Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-1294/2022-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Tomašić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marčan i partneri, u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d.), Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 10. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 24. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
1.Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6 Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 1. kolovoza 2007. u dijelu u kojem je tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu u skladu s važećim odlukama banke, kao i da nisu zakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa koje je tuženik donio.
2. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4 st. 3, odnosno obveza tužitelja da će plaćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 1. kolovoza 2007.
3. Tuženik Addiko Bank d.d. je dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju DS iznos od 8.566,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
iznos od 38,25 eura od 30.9.2007. pa do isplate
iznos od 38,24 eura od 31.10.2007. pa do isplate
iznos od 38,24 eura od 30.11.2007. pa do isplate
iznos od 38,23 eura od 31.12.2007. pa do isplate
iznos od 38,22 eura od 31.1.2008. pa do isplate
iznos od 38,21 eura od 29.2.2008. pa do isplate
iznos od 132,18 eura od 31.3.2008. pa do isplate
iznos od 132,18 eura od 30.4.2008. pa do isplate
iznos od 132,17 eura od 31.5.2008. pa do isplate
iznos od 132,16 eura od 30.6.2008. pa do isplate
iznos od 132,15 eura od 31.7.2008. pa do isplate
iznos od 132,14 eura od 31.8.2008. pa do isplate
iznos od 132,13 eura o 30.9.2008. pa do isplate
iznos od 132,12 eura od 31.10.2008. pa do isplate
iznos od 132,11 eura od 30.11.2008. pa do isplate
iznos od 151,84 eura od 31.12.2008. pa do isplate
iznos od 151,83 eura od 31.1.2009. pa do isplate
iznos od 151,83 eura od 28.2.2009. pa do isplate
iznos od 151,81 eura od 31.3.2009. pa do isplate
iznos od 151,8 eura od 30.4.2009. pa do isplate
iznos od 151,78 eura od 31.5.2009. pa do isplate
iznos od 151,77 eura od 30.6.2009. pa do isplate
iznos od 151,76 eura od 31.7.2009. pa do isplate
iznos od 151,74 eura od 31.8.2009. pa do isplate
iznos od 151,72 eura od 30.9.2009. pa do isplate
iznos od 151,7 eura od 31.10.2009. pa do isplate
iznos od 151,68 eura od 30.11.2009. pa do isplate
iznos od 151,66 eura od 31.12.2009. pa do isplate
iznos od 151,64 eura od 31.1.2010. pa do isplate
iznos od 151,62 eura od 28.2.2010. pa do isplate
iznos od 151,6 eura od 31.3.2010. pa do isplate
iznos od 151,58 eura od 30.4.2010. pa do isplate
iznos od 151,55 eura od 31.5.2010. pa do isplate
iznos od 151,53 eura od 30.6.2010. pa do isplate
iznos od 151,5 eura od 31.7.2010. pa do isplate
iznos od 151,47 eura od 31.8.2010. pa do isplate
iznos od 151,44 eura od 30.9.2010. pa do isplate
iznos od 151,41 eura od 31.10.2010. pa do isplate
iznos od 151,38 eura od 30.11.2010. pa do isplate
iznos od 128,47 eura od 31.12.2010. pa do isplate
iznos od 128,44 eura od 31.1.2011. pa do isplate
iznos od 128,41 eura od 28.2.2011. pa do isplate
iznos od 128,37 eura od 31.3.2011. pa do isplate
iznos od 128,33 eura od 30.4.2011. pa do isplate
iznos od 128,3 eura od 31.5.2011. pa do isplate
iznos od 128,26 eura od 30.6.2011. pa do isplate
iznos od 128,22 eura od 31.7.2011. pa do isplate
iznos od 128,19 eura od 31.8.2011. pa do isplate
iznos od 128,14 eura od 30.9.2011. pa do isplate
iznos od 82,95 eura od 31.10.2011. pa do isplate
iznos od 82,91 eura od 30.11.2011. pa do isplate
iznos od 82,87 eura od 31.12.2011. pa do isplate
iznos od 82,84 eura od 31.1.2012. pa do isplate
iznos od 82,8 eura od 29.2.2012. pa do isplate
iznos od 82,76 eura od 31.3.2012. pa do isplate
iznos od 82,72 eura od 30.4.2012. pa do isplate
iznos od 82,67 eura od 31.5.2012. pa do isplate
iznos od 82,63 eura od 30.6.2012. pa do isplate
iznos od 82,59 eura od 31.7.2012. pa do isplate
iznos od 82,55 eura od 31.8.2012. pa do isplate
iznos od 82,51 eura od 30.9.2012. pa do isplate
iznos od 82,46 eura od 31.10.2012. pa do isplate
iznos od 82,41 eura od 30.11.2012. pa do isplate
iznos od 82,37 eura od 31.12.2012. pa do isplate
iznos od 82,33 eura od 31.1.2013. pa do isplate
iznos od 82,28 eura od 28.2.2013. pa do isplate
iznos od 82,23 eura od 31.3.2013. pa do isplate
iznos od 82,18 eura od 30.4.2013. pa do isplate
iznos od 82,13 eura od 31.5.2013. pa do isplate
iznos od 82,08 eura od 30.6.2013. pa do isplate
iznos od 82,03 eura od 31.7.2013. pa do isplate
iznos od 81,98 eura od 31.8.2013. pa do isplate
iznos od 81,93 eura od 30.9.2013. pa do isplate
iznos od 81,87 eura od 31.10.2013. pa do isplate
iznos od 81,82 eura od 30.11.2013. pa do isplate
iznos od 81,77 eura od 31.12.2013. pa do isplate
po kamatnoj stopi koja od 30.9.2007. do 31.12.2007. iznosi 15% godišnje, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
4. Tuženik Addiko Bank d.d je dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju DS iznos od 15.552,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
2,62 eura od 30.11.2007. pa do isplate
10,59 eura od 31.1.2008. pa do isplate
16,75 eura od 29.2.2008. pa do isplate
