REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1215/2020-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataliji Horvatić, u pravnoj stvari I. tužiteljice NKD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužitelja NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćniku Domagoju Rukavina, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar i Špehar iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupano po punomoćniku Tamari Stanić Sertić odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i parteri iz Zagreba,, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tuženika, dana 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da u roku od 15 dana I. tužiteljici NKD, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati:

- iznos od 6.040,00 eura (šesttisućačetrdeset eura) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 5. travnja 2018. pa do isplate,

- iznos od 384,22 eura (tristoosamdesetčetiri eura i dvadesetdva centa) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 15 veljače 2018. pa do isplate,

- iznos parničnog troška koji se sastoji od troška mirnog postupka u iznosu od 250,00 eura, kao i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama počev od 24. travnja 2025. pa do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da u roku od 15 dana II. tužitelju NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati:

- iznos od 3.287,89 eura (tritisućedvjestoosamdesetsedam eura i osmadesetdevet centi) sa zateznim kamatama od 20. veljače 2020. pa do 31. prosinca 2022.

- iznos parničnog troška koji se sastoji od troška mirnog postupka u iznosu od 250,00 eura, kao i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama počev od 24. travnja 2025. pa do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

III. Nalaže se I. tužiteljici NKD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelju NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, u iznosu od 2.684,84 eura (dvijetisćešestoosamdesetčetiri eura i osamdesetčetiri centi) sa zateznim kamatama od 24. travnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je dana 10. listopada 2017. u Zagrebu, na raskrižju Jadranske avenije i prilaznog kolnika Sveučilišne bolnice u izgradnji došlo je do prometne nezgode isključivom krivnjom HK vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka] koji je naletio na vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala tužiteljica. Vozilo reg. oznake [registarska oznaka] ima sklopljenu policu obvezno automobilskog osiguranja kod tuženika. Povodom štetnog događaja protiv tužiteljice je vođen prekršajni postupak pred Općinskom sudom u Novom Zagrebu pod brojem Pp P-1487/19 te je dana 3. veljače 2020. donijeta presuda kojom je tužiteljica oslobođena optužbe.

U navedenoj prometnoj nezgodi I. tužiteljica je zadobila tjelesne povrede uslijed kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je trpjela fizičke bolove, jak strah, a zaostale su i trajne posljedice. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna kroz cijelo vrijeme liječenja pa stoga potražuje iznos od 4.910,74 eura na ime neimovinske štete. Također, I. tužiteljica je zbog štetnog događaja bila nesposobna za rad te je pretrpjela gubitak u zaradi u iznosu od 384,51 eura. Navedeni iznos potražuje s zateznim kamatama tekućim od 15.2.2018. (dan isplate plaće za siječanj 2018.).

U štetnom događaju oštećeno je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu II. tužitelja pa stoga II. tužitelj potražuje naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 3.318,07 eura, sa zateznim kamatama 20. veljače 2020. kao dana kada je postavljen zahtjev za naknadu štete na vozilu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, ali osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno osporava odgovornost osiguranika tuženika te ističe isključivu odgovornost I. tužiteljice, uzročnu vezu između duljine trajanja bolovanja, ozljeda i štetnog događaja, visinu neimovinske štete, kao i osnov izgubljene zarade, osnov imovinske štete na vozilu II. tužitelja, kao i zatraženi tijek kamata na neimovinsku štetu te predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. I. tužiteljica je podneskom od 13. lipnja 2024., nakon provedenog medicinskog vještačenja u predmetu, povećala tužbeni zahtjev, na način da potražuje s osnova neimovinske štete iznos od 6.040,00 eura (uključujući i iznos od 600,00 eura s osnove naruženja), a II. tužitelj povećao iznos od 3.287,99 eura s osnova imovinske štete.

Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva ističući prigovor zastare na povećani dio tužbenog zahtjeva (s osnove neimovinske i imovinske štete), dok u odnosu na potraživanje s osnove naruženja navodi da je navedeni dio tužbenog zahtjeva s te osnove postavljen prvi put tijekom postupka tek nakon provedenog medicinskog vještačenja, za koji je potreban pristanaka tuženika, u skladu s čl. 193. Zakona o parničnom postupku.

