- 1 -              Poslovni broj: Usž-99/23-2

Poslovni broj: Usž-99/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Lidija Rostaš, članova vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice V. M. iz U., zastupane po opunomoćenici D. J., odvjetnici u Z., protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Z., radi pružanja ugostiteljskih usluga, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesene protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-847/2022-3 od 12. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2023.

p r e s u d i o    j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-847/2022-3 od 12. listopada 2022.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta, klasa: UP/II-335-06/22-01/533, urbroj: 529-06-03-02-02/1-22-2 od 7. lipnja 2022. i rješenja I. županije, Upravnog odjela za turizam, Izdvojeno mjesto rada U., klasa: UP/I-335-03/22-01/204, urbroj: 5163-10/14-22-4 od 10. ožujka 2022. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2.              Osporavanim rješenjem tuženika od 7. lipnja 2022. se mijenja točka I. izreke rješenja I. županije, Upravnog odjela za turizam, Izdvojeno mjesto rada U., klasa: UP/I-335-03/22-01/204, urbroj: 2163-10/14-22-4 od 10. ožujka 2022., te su ukinuta rješenja Ureda državne uprave u I. županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave U., klasa: UP/I-335-03/08-01/88, urbroj: 2163-13-01-09-5 od 23. siječnja 2009. i klasa: UP/I-335-03/12-01/274, urbroj: 2163-13-01-12-2 od 5. prosinca 2012. (točka 1. izreke) te je tužiteljica odbijena u preostalom dijelu žalbe izjavljene protiv rješenja I. županije, Upravnog odjela za turizam, Izdvojenog mjesta rada U., klasa: UP/I-335-03/22-01/204, urbroj: 2163-10/14-22-4 od 10. ožujka 2022. (točka 2. izreke.

3.              Tužiteljica u žalbi u bitnome ističe kako iz pobijane presude proizlazi kako je njen tužbeni zahtjev odbijen iz razloga što ona nije vlasnik objekta koji se iznajmljuje, a nema suglasnost suvlasnika za davanje objekta u najam. Smatra kako je sud pogrešno utvrdio da ona ne bi ispunjavala uvjete za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu obzirom da nije vlasnik objekta, te smatra kako je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na činjenicu vlasništva tužiteljice na konkretnom objektu na kojem pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu. Ističe kako je stekla pravni osnov za ponovno stjecanje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu suvlasnice L. M. K. temeljem djelomične presude Općinskog suda u Pazinu broj: P-803/2021 od 15. prosinca 2021., a koja presuda je pravomoćna s danom 22. veljače 2022. predana u zemljišne knjige Zemljišno-knjižnog odjela B. na provedbu i upis prava vlasništva u 1/2 dijela na ime i u korist tužiteljice dana 5. srpnja 2022., a predmet je zaprimljen pod brojem: Z-12952/2022. Smatra da, iako upis prava vlasništva u njenu korist još uvijek nije proveden zbog sporosti rješavanja suda, ukoliko o istom bude doneseno rješenje kojim se dopušta predložena uknjižba prava vlasništva sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, smatra se da je tužiteljica svoje pravo stekla danom predaje prijedloga u zemljišne knjige. U odnosu na drugu polovicu suvlasničkog dijela, koji je upisan trenutno na L. M., Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču, donio je presudu pod brojem: P-803/2021 dana 12. srpnja 2022. kojom je i u odnosu na L. M. utvrđen ništetnim Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 24. veljače 2016. sa tužiteljicom V. M., te je naloženo brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na temelju ništavog Ugovora u odnosu na L. M. uz istovremeni upis nekretnina u vlasništvu tužiteljice u 1/2 dijela. Navodi kako se sud u pobijanoj presudi poziva na odredbu članka 41. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, citirajući odredbu, smatrajući kako sud pogrešno tumači da bi u konkretnom slučaju tužiteljici trebala suglasnost drugog suvlasnika L. M., u odnosu na čiji suvlasnički dio presuda suda od 12. srpnja 2022. još nije postala pravomoćna. Ističe kako u najam radi pružanja ugostiteljskih usluga daje samo manji dio objekta, dakle, ne daje se u najam cijela stvar i pružanje ugostiteljskih usluga davanjem dijela objekta u najam je samo sezonskog karaktera, tako da se dio objekta daje u najam najviše u periodu od četiri do pet mjeseci godišnje, dakle, dio objekta se daje u najam na period kraći od jedne godine. Stoga smatra kako sukladno zakonskoj odredbi članka 41. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na koju se sud poziva, tužiteljici kao suvlasnici spornog objekta u 1/2 dijela za davanje dijela objekta u najam na period kraći od jedne godine, nije potrebna suglasnost drugog suvlasnika, zbog čega smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da je pogrešno tumačio isprave – rješenja o pružanju usluga iznajmljivanja tri smještajna objekta, dok iz sadržaja iste isprave jasno proizlazi da je pružanje usluga iznajmljivanja sezonskog karaktera i radi se o dijelu objekta, pa je na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbu članka 41. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Zbog navedenog smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i pobijanom presudom neosnovano odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. Stoga predlaže Visokom upravnom sudu da poništi pobijanu presudu i osporeno drugostupanjsko kao i prvostupanjsko rješenje javnopravnih tijela i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu u odnosu na prigovor tužiteljice kojim se poziva na presudu Općinskog suda u Pazinu od 15. prosinca 2021., pravomoćne s danom 22. veljače 2022. ističe kako se nekretnina izgrađena na k.č. 1579/32, k.o. L. nalazi u nepodijeljenom suvlasništvu te je tužiteljici i nakon pravomoćne presude kojom je naložen upis prava vlasništva na 1/2 dijela predmetne nekretnine, za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu bila potrebna suglasnost i drugog suvlasnika predmetne nekretnine, L. M., koju suglasnost tužiteljica nema, što niti ne osporava. Ističe kako su prvostupanjsko rješenje od 10. ožujka 2022. i rješenje tuženika od 7. lipnja 2022. doneseni na temelju činjeničnog stanja i dokaza koji su priležili spisu u vrijeme donošenja tih rješenja, a tek bi pravomoćna presuda kojom bi bilo utvrđeno drugačije činjenično stanje mogla biti osnova za pokretanje nekog drugog upravnog postupka. U odnosu na prigovor tužiteljice koji se odnosi na tumačenje odredbe članka 41. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ističe kako pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu se smatra poduzimanjem poslova koji prelaze okvire redovite uprave nekretninom, neovisno o tome je li pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu sezonskog karaktera, pozivajući se na presudu ovog Suda Usž-2209/19-2 od 8. listopada 2022. u kojoj je zauzet pravni stav da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu u nepodijeljenom suvlasništvu potrebno pribaviti suglasnost svih suvlasnika, što je u predmetnom slučaju izostalo. Smatra kako u predmetnoj žalbi ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda te u skladu s člankom 74. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima predlaže Visokom upravnom sudu da odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.              Prema podacima spisa proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako su tužiteljici prethodno bila izdana rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu od 23. siječnja 2009. i 5. prosinca 2012., ali zbog promjene suvlasničke strukture, budući je tužiteljica darovala predmetnu nekretninu svojoj kćeri L. M. K. i sinu L. M., koji su u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine, da bi pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu P-803/2021 od 15. prosinca 2021. u odnosu na L. M. K. predmetni ugovor o darovanju nekretnine utvrđen kao ništetan, a nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu, broj: 803/2021 od 15. prosinca 2021. je utvrđen ništetnim predmetni ugovor o darovanju u odnosu na sina tužiteljice L. M., ali je sve do pravomoćnosti navedene presude sin tužiteljice i dalje suvlasnik predmetne nekretnine i kao takav upisan u zemljišnoj knjizi uskratio suglasnost tužiteljici da i dalje pruža ugostiteljsku djelatnost u domaćinstvu pa su prethodno citirana rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ukinuta osporavanim rješenjem.

9.              Sukladno odredbi članka 34. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21. – dalje: ZUD) za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač je dužan ishoditi rješenje nadležnog ureda o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, dok odredba stavka 2. istog članka Zakona propisuje da će se rješenje o odobrenju izdat na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu, 3. da građevina – objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja bez kojih prema tom propisu nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti. Prema odredbi članka 38. stavka 1. točke 3. ZUD-a rješenje o odobrenju ukinut će se rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanih odredbom članka 34. stavka 2. istog Zakona.

10.              Prema odredbi članka 41. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje: ZOV) propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjene namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika dok stavak 2. istog članka Zakona propisuje da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja.

11.              Imajući na umu naprijed citirane zakonske odredbe kao i praksu ovoga Suda, prema ocjeni ovoga Suda pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada je u obrazloženju osporene presude naveo kako poslovi iznajmljivanja nekretnine premašuju okvir redovitog upravljanja, a budući da  je jedan od suvlasnika u konkretnom slučaju uskratio svoju suglasnost, tužiteljica više ne ispunjava sve zakonom propisne uvjete, zbog čega je pravilno postupio tuženik kada je sukladno odredbi članka 38. stavka 1. točke 3. ZUD-a osporavanim rješenjem utvrdio prestanak važenja rješenja o odobrenju od 23. siječnja 2009. i 5. prosinca 2012.

12.              Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi kao logično i argumentirano te utemeljeno na dokazima u spisu predmeta, ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.

13.              S obzirom da tužiteljica u žalbi ne ističe niti jedan pravno odlučan razlog kojim bi dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pravilnost primjene mjerodavnog prava, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 15. studenoga 2023.

                                                                                                        Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.