Poslovni broj Povrv-218/2024-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-ovrhovoditelja KD Čistoća d.o.o., Rijeka, Dolac 14, OIB 06531901714 protiv tuženika- RR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Došenu odvjetniku u Rijeci iz ZOU Došen i Gržetić Došen, radi isplate 214,06 EUR, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 31. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika, nakon javne objave od 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Grozdanić- Dekleva, poslovni broj: Ovrv-16338/2023 od dana 5.10.2023. godine u kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.612,84 HRK / 214,06 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu kako slijedi:

• na iznos od 153,55 HRK / 20,38 EUR od 27.09.2022. godine do isplate • na iznos od 153,55 HRK / 20,38 EUR od 26.10.2022. godine do isplate • na iznos od 153,55 HRK / 20,38 EUR od 26.11.2022. godine do isplate • na iznos od 153,55 HRK / 20,38 EUR od 28.12.2022. godine do isplate • na iznos od 153,55 HRK / 20,38 EUR od 26.01.2023. godine do isplate • na iznos od 153,48 HRK / 20,37 EUR od 28.02.2023. godine do isplate • na iznos od 153,48 HRK / 20,37 EUR od 28.03.2023. godine do isplate • na iznos od 153,48 HRK / 20,37 EUR od 26.04.2023. godine do isplate • na iznos od 153,48 HRK / 20,37 EUR od 26.05.2023. godine do isplate • na iznos od 153,48 HRK / 20,37 EUR od 27.06.2023. godine do isplate • na iznos od 77,68 HRK / 10,31 EUR od 26.07.2023. godine do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da podmiri tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR / 188,36 HRK sa zateznom kamatom koja teče od 6.10.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 325,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počam od 24. travnja 2025. do isplate u roku od 15 dana, dok se tuženik odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška kao neosnovanim.

Obrazloženje

Tužitelj je 14. rujna 2023. javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva iz Rijeke podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim od tuženika potražuje sveukupno iznos od 214,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a na ime neplaćenih usluge odvoza komunalnog otpada u periodu od kolovoza 2022. do lipnja 2023. uz naknadu troškova ovršnog postupka.

Rješenjem o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik Marija Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod poslovnim brojem Ovrv-16338/2023 od 5. listopada 2023. tuženiku je naloženo da namiri tražbinu tužitelja zajedno s troškovima ovršnog postupka u visini od 25,00 EUR.

U pravovremeno izjavljenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako nije vlasnik niti korisnik nekretnine za koju se odnose utuženi računi. Predlaže da se rješenje o ovrsi stavi van snage i postupak nastaviti kao u povodu prigovoru protiv platnog naloga. Rješenjem ovoga suda pod poslovni broj Povrv-218/2024 od 7. svibnja 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Navedenim rješenjem tužitelj je upozoren da je u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja podneskom dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti potrebne dokaze za utvrđenje iznesenih činjenica. Tuženik je upozoren da je u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz točke 3. ovog rješenja podneskom dužan iznijeti sve činjenice na kojim temelji svoje zahtjeve i predložiti potrebne dokaze za utvrđenje iznesenih činjenica. Stranke su upozorene da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupka te da će sud održati ročište samo ako isto smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog, koji prijedlog može biti i odbijen ako sud smatra s obzirom na okolnosti slučaja da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. -( čl.461 st.3., 4. , 6. i 7. ZPP-a ) .