Navedenu preinaku sud je dopustio obzirom je ista izvršena upravo nakon provedenog vještačenja te jer je istu ocijenio kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama, a i konačno sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane dana 27. svibnja 2024. jer u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Nadalje, tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave i to preslik zapisnika o očevidu od 10. listopada 2017. (l. 6.-10. spisa), presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj PP P-1487/19 od 3. veljače 2020. (l. 11.-17. spisa), medicinske dokumentacije (l. 18.-29. spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (l. 30.-34. spisa), obračuna plaće (l. 35.-45. spisa), dopisa poslodavca Makro Mikro grupe od 18. veljače 2020. (l. 46. spisa), izvid štete (l. 47. spisa), dopisa od 20. veljače 2020. (l. 48. spisa), odštetnog zahtjeva sa povratnicom (l 49.-52. spisa), obračuna totalne štete (l. 64. spisa), fotografije vozila (l. 65.-67. spisa), posebno izvješće MUP-a RH-a, II. PP, od 17. studenog 2017. sa fotoelaboratom i skicom mjesta nezgode (l. 116.-157. spisa), saslušani su svjedoci HK i TK i tužiteljica te je provedeno vještačenje po vještacima prometne i medicinske struke.

5. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP-a), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Dakle, predmet spora u ovom predmetu je naknada štete (neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege te imovinske štete na vozilu II. tužitelja) koju je tužiteljica pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 10. listopada 2017.

7. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija te nastanak štetnog događaja.

8. Sporna je međutim osnova i visina štete (neimovinske i imovinske štete), uzročno-posljedična veza, odgovornost tuženika kao i tijek zateznih kamata.

9. Na okolnost dinamike štetnog događaja saslušani su tužiteljica i svjedoci.

Na ročištu dana 20. travnja 2021. tužiteljica je iskazala da se kretala iz pravca Buzina prema golf terenima, Jadranskom avenijom. Dolaskom do skretanja za golf terene, došla je na crveno svjetlo na semaforu, nalazila se prva u traci za skretanje u lijevo, te se zaustavila vozilo čekajući da se upali zeleno svjetlo za skretanje u lijevo. Stajala je možda pola minute, po paljenju zelenog svjetla na semaforu započela je skretanje u lijevo, te se u njeno vozilo, negdje na polovini raskrižja zaletjelo vozilo koje je na nju naletjelo iz suprotnog smjera. Udario je prednju stranu njenog vozila, pretpostavlja lijevu stranu njenog vozila. Nije komunicirala sa vozačem drugog vozila, bio je autu sa suprugom i djetetom, a nakon zalijetanja u moje vozilo priskočili su mu prolaznici u pomoć. Prolaznici su i njoj priskočili u pomoć.

Radilo o vremenu oko 15 sati radnog dana, te je bio gust promet. Kada se približavala semaforu, bilo je upaljeno crveno svjetlo na semaforu.

Nakon ozljeđivanja nije bila u mogućnosti sama obavljati svakodnevne poslove, a pomoć joj je pružao suprug.

10. Na ročištu dana 19. rujna 2023. svjedok HK (osiguranik tuženika) iskazao je da je zajedno sa suprugom i sinom bio u trgovačkom centru Arena te je bio na putu kući za Istru, išli su za smjer za naplatne postaje Lučko, kretao se trakom za ravno ali nije siguran da li je bila srednja traka. Bilo je zeleno svjetlo na semaforu, bila su dva tri auta ispred njega, kretao se određenom brzinom prativši aute ali je bio na odstojanju od njih, točnu brzinu kojom sam se kretao ne zna, ušao je u raskrižje a onda se pojavila tužiteljica. Nakon udarca vozila ne sjeća se točno što se događalo, nakon što su izašli iz njegovu suprugu na pločnik, dali su joj tablete za smirenje, rekli su da su bili u autima iza njih i dali su im svoje telefonske brojeve tako da to mogu ponovno reći, u tom trenutku njihovi auti su bili parkirani odnosno zaustavljeni sa strane.