30,4 eura od 31.3.2008. pa do isplate
12,75 eura od 30.4.2008. pa do isplate
5,78 eura od 31.5.2008. pa do isplate
0,02 eura od 30.6.2008. pa do isplate
14,83 eura od 1.7.2008. pa do isplate
1,75 eura od 31.7.2008. pa do isplate
0,01 eura od 31.8.2008. pa do isplate
2,28 eura od 4.9.2008. pa do isplate
8,1 eura od 30.9.2008. pa do isplate
2,07 eura od 2.10.2008. pa do isplate
66,54 eura od 31.10.2008. pa do isplate
37,48 eura od 2.12.2008. pa do isplate
0,46 eura od 20.12.2008. pa do isplate
65,25 eura od 31.12.2008. pa do isplate
13,66 eura od 2.1.2009. pa do isplate
179,09 eura od 2.3.2009. pa do isplate
80,08 eura od 31.3.2009. pa do isplate
79,87 eura od 4.5.2009. pa do isplate
69,4 eura od 2.6.2009. pa do isplate
56,09 eura od 1.7.2009. pa do isplate
63,54 eura od 4.8.2009. pa do isplate
68,3 eura od 2.9.2009. pa do isplate
60,53 eura od 5.10.2009. pa do isplate
63,22 eura od 10.11.2009. pa do isplate
68,3 eura od 3.12.2009. pa do isplate
0,08 eura od 31.12.2009. pa do isplate
77,73 eura od 7.1.2010. pa do isplate
85,89 eura od 3.2.2010. pa do isplate
86,21 eura od 5.3.2010. pa do isplate
101,11 eura od 16.4.2010. pa do isplate
119,98 eura od 14.5.2010. pa do isplate
130,92 eura od 11.6.2010. pa do isplate
155,81 eura od 6.7.2010. pa do isplate
130,13 eura od 9.8.2010. pa do isplate
184,83 eura od 6.9.2010. pa do isplate
165,8 eura od 8.10.2010. pa do isplate
171,35 eura od 11.11.2010. pa do isplate
189,58 eura od 3.12.2010. pa do isplate
223,62 eura od 5.1.2011. pa do isplate
205,06 eura od 3.2.2011. pa do isplate
207,99 eura od 2.3.2011. pa do isplate
194,85 eura od 16.4.2011. pa do isplate
216,15 eura od 12.5.2011. pa do isplate
263,92 eura od 17.6.2011. pa do isplate
272,21 eura od 11.7.2011. pa do isplate
348,21 eura od 8.8.2011. pa do isplate
287,62 eura od 8.9.2011. pa do isplate
253 eura od 11.10.2011. pa do isplate
252,66 eura od 7.11.2011. pa do isplate
243,59 eura od 6.12.2011. pa do isplate
268,49 eura od 18.1.2012. pa do isplate
533,01 eura od 30.3.2012. pa do isplate
229,3 eura od 6.6.2012. pa do isplate
403,51 eura od 27.6.2012. pa do isplate
201,6 eura od 3.7.2012. pa do isplate
254,05 eura od 10.7.2012. pa do isplate
268,78 eura od 10.8.2012. pa do isplate
253,39 eura od 10.9.2012. pa do isplate
257,88 eura od 10.10.2012. pa do isplate
124,06 eura od 12.11.2012. pa do isplate
146,1 eura od 13.11.2012. pa do isplate
268,12 eura od 27.12.2012. pa do isplate
241,97 eura od 21.1.2013. pa do isplate
0,00 eura od 31.1.2013. pa do isplate
38,6 eura od 14.5.2013. pa do isplate
43,5 eura od 12.6.2013. pa do isplate
38,62 eura od 10.7.2013. pa do isplate
42,61 eura od 13.8.2013. pa do isplate
4,76 eura od 21.8.2013. pa do isplate
39,43 eura od 12.9.2013. pa do isplate
85,44 eura od 17.9.2013. pa do isplate
2,41 eura od 30.9.2013. pa do isplate
39,61 eura od 14.10.2013. pa do isplate
38,98 eura od 13.11.2013. pa do isplate
42,28 eura od 13.12.2013. pa do isplate
289,94 eura od 10.2.2014. pa do isplate
48,63 eura od 11.2.2014. pa do isplate
38,51 eura od 13.3.2014. pa do isplate
37,67 eura od 14.4.2014. pa do isplate
337,5 eura od 13.5.2014. pa do isplate
8,56 eura od 12.6.2014. pa do isplate
44,63 eura od 16.6.2014. pa do isplate
358,29 eura od 4.7.2014. pa do isplate
46,08 eura od 10.7.2014. pa do isplate
1,95 eura od 17.7.2014. pa do isplate
2.906,3 eura od 18.7.2014. pa do isplate
221,11 eura od 20.8.2014. pa do isplate
0,24 eura od 31.8.2014. pa do isplate
0,74 eura od 1.9.2014. pa do isplate
224,05 eura od 9.9.2014. pa do isplate
0,91 eura od 30.9.2014. pa do isplate
2,85 eura od 4.10.2014. pa do isplate
112,93 eura od 7.10.2014. pa do isplate
3,73 eura od 31.10.2014. pa do isplate
119,77 eura od 6.11.2014. pa do isplate
1,08 eura od 11.11.2014. pa do isplate
5,64 eura od 1.12.2014. pa do isplate
116,17 eura od 8.12.2014. pa do isplate
121,97 eura od 8.1.2015. pa do isplate
4,05 eura od 12.1.2015. pa do isplate
121,8 eura od 6.2.2015. pa do isplate
3,72 eura od 11.2.2015. pa do isplate
0,49 eura od 16.2.2015. pa do isplate
113,68 eura od 9.3.2015. pa do isplate
9,48 eura od 31.3.2015. pa do isplate
4,1 eura od 10.4.2015. pa do isplate
112,28 eura od 13.4.2015. pa do isplate
0,01 eura od 30.4.2015. pa do isplate
121,79 eura od 12.5.2015. pa do isplate
0,00 eura od 31.5.2015. pa do isplate
2,95 eura od 1.6.2015. pa do isplate
7,59 eura od 12.6.2015. pa do isplate
115,32 eura od 24.6.2015. pa do isplate
0,03 eura od 30.6.2015. pa do isplate
6,29 eura od 14.7.2015. pa do isplate
115,48 eura od 15.7.2015. pa do isplate
0,27 eura od 31.7.2015. pa do isplate
6,14 eura od 11.8.2015. pa do isplate
115,67 eura od 13.8.2015. pa do isplate
121,47 eura od 9.9.2015. pa do isplate
6,44 eura od 11.9.2015. pa do isplate
po kamatnoj stopi koja od 30.11.2007. do 31.12.2007. iznosi 15% godišnje, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
5. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DS u dijelu koji glasi:
"Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 59.447,92 kuna (7.890,09 eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 30.9.2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se od 30.9.2015. do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."
6. Tuženik Addiko Bank d.d je dužan u roku od 15 dana naknaditi tužitelju DS troškove ovog postupka u iznosu od 5.260,63 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 24. travnja 2025. pa do isplate, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 11. lipnja 2019. navodi da su stranke zaključile 1. kolovoza 2007. Ugovor o kreditu kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u visini 195.400,00 CHF u protuvrijednosti u kunama namećući valutnu klauzulu (čl. 4 st. 3 Ugovora), čime da je glavnicu i kamate vezao za CHF. Mjesečna rata kredita je uz kamatnu stopu od 4,60 iznosila 1.001,71 CHF. Tečaj valute CHF da je u vrijeme zaključenja ugovora iznosio 4,424241 kn za CHF. Tužitelj smatra da su određene odredbe Ugovora nepoštene i ništetne. Tuženik da je mijenjao kamate svojim jednostranim odlukama mimo tržišnih kriterija, stoga tužitelj traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbe Ugovora koja to omogućava tuženiku. Tužitelj da je sukladno valutnoj klauzuli anuitet kredita plaćao u kunskoj protuvrijednosti, a nije zadržan tečaj koji je važio u vrijeme zaključenja Ugovora pa je plaćao veće iznose anuiteta zbog rasta tečaja CHF. Zbog toga traži i ništetnost dijela odredbi koje nameću obvezu vraćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan plaćanja, a kod konverzije kredita da je tuženik kao iznos konverzije naplatio više od onoga što bi naplatio da kamatu nije nezakonito mijenjao i da nije upotrebljavao valutnu klauzulu. U odnosu na promjenjivost kamatne stope navodi se da tužitelju nisu bili obrazloženi razlozi promjene, pa da nije mogao ispitati jesu li one zakonite i ispravne. Tuženik da je mijenjao kamatnu stopu po svojoj volji bez ikakvih osnovanih razloga. U vrijeme povoljnih tržišnih prilika da nikada nije promijenio kamatnu stopu na niže iako su kamate na CHF u vrijeme trajanja ugovora bile na povijesno najnižim razinama. Ugovor da je sastavljen u tipskom obliku pa tužitelj nije mogao pregovarati o njegovom sadržaju, on da je u tom odnosu slabija strana i morao prihvatiti uvjete, bio ovisan o volji tuženika. Poziva se na odredbu čl.97 st. 1 alineja 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača temeljem koje da se ima smatrati da je odredba čl. 6 ništava. Poziva se i na odredbu čl. 96 st. 1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača, smatra da je ta odredba nepoštena. Suprotna da je i odredbi čl. 295 Zakona o obveznim odnosima, te i čl. 110 st. 2 alineji 8 te čl. 11 st. 1 i 2 alineja 1 Zakona o zaštiti potrošača. Obzirom da tuženik tužitelju nije dao nikakvu informaciju na temelju čega i kada misli mijenjati kamatnu stopu, a to je bitni uvjet od kojeg ovisi procjena rizika kojem je potrošač izložen. Smatra da je to i nepoštena praksa prema čl. 108 Zakona o zaštiti potrošača koja je zabranjena. Tuženik da je stekao dodatnu zaradu kad nije snižavao kamatu. Po tužiteljevom obračunu preplata zbog promjene kamatne stope da iznosi 34.142,09 kn. Smatra da je ništetna i valutna klauzula. Poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda od 14. lipnja 2018. posl.br. Pž- 6632/17-10, kojom je utvrđena i ništavost ugovorene valutne klauzule. U konkretnom slučaju valutna klauzula da je ništetna jer stranke o njoj nisu pregovarale, nikada tuženik nije tužitelju objasnio elemente i kriterije promjene tečaja, a niti je to navedeno u ugovornim odredbama. Nije tužitelja upoznao sa specifičnostima rizika koje prati ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, uvjeravao je tužitelja da je valuta CHF sigurna i da se radi o povoljnom kreditu i na temelju te klauzule svaku preplatu rate zbog povećanja tečaja dobivao je u svoju korist. Na temelju te klauzule tuženik je stjecao zaradu iako se nije zadužio u CHF kako bi kreditirao tužitelja, ta klauzula da je uzrokovala nejednakost između stranaka. Praksa po kojoj je postupa tuženik da je nepoštena i zabranjena prema čl. 108 Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik nije mogao pregovarati o sadržaju ni tog dijela ugovora obzirom je bio sastavljen u tipskom obliku. Smatra tužitelj da je preplata po osnovi valutne klauzule u visini od 122.184,03 kn. Tužitelj da ističe da mu nije isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od valute CHF, već u protuvrijednosti od EUR, što se vidi u čl. 2 Ugovora o kreditu. Naime, u tom članku stoji da je dio kredita od 7.413,30 EUR isplaćen Erste&Steiermärkische bank d.d. za zatvaranje kredita. Smatra i da tuženik zbog toga nije imao pravo zaračunati anuitete i kamate u CHF, pa je i to razlog ništetnosti valutne klauzule. Stranke da su 15. siječnja 2016. zaključile Dodatak ugovoru o kreditu, kojim je ugovorena konverzija kredita iz CHF u EUR od dana zaključenja ugovora pa do konverzije 30. rujna 2015. Tužitelj da je plaćao povećane anuitete zbog nezakonitih promjena kamatne stope i tečaja. Stoga da je potrebno izračunati koliko bi on platio do 30. rujna 2015. da su svi parametri ostali isti kao u vrijeme zaključenja ugovora i koliko bi u tom slučaju iznosila glavnica. Tuženik je izračunao da je iznos glavnice bio na dan 30. rujna 2015. 172.982,87 CHF. Uplate koje je vršio tužitelj morale da su zatvoriti daleko veći iznos glavnice, pa smatra da je ona trebala iznositi 128.509,34 CHF. Smatra da je tuženik na dan 30. rujna 2015. nezakonito više obračunao i naplatio iznos od 44.473,53 CHF koji se dobije kada se od glavnice koju je tuženi obračunao na dan 30. rujna 2015. odbije preostali dio duga po nedospjeloj glavnici kako je obračunao tužitelj. Iznos od 196.761,61 kn bi bila preplata zbog promjene kamatne stope, promjene tečaja i nezakonito obračunate glavnice prilikom konverzije. Zaključno predlaže tužitelj prihvaćanje tužbenog zahtjeva, da se utvrdi ništetnost dijela odredbe čl. 6, čl. 4 st. 3, te potražuje novčane iznose u visini od 34.142,09 kn s osnove preplate zbog promjene kamatne stope, iznos od 122.184,03 kn zbog preplate uslijed promjena tečaja i iznos od 40.435,51 kn zbog pogrešno obračunate glavnice. Potražuje i nadoknadu parničnog troška. Navodi da će precizirati konačni iznos nakon izvršenog vještačenja.