U daljnjem tijeku postupka tužitelj u podnesku od 24. svibnja 2024. navodi kako je kako prigovor tuženika nije osnovan isti je vlasnik nekretnine za koju se plaćanje usluge potražuje nadalje tuženik je s tužiteljem 02. lipnja 2023. sklopio ugovor o korištenju elektroničkog uređaja odnosno ključa za otvaranje spremnika za odlaganje komunalnog otpada. Sakupljanje i odvoz komunalnog otpada zakonom i odgovarajućim podzakonskim aktima definirano je kao javna usluga koju je korisnik dužan koristiti i plaćati, te pružanje iste ne može otkloniti. Na području tuženika organizirano je redovito sakupljanje i odvoz komunalnog otpada. Cijena usluge se sastoji od dva dijela fiksnog dijela i cijene za količinu predanog otpada-takozvani varijabilni dio . Stoga tužitelj predlaže da se u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 214,06 EUR - za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada za period od kolovoza 2022. koja dospijeva 27.09.2022. do lipnja 2023. koja dospijeva 26.07.2023. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu troškova ovršnog postupka u visini od 25,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te uz naknadu troškova parničnog postupka.

Na podnesak tužitelja tuženik se nije očitovao u ostavljenom roku od 15 dana od primitka istog. No kako je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi predložio svoje saslušanje kao stranke u postupku to je sud odlučio da će se održati ročište radi provođenja dokaznog postupka.

Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu te je proveden dokaz saslušanjem tuženika i svjedoka FR.

Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja od tuženika na ime pružene usluge odvoza komunalnog otpada u periodu od kolovoza 2022. do lipnja 2023. na adresi [adresa], kategorija kućanstvo. Tuženik navodi kako nije vlasnik stana na navedenoj adresi niti korisnik istog preko 10 godina. Živi na adresi u [adresa], gdje uredno plaća račune za odvoz komunalnog otpada. Osporava da bi potpisao ugovor o korištenju elektroničkog uređaja odnosno ključa za otvaranje spremnika za odlaganje komunalnog otpada.

Iz materijalne dokumentacije priležeće spisu proizlazi kako je tuženik do 21. lipnja 2024. bio vlasnik nekretnine na adresi [adresa], nakon čega

se kao vlasnik upisuje FR temeljem presude od 15. lipnja 2022. donesene u postupku koji se vodio pred ovim sudom P-71/2020 koja je postala pravomoćna 03.04.2024., a ovršna 10.06.2024.

Računu na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev odnose se na razdoblje od kolovoza 2022 do lipnja 2023. (list 38-51 spisa) dakle u periodu kada je tuženik bio upisan kao vlasnik navedene nekretnine.

Nadalje spisu prileži i radni nalog KD Čistoća na listu 41 iz kojeg proizlazi kako je u lipnju 2022. izvršena provjera korisnika na terenu na adresi [adresa], korisnik RR iz kojeg proizlazi kako RR na ovoj adresi ima dva stana jedan je prazan u potkrovlju , a drugi na 1. katu gdje živi rođak- 4 člana, a RR živi u [adresa] na adresi [adresa].

Iz iskaza tuženika proizlazi kako nikada nije živo na adresi [adresa], bio je vlasnik stana na toj adresi koji stan je temeljem presude kasnije stekla FR. Ugovor o korištenju o korištenju elektroničkog uređaja odnosno ključa za otvaranje spremnika za odlaganje komunalnog otpada iz 2023. on nije potpisao, nije niti dobio utužene račune, već samo opomenu.

Iz iskaza svjedokinje FR proizlazi kako je sita stekla vlasništvo nad stanom u [adresa] temeljem presude. Od pravomoćnosti presude, dakle od kad je stan na njezino ime plaća račune i dobila je ključ od smeća. Ključ od stana ima njezin Brat HR ali on da ga ne koristi jer u stanu nema struje.

Odredbom čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'' br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15. - dalje: ZKG) propisano je da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik, ako je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

Odredbom čl. 33. st.1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/13., 73/17.; dalja ZOGO) propisuje se dužnost davatelja usluge obračunavanja cijene navedene javne usluge, te da način obračunavanja cijene mora biti u skladu s odredbama ZOGO, odredbama uredbe vlade, kao i odredbama Odluke

o načinu pružanja javnih usluga, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne

samouprave. Također, čl. 33. st. 2. ZOGO propisuje se dužnost davatelja usluge obračunavanja cijene javne usluge korisniku usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom Vlade.

