okonča predmet u razumnom roku.

22. Pritom valja kazati i da se taj zahtjev iz toč. II. tužbenog zahtjeva u odnosu na koji preinaka nije dopuštena ne temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao i zahtjev tužiteljice iz toč. I. tužbenog zahtjeva, jer se zahtjev iz toč. II. tužbenog zahtjeva odnosi na drugo vremensko razdoblje i jer je tijekom tog razdoblja tužiteljica pozvala tuženicu da joj preda predmetni stan u suposjed (14.1.2019. – str. 194 spisa), a što predstavlja novu činjenicu nastalu voljom same tužiteljice i istaknutu nakon zaključenja prethodnog postupka čije (ne) postojanje nije bilo potrebno utvrđivati radi ocjene (ne) osnovanosti zahtjeva tužiteljice iz toč. I. tužbenog zahtjeva.

23. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj sud je odlučivao o zahtjevu tužiteljice za isplatu iznosa od 11.687,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 18. studenoga 2019. do isplate.

24. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u izvatke iz zemljišne knjige (str. 7-8 spisa), djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno-pravne poslove, Središnji odsjek Klasa: UP/I-942-01/99-01/36 Urbroj: 251-18- 02/104-04-49 od 19.1.2004. (str. 9-14 spisa), Ugovor o prodaji ½ idealnog dijela stana (uz jednokratnu otplatu) od 3.6.2009. s izračunom cijene stana, mišljenjem ODO-a i potvrdom o plaćenoj cijeni stana (str. 15-22 spisa), Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 27.7.2011. (str. 58-62 spisa), pregled uplata zaštićene najamnine i naloge za plaćanje (str. 63-86 spisa), dopis tužiteljice tuženici od 1.3.2010. (str. 87-88 spisa), dopis tuženice tužiteljici od 26.3.2010. s potvrdom o primitku pošiljke (str. 89-90 spisa), uvjerenje o prebivalištu (str. 91 spisa), Ugovor o korištenju stana od 1.2.1988. (str. 92-94 spisa), dopis tuženice tužiteljici od 6.12.2010. (str. 105 spisa), dopis punomoćnice tužiteljice punomoćniku tuženice od 4.1.2019. s povratnicom (str. 193-194 spisa), univerzalne naloge za plaćanje (str. 286-290 spisa), pregled uplata zaštićene najamnine (str. 291-292 spisa) i djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko –pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Trećeg područnog odsjeka KLASA: UP/I-942-01/12-01/9 URBOJ: 251-04-51- 3/001-23-116 od 12.12.2023. (str. 325-334 spisa), te je izveo dokaz očevidom i građevinskim vještačenjem (str. 213-255, 274-275 i 279-283 spisa) i financijskim vještačenjem.

25. Na temelju ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

26. Naime, nakon očevida u predmetnom stanu uz sudjelovanje stalnog sudskog građevinskog vještaka BT, navedeni vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo, u bitnom, da ukupna tržišna vrijednost najamnine nekretnine u vlasništvu tužiteljice u ¼ dijela za razdoblje od kolovoza 2010. do svibnja 2016., odnosno 70 mjeseci – dvosobnog stana na trećem katu s nusprostorijama u stambenoj zgradi u [adresa] u [adresa], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 2390/1, k. o. [katastarska općina], 7. suvlasnički dio etažno vlasništvo (E-7) iznosi ukupno 91.654,61 kuna (1/4 od 366.618,43 kuna), a u koju cijenu je uključen porez na dodanu vrijednost od 25%, time da su pojedini mjesečni iznosi izraženi u Tablici vještaka na str. 22. nalaza i mišljenja (str. 234 spisa).

27. Tuženica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka, u bitnom navodeći da vještak nije uzeo u obzir sve relevantne čimbenike koji su od utjecaja na vrijednost nekretnine. Naime, zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan je starije izgradnje, odnosno izgrađena je 1940., način grijanja smanjuje komfor stanovanja, te namještenost stana i stanje namještaja nije proporcionalno vrijednosti procijenjene najamnine. U stanu nisu vršena nikakva veća ulaganja, niti je vršena obnova namještaja u utuženom periodu, a što sve umanjuje tržišnu vrijednost najamnine. Procjena vrijednosti najamnine komparativnom metodom daje uvid u vrijednost najamnine uspoređujući isključivo tržišne cijene objektivno usporedivih nekretnina, međutim istom metodom nisu uzeti u obzir svi relevantni subjektivni čimbenici konkretne nekretnine. Osim navedenoga, predmetni nalaz i mišljenje sačinjeno je na bazi prosječne tržišne vrijednosti u periodu od 2017. do 2018., koji su iznosi neosnovano primijenjeni na period od 2010. do 2016., a da isti ne odražavaju stvarnu vrijednost tržišne najamnine za traženo razdoblje.

28. Usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje i odgovarajući na prigovore i pitanja, vještak dipl. ing. BT je naveo, u bitnom, da je nalaz i mišljenje izradio u skladu sa Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina. Za predmetni nalaz zatražen je izvadak o visini najamnina za predmetni cjenovni blok od Ureda za vrednovanje nekretnina Grada Zagreba i taj izvadak predstavlja vjerodostojni dokument s podacima s kojima vještak ulazi u svoju procjenu. Nije točno da nije uzeo sve relevantne podatke, jer se svi podaci za koje tuženica navodi da nisu uzeti u obzir nalaze u tablicama na temelju kojih je izračunata vrijednost najamnine. Korištenjem indeksnih nizova odnosno baznih indeksa koje propisuje HNB izrađeno je međuvremensko izjednačavanje na period koji je tražen u zadatku vještaka. Također su i svi ostali faktori koji se navode kao primjedbe u prigovoru uzeti u obzir korištenjem korektivnih koeficijenata, a što je sve vidljivo u priloženim tablicama. Ostaje kod svog nalaza u svemu. Ujedno je, posebno upitan, objasnio da je na str. 21. njegovog nalaza i mišljenja stavljen bazni indeks za drugi kvartal 2019., jer je isti bio zadnji raspoloživi dostupan indeks kojeg je objavio HNB. Korekcijski faktor uzet je kao srednja vrijednost za cijelu godinu. Nadalje je naveo da je moguće izraditi dopunu nalaza i mišljenja u smislu korištenja baznih indeksa za svaki pojedini kvartal i da je razvidno da je uzeta u obzir srednja vrijednost za cijelu godinu.

29. Potom je vještak dipl. ing. BT dostavio dopunu nalaza i mišljenja na način da je dostavio tablicu gdje je naznačen za svaki mjesec, odnosno kvartal korišteni indeks, te tablicu baznih indeksa za među vremensko izjednačavanje cijena poredbenih nekretnina ("Eurostat House price indeks (2010=100) quartely dana – indeksni niz za Republiku Hrvatsku).

30. Kako je ovaj sud ocijenio da je vještak pisani nalaz i mišljenje izradio jasno, stručno i objektivno i kako je usmenim obrazloženjem i dopunom nalaza i mišljenja vještak razložno otklonio sve prigovore tuženice, to je ovaj sud, a imajući u vidu i da ni jedna stranka nije predlagala novo građevinsko vještačenje za razdoblje koje je bilo predmetom građevinskog vještačenja, u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. BT.

31. Nadalje, Branka Lukačević-Gregić, stalna sudska vještakinja za financije, računovodstvo i bankarstvo u svom nalazu i mišljenju navela je, u bitnom, da razlika između ¼ tržišne najamnine za predmetnu nekretninu prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka i iznosa plaćenih od strane tuženice, u razdoblju od kolovoza 2010. do svibnja 2016. iznosi 11.883,98 eura, time da je mjesečne iznose spomenute razlike navela u tablici na str. 2-4 nalaza i mišljenja (str. 305-307 spisa).

32. Ovaj sud je ocijenio da je vještakinja izradila nalaz i mišljenje jasno, stručno i objektivno, pa je njen nalaz i mišljenje, na koji niti jedna stranka nije imala nikakvih prigovora, u cijelosti prihvatio.