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osnovi i visini. Ističe da ne postoji pravna osnova za isplatu nakon provedene konverzije. Konverzija da je rađena na način kao da je tužitelj od prvog dana imao sklopljen Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR kako su odredbe čl. 19 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK) i nalagale, pa da stoga primjena fiksnog tečaja u CHF (početni tečaj) na temelju čega bi preplata bila, više ovdje nije primjenjiv jer je bio suprotan odredbama ZID ZPK. Očito je da se ugovorne odredbe aneksa primjenjuju retroaktivno. Smatra tuženik da je tužitelj sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i to čl. 3 Aneksa ugovora o kreditu. Smatra da je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza o promjenjivoj kamatnoj stopi odrediva jer se mijenjala sukladno objektivnom pokazatelju tj. promjeni EURIBOR-a na tržištu. Smatra tuženik da budući je morao postupiti u skladu s ZID ZPK on da je predložio tužitelju sklapanje aneksa kojim se mijenjaju odredbe Ugovora, a što uključuje i odredbu o kamatnim stopama. Tuženik da ističe da predmetnim aneksom nije došlo do konvalidacije eventualno ništetne odredbe, već da je došlo do zamjene postojeće odredbe novom. Budući da je zakonodavac naložio predmetnu promjenu s retroaktivnim učinkom tužitelj da je stavljen u položaj kao da je od dana sklapanja ugovora iznos kredita i povrat vezan za EUR valutu, stoga da ne može osnovano zahtijevati pravnu zaštitu kao da još uvijek ima obvezu po ugovoru o kreditu u CHF valuti. Nadalje navodi da budući se presuda u kolektivnom sporu primjenjuje isključivo na ugovore o kreditu u kojima je valuta vezana uz glavnicu u CHF, a koji su sklopljeni s tuženikom u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., ista da nije primjenjiva u ovom postupku. Stoga smatra tuženik da tužitelj neosnovano drži da je odluka iz kolektivnog spora bila ona s kojom bi sud bio vezan prilikom donošenja odluke. Tuženik da je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja prilikom sklapanja ugovora i upozorio na rizike valutnih klauzula. Predmetnim ugovorom da je ugovoren rok otplate 30 godina, pa da je jasno da je u trenutku sklapanja ugovora bilo neizvjesno kretanje kune i CHF. Tuženik da nije mogao predmetnu valutu koristiti radi stjecanja dobiti. Poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH u rješenju od 4. ožujak 2020. donesenom u oglednom postupku Gos-1/2019. Iz nje proizlazi da je aneks o konverziji valjan i da proizvodi pravne učinke. Tužitelj da sklapanjem aneksa u situaciji kada je konverzija provedena u skladu sa ZPK nema više pravni interes, niti pravo potraživati daljnje iznose na ime obeštećenja. Sudski vještak Ručević vještačenje d.o.o. da je potvrdio ispravnost načina izračuna konverzije od strane tuženika. Poziva se na odluke iz drugih sudskih postupaka u kojima su odbijeni tužbeni zahtjevi zbog činjenice da je sklopljen aneks ugovora o kreditu. Tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da bi istim sud ako bi prihvatio zahtjev u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa protivno volji ugovornih strana i utvrdio fiksnu kamatnu stopu, a stranke su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. Aneksom da je utvrđena pretplata u korist tužitelja u iznosu od 30.826,40 kn i da mu je umanjen neotplaćen dio glavnice, pa da je u cijelosti obeštećen. Prigovora i postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope, te tijeku iste. Tuženik da ističe i prigovor zastare. Smatra da ne postoji ni jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštiti kolektivnih interesa i prava. U konačnici, čak i kad bi sud prihvatio stav o prekidu zastare podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, zastara za ona potraživanja koja su već zastarjela prije podnošenja kolektivne tužbe da ne može ponovno teći ispočetka. Zaključno predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.
3. Tužitelj se u podnesku od 23. prosinca 2021. se očituje na odgovorna tužbu, osporava isti u cijelosti.
4. U tijeku postupka sud je donio rješenje o povlačenju tužbe koje je stavljeno izvan snage povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje.
5. U podnesku od 3. studenog 2022. tuženik se očituje na dosadašnji tijek postupka i posebno na odluku suda Europske unije u predmetu C-567/20. Tužitelj se u podnesku od 24. studenog 2022. očituje na podnesak tuženika, osporava ga u cijelosti. U podnesku od 21. rujna 2023. tužitelj se očituje na nalaz vještaka, ističe da načelno nema primjedbe, predlaže dopunu nalaza. U podnesku od 11. prosinca 2023. tuženik se očituje na nalaz vještaka, smatra da je vještak trebao uračunati i manjkove odnosno kada je tužitelj manje platio iznose. Prigovara metodologiji kojom se koristio vještak, budući je izračun bio na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu. U podnesku izjavljuje da odustaje od saslušanja svjedokinje DSU. U podnesku od 23. siječnja 2024. tužitelj se očituje na podnesak tuženika, osporava navode tuženika i ističe da on nije postavio prigovor radi prebijanja. U podnesku od 7. studenog 2024. tužitelj navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka pa usklađuje točke 3., 4 i 5. tuženog zahtjeva s nalazom. U podnesku od 27. siječnja 2025. tuženik se očituje na dopunski nalaz vještaka i na tužiteljev podnesak od 7. studenog 2024., navodi da nema računskih prigovora na nalaz vještaka, no ostaje kod ranijih istaknutih prigovora. Prigovara preinaci tužbenog zahtjeva, a ukoliko bi sud istu dozvolio da ističe prigovor zastare na preinačeni dio zahtjeva. U podnesku od 14. veljače 2025. tužitelj se očituje na podnesak tuženika, osporava njegove navode i ne smatra da je došlo do preinake tužbenog zahtjeva, već da je precizirao zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.
6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj 376- 23/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 1. kolovoza 2007. (list 19 - 28 spisa), tečajne liste na dan 3. srpnja 2007. HNB (list 29 spisa), presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (list 30 – 33 spisa), odluke VSRH br. Revt-249/14-2 (list 34 – 44 spisa), pregleda kretanja Libora za CHF od 2009. – 2012. (list 45 spisa), izračuna preplata po kamati (list 46 – 47 spisa), presude VTS RH broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. (list 48 – 83 spisa), izračuna preplate po tečaju (list 84 – 86 spisa), Aneksa uz ugovor o kreditu broj 376- 23/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. siječnja 2016. (list 87 – 94 spisa), izračuna konverzije (list 95 – 98 spisa), popisa uplata za namirenje obveza po kreditu do 30. rujna 2015. (list 99 – 101 spisa), izračuna konverzije i simuliranog otplatnog plana u EUR sa nacrtom aneksa ugovora o kreditu (list 119 – 141 spisa), obavijesti o provedenoj konverziji (list 144 – 145 spisa), podneska iz predmeta P-1401/12 kod TS u Zagrebu od 1. prosinca 2012. (list 146 – 147 spisa), Izjave DSU (list 186 – 190 spisa), objave HNB od 31. siječnja 2015. za tečajni režim (list 199 spisa), obavijesti o parametrima kamatne stope od 30. prosinca 2013. sa otplatnim planom (list 271 – 277 spisa), podataka o prosječnoj kamatnoj stopi za stambene kredite u eurima prema HNB (list 290 spisa), Tablice G1 kamatne stope banka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 291 – 299 spisa), saslušan je tužitelj (list 300 – 301 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Marina Rameše dipl.oeoc. od 7. rujna 2023. (list 315 – 329 spisa), očitovanje vještaka Marina Rameše dipl.oec. od 1. ožujka 2024. (list 417 – 419 spisa), očitovanje vještaka od Marina Rameše dipl.oec. od 27. rujna 2024. (list 427 – 428 spisa).
7. U podnesku od 28. lipnja 2024. tuženik je odustao od prijedloga da se sasluša svjedok HS.
8. Na ročištu održanom 10. ožujka 2025. punomoćnici stranaka su izjavili da ne predlažu da se pozove vještak na raspravu radi davanja usmenog nalaza.
9. Sud nije cijenio Izjavu svjedokinje DSU, a od čijeg davanja iskaza je odustao tuženik, obzirom da ista nije bila osobni bankar tužitelja, pa nije mogla niti imati neposredna saznanja o predmetnim kreditima. Nije prihvaćen niti prijedlog tuženika da se kao početna kamatna stopa u izračunima uzme ona koja je vrijedila u vrijeme sklapanja ugovora za kunske kredita obzirom niti je tužitelju nuđen kredit u kunama i nije niti zaključio kredit u toj valuti, pa je ovaj prijedlog u potpunosti neosnovan.
10. Nesporno je u ovom postupku da su stranke zaključile predmetni Ugovor o kreditu za iznos od 195.400,00 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita (čl. 2), sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci banke (čl. 6). Početna kamatna stopa je bila u visini od 4,60% (čl. 3). Nesporno je da je vraćanje kredita vezano za tečaj CHF (čl. 4). Nesporno je i da je tijekom trajanja razdoblja u kojem su se vraćali anuiteti kredita Odlukama banke se mijenjala visina kamatne stope i tečaj CHF. Nesporno je i da su stranke sklopile Aneks uz ugovor o kreditu sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita. U tom Ugovoru je konstatiran iznos preplate u visini od 30.060,41 kn i koristi se za namirenje budućih anuiteta.
11. Sporna je tvrdnja tužitelja da li su u dijelovima odredbe čl. 4. i 6. Ugovora ništetne, da li tužitelj ima pravni interes isto tvrditi, te pravo na isplatu kao posljedicu ništetnosti iz razloga što je zaključen Aneks ugovora o kreditu kojim je isti konvertiran u kredit u valuti EUR, da li je potraživanje u zastari. Preostala dostavljena financijska dokumentacija nije sporna i koristila se za financijsko vještačenje i izradu nalaza i mišljenja.
12. Osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično.
13. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2 da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1 izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
13.1. Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.
13.2. Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
13.3. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.
13.4. VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
13.5. Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
13.6. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.
13.7. Odredbom čl. 81 st. 2, 3 i 4 Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/06; dalje ZPP/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84 ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87 st. 1 ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2 da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.
13.8. Prema odredbi čl. 502.a st.1 ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja s obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a da su u određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13.9. Sukladno čl. 138 ZZP/03 presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
14. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tužene se sastoji od uplaćenih iznosa po osnovi dijela ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koji je vezano vraćanje glavnice u CHF, te povećanjem anuiteta kao posljedica povećanja tečaja CHF, te od isplaćenih iznosa po osnovi dijela ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno zbog povećanja iste anuiteta.
15. Citiranim odredbama ZPP i ZZP/03 propisan je direktan učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen iz tužbe iz čl. 502 st. 1 ZPP-a. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi na tuženicu po stavu ovog suda zahtjevi tužitelja iz točke 1. i 2. izreke u dijelu koji se odnose na valutnu klauzulu i na promjene kamatne stope su osnovani.
16. O predmetnom dijelu odredbi Ugovora nije se pregovaralo. Očito se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na sadržaj kojeg potrošač nije imao utjecaja.
16.1. Nije za ovaj postupak odlučan navod tuženika da je on tijekom trajanja perioda u kojem su se vraćali anuiteti odobrenog kredita slao obavijesti o promjeni kamatne stope, objavio Opće uvjete poslovanja i kasnije učinio dostupnim Metodologiju o promjeni kamatnih stopa po kreditima građana. To ne utječe na sadržaj spornih odredbi ugovora, a niti su se one promijenile na način da je njihov sadržaj bio odraz pregovora, odnosno da bi iz iste bilo razvidno koja se metodologija promjene kamatnih stopa primjenjuje. Odredbe ugovora se uopće nisu tijekom cijelog razdoblja mijenjale. Ove predmetne odredbe ugovora su nejasne i nerazumljive. Iz odredbe o promjeni kamatnih stopa od kojih zavisi cijena proizvoda koji je "kupio" tužitelj se uopće ne može zaključiti kakva će biti cijena u narednom periodu, koji uvjeti i razlozi će utjecati na njenu promjenu, od kojih parametara će zavisiti njezina visina, zato je doveden tužitelj kao korisnik kredita u nezavidni položaj u odnosu na banku tj. tuženika, pa je ta odredba nepoštena. Jedina poznata vrijednost je početno ugovorena kamatna stopa. Iz ove odredbe proizlazi znatna neravnoteža u pravima i obvezama između stranaka u predmetnom ugovornom odnosu. Takva odredba je i nemoralna, jer dovodi tužitelja tj. korisnika kredita u poziciju u kojoj u potpunosti njegov dug ovisi o volji trgovca tj. ovdje tuženika, što je i suprotno općem načelu savjesnosti i poštenja. Uzimajući u obzir sve navedeno proizlazi da je odredba za koju sud smatra da je ništetna, ustvari nepoštena i prema odredbi čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09). Ona je bila podobna za procjenu da li je nepoštena, obzirom je utvrđeno da odredba o promjeni kamatne stope nije bila jasna, lako razumljiva i uočljiva. To što piše da je kamata promjenjiva, a koja riječ je kao takva jasna, razumljiva i uočljiva, ne znači da se iz same te riječi može zaključiti koja će biti visina kamatne stope odnosno dug tužitelja, tj. da to itekako utječe na cijenu proizvoda. Sporna odredba je ništetna i zbog odredbe čl. 50 Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO/91), obzirom da nije određena tj. ne sadrži ova odredba Ugovora podatak na temelju kojeg se može odrediti obveza tužitelja. Zbog te neodredivosti ne može se odrediti činidba tužitelja tj. visina anuiteta koju je on dužan platiti. Ne može se smatrati da je visina anuiteta odrediva ako ju može odrediti tuženik, a tužitelj ne. Nisu odredbe odredive ako su odredive samo za jednu stranu, tj. ako na temelju njih dužnu činidbu tužitelja može izračunati samo tuženik.
16.2. Ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena, pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema Euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutila dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tužena privlačila potrošače na sklapanje ugovora o kreditu upravo u CHF. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena kredita budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu obvezno pravnih odnosa.
17. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točkama 1. i 2. izreke, tj. prihvatiti tužbeni zahtjev da su djelomično ništetne odredbe predmetnog Ugovora u čl. 6. i 4. gdje se vezuje glavnica, odnosno povrat obveza uz valutu švicarski franak na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnima anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke, važećem na dan plaćanja, te gdje je promjena kamata određena odlukom banke.
18. Tužitelj GS u svom iskazu naveo je da je u banci tražio kredit za kupnju stana za živjeti u istome. Došao je u banku tražeći prvenstveno kredit u kunama, odnosno podredno u eurima, ali mu je rečeno da se ne isplate ti krediti i da i nema uvjete za dobiti kredit u kunama ili eurima. Rečeno je da je najisplatljiviji kredit u valuti CHF koja je stabilna valuta, da je stabilnija nego euro i da može dobiti kredit samo u toj valuti. Nije mu ništa posebno objašnjavano o mogućoj promjeni kamatne stope, a niti o samom tečaju, osim da je sve to stabilno. Prvi put je ugovor o kreditu vidio kod javnog bilježnika, nisu mu ga predali u banci, tamo je bilo sve pripremljeno samo da potpiše ugovor, sve je bilo „kao na traci“ i nije mu niti bilo što bilježnik objašnjavao ugovor, niti mu ga je čitao. Nije čitao ugovor prije no što ga je potpisao. Njemu je bankar u banci rekao o ovom tečaju CHF i o tome da je to sve stabilno i da se ne očekuju velike promjene. Bio je svjestan da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali mu se nije objasnilo kako će se mijenjati već je samo naglašavano da će biti male promjene. Ovaj stan koji je kupljen novcima od kredita koristi za stanovanje i nikada nije iznajmljivan.
18.1. Iskaz tužitelja sud cijeni kao uvjerljiv, logičan i životan. Iz njega proizlazi da tužitelj nije bio upozoren na rizike predmetnog kredita, nisu mu bili objašnjeni parametri na temelju kojih se mijenja kamatna stopa, a niti je dobio obrazloženje vezano za valutu CHF.
19. Vrhovni sud RH u svojoj odluci br. Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. izrazio je pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, a slijedom toga i obveze primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnosti i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Samo ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru. Tuženik nije osporavao da bi tužitelj bio potrošač. Iz iskaza tužitelja upravo je potvrđeno ono što je sud već ranije naveo u odluci, tj. da se o spornim odredbama nije pregovaralo, da tužitelj nije mogao utjecati na odredbe ugovora, da nije imao saznanja kako se mijenja kamatna stopa, da nije bio upozorenoa na specifičnosti i opasnosti promjene valute CHF u periodu koji je slijedio nakon zaključenja ugovora.
20. Slijedom navedenog proizlazi da tužitelj osnovano potražuje isplatu temeljem plaćenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.
21. Tužitelj nije podnio zahtjev radi naknade štete, već potražuje isplatu iznosa koji je tuženik stekao zbog dijela ništetnih odredbi Ugovora. On ustvari tvrdi da je tuženik stekao novčane iznose bez valjane pravne osnove. U tom slučaju na njegovo potraživanje ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4.travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 6632/17. Tužbu je tužitelj podnio 11. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.
22. Kako je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Marinu Rameši, dipl.oec. Zadaća vještaka je bila da izračuna da li je kamatna stopa trebala biti smanjena i koliko da je tuženik kamatnu stopu mijenjao u skladu s kretanjem Euribora i utvrdi iznos, odnosno razlike koja je obračunata i naplaćena zbog toga što to nije rađeno (vezano za simulirani kredit u eurima), da utvrdi da li je i koliko kamatna stopa trebala biti smanjena da je tuženik kamatnu stopu mijenjao u skladu s kretanjem Libora na CHF i utvrđenje iznosa odnosno razlike koja je obračunata i naplaćena zbog toga što to nije rađeno (odnosi se na osnovni kredit).
Zadaća vještaka je bila i da utvrdi da li je tuženik ispravno izvršio izračun konverzije, te da li je za iznos koji tužitelj potražuje banka umanjila obvezu tužitelja po konvertiranom kreditu, te da utvrdi da li je tužitelju konverzijom umanjena neotplaćena glavnica i ako jest u kojem iznosu.
Zadaća vještaka je bila i da izračuna visinu pretplate koja je nastala zbog povećanja početnog tečaja CHF od 4,424241 kn na više od dana zaključenja ugovora pa sve do 30.9.2015. s tim da vještak navede svaki pojedinačni iznos pretplate i datum njegova nastanka; izračuna visinu pretplate koja je nastala zbog povećanja početne kamatne stope od 4,60% na više od dana zaključenja ugovora pa sve do 30.9.2015. s tim da vještak navede svaki pojedinačni iznos pretplate i datum njegova nastanka; koliko bi iznosila glavnica na dan 30.9.2015. sukladno izvršenim uplatama tužitelja da se tim uplatama zatvarala nedospjela glavnica i da su tečaj i kamatna stopa ostali isti kao na dan zaključenja ugovora te sukladno tome navede iznos za koji je glavnica preplaćena zbog promjene početne kamate i tečaja na više, a sve s obzirom na pretplatu koju tužitelj potražuje u točki 5. tužbenog zahtjeva.
22.1. Vještak u dopisu od 11. svibnja 2023. obavještava sud da je zatražio dokumentaciju od tuženiku nužnu za izradu nalaza i mišljenja.
22.2. Vještak u nalazu i mišljenju 7. rujna 2023. navodi da je izračunao da je u razdoblju od početka otplate do konverzije tužitelj uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na zadani početni tečaj platio 117.182,90 kn više anuiteta (15.552,86 EUR). Nadalje vještak navodi da je izračunao da je tužitelj u razdoblju od početka otplate do zadnje uplaćene rate uslijed primjene uvećane kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu platio 14.588,20 CHF više kamata, što iznosi 64.541,69 kn (8.566,17 EUR) po početnom tečaju, odnosno 79.173,04 kn (10.508,05 EUR) po važećem tečaju na datum plaćanja pojedinih rata. U odnosu na zadaću da vještak izračuna koliko bi iznosila neotplaćena glavnica na 30. rujan 2015. da se početni parametri nisu mijenjali (kamatna stopa i tečaj), te da su više plaćeni iznosi zatvarali nedospjelu glavnicu, vještak da je simulirao takav izračun, te utvrdio da bi glavnica izračunata na taj način iznosila 130.031,55 CHF, što iznosi 575.290,91 kn prema početnom tečaju (76.354,23 EUR). Do datuma konverzije ukupno da je uplaćeno 126.358,04 CHF, što prema početnom tečaju iznosi 559.038,41 kn. Prema pravilima zatvaranja, uplate da bi se prema početnom otplatnom planu rasporedile na način da bi se 60.862,16 CHF koristilo za zatvaranje kamate, uključujući i 127,45 CHF zateznih kamata, a preostalih 65.368,45 CHF na glavnicu, od čega 27.143,95 CHF na dospjelu glavnicu (90 cijelih rata i dio 91. rate), te preostalih 38.224,50 CHF na nedospjelu glavnicu. Preostala neotplaćena glavnica stoga da iznosi 195.400,00 – 65.368,45 = 130.031,55 CHF.
22.3. U očitovanju od 1. ožujka 2024. na podnesak tuženika vještak navodi da dostavlja negativne razlike po tečaju i razlike manje plaćene kamate prikazane sve u tablicama. Ukupne negativne tečajne razlike da su iznosile 71,91 kn (9,55 EUR). Nadalje, u razdoblju od siječnja 2024. do posljednje isplaćene rate prije konverzije tužitelj da je platio ukupno 3.568,23 CHF manje kamata nego što bi platio po početnom otplatnom planu, a što po početnom tečaju iznosi 15.786,69 kn. Napominje da ne bi imalo smisla računati razliku po plaćenim anuitetima zbog toga što uplate nisu pratile otplatni plan, te je od 31. srpnja 2014. bio ugovoren reprogram.
22.4. U očitovanju vještaka na podnesak tužitelja, a dostavljen sudu 27. rujna 2024., navodi da prema aneksu konverzije tuženik je utvrdio da je glavnica kredita po izvršenoj konverziji iznosila 106.883,28 eura odnosno 816.463,42 kuna, s tim da se tužitelju priznaje 3.935,21 eura preplate odnosno 30.060,41 kuna. Glavnica po simuliranom CHF kreditu prema pretpostavci primjene početnih uvjeta od početka otplate na 30.09.2015. godine iznosila bi 130.031,55 CHF odnosno 575.290,91 kuna po početnom tečaju. Iz toga slijedi da je provedbom konverzije tužitelju povećan dug i to u iznosu 241.172,51 kuna ako se uspoređuju samo glavnice, odnosno 211.112,10 kuna ako bi sud zauzeo stav da se ima priznati umanjenje za preplatu utvrđenu u konverziji od strane tuženika. Ukupne preplate utvrđene u anuitetskoj otplati prema tečaju iznose 117.182,90 kuna, te 64.541,69 kuna po kamati (početni tečaj), dakle sveukupno se radi o iznosu od 181.724,59 kuna. Iz toga proizlazi da postoji dodatna razlika u korist tužitelja i to 59.447,92 kuna ili alternativno 29.387,51 kuna ako bi sud zauzeo stav da se ima priznati umanjenje za preplatu utvrđenu u konverziji od strane tuženika. Iz toga slijedi da eventualna dodatna preplata nastala po provedbi konverzije iznosi:
- 59.447,92 kuna (7.890,09 eura) ako sud zauzima stav da se preplata koju je tuženik utvrdio u konverziji ne uzima u obzir ili
- 29.387,51 kuna (3.900,39 eura) ako sud zauzima stav da se preplata koju je tuženik utvrdio u konverziji uzima u obzir.
23. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje u cijelosti, smatra da je sačinjen stručno i nepristrano. Niti stranke nisu pregovarale u konačnici izračunu vještaka, već je tuženik imao prigovore na metodologiju, odnosno prigovore pravne prirode.
