Broj: Ppž-1412/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog CH zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. točke 3. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) odlučujući povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd s Ispostavom Bojna, podnijete protiv presude Općinskog suda u Sisku od 13. siječnja 2025., broj: Pp-80/2025-6, u sjednici vijeća održanoj dana 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd s Ispostavom Bojna i prvostupanjska presuda se potvrđuje u pobijanom dijelu.

Obrazloženje:

1. Presudom Općinskog suda u Sisku od 13. siječnja 2025., broj: Pp-80/2025-6, okrivljeni RH je proglašen krivim, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, za koji mu je izrečena kazna zatvora od 10 dana, te mu je na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik za vrijeme od 4 mjeseca od pravomoćnosti ove presude ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, a okrivljeniku se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u kaznu uračunava vrijeme na koje je bio uhićen od 11. siječnja 2025. do 12. siječnja 2025. kao dva dana zatvora.

1.1. Istom presudom okrivljenik je oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisan u izreci.

1.2. Okrivljeniku je nadalje vraćen privremeno oduzet osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] i pripadajuća prometna dozvola broj [broj prometne dozvole] i pripadajući ključ nakon pravomoćnosti presude.

1.3. Okrivljenik je istom presudom oslobođen obaveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd s Ispostavom Bojna je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila.

3. Žalba nije osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ispitujući žalbu tužitelja koja je podnijeta zbog odluke suda o vraćanju privremeno oduzetog vozila s prijedlogom da se vozilo trajno oduzme, žalitelj ističe da je okrivljenik do sada već pravomoćno kažnjavan zbog istog prekršaja, da u tome pokazuje iznimnu ustrajnost i da na njega nisu u dovoljnoj mjeri utjecale do sada izricane sankcije te da je neophodno trajno mu oduzeti vozilo kako bi ga se učinkovito spriječilo da ponavlja prekršaje.

6. Suprotno navedenim žalbenim navodima ovaj sud smatra da je odluka suda o vraćanju privremeno oduzetog vozila pravilna.

6.1. Prvostupanjski sud je navedenu odluku o vraćanju vozila donio na temelju uvida u ugovor o najmu vozila vlasništvo TD rent-a loop, ocijenivši da vlasnik vozila ne zna da je okrivljenik recidivist.

7. Prvostupanjski sud je na raspravi čitao izvod iz Prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, taj dokaz nije ocjenjivao, iako iz njega proizlazi da je okrivljenik kao punoljetna osoba jednom pravomoćno osuđen zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kada mu je izrečena novčana kazna. Pored toga je dva puta pravomoćno kažnjen zbog dva blaža prometna prekršaja od navedenoga i zbog drugih prekršaja.

7.1. Žalitelj žalbu nije podnio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, nije tražio da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora, koja mu još nijednom nije izrečena i stoga se ne može reći da je država prema okrivljeniku iskoristila sve kazne i druge alate koje ima da bi ga se spriječilo u ponavljanju prekršaja te po ocjeni ovog suda neosnovano traži da mu se trajno oduzme predmet, vozilo kojim je počinio prekršaj.

7.2. Oduzimanje vozila, odnosno predmeta kojim je počinjen prekršaj je krajnja mjera jer se njome zadire u pravo vlasnika (bez obzira je li to okrivljenik ili netko treći) na mirno uživanje vlasništva i nužno je ocijeniti bi li takva mjera bila razmjerna opasnosti koje za društvo predstavlja protupravno ponašanje okrivljenika u prometu.

7.3. Po ocjeni ovog suda oduzimanje vozila ne može se u konkretnom slučaju izreći umjesto teže vrste kazne nego bi to bilo opravdano onda kada se propisanim kaznama ne postiže njihova svrha, te kad postoji opasnost da će okrivljenik tim predmetom ponoviti prekršaj.

7.4. Napominje se da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri ocjenjivao činjenice koje su odlučne za odluku o (ne)oduzimanju vozila, ali da niti tužitelj svojom žalbom u kojoj se paušalno osvrće na dosadašnju kažnjavanost okrivljenika, zadovoljan je izrečenom mjerom upozorenja umjesto kazne, nije konkretizirao zahtjev da se vozilo trajno oduzme i stoga neosnovano traži oduzimanje vozila kao krajnju mjeru prije nego su protiv okrivljenika iskorištene sve mogućnosti propisane zakonom.

7.5. Stoga je po ocjeni ovog suda ipak pravilna ocjena prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju još nema uvjeta za oduzimanje vozila, a žalitelj svojom žalbom istu nije doveo u sumnju, te je ovaj sud pobijanu presudu potvrdio.

8. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović

Davorko Kučan

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.