Republika Hrvatska
Županijski sud u
Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-813/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jadranki Čuljak-Duvnjak, odvjetnici iz Osijeka, protiv tužene Podravka prehrambena industrija d.d. Koprivnica, Ante Starčevića 32, OIB: 18928523252, zastupane po punomoćniku Ivanu Filkoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pr-1/2019-43 od 28. ožujka 2022., na sjednici vijeća 24. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pr- 1/2019-43 od 28. ožujka 2022., te se sudi:
1. Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu kojeg je tužena Podravka, prehrambena industrija d.d. A. Starčevića 32, Koprivnica, OIB: 18928523252 dala tužitelju IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] svojom Odlukom broj: ... od 13. siječnja 2016., nije dopušten, pa se utvrđuje da radni odnos kod tuženice nije prestao.
2. Nalaže se tuženici da tužitelja vrati na poslove 0333, Trgovački predstavnik- Unapređivač prodaje, Poslovnica Slavonija, te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa i s osnova rada od dana prestanka radnog odnosa, pa do vraćanja tužitelja na rad, u roku od osam dana.
3. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 601,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od osam dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.
4. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 398,17 eura.
II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju trošak u povodu žalbe u iznosu od 99,54 eura u roku od osam dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tužena odlukom od 13. siječnja 2016. dala tužitelju te da mu nije prestao radni odnos kod tužene, kao i da se naloži tuženoj da tužitelja vrati na poslove 0333, trgovački predstavnik - unapređivač prodaje, poslovnica Slavonija te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa s osnova rada od prestanka radnog odnosa pa do vraćanja tužitelja na rad. Točkom II izreke presude naloženo je tužitelju da tuženoj nadoknadi trošak postupka u iznosu od 3.000,00 kn/398,17 eura[1] .
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude suda prvog stupnja zbog žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati njegov tužbeni zahtjev ili da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu kojeg je tuženica 13. siječnja 2016. dala tužitelju i da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženice te nastavno zahtjev tužitelja za vraćanje na radno mjesto trgovački predstavnik - unapređivač prodaje, Poslovnica Slavonija.
5.1. Sud prvog stupnja utvrđuje da je odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 13. siječnja 2016. tuženica kao poslodavac otkazala tužitelju ugovor o radu sklopljen 1. prosinca 2015. za radno mjesto 0333 trgovački predstavnik unapređivač prodaje u sektoru Food solution, prodaja Hrvatska, Poslovnica Slavonija uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu na radno mjesto 0630 radnik u prehrani u sektoru Food solution, gastronomija, kantine i restorani, uz obrazloženje da se zbog poslovno uvjetovanih razloga otkazuje ugovor o radu zbog optimizacije poslovnih procesa i povećanja učinkovitosti poslovanja, koji su rezultirali organizacijskim promjenama i smanjenjem broja izvršitelja na poslovima Trgovačkog predstavnika-Unapređivača prodaje u Poslovnici Slavonija, te zbog lošije realizacije planova prodaje radnika.
5.2. Nadalje, utvrđuje da tužitelj nije potpisao, a time ni prihvatio ponudu izmijenjenog ugovora o radu za ponuđeno radno mjesto te da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava 3. veljače 2016., a da je odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora zaprimio 19. siječnja 2016., pa zaključuje da je zahtjev tužitelja pravovremen (čl. 133. st. 1. Zakona o radu, "Narodne novine" br. 93/14-dalje:ZR).
5.3. Saslušanjem tužitelja i svjedoka AĆ, GĆ, ČĆ, VĆ, sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženica otkazala tužitelju ugovor o radu poslovno uvjetovanih otkazom zbog organizacijskih razloga, konkretno optimizacije poslovnih procesa i izdvajanja gastro segmenta iz sektora tržište RH te pripajanja sektoru Food solution, uz daljnje stajalište da je pravo poslodavca organizirati proces rada na njemu najprihvatljiviji način, u okvirima uređenim odredbama prisilnih propisa te da tužitelj kao radnik ne može osporiti ni utjecati na organizacijske promjene i organizaciju rada koju je provela tuženica.