24. Sud smatra da je preinaka tj. povećanje tužbenog zahtjeva za iznos preplaćenih iznosa tijekom otplate kredita svrsishodna i dopuštena u ovom postupku kako bi se razriješio odnos između stranaka u cijelosti. Preinaka se temelji na odredbi čl. 190 st. 2 ZPP-a. Tuženik je osporavao i osnovanost i visinu, pa je bilo nužno provoditi financijsko vještačenje i prije njega nije imao osnove tužitelj mijenjati svoj zahtjev. Tužitelj je pravo promjene zadržao kod podnošenja tužbe predloživši i financijsko vještačenje. Zastara je prekinuta u ovoj pravnoj stvari podnošenjem tužbe. Smatrati da je nakon vještačenja podnesen novi tužbeni zahtjev za koji teče zastara ispočetka bilo bi pretjerani formalizam, isto bi utjecalo na poštenost postupka i pravo na pristup sudu, bilo bi u suprotnosti s shvaćanjima iz odluka Europskog suda za ljudska prava (npr. Odluka br. 32349/16, D protiv RH, Odluka br. 3240/05, H protiv RH), a i u suprotnosti praksi sudova RH (npr. ŽS Zagreb Gž-4830/23 od 16. siječnja 2024.).
25. Tuženik nema pravo na povrat razlike manje plaćenih iznosa od početnog tečaja i početne kamatne stope, nije postavio takav zahtjev u postupku. Tužitelj je plaćao tuženiku ono što je tražio, pa nije bilo nikakvog stjecanja na strani tužitelja bez osnove. Nema stjecanja bez osnove tužitelja jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik, te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanje. Odredba čl. 232 st. 2 ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora. U periodu kada je kamatna stopa bila niža od početne (31. prosinca 2013. do 1. listopada 2015.) ista je bila određena neovisno o volji stranaka.
26. Neosnovan je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razliku glavnice koja je utvrđena u konverziji, a zbog toga što se koristio tečaj CHF na dan 30. rujna 2015., a ne početni tečaj i to stoga što predmet ove parnice nije ništetnost odredaba Aneksa ugovoru kojeg su stranke zaključile, pa tužitelju ne pripada pravo na isplatu razlike u obračunu nedospjele glavnice u iznosu od 7.890,09 EUR sa zateznom kamatom od 30. rujna 2015. pa do isplate. Neosnovan su i navodi tuženika da bi tužitelj bio obeštećen sa iznosom utvrđene preplate koja je izračunata u konverziji, jer kako je već navedeno, konverzija nije bila predmetom ovog postupka.
27. Tuženik je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana plaćanja svakog anuiteta u utuženom razdoblju u kojem je došlo do stjecanja bez osnove. Visina stope zatezne kamate sukladna je odredbi čl. 29 ZOO-a.
28. Zaključno treba kazati i da sklapanjem Aneksa ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZPK-a, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19. c točka 6. ZIDZPK-a na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje Aneksa ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se niti odredbama ZIDZPK- a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i svrha navedenog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.
29. Na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda broj Rev- 2868/2018 tužitelj ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda broj Gos 1/2019 (str. 6/1) jer iako je konverzija valjana to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji (str. 7/4), ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 G protiv Erste Bank HungaryZrt od 14. ožujka 2019. u kome je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranka što ovdje nije slučaj jer konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, te ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe, a ovdje je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika odnosno nije nadoknađena šteta koju su tužitelji pretrpjeli primjenom nepoštenih ugovornih odredaba, inače sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Dakle, kako je već zaključeno konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Iz odluke Europskog suda u predmetu broj C-19/20 proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze.
29.1. Iz provedenog postupka, odnosno iz nalaza i mišljenja vještaka koji je uzeo u obzir efekt konverzije, proizlazi da je konverzijom samo izvršeno ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom u CHF i simuliranog kredita s valutnom klauzulom u euro (s ciljem da se olakša ostatak kredita potrošačima), a nije utvrđeno da bi utuženi iznosi bili uračunati prilikom određivanja visine obveze tužitelja kao korisnika kredita u EUR radi namirenja budućih obroka, nije došlo do izjednačavanja ugovornih strana u pravima i obvezama.
30. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari uspio djelomično, pa mu tuženik temeljem odredbe čl. 154 st. 2 ZPP-a treba nadoknaditi parnični trošak. Tužitelj je uspio sa tužbenim zahtjevom koji se odnosi na osnovanost, pa sud smatra da je sa osnovom tužitelj uspio 100%. Sa visinom je uspio 75,35%, a tuženik u omjeru od 24,65%. Kada se od ukupnog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobije se postotak od 75,35% (175,35/2=87,67, 24,65/2=12,32, 87,67-12,32=75,35). Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, a čiji trošak je sukladan Tarifi HOK-a i odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 500,00 Eur (Tbr. 7 toč. 1), na zastupanje na četiri ročišta ukupno 2.000,00 Eur (Tbr. 9 toč. 1), na sastav sedam podnesaka (23. prosinca 2021. 500,00 EUR, 24. studeni 2022. 500,00 EUR, 6. lipnja 2023. 500,00 EUR, 21. rujna 2023. 500,00 EUR, 23. siječnja 2024. 200,00 EUR, 7. studeni 2024. 200,00 EUR, 14. veljače 2025. 200,00 EUR) ukupno u iznosu od 2.600,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1 i 3), a ovi iznosi uvećani za PDV od 1.275,00 EUR. Tužitelj je imao trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 306,59 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, pa je tako ukupan osnovani trošak 6.981,59 EUR. Valja ga umanjiti za omjer uspjeha u sporu od 75,35%, pa se dosuđuje iznos od 5.260,63 EUR. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 151 st. 3 ZPP-a. Sa dijelom zatraženog troška tužitelj je odbijen zbog toga što mu ne pripada trošak koji je nastao povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Naime, odredbom čl. 122.a ZPP-a propisno je da stranka koja traži povrat u prijašnje stanje je dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka izazvane povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora.
U Opatiji 24. travnja 2025.
S u d a c
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
Pun. tužitelja
Pun. tuženika
Po pravomoćnosti:
Pristojba na odgovor na tužbu, presudu
