Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 2474/2023-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2474/2023-5

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. J. iz Z., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik I. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. d.d. Z., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik K. Ć., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj - 1945/2022-9 od 9. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 2749/19-271 od 1. srpnja 2022. i dopunska presuda istog suda broj Pn - 2749/19-273 od 12. srpnja 2022., u sjednici održanoj 15. studenog 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Dopušta se revizija tužitelju protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj - 1945/2022-9 od 9. ožujka 2023. radi pravnog pitanja:

 

              Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ako presuda ne sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje su važne za odluku u sporu, koje činjenice na kojima se odluka temelji smatra istinitim, te na čemu zasniva tu svoju odluku?

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj - 1945/2022-9 od 9. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 2749/19-271 od 1. srpnja 2022. i dopunska presuda istog suda broj Pn - 2749/19-273 od 12. srpnja 2022.

 

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

3. Kako proizlazi iz podneska dostavljenog uz prijedlog za dopuštenje revizije, tužitelj je istodobno uz prijedloga za dopuštenje revizije podnio i prijedlog za ponavljanje postupka. U smislu odredbe čl. 429. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) odlučeno je nastaviti postupak po izjavljenom prijedlogu za dopuštenje revizije.

 

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da su u odnosu na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja (koje proizlazi iz više postupovnopravnih pitanja koja je tužitelj naznačio u prijedlogu) ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Ovo stoga što pitanje ukazuje na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka čije postojanje predstavlja očito grubu povredu postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost. Naime, tužitelj je u žalbi prigovorio vještačenju vještaka dr. A. B., ističući da je prvostupanjski sud temeljio odluku na nalazu i mišljenju navedenog vještaka, dok je tužitelj saznao razlog za njegovo izuzeće poslije obavljenog vještačenja, koje razloge tužitelj obrazloženo u žalbi izlaže. U tom smislu pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku. Isto tako, iako je tužitelj zahtijevao izuzeće vještaka nakon završetka raspravljanja, pri čemu ističe da je saznao razloge za izuzeće navedenog vještaka poslije obavljenog vještačenja (čl. 254. st. 6. ZPP-a), pobijana presuda ne sadrži jasne razloge prema navedenim žalbenim navodima tužitelja. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389. b st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

 

5. U odnosu na preostala pravna pitanja naznačena u prijedlogu revizijski sud je ocijenio da, s obzirom na razloge temeljem kojih je donijeta pobijana odluka i pravno pitanje koje je dopušteno ovim rješenjem, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade (razlika između invalidske mirovine koju prima i plaće, odnosno ostalih primanja koje bi ostvario u službi) koju trpi u uzročnoposljedičnoj vezi s povredama zadobivenim u štetnom događaju 12. studenog 1995. odgovornošću osiguranika tuženika. Pobijanom presudom odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadu štete temeljem činjeničnog utvrđenja i s razlozima: - da je tužitelj nakon ove nezgode imao prometne nezgode u lipnju 1996., lipnju 1998. i travnju 1999., - da iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da su posljedice prometne nezgode od 12. studenog 1995. onaj odlučujući i adekvatni uzrok koji je prema redovitom tijeku stvari doveo do odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu, sve stoga što je tužitelj osim predmetne prometne nezgode, tešku tjelesnu ozljedu zadobio i u nezgodi u lipnju 1996., čime je prekinuta uzročna veza između nezgode od 12. studenog 1995. i odgovornosti tuženika za odlazak tužitelja u invalidsku mirovinu. U navedenom činjeničnom utvrđenju i razlozima temeljem kojih je pobijanom presudom odlučeno o zahtjevu tužitelja u odnosu na materijalnopravna pitanja koja proizlaze iz prijedloga za dopuštenje revizije treba reći da je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana odluka („..pravno relevantni uzrok štete jest onaj štetni događaj čijem redovitom učinku odgovara konkretna šteta...“, „ako djeluje više uzroka, a svi potječu od ljudske radnje, kao uzrok štete uzima se ona koja je štetnom uspjehu najbliža i za određeni štetni uspjeh tipična. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta, te dok ta veza postoji štetnik je odgovoran za posljedice štetne radnje...“, „...štetnik odgovara za posljedice svoje štetne radnje dok je uzročna veza između njegove radnje i štete neprekinuta. Ako je uzročna veza između njegove štetne radnje i štete prekinuta radnjom samog oštećenika ili radnjom treće osobe, za štetu koja nastane nakon prekida uzročne veze on ne odgovara...“) ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( – 281/1982 od 25. svibnja 1983, Rev – 2552/1982 od 5. svibnja 1983., Revx – 186/15 od 3. ožujka 2015., Rev – 586/16 od 22. prosinca 2020. i dalje, te od pravnih shvaćanja zauzetih u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske /U-III 49/2008 od 24. lipnja 2008.). Preostalim postupovnopravnim pitanjima kako ih je tužitelj naznačio u prijedlogu, predlagatelj zapravo, kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, dovodi u pitanje činjenična