5.4. U odnosu na poštivanje socijalnih kriterija, s obzirom na tvrdnje tužitelja da radnici koji su ostali raditi kod tuženice nemaju povoljnije socijalne kriterije, prvostupanjski sud utvrđuje da JĆ ima 20 godina radnog staža, da nije u obvezi uzdržavati djecu, da NĆ također nije obvezan uzdržavati dvoje djece, da je u radnom odnosu kod tužene oko 16 godina, dok SĆ ima troje djece koje je dužan uzdržavati ima devet godina radnog staža. Uspoređujući podatke o socijalnim kriterijima tužitelja s radnicima koji su ostali raditi, prvostupanjski sud cijeni da JĆ i NĆ nisu u obvezi uzdržavati dvoje djece za razliku od tužitelja koji ima dvoje mlljt. djece, međutim da JĆ ima 20 godina radnog staža, a tužitelj 14 godina radnog staža, dok da je NĆ stariji od tužitelja i ima dvije godine radnog staža više od njega, a da je DĆ u obvezi uzdržavati troje mlljt. djece, iako ima pet godina radnog staža manje. Stoga je ocjena prvostupanjskog suda da je tuženica poštivala socijalne kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR-a jer navedeni radnici imaju povoljnije socijalne kriterije bilo u pogledu dužine radnog staža, bilo u odnosu na dob, bilo s obzirom na obveze uzdržavanja.
5.5. U odnosu na realizaciju planova prodaje radnika, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj ocijenjen s brojkom 16, dok je DĆ ocijenjen s brojkom 29, JĆ s ocjenom 24 i NĆ s ocjenom 22 (radnici koji su ostali raditi na radnom mjestu Unapređivač prodaje), a radnici koji su dobili otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora i to FĆ ocijenjen je s ocjenom 23, BĆ s ocjenom 16 i tužitelj ocjenom 16 po kriterijima samoinicijativnosti, otvaranju novih kupaca, utjecaja na kreiranje tendera, zalaganje, točnost izvršenja zadataka, poslovno izražavanje i poznavanje poslovnih događaja u okolini.
5.6. Cijeneći da tužitelj ima lošije ocjene po kriterijima realizacije poslova prodaje za 2015. od radnika DĆ, PĆ i JĆ, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica prilikom donošenja Odluke o otkazu Ugovora o radu poštivala i kriterij rezultata rada za 2015.
5.7. U odnosu na pitanje je li izvršeno uspoređivanje svih radnika na radnom mjestu tužitelja, prvostupanjski sud uvidom u Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, i Pravilnik o poslovnoj organizaciji utvrđuje da Poslovnica tuženice pokriva određeni dio Republike Hrvatske, te zaključuje da se Poslovnica Slavonija ne može svesti na teritorij cijele Hrvatske, da je Poslovnica Slavonija sistematizirana kao zasebna poslovnica food solution te da sukladno tome tužitelj nije trebao biti uspoređivan s radnicima tog radnog mjesta iz drugih poslovnica tuženice na teritoriju cijele Republike Hrvatske.
5.8. U odnosu na postupak otkazivanja, sud prvog stupnja konačno utvrđuje da je uprava tuženice 26. studenog 2015. donijela odluku o provođenju postupka kolektivnog zbrinjavanja viška radnika od 26. studenog 2015. i da je radničko vijeće tuženice zaprimilo podatke o višku radnika (99) za koje je poslodavac utvrdio prestanak potrebe i kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu, da je predsjednica radničkog vijeća dostavila direktoru upravljanja ljudskim potencijalima tuženice suglasnost na potpis kolektivnog viška radnika te da se radničko vijeće nije protivilo programu zbrinjavanja kolektivnog viška radnika pa je zaključak suda prvog stupnja da je tuženica provela postupak otkazivanja ugovora o radu kolektivnom višku radnika u smislu čl. 128. st. 1. i čl. 150. st. 1. i 3. toč. 10. ZR- a.
6. Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22-dalje: Tarifa).
7. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda.
8. Međutim, sud prvog stupnja je iz utvrđenih i nespornih činjenica izveo nepravilan zaključak da je tuženik pri donošenju predmetne odluke o otkazu ugovora o radu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete tužitelja, a time i dokazao opravdanost predmetnog otkaza.
9. Naime, odredbom čl. 115. ZR-a određeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdanog razloga u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz, st. 1.) i da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (st. 2.), osim ako zapošljava manje od 20 radnika (st. 3.), a čl. 2. ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojeg su stranke sklopile 1. prosinca 2015. određeno je da će tužitelj obavljati poslove: 0333 Trgovački predstavnik-unapređivač prodaje, VI/1, u organizacijskoj cjelini Food solution, Food solution prodaja – Adria, Food solution prodaja – Hrvatska te je u čl. 3. ugovoreno da je mjesto rada Slavonija, kao i svako drugo mjesto koje prema potrebi obavljanja posla odredi poslodavac, što znači da je tuženik bio dužan višak radnika u odnosu na navedeno radno mjesto, utvrđivati u odnosu na sve zaposlene trgovačke predstavnike – unapređivače prodaje (0333) u vrijeme donošenja pobijane odluke, a ne samo za područje Slavonije. Navedeno potvrđuje i sadržaj dokumentacije tuženika o poslovnoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (list 122 do 125 spisa) jer prema paragrafu 17. Pravilnika o poslovnoj organizaciji proizlazi da radna mjesta utvrđena u katalogu radnih mjesta se svrstavaju po redoslijedu tijeka procesa, rada i poslovanja u Sistematizaciju radnih mjesta koju izrađuje i održava stručna služba za organizaciju, a sistematizacija radnih mjesta sadrži naziv i šifru organizacijske cjeline i radnog mjesta te potreban stupanj i vrstu stručne spreme, dok paragraf 18. sadrži opis uloga i odgovornosti organizacijske jedinice 0.10 Food solution, 0.10.2. Food solution prodaja – Adria, 0.10.2.1. Food solution prodaja – Hrvatska, te je navedeno da Food solution prodaja
– Hrvatska obuhvaća dvije regije: Regija sjever (FS središnja Hrvatska, FS Slavonija, FS sjeverozapadna Hrvatska) i Regija jug (FS Istra, FS sjeverno Primorje, FS Dalmacija) te je nastavno prema izvodu iz sistematizacije na dan 13. siječnja 2016. vidljivo da su u naznačenoj organizacijskoj jedinici Food solution prodaja – Hrvatska u Regiji sjever i Regiji jug sistematizirana radna mjesta pod šifrom 0333 Trgovački predstavnik – unapređivač prodaje, VI VŠSS.
10. S obzirom na izloženo, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da time što je Poslovnica FS Slavonija bila posebno ustrojena unutar jedinice Food solution prodaja – Hrvatska, Regija sjever, da tuženik nije bio u obvezi vršiti uspoređivanje radnika radnog mjesta pod šifrom 0333 na kojem je radio tužitelj za područje čitavog teritorija Republike Hrvatske i na taj način utvrđivati višak radnika tog radnog mjesta jer upravo iz citiranih akata tuženika proizlazi da je to radno mjesto sistematizirano na razini organizacijske jedinice Food solution prodaja – Hrvatska. Prema tome, suprotno zaključku prvostupanjskog suda pretpostavke za dopuštenost otkaza predmetnog ugovora o radu nisu ispunjene, zbog čega odluka o otkazu ugovora o radu od 13. siječnja 2016. nije zakonita i tuženik je sukladno čl. 124. st. 1. ZR-a dužan vratiti tužitelja na rad radi obavljanja poslova na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2015.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 373. toč. 2. ZPP-a trebalo je odlučiti kao u toč. I.1. i I.2. izreke ove presude.
12. S obzirom na konačan ishod postupka, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka te je tužitelju sukladno Tarifi važećoj u vrijeme donošenja prvostupanjske presude (Tbr.52. t.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br.138/23) odmjerena jednokratna nagrada u iznosu od 2.000,00 kn (Tbr.7. t.2.), nagrada za sastavljanje zahtjeva za zaštitu prava u iznosu od 500,00 kn (Tbr.26. t.1.), nagrada za sastavljanje žalbe protiv prvostupanjske presude poslovni broj Pr-50/2016 u iznosu od 600,00 kn što uvećano za PDV ukupno iznosi 3.875,00 kn čemu treba pridodati i putni trošak koji je tužitelj zatražio za pristupanje na ročište radi saslušanja 3. veljače 2017. na relaciji [adresa] i natrag u ukupnom iznosu od 660,00 kn pa sveukupno trošak tužitelja iznosi 4.535,00 kn/601,90 eura. Tužitelju je odmjeren i trošak sastavljanja žalbe protiv prvostupanjske presude broj Pr-1/2019 u iznosu od 99,54 eura prema Tbr. 10. t. 2. Tarife. Tužitelju ne pripada jednokratna nagrada prema Tbr. 7. t.2. u dvostrukom iznosu kako je to zahtijevao jer prema Tbr.7. t.2. Tarife odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, a među ostalih i u postupcima iz radnih odnosa u neprocjenjivim predmetima te smislenim tumačenjem ove odredbe valja zaključiti da okolnost da je u ovom predmetu prethodno bila ukinuta prvostupanjska presuda te je predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje, ne znači da se nakon toga pred tim sudom vodio zasebni prvostupanjski postupak pa da bi uslijed toga tužitelju pripadalo pravo na dvije jednokratne nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, jer se radi o jednom te istom postupku. Isto tako, tužitelju u primjeni čl. 155. st. 1. ZPP-a ne pripada ni daljnji zatraženi putni trošak za pristup na ročište 16. svibnja 2017. jer nije opravdano tužitelju priznati i taj trošak kada na to ročište nije posebno pozvan, niti saslušavan te je na istom ročištu bio zastupan po punomoćnici odvjetnici.
13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I.3., I.4. i II. izreke.
U Rijeci 24. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Duško Abramović