33. Budući da je zahtjev tužiteljice iz toč. I. tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 24. srpnja 2024. niži od razlike između ¼ tržišne najamnine za predmetnu nekretninu prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka i iznosa plaćenih od strane tuženice, u razdoblju od kolovoza 2010. do svibnja 2016., to bi se zahtjev tužiteljice imao prihvatiti kada bi u ovoj pravnoj stvari bilo mjesta primjeni odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, na koju se poziva tužiteljica.

34. Međutim, po pravnom shvaćanju ovoga suda, u konkretnom slučaju, a imajući u vidu da iz fotografija predmetnog stana učinjenih za potrebe građevinskog vještačenja jasno proizlazi da je predmetni stan očuvanog identiteta, valja primijeniti odredbe čl. 165. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a (tako VSRH na 4. sjednici Građanskog odjela od 26.10.2009. i u brojnim odlukama).

35. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP-a, pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno.

36. Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

37. Odredbom čl. 165. st. 5. ZVDSP-a propisano je da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjerenom onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

38. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP-a, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

39. Budući da nije sporno da tužiteljica prije i tijekom razdoblja od kolovoza 2010. do svibnja 2016. uopće nije tražila od tuženice predaju predmetnog stana u suposjed, to je ovaj sud zaključio da je tuženica u navedenom razdoblju posjedovala stan kao pošteni posjednik, jer nije ni bila u prilici onemogućavati tužiteljicu da dolazi u predmetni stan i suposjeduje ga razmjerno svom suvlasničkom dijelu.

40. Kako je tuženica u razdoblju od kolovoza 2010. do svibnja 2016. bila posjednik cijelog stana zajedno sa svojom sestrom, to je ona u ovom postupku pasivno legitimirana u odnosu na zahtjev tužiteljice da joj naknadi koristi od uporabe tužiteljičinog suvlasničkog dijela predmetnog stana, ali kako je bila pošteni posjednik predmetnog stana, to je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, pa ga je ovaj sud odbio.

41. Pritom valja kazati da za odluku suda o tužbenom zahtjevu, kraj nesporne činjenice da tužiteljica ni prije, a ni u razdoblju od kolovoza 2010. do svibnja 2016. nije pozvala tuženicu da joj preda predmetni stan u suposjed, slijedom čega je ovaj sud zaključio da se već zbog tog razloga tuženicu ne može smatrati nepoštenim posjednikom, nije bilo odlučno i pitanje je li tuženica u pogledu suvlasničkog dijela tužiteljice (1/4) izgubila pravo na zaštićenu najamninu.

42. To bi pitanje bilo odlučno za razdoblje od siječnja 2019., kada je tužiteljica pozvala tuženicu da joj preda predmetni stan u suposjed, dakle za dio razdoblja koje je obuhvaćeno zahtjevom u odnosu na koji ovaj sud, iz naprijed navedenih razloga, nije dopustio preinaku tužbe.

43. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

44. Tuženici je trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznat primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), kojom je propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

45. Sve vrijednosti predmeta spora koje je tužiteljica mijenjala tijekom ovog postupka (61.000,00 kuna, tj. 8.096,09 eura; 68.000,00 kuna, tj. 9.025,15 eura; 91.654,61 kuna, tj. 12.164,66 eura i 11.687,56 eura nalaze se unutar istog bodovnog razreda iz Tbr. 7. toč. OT - od 1.327,01 eura do 13.272,00 eura).

46. Tako je tuženici priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 2.5.2016., 2.2.2018., 7.12.2018. i 14.1.2020. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 15.3.2021. i 31.10.2024. od po 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), pristupa ročištu od 2.3.2016. od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), zastupanja na ročištima od 14.6.2016., 13.2.2018., 7.12.2018., 1.10.2020., 8.7.2022. i 19.11.2024. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i pristupa očevidu od 10.9.2019 od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 7. OT), ukupno 1.325 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 2.650,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (662,50 eura) 3.312,50 eura.

47. Slijedom svega naprijed navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba. Protiv rješenja kojim se ne prihvaća preinaka tužbe dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka rješenja.

DNA:

I. Pun. tužiteljice uz podnesak tuženice od 17.3.2025.

II. Pun. tuženice