- 1 -              Poslovni broj: Usž-1727/23-2

Poslovni broj: Usž-1727/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Lidije Rostaš, članova vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. P. iz koju zastupa opunomoćenik D. M., protiv tuženika Odbora za državnu službu, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Z., poslovni broj: UsI-1563/21-11 od 8. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1563/21-11 od 8. ožujka 2023.
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu klasa: UP/II-112-07/21-01/415, urbroj: 566-01/16-21-2 od 15. travnja 2022. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2.              Osporavanim rješenjem tuženika od 15. travnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva zdravstva klasa: UP/I-112-02/20-02/101, urbroj: 534-02-1-1/1-21-5 od 3. ožujka 2021. kojim se tužiteljica raspoređuje s danom 15. siječnja 2021. godine na radno mjesto više stručne savjetnice u Službu za javnozdravstvenu zaštitu, zdravstveni turizam, lijekove i medicinske proizvode, javno zdravstvo i javnozdravstvenu zaštitu Ministarstva zdravstva (red. br. 79. Sistematizacije radnih mjesta u Ministarstvu zdravstva) te se određuje da službenica na dan rasporeda ima 11 godina, 3 mjeseca i 0 dana radnog staža (točka I. izreke) određeno je da će se plaća obračunavati na osnovi koeficijenta složenosti poslova 1,523 i osnovice za izračun plaće te da se plaća uvećava za 5,5% za navršenih 11 godina staža (točka II. izreke), da je Služba za izvršenje proračuna, računovodstvo i sustav unutarnjih kontrola obvezna uvećati plaću za 0,5% za svaku sljedeću navršenu godinu radnog staža bez donošenja posebnog rješenja (točka III. izreke), da će se plaća prema rješenju isplaćivati od 15. siječnja 2021. godine (točka IV. izreke) te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka V. izreke).