Nadalje, odredbom čl. 33. st.4. ZOGO propisano je da davatelj usluge dužan je u cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom. Dakle, obračun cijene javne usluge se sastoji od dva dijela. Prvi dio obračuna je "fiksni" i kojim se osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, a drugi dio obračuna je "varijabilni", kojim

se osigurava načelo onečišćivać plaća i koji ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge.

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je zaključak poslovni broj Su-IV-204/17- 5 od 4. prosinca 2017. prema kojemu se u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

Tuženik je po mišljenju ovoga suda dokazao da, iako je bio vlasnik stana u [adresa] na adresi [adresa] u vrijeme za koje su utuženi računi izdani, da isti nije bio korisnik navedene javne usluge koju tužitelj pruža-odvoz komunalnog otpada. Naime iz radnog naloga koje je tužitelj dostavio u spis jasno proizlazi kako tuženik

ne živi na navedenoj adresi u [adresa], predmetni stan koristi njegov rođak, dakle iskaz tuženika da mu navedena javna usluga nije pružena odnosno da

on nije korisnik usluga tužitelja na adresi u [adresa] se ukazuje istinitim. Pored toga i saslušana svjedokinja FR sadašnja vlasnica navedenog stana u iskazu navodi kako ključ od stana ima njezin brat BR koji je imao namjeru u njemu živjeti. U odnosu na navode tužitelja kako je tuženik potpisao ugovor o korištenju elektroničkog uređaja odnosno ključa za otvaranje spremnika za odlaganje komunalnog otpada nisu dokazao jer uz potpis BR ne stoji podatak i o OIB [osobni identifikacijski broj]u osobe koja je preuzela ključeve ili pak broj osobne iskaznice. Moguće je da je ugovor potpisao rođak BR koji ima ključeve predmetne nekretnine.

Stoga kako je tužitelj tuženiku nije pružio uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada za period od kolovoza 2022. do lipnja 2023., primjenom načela onečišćivač plaća, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i donijeti odluku kao u točki I. izreke ove presude uz primjedbu odredbe čl.451. st. 3. ZPP-a.

Ostali navodi stranaka nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Kako se ovršni postupak po prigovoru ovršenika nastavio voditi kao parnični postupak radi se, dakle, o jedinstvenom postupku to o troškovima stranaka treba odlučiti jednom odlukom, dakle, o troškovima ovršnog postupka odlučuje se zajedno s ostalim troškovima nastalim u dijelu parničnog postupka pa i zatezna kamata na dosuđeni dio ovršnog troška može teći tek od presuđenja, a ne od dana donošenje rješenja o ovrsi (Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017.) Ovršni troškovi ne mogu biti dio tužbenog zahtjeva odnosno platnog naloga.

Tuženiku zastupanom po punomoćniku pozivom na odredbu čl. 154 i 155 ZPP-a je valjalo priznati trošak sastava prigovora u visini od 25 bodova (Tbr.10.toč1), za sastav podneska u visini od 25 bodova ( Tbr. 8 toč.1), za pristup na ročišta održana 08.11.2023., 06.02.2025. i 31.03.2025. svako u visini od 25 bodova (Tbr. 9 toč1) vrijednost boda 2,00 EUR uz priznaje 25%PDV-a, a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te trošak sudske pristojbe na prigovor u visini od 13,27 EUR što sveukupno iznosi 325,77 EUR. Na dosuđeni trošak pozivom na odredbu čl. 151 st. 3 ZPP-a tuženiku pripada zakonska zatezna kamata od presuđenja. Tuženik neosnovano potražuje trošak za pristup na ročište održano 12. rujna 2024., naime na navedeno ročište punomoćnik tuženika nije pristupio. Slijedom navedenog odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci 24. travnja 2025.

S u d a c

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika