1                                 Broj: Ppž-8954/2023

 

                           

 

 

 

 

                                                                            Broj: Ppž-8954/2023

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog A. Š., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenog A. Š. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, broj: Pp-3237/2023-7 od 28. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

          I. U povodu žalbe okrivljenog A. Š., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, u trajanju od 1 (jedne) godine, ukida. 

 

II. U ostalom dijelu odbija se  žalba okrivljenog A. Š. kao  neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni A. Š. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) / 226,04 kuna (dvjesto dvadeset šest kuna i četiri lipe)1  u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, broj: Pp-3237/2023-7 od 28. rujna 2023., proglašen je krivim okrivljeni A. Š. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana, a u koju kaznu je sukladno članku 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme uhićenja i zadržavanja te mu je preostalo za izdržati 30 dana zatvora. Osim toga, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja supruge R. Š. u trajanju od 3 mjeseca, zaštitna mjera udaljenja iz stambenog prostora na adresi u Č., O. ulica kbr. xx u trajanju od 3 mjeseca te zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, u trajanju od 1 godine. Također, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 10,62 eura/80,00 kuna.

 

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno osobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi ističe kako je ponašanje njegove supruge doprinijelo počinjenju prekršaja iz razloga što ga je ista dovezla u njegovu kuću, iako to on nije želio. Smatra da je krivnjom svoje supruge osuđen na kaznu zatvora. Predlaže da se kazna zatvora preinači u novčanu kaznu.

 

              3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Žaleći se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ne osporava da je inkriminirane prilike počinio psihičko nasilje u obitelji te opisuje okolnosti koje su prethodile njegovom ponašanju za koje je proglašen krivim.

 

4. 1. Iz takvog sadržaja žalbe, očigledno je da okrivljenik, ne osporava počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka, nego smatra da postoje okolnosti koje ga oslobađaju krivnje ili su barem razlog za primjenu blaže vrste kazne. Međutim, bez obzira na navedene okolnosti, okrivljeniku se napominje da one ne opravdavaju njegov postupak, niti ga oslobađaju od prekršajne odgovornosti, jer je okrivljenik s obzirom na svoje godine života i životno iskustvo bio dužan postupiti u skladu s zakonskim propisima. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Svi provedeni dokazi jasno i nedvojbeno upućuju da je inkriminiranog dana okrivljenik ponovio nasilje u obitelji te da se ponašao upravo onako kako ga je prvostupanjski sud i proglasio krivim. Ponašanje za koje je okrivljenik proglašen krivim, okrivljenik nije osporavao ni u svojoj obrani, a niti sada u žalbi. U navedenom smislu, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. Međutim, neosnovano se u žalbi okrivljenik poziva da je ponašanje njegove supruge doprinijelo počinjenju prekršaja iz razloga što ga je ista dovezla u njegovu kuću, iako to on nije želio. Naime, kako je to već prethodno obrazloženo, razlog zbog kojeg je okrivljenik počinio prekršaj ne opravdava njegov postupak, niti ga oslobađa od prekršajne odgovornosti. Osim toga, u svome iskazu svjedokinja R. Š. je detaljno obrazložila iz kojeg razloga je odvezla svoga supruga kući, konkretno iz neznanja da je okrivljeniku zabranjen pristup njoj te na takav iskaz svjedokinje okrivljenik nije stavljao primjedbe.

 

4. 2. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

 

5. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I ovaj sud smatra da je, cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti, koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio te koje se ističu u žalbi, isključena bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

5. 1.              Neosnovano se u žalbi ističe da bi se svrha kažnjavanja mogla postići izricanjem novčane kazne s obzirom da ranija uvjetna osuda zbog počinjenja istovrsnog prekršaja nije polučila svrhu specijalne prevencije te da je okrivljenik nekoliko dana nakon izlaska iz zatvora počinio novi prekršaj. Stoga i ovaj sud smatra da se svrha kažnjavanja može postići samo kaznom zatvora, a ne novčanom kaznom.

 

5. 2.              Razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne, kao i visinu izrečene kazne, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati presudu u tom dijelu.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona u dijelu izrečenih zaštitnih mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja te udaljenja iz stambenog prostora, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud navedene zaštitne mjere izrekao okrivljeniku radi otklanjanja nasilničkog ponašanja istog te da se izbjegnu situacije u kojima bi moglo doći do ponavljanja djela. Ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, smatrajući da su izneseni razlozi, zbog kojih su izrečene predmetne zaštitne mjere, konkretni i zakonski osnovani te da će se primjenom istih u izrečenom trajanju, otkloniti uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati na okrivljenika da čini nove prekršaje.

 

7. Međutim, odluka prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu nije zakonita i pravilna. Uvidom u spis je utvrđeno da tužitelj optužnim prijedlogom okrivljeniku uopće ne stavlja na teret počinjenje inkriminiranog prekršaja pod utjecajem alkohola, a prvostupanjski sud okrivljenika u pobijanoj odluci nije proglasio krivim da je kritične zgode počinio nasilje u obitelji pod utjecajem alkohola. Člankom 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano da se zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponoviti nasilje u obitelji. Stoga nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud primijenio okrivljeniku zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu s obzirom da je preduvjet za izricanje te mjere činjenica da okrivljenik konkretno djelo počini pod odlučujućim utjecajem ovisnosti o alkoholu, a što mu se u ovom predmetu niti ne stavlja na teret. Na temelju navedenog ukinuta je navedena zaštitna mjera te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

 

              8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 30,00 eura predstavlja gotovo  minimalno mogući iznos paušalne svote.

 

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 15. studenog 2023.

 

    Zapisničar:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.                                                                                              Ivanka Mašić, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.