3.              Protiv navedene prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu te u cijelosti osporava označenu prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako smatra da je sud počinio bitnu povredu pravila upravnog spora zbog nejednakog tretmana stranaka jer joj nije omogućio u punom sadržaju raspravljanje u postupku propuštanjem obavještavanja o komunikaciji suda sa prvostupanjskim upravnim tijelom Ministarstvom zdravstva te omogućavanjem uvida u isprave koje je to tijelo dostavilo na spis predmeta. Smatra kako relevantna dokumentacija nije učinjena dostupnom putem sustava elektroničke komunikacije sa sudovima te da tužiteljica nije imala spoznaju o dostavi takve dokumentacije na spis predmeta. Smatra kako takav postupak traži intervenciju žalbenog suda u smislu ukidanja pobijane presude i vraćanja predmeta na ponovljeni postupak uz osiguranje procesnih jamstava ravnopravnosti stranaka i omogućavanja raspravljanja pred sudom. Osporava i temelj za postupak suda u smislu donošenja presude bez održavanja rasprave temeljem odredbe članka 36. stavka 4. ZUS-a, što je moguće samo kada su činjenice nesporne, a u konkretnom slučaju je sporno postupanje tuženika kod donošenja Pravilnika o unutarnjem redu ministarstva. Ističe kako ne prihvaća argumentaciju suda iznesenu u obrazloženju pobijane presude te ostaje vjerna argumentaciji koja je iznesena kako tijekom prethodnog postupka u osporavanju nižestupanjskih rješenja Ministarstva zdravstva kroz žalbe na njegove odluke, tako i kod argumentacije upravne tužbe od 26. svibnja 2021. kao i argumentacije podneska od 30. kolovoza 2021. pri čemu se na sadržaje odnosnih podnesaka upućuje ovom žalbom radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Napominje kako je u upravnoj tužbi istaknula četiri temeljena prigovora i to o zabranjenom retroaktivnom učinku rješenja o rasporedu, o prekoračenju rokova postupanja sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva zdravstva i ništetnosti Pravilnika o unutarnjem redu te odabiru službenika za raspored. Osvrće se na obrazloženje presude pod točkom 9. te ističe kako je takva tvrdnja upravnog suda izravno protivna odredbi članka 5. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09., 110/21. – dalje: ZUP), koja odredba propisuje da je u upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. Ističe kako Ministarstvo zdravstva nema zakonsku ovlast odlučivati po slobodnoj ocjeni – koristeći prostor diskrecije, ali mu je sud ipak priznaje. Ističe kako se onda mora inzistirati na odgovornosti koju odlučivanje po slobodnoj ocjeni nosi, a to je da odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana koja je definirana odredbom članka 11. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 92./05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15.,  61/17., 70/19., 98/19. i 141/22. – dalje: ZDS). Poziva se na pravo na jednako postupanje i jednake mogućnosti napredovanja smatrajući kako zakonsko uporište postoji i osiguranjem jednakosti pristupa javnoj službi i pozicijama u javnoj službi tražeći od čelnika Ministarstva zdravstva da u okviru svog prostora diskrecije da obrazloženje koje mora odgovarati svrsi radi koje je ona dana, a u ovom slučaju govorimo o jednakom tretmanu državnih službenika. Stoga smatra da je sud ovdje iznio stav koji je izravno protivan zakonu i opasan za vladavinu prava i jednakost svih pred zakonom te se nadalje osvrće i na točke 10.2. i 10.3. obrazloženja presude smatrajući kako je sud tu nekritički prihvatio argumentaciju tuženika i uopće nije iznio argument i svoj stav o primjedbi tužitelja na takvu poziciju tuženika. Vezano za Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu U-III-2090/2012 i rješenje Ministarstva zdravstva od 17. prosinca 2020., a vezano za izostanak kvalitete konačnosti rješenja ističe kako je neprihvatljivo da sud ignorira taj argument i propušta iznijeti svoj stav na prigovor izostanka konačnosti prvotnog rješenja koje je poništeno. Osvrće se i na argumentaciju suda koja se tiče prekoračenja roka za donošenje Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva zdravstva iz točke 13. presude ističući kako prekoračenje roka za donošenje propisa po prethodnoj suglasnosti ne daje neograničenu slobodu kasnijeg donošenja u budućem vremenu propisa po prethodnoj suglasnosti za koju je prekoračen rok. Smatra kako prekoračenje roka oduzima ovlast obvezniku na traženje prethodne suglasnosti na donošenje takvog podzakonskog propisa i on mora ponovno tražiti prethodnu suglasnost. Navodi kako je pogrešnim odlučivanjem o glavnoj stvari sud u smislu odredbe članka 79. ZUS-a pogrešno odlučio o troškovima postupka jer je uz usvajanje glavnog zahtjeva morao odlučiti i o obvezi tuženika da tužitelju naknadi troškove predmetnog upravnog spora.

              Predlaže da drugostupanjski sud u cijelosti prihvati činjeničnu i pravnu argumentaciju žalbe te istu u cijelosti usvoji i preinači prvostupanjsku presudu upravnog suda na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice i obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora, odnosno podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje:  ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.              Ovo stoga jer prema podacima spisa proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.              Naime, prema podacima predmeta spisa proizlazi da je tužiteljica bila raspoređena na radno mjesto više savjetnice – specijalistice redni broj Sistematizacije radnih mjesta 207, u Službi za sigurnost hrane, genetski modificirane organizme i vodu za ljudsku potrošnju, Samostalni sektor za javnozdravstvenu zaštitu Ministarstva zdravstva. Budući je na snagu stupio Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva zdravstva klasa: 011-02/20-04/21, urbroj: 534-02-2/1-20-5 od 22. listopada 2020., čiji je sastavni dio Sistematizacija radnih mjesta, na koje je Ministarstvo pravosuđa i uprave dalo suglasnost, okvirni broj izvršitelja u Ministarstvu zdravstva je smanjen sa 349 na 339. Navedene ustrojstvene promjene dovele su do ukidanja pojedinih ustrojstvenih jedinica pa tako i Samostalnog sektora za javnozdravstvenu zaštitu zbog čega se poslovi navedenog sektora ustrojavaju unutar novog Sektora za javno zdravstvo i javnozdravstvenu zaštitu sa dvije službe i to: Službu za javno zdravstvo, zdravstvene projekte i programe sa osam izvršitelja i Službu za javnozdravstvenu zaštitu sa trinaest izvršitelja u Upravi za primarnu zdravstvenu zaštitu, zdravstveni turizam, lijekove i medicinske proizvode, javno zdravstvo i javnozdravstvenu zaštitu. Ustrojeno je po jedno radno mjesto savjetnika specijalista po pojedinoj službi pa tako i u Službi za javnozdravstvenu zaštitu.

9.              Sukladno odredbama članka 127. ZDS-a tužiteljica je raspoređena na radno mjesto više stručne savjetnice u Službi, a tuženik je potvrdio zakonitost rješenja prvostupanjskog tijela o rasporedu.

10.              Tužiteljica je prvostupanjskim rješenjem od 3. ožujka 2021. raspoređena na naprijed navedeno radno mjesto s danom 15. siječnja 2021., a navedeno rješenje je doneseno u izvršenju rješenja klasa: UP/II-112-07/21-01/175, urbroj: 566-01-16-21-2 od 10. veljače 2021., kojim je poništeno prethodno rješenje o rasporedu od 17. prosinca 2020. te je predmet vraćen na ponovno rješavanje (prethodnim rješenjem o rasporedu od 17. prosinca 2020. tužiteljica je raspoređena na naprijed navedeno radno mjesto s danom 15. siječnja 2021.).

11.              Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno prvostupanjski sud u obrazloženju osporene presude zaključuje da je tuženik otklonio prigovore o zabranjenoj retroaktivnosti rješenja o rasporedu uz obrazloženje da je donositelj prvostupanjskog rješenja, s obzirom na poništavanje prethodnog rješenja o rasporedu, bio dužan utvrditi datum rasporeda u prošlom vremenu, pozivajući se na Odluku Ustavnog suda U-III-2090/2012 od 28. listopada 2015. o odbijanju ustavne tužbe na presudu Visokog upravnog suda broj: Us-6595/2009 od 2. siječnja 2012. u kojoj je izraženo stajalište o nužnosti rasporeda s danom kako je to navedeno u prvostupanjskom rješenju jer bi u protivnom žaliteljica na neko razdoblje bila neraspoređena.

12.              Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi kao logično i argumentirano te utemeljeno na dokazima u spisu predmeta, ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.

13.              Prema ocjeni ovoga Suda neosnovano tužiteljica prigovara kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila upravnog spora jer je nejednako tretirao stranke jer sva relevantna dokumentacija nije učinjena dostupnom putem sustava elektroničke komunikacije sa sudovima. Ovo stoga jer je prvostupanjski sud pribavio očitovanje isprave Ministarstva zdravstva, ali na tim činjenicama i dokazima nije utemeljena presuda u smislu članka 55. stavka 4. ZUS-a, a što je razvidno iz obrazloženja presude.

14.              Naime, u predmetnom slučaju je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da činjenice nisu sporne, već samo primjena prava, a kako stranke nisu izričito tražile da se održi rasprava, prema ocjeni ovoga Suda bilo je osnove da se pobijana presuda donese bez prethodno održane rasprave pozivom na članka 36. točku 4. ZUS-a. Stoga žalbeni razlog o bitnoj povredi pravila sudskog postupka nije osnovan, a niti drugi žalbeni razlozi kojima tužiteljica ukazuje na povredu mjerodavnog materijalnog prava.

              Također se dodaje da odredba članka 66. stavka 2. ZUS-a propisuje da bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kad upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude, a što ovdje nije slučaj.

15.              Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da su prigovori tužiteljice neosnovani te nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužiteljica isticala i tijekom upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a s kojim zaključcima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.

16.              Budući da tužiteljica nije uspjela sa tužbom, prvostupanjski upravni sud je zakonito odlučio o zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, primjenom odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

17.              S obzirom da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

18.              Kako je žalba tužiteljice odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda, tužiteljici sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka pa je postavljeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je riješeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu 15. studenoga 2023.

 

                                                                                                        Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.