Na pitanje punomoćnika tuženika na kojoj udaljenosti je primijetio semafor, svjedok je naveo da ne može točno reći odnosno ne sjeća se, na pitanje kada je prvi put vidio semafor koje je svjetlo bilo upaljeno svjedok navodi da je bilo upaljeno zeleno svjetlo i da su se auti kretali, jesu li cijelo vrijeme išli istom brzinom vozila, svjedok navodi da se kretao istom brzinom, da li je bilo vozila u trakama sa njegove desne ili lijeve strane, svjedok navodi da se ne sjeća, jeste li kočili prije naleta vozilom svjedok navodi da je samo uspio staviti nogu na papučicu kočnice, jer ga je iznenadilo, koliko je vremena prošlo od trenutka kada je ugledao vozilo tužiteljice do sudara naveo je da se ne sjeća.

Svjedok TK iskazala je da je išla zajedno sa suprugom i sinom cestom od Arene prema Lučkom, išli su kroz semafor, bio je zeleni val, u tom trenutku kada su prolazili kroz raskrižje htjela je nazvati šogoricu i pogledala je ravno ispred sebe i ispred njih se stvorio sivo srebrni Mercedes, onda ih je odbacilo u stup od semafora i to je zadnje čega se sjeća. Kada su se približavali semaforu sjeća se da je bilo upaljeno zeleno svjetlo, ispred njih su bila vozila koja su se kretala. Na pitanje pun. tužitelja da li je bilo vozila sa lijeve ili desno strane, svjedokinja je navela da se ne sjeća, na koju udaljenosti je prvi put uočila semafor svjedok navodi da se ne sjeća, da li se sjeća da li je na tom semaforu bilo skretanja za lijevo ili desno svjedok navodi da se samo sjeća semafora koji je bilo iznad njihovih glava, dakle bilo im je zeleno za ravno a drugog se ne sjeća, kada je vidjela vozilo Mercedes koliko je bilo udaljeno od njih svjedok navodi da je bilo točno ispred njih.

11. Sud je iskaz I. tužiteljice prihvatio kao istinit i vjerodostojan u dijelu u kojem navodi da je krenula iz stanja mirovanja, obzirom je taj dio potvrđen provedenim vještačenjem, dok u ostalom dijelu iskaz I. tužiteljice i svjedoka nije ocijenio kao vjerodostojne obzirom se radi o pristranim iskazima osoba u kojima nedostaje detalja štetnog događaja koji bi ukazali sudu na logičan slijed događaja odnosno rada semafora i kretanja vozila u štetnom događaju.

12. Radi utvrđivanja dinamike štetnog događaja provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Miši Bariću, koji je u Nalazu i mišljenju od 8. ožujka 2023. utvrdio da se mjesto prometne nesreće nalazi u naseljenom, na križanju dva kolnika s više prometnih traka u oba smjera, na kojemu je promet reguliran svjetlosnim znakovima (semaforima) koji su bili u funkciji. Do prometne nesreće je došlo na način da je tužiteljica skretala u lijevo iz krajnje lijeve trake kolnika Jadranske avenije, a da se svjedok HK kretao istim kolnikom iz suprotnog smjera i zadržavao je pravac svojega kretanja. Maksimalna brzina određena je prometnim znakom i iznosi 70 km/h. Brzina kretanja osobnog vozila svjedoka „Renault Laguna“ u trenutku sudara iznosila je oko 84 km/h, dok se osobno vozilo tužiteljice „Mercedes“ u trenutku sudara kretalo brzinom od oko 25 km/h. Brzine kretanja oba vozila prije sudara tehničkim putem nije moguće utvrditi. Mjesto sudara se nalazi na sjecištu srednjeg prometnog traka iz smjera kretanja vozila svjedoka i lijevog prometnog traka iz suprotnog smjera za skretanje u lijevo kojim se kretala tužiteljica.

Do sudara je došlo prednjim, više lijevim dijelom osobnog vozila svjedoka u prednju desnu stranu osobnog vozila tužiteljice koja je bila u lijevom skretanju. Kao što je naznačeno promet na kolniku Jadranske avenije je reguliran svjetlosnim znakovima (semaforima) koji su bili u funkciji i koji režim rada je sastavni dio spisa. Prema priloženom režimu rada semafora nije postojala mogućnost da oba vozila uđu u križanje na zeleno svjetlo. Tehničkim putem nije moguće utvrditi koje vozilo je ušlo u križanje na crveno, a koje na zeleno svjetlo.

Varijanta dinamike ove prometne nesreće iskazana po tužiteljici u kojoj tvrdi da je ušla u križanje iz mirovanja je tehnički moguća ali nije moguće zaključivati da li je tužiteljica ušla u križanje kada je na semaforu bilo upaljeno crveno ili zeleno svjetlo za skretanje u lijevo.

13. Na tako izrađeni Nalaz i mišljenje I. i II. tužitelji nisu imali primjedbi, ali su predložiti dopunu vještačenja na okolnost koja je verzija nastanka prometne nesreće izglednija (iskazana po tužiteljici ili po svjedocima), kao i da se utvrdi visina imovinske štete na vozilu II. tužitelja.

U dopuni Nalaza i mišljenja od 18. prosinca 2023. vještak dipl. ing. Mišo Barić (na okolnost visine materijalne štete na vozilu i radi očitovanja nastanka štete) utvrdio je do štetnog događaja 10.10.2017. godine osobno vozilo „Mercedes E320 CDI“ reg oznake [registarska oznaka] je bilo u upotrebi 16 godina sa prijeđenih 361.234 km. Prema izvidu štete nedvojbeno proizlazi da je na vozilu nastupila totalna šteta. Kao polazna osnova za izračun totalne štete je cijena rabljenog vozila na dan štetnog događaja prema cjeniku CVH-e u iznosu od 4.286,69 € sa PDV-om. S obzirom na ukupna oštećenja na osobnom vozilu, vrijednost ostatka vozila je procijenjena na 23,3% iz čega slijedi visina štete na osobnom vozilu na dan 10.10.2017. godine, a po obračunu totalne štete = 3.287,89 € sa PDV-om. Vezano za traženje I. i II. tužitelja da se očituje koja je varijanta nastanka ove prometne nezgode izglednija, ponovno je naveo kao i u osnovnom nalazu i mišljenju da je princip rada semafora na križanju takav da, ukoliko je za smjer kretanja tužiteljice upaljeno zeleno svjetlo, tada za vozila iz smjera kretanja svjedoka mora biti upaljeno crveno svjetlo i obrnuto. Dakle, istovremeno ne mogu biti upaljena ista svjetla na oba semafora. Također je ponovio, a imajući u vidu utvrđene brzine osobnog vozila tužiteljice od oko 25 km/h i brzine osobnog vozila svjedoka od oko 84 km/h logično je za pretpostaviti da je tužiteljica ušla u križanje iz mirovanja, dok je svjedok sa utvrđenom brzinom od oko 84 km/h ušao u križanje bez zaustavljanja. U odnosu na traženje tužiteljice da se vještak očituje koja je verzija izglednija naveo je da se radi o pravnom pitanju na koje nije ovlašten odgovoriti.

S tim u svezi ukazao je da je kao vještak, cijeneći sve parametre, jasno naznačio koje je od dva vozila ušlo u križanje iz mirovanja. Životno je i logično da vozač koji ulazi u križanje iz mirovanja u većini slučajeva kreće u križanje na pojavu zelenog svjetla.

14. Na izrađenu dopunu Nalaza i mišljenja I. i II. tužitelji nisu imali primjedbi, dok tuženik nije stavio primjedbe niti na visinu materijalne štete na vozilo. Navedeni Nalaz i mišljenje sud je prihvatio kao jasna i logičan te u skladu s pravilima struke.

15. Radi utvrđivanja štete, njezinog opsega i okolnosti koje utječu na opravdanost naknade štete, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof.prim. dr.sc. Romanu Paviću koji je izvršio uvid u cjelokupni spis i dostavljenu medicinsku dokumentaciju te je detaljno opisao tijek liječenja i klinički pregled I. tužiteljice.

Prema mišljenju vještaka uslijed štetnog događaja I. tužiteljica je prilikom predmetno-štetnog događaja zadobila impaktirani prijelom lijevog radiusa na tipičnom mjestu s pomakom ulomaka, prijelom stiloidnog nastavka lijeve ulne, višedjelni spiralni prijelom proksimalnog članka 4. prsta lijeve šake te natučenje desnog prsišta, kao i lijevog koljena.

Tužiteljici je u predmetno-štetnom događaju povrijeđeno tjelesno i duševno zdravlje.

Prema mišljenju vještaka uslijed štetnog događaja tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta, 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajali su 50 dana. Tužiteljica je također trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta 2 sata, zatim sekundarni strah jakog stupnja trpjela je 2 dana, srednjeg stupnja 15 dana i slabog stupnja 40 dana.

