Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž Ovr-86/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Raguž, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu I-ovrhovoditelja NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II-ovrhovoditelja ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Igoru Vretenaru, odvjetniku iz Labina, protiv ovršenika VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Jovanki Barić, odvjetnici iz Rijeke, uz sudjelovanje trećih osoba OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Veljku Kerčeviću, odvjetniku iz Rijeke, radi predaje nekretnine u posjed i uklanjanja, odlučujući o žalbi ovršenika VH izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Ovr- 2961/2018-151 od 18. ožujka 2025., 24. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika VH kao neosnovane, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Ovr- 2961/2018-151 od 18. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Ovr-2961/2018-151 od 18. ožujka 2025. pod točkom I. izreke odbijen je prijedlog za odgodu ovrhe treće osobe EH od 18. listopada 2024. te prijedlog za obustavu i odgodu ovrhe od 18. prosinca 2024. Pod točkom II. izreke odbijeni su prijedlozi za obustavu ovrhe ovršenika VH od 12. studenog 2024., 4. prosinca 2024., 10. prosinca 2024., 14. veljače 2025., 18. veljače 2025. i 26. veljače 2025.
2. Protiv navedenog rješenja ovršenik VH pravodobno podnosi žalbu iz svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13. , 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.– u nastavku teksta: ZPP) te predlaže da se žalba usvoji, preinači pobijana odluka i donese rješenje o obustavi ovrhe.
3. Na žalbu ovršenika nije dostavljen odgovor.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. stavak 1. ZPP-a i članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. – u nastavku teksta: OZ) ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojeg se ne bi moglo ispitati, pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koji u žalbi ističe ovršenik.
6. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako ovrha nije postala nemoguća iako je nekretnina promijenila oznaku i nazivlje obzirom nekretnina u stvarnosti postoji i ista je kao u vrijeme donošenja ovršne isprave pri čemu kultura i oznaka čestice pod kojom je nekretnina upisana ne predstavlja zapreku za provedbu ovrhe jer se prilikom provedbe ovrhe svaki put poziva i vještak geodetske struke. Također ovrha nije proglašena nedopuštenom te provedbom ovrhe nisu zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi. Osim toga, treća osoba nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. I ovršenik nije učinio vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.
6.1. Utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud obzirom je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Žalbeni navodi ovršenika sadržajno su gotovo istovjetni njegovim navodima iz prijedloga za obustavu i odgodu ovrhe.
7.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako ne postoje razlozi za obustavu ovrhe obzirom ovršna isprava nije pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određena da je ista bez učinka, te nije ukinuta potvrda ovršnosti, a također ovrha nije postala nemoguća ili da se iz drugih razloga ne može provesti sve imajući u vidu odredbu članka 72. stavak 1. OZ-a.
8. Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika da bi se provedbom ovrhe srušila javna međa, oštetila ili uništila građevinska čestica odnosno uklonio legalizirani objekt. Naime, ovršenik ispušta iz vida odredbu članka 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama ("Narodne novine" broj 86/2012., 143/2013., 65/2017., 14/2019.), a kojim je propisano da rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena. Ovo stoga jer ovrhovoditelji imaju ovršnu ispravu, a temeljem koje se provodi ovaj ovršni postupak.
8.1. Osim toga člankom 17. stavak 1. Pravilnika o katastarskoj izmjeri ("Narodne novine" broj 59/20.) propisano je da se lomne točke međa i drugih granica katastarskih čestica, obilježavaju vidljivim trajnim oznakama tako da se ovisno o vrsti terena obilježe betonskim stupom, željeznim klinom, željeznom cijevi, keramičkom cijevi, plastičnom oznakom sa željeznom jezgrom ili klesanjem križa u živoj stijeni, a sukladno Tehničkim specifikacijama. Dakle, provedbom ovrhe i uklanjanjem betonske ograde predmetne terase ne znači da između dviju čestica neće biti razvidna međna točka, a koja se može obilježiti drugim trajnim oznakama kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi ovršenika.
9. Činjenica da nekretnina na kojoj se provodi postupak sada ima drugačiju brojčanu oznaku ne utječe na pravilnost odluke prvostupanjskog suda obzirom prilikom provedbe ovrhe bude nazočan i vještak geodetske struke upravo radi točnog identificiranja sporne čestice. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi ovršenika.
10. Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika da je ovršna isprava nezakonita obzirom takvi navodi ovršenika ne proizlaze niti iz jednog dokaza.
11. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako tijekom postupka nije utvrđeno da bi postojala pravna nemogućnost ovrhe odnosno da ovrha nije proglašena nedopuštenom te provedbom ovrhe nisu zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi i stoga pravilno odbija prijedlog ovršenika za obustavom ovrhe.
12. Pravilno prvostupanjski sud odbija prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 65. Ovršnog zakona. Naime, tijekom postupka ovršenik nije učinio vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje jer iz cjelokupnog postupka ne proizlazi da bi se stranke služile prijetnjom, uporabom fizičke sile ili psihičke prisile kojom se ugrožava pravni interes ovršenika, a također nije učinio niti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Ovdje prvostupanjski sud pravilno ima u vidu nalaz vještaka Dragana Blaževića kao i njegov iskaz, a iz kojeg proizlazi da se prilikom stručnog uklanjanja terase ne postoji opasnost nastanka štete za javnost, suvlasnike i treće osobe zbog ugroze stabilnosti statike puteva i zgrada. Stoga su i u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi ovršenika obzirom je nalaz vještaka sačinjen po pravilima struke te je vještak sigurno i uvjerljivo obrazložio svoja utvrđenja tim više jer vještak točno pravi razliku između same terase i radova na njoj u odnosu na stambenu zgradu. Žalbeni navodi ovršenika zapravo predstavljaju njegovo subjektivno viđenje ovršnog postupka te nalaza i mišljenja vještaka bez realnog uporišta u izvedenim dokazima.
12.1. Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta može biti imovinska ili neimovinska. Neimovinska šteta bi se očitovala u gubitku kakvog neimovinskog dobra npr. zdravlja, dostojanstva, časti, ugleda itd. Pojam nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ima prvenstveno kvalitativno značenje, ali taj pojam nužno implicira i određenu kvantitativnu dimenziju to jest mora se raditi o šteti znatnijeg opsega. Pritom se pojam znatnijeg opsega štete dovodi u vezu s konkretnim strankama, njihovim imovinskim stanjem i sl. Stranka koja traži odgodu mora učiniti vjerojatnim ne samo opasnost nastanka štete već i to da bi se tom intervencijom takva opasnost otklonila ili ublažila. U konkretnom slučaju ovršenik to nije učinio. Dakle, da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik bi trebao činiti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije u redovitom pravnom postupku nadoknaditi (tzv. apsolutno ireparabilna šteta) ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće (relativno ireparabilna šteta). Navedeno u konkretnom slučaju ovršenik nije učinio vjerojatnim.
12.2. Provođenjem ovrhe, za ovršenika nastaje šteta koja se očituje u gubitku predmeta koje ovrhom mora ukloniti odnosno koji su predmet ovrhe, no takva šteta ne predstavlja nenadoknadivu štetu (osim ukoliko se ne dokaže drugačije), već onu redovnu štetu koju ovršenik inače trpi prilikom prisilnog izvršenja njegove obveze koja je utvrđena ovršnom ispravom, a koju nije dobrovoljno ispunio. Svaki drugačiji stav doveo bi ovrhovoditelja u situaciju da ne može ostvariti svoju tražbinu na onom predmetu i sredstvu ovrhe kojeg izabere po vlastitoj dispoziciji, a što bi bilo protivno svrsi ovršnog postupka i načelu pravne sigurnosti. Ovršenik nije pružio niti jedan dokaz na okolnost, u slučaju njegovog uspjeha u parnici, nemogućnosti namirenja od ovrhovoditelja. Ovršenik nije dokazao nelikvidnost ovrhovoditelja ili neki drugi razlog zbog kojeg se eventualno ne bi mogli namiriti protuovrhom. Stoga je neosnovan žalbeni navod ovršenika da su se kumulativno ispunile zakonske pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a.
12.3. Pozivanje ovršenika na elaborat vještaka Zorana Samardžije Hranilovića, a koji je priložen od strane ovršenika ne ukazuje na činjenicu nenadoknadive štete već samo na visinu procjenjive štete. Naime, odgoda ovrhe se određuje kada ovršenik učini vjerojatnim da bi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a što u konkretnom slučaju ovršenik nije učinio.
13. Stoga je, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a sud odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio rješenja prvostupanjskog suda.
14. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci rješenja.
Vukovar, 24. travnja 2025.
Sudac:
Ivica Raguž
