REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-409/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika Lovačko društvo „Jarebica“ Viškovci, Široko Polje, Forkuševci, OIB: 03011903094, zastupanog po punomoćniku ŠF i umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Vegar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Pisarnica Osijek, radi isplate 1.088,33 eura, odlučujući o žalbi umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-395/2023-31 od 21. studenog 2024., 24. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba umješača na strani tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-395/2023-31 od 21. studenog 2024. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odlučio: „I. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „Jarebica“ Viškovci, Široko Polje, Forkuševci OIB 03011903094 isplatiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, iznos od 1.088,33 eura (tisućuosamdesetosameuraitridesettricenta), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 935,89 eura (devetstotridesetpeteuraiosamdesetdevetcenti), zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 21. studeni 2024., pa do isplate u roku od 15 dana.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 281,25 eura (dvjestoosamdesetjedaneuroidvadesetpetcenta), odbija se kao neosnovan.“
2. Protiv navedene presude umješač na strani tuženika je podnio žalbu osporavajući je u točkama I. i II. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Ističe da je osiguranik tužitelja odgovoran za nastanak štetnog događaja jer je njegovo ponašanje, protivno uvjetima na cesti. Svaka vožnja koja nije prilagođena uvjetima na kolniku također predstavlja odgovornost ili doprinos povećanju obima i visine štete. Umješač smatra da prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja, te povećanju obima i visine štete jer nije uzeo u obzir sve okolnosti nastanka štetnog događaja, kao i sve propuste osiguranika tužitelja.
Umješač ističe da nalaz i mišljenje vještaka prometne struke dipl. ing. HF nije sačinjen u skladu s pravilima struke, zbog čega nije moguće na istom temeljiti odluku u ovoj pravnoj stvari.
Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti ili podredno je ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
6. Uvodno se ukazuje da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti iz čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda ili rješenje kojem se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovog Zakona. Predmetnu odluku nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što žalitelj čini u predmetnoj žalbi, iako izričito ne navodi i taj žalbeni razlog.
7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač (zeca).
Među parničnim strankama nije sporno:
- kako se u vrijeme na mjestu i na način iz tužbenog zahtjeva dogodila predmetna prometna nezgoda u svezi koje je na vozilu osiguranika tužitelja nastala šteta u visini od 1.088,33 eura koju je tužitelj isplatio osiguraniku na ime naknade štete,
- kako je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod umješača na strani tuženika te kako se tužitelj obratio tuženiku i umješaču na strani tuženika sa regresnim zahtjevom, međutim istom nije udovoljeno,
- kako se u trenutku prometne nezgode nije provodio lov,
- materijalna dokumentaciju u spisu, a koju je sud prihvatio kao vjerodostojnu.
8. Sporna je dopuštenost tužbenog zahtjeva, činjenica postoji li isključiva odgovornost osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja a također sporna je i pasivna legitimacija tuženika.
9. Mišljenje je suda da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za odbačaj tužbe u ovoj pravnoj stvari, a što žalitelj žalbom ne osporava.
10. Odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24; dalje: ZL) propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.
11. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio a što je razvidno i iz nalaza i mišljenja vještaka, tijekom postupka je utvrđeno kako vozač nije imao tehničkih mogućnosti izbjeći dolazeću životinju te kako se isti kretao u granicama dozvoljene brzine. Prilikom usmenog saslušanja te navode vještak nije promijenio nego je odgovarao na pitanja načelne naravi o prilagođavanju brzine uvjetima na cesti, a da pritom nije dao mišljenje u vezi konkretnog slučaja kojim bi promijenio svoje zaključke iz nalaza i mišljenja.
12. Suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom u presudi navedenih zakonskih odredbi utvrđeno je kako u konkretnom slučaju, a s obzirom na činjenicu kako vozač nije upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, za štetu odgovara lovoovlaštenik, odnosno tuženik, na koji način je sud otklonio prigovor tuženika i umješača o isključivoj odgovornosti osiguranika tužitelja niti je utvrdio bilo kakav njegov doprinos nastanku predmetne prometne nezgode.
13. Suprotno žalbenim navodima s obzirom na činjenicu kako je tužitelj kao osiguratelj isplatio naknadu iz osiguranja na istog su prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je odgovorna za štetu pravilno je sud prihvatio tužbeni zahtjev i tuženika kao vlasnika opasne stvari sud obvezao na isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, a odluku o istima sud je donio u skladu sa čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
14. Sadržaj odlučnih žalbenih razloga u bitnome se svodi na tvrdnju da je osiguranik tužitelja odgovoran za nastanak štetnog događaja jer je njegovo ponašanje bilo protivno uvjetima na cesti. Žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja, te povećanju obima i visine štete jer nije uzeo u obzir sve okolnosti nastanka štetnog događaja, kao i sve propuste osiguranika tužitelja.
Navedeni žalbeni razlozi predstavljaju žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije ispitan iz razloga što se u ovom predmetu radi o postupku u sporu male vrijednosti.
15. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud argumentirano i detaljno naveo i obrazložio koje je o činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnio se i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora. Ova utvrđenja i ocjene prihvaća i ovaj žalbeni sud. Tijekom postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, kako je već naprijed izneseno.
16. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).
17. Zato je žalba odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 24. travnja 2025.
Sudac
Mario Vukelić