Prijelom obje kosti lijeve podlaktice, kao i proksimalnog članka 4.prsta lijeve ruke uvjetovao je trajne posljedice. Isto je izraženo prilikom korištenja l. šake i l. ručnog zgloba tijekom obavljanja svakodnevnih radnih i životnih aktivnosti. U prethodnom poglavlju Klinički pregled detaljno je izmjeren i opisan posljedični nedostanak do potpune funkcije l. ručnog zgloba, kao i 4.prsta l. šake, u odnosu na desnu ruku, uzrokovan predmetno-štetnim događajem. Prilikom stiska l. šake, vidljiv je blaži rotacijski deformitet prethodno slomljenog 4. prsta.

Uslijed posljedica štetnog događaja došlo je do trajnog smanjenja životne od 8%. Zbog posljedičnog djelomičnog izostanka funkcije nakon prijeloma obje kosti lijeve podlaktice u distalnom dijelu (točnije, prijeloma s pomakom ulomaka i impakcijom distalnog desnog radiusa, te prijeloma stiloidnog nastavka ulne). Osim toga, i zbog djelomičnog izostanka funkcije nakon višedjelnog spiralnog prijeloma proksimalnog članka prstenjaka lijeve šake, kao i blažeg rotacijskog deformiteta, također prethodno opisanog.

Prilikom ozljeđivanja u predmetno-štetnom događaju nije ozljeđeno više organskih sustava. Naruženje je posljedično zaostalo u lakom stupnju.

Također nije bilo ranijih bolesti koje bi utjecale na posljedice ozljeda u predmetno-štetnom događaju.

Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji liječenje je završeno 9.1.2018. godine, no na posljednjem nalazu kirurga je preporučena dodatna fizikalna terapija. Mišljenja je, da je vrijeme trajanja bolovanja koje je tužiteljica imala do 29.siječnja 2018. godine potpuno realno s obzirom na težinu ozljede, njezine posljedice, kao i trajanje liječenja.

Tuđa pomoć bila je potrebna u vidu nemedicinske osobe za obavljanje svakodnevnih kućanskih poslova, nabavku i pripremu namirnica, pomoć pri odijevanju, kao i vršenju određenih higijenskih potreba. Tuđa pomoć je tužiteljici bila potrebna u sljedećem vremenskom roku i trajanju od 40 dana po 2 sata dnevno te 30 dana po 1 sat dnevno.

16. Na navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora.

17. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se potražuje izgubljena zarada, valja napomenuti da je na ročištu dana 18. ožujka 2025. tuženik naveo da ne osporava samu visinu izgubljene zarade, ali osporava osnov i uzročnu vezu.

18. Nadalje, odredbom čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO-a) propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, stavkom 2. određeno je da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo. Također, stavkom 4. istog članka određeno je da se krivnjom vlasnika smatra i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio.

19. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi (čl. 1072. st. 1. ZOO-a), u slučaju nesreće izazvane motornim vozilom u pokretu primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovi krivnje, pri čemu je sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a na tužitelju teret dokaza da je predmetna prometna nesreća uzrokovana isključivom krivnjom osiguranika tuženika.

Okolnost da je I. tužiteljica oslobođena optužbe radi počinjenja prekršaja prolaska kroz crveno svjetlo iz čl. 59. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20), priložena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pp P-1487/19 od 3. veljače 2020., ujedno ne znači da bi osiguranik tuženika bio odgovoran za nastanak štetnog događaja, obzirom da sud u prekršajnom postupku nije mogao utvrditi dinamiku nastanka nezgode, pa je stoga tužiteljicu zbog toga oslobodio optužbe, a s druge strane protiv osiguranika tuženika nikad nije pokrenut prekršajni postupak da bi isti prošao kroz crveno svjetlo.

Imajući u vidu cjelokupno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je ocijenio da provedenim dokazima tužitelji nisu dokazali da postoji odgovornost (osiguranika) tuženika, a što je tužitelj u parničnom postupku dužan dokazati.

Naime, vještak je analizirao dostavljeni spis te mu je bio zadatak utvrditi okolnosti nastanka štetnog događaja, sudar I. tužiteljice i osiguranika tuženika, kao i utvrditi brzinu kretanja vozila u trenutku sudara.

Iz nalaza i mišljenja vještaka je vidljivo kako su utvrđene brzine osobnog vozila I. tužiteljice od oko 25 km/h i brzine osobnog vozila svjedoka (osiguranika tuženika) od oko 84 km/h te logično je za pretpostaviti da je tužiteljica ušla u križanje iz mirovanja, dok je svjedok sa utvrđenom brzinom od oko 84 km/h ušao u križanje bez zaustavljanja, ali vještak utvrđuje kako temeljem dostupnih podataka ne može utvrditi točno stanje svjetala na semaforu.

Prema nalazu i mišljenu vještaka proizlazi kako isti temeljem dostupnih podataka, ne može utvrditi točno stanje svjetala na semaforu, slijedom čega se primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

Naime, čak se iz utvrđenih brzina vozila ne može utvrditi sporna činjenica jer utvrđene brzine samo ukazuju na činjenicu da je I. tužiteljica najvjerojatnije krenula iz stanja mirovanja, a osiguranik tuženika najvjerojatnije iz stanja vožnje, dakle I. tužiteljica iz mogućeg početka trajanja zelenog svijetla na semaforu, a osiguranik tuženika iz mogućeg kraja trajanja zelenog svijetla na semaforu, ali to ne utvrđuje spornu činjenicu niti da li je I. tužiteljica eventualno krenula prerano na žuto ili zeleno svijetlo, ili čak na crveno svijetlo, a niti da li je osiguranik tuženika prošao semafor na kraju zelenog svijetla ili na početku crvenog svijetla.

Slijedom navedenog, razvidno je da tužitelji na kojima je sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a bio teret dokaza nisu dokazali da bi postojala bilo kakva protupravna radnja ili protupravan propust osiguranika tuženika koji bi bio u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, pa stoga niti da je predmetna prometna nesreća prouzročena na način opisan u tužbenom zahtjevu.

Pored toga, u ovom slučaju ne primjenjuje se odredba čl. 1072. st. 3. ZOO-a, kojom je određeno da ako nema krivnje nijednog sudionika/vlasnika vozila, tada vlasnici vozila odgovaraju na jednake dijelove, ako pravičnost ne zahtijeva što drugo, obzirom u ovom predmetu nije utvrđeno da nema krivnje sudionika prometne nezgode (u smislu da je do nezgode došlo zbog drugih faktora poput neispravnog semafora, stanja ceste i sl.), već nije bilo moguće utvrditi tko je kriv za štetni događaj, dakle u konkretnom slučaju nije dokazano da ne postoji krivnja nijednog vozača u smislu čl. 1072. st. 3. ZOO-a.

Stoga, obzirom se u predmetnom slučaju na temelju provedenih dokaza nije moglo utvrditi tko je skrivio prometnu nezgodu, odnosno da je za nastanak iste isključivo odgovoran osiguranik tuženika, a ukoliko bi isti bio odgovoran tada bi tužiteljima prema načelu pravednosti svakako pripala naknada štete u cijelom utvrđenom obimu, pa imajući u vidu navedenu odredbu čl. 1072. ZOO-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude. S obzirom na utvrđeno, sud nije ocjenjivao osnov i visinu neimovinske i imovinske štete.

21. Nadalje, odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, obzirom su tužitelji u cijelosti izgubili spor. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa).

Tuženiku je stoga priznat trošak odgovora na tužbu (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 20. lipnja 2024., 3. srpnja 2024. i 15. studenog 2024. (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima 2. veljače 2021., 20. travnja 2021., 20. svibnja 2022., 19. rujna 2023., 24. travnja 2024., 15. studenog 2024. i 18. ožujka 2025. (Tbr. 9/1), svaka radnja u iznosu od 100 bodova, i trošak zastupanja na ročištima 25. svibnja 2021., 5. listopada 2021. i 1. ožujka 2022., svaka radnja u iznosu od 50 bodova (jer se radi o odgodi ročišta na kojem se nije raspravljalo, Tbr. 9/5), a sve uzevši u obzir da je 1 bod 2,00 eura, uz pripadajući pdv od 25%, dakle ukupno iznos od 2.550,00 eura.

Ostale radnje nisu priznate jer su ocjenjene da nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP-a.

Navedenom iznosu pridodan je trošak pristupa svjedoka na ročište u visini od 134,84 eura, što ukupno čini iznos od 2.684,84 eura.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. I.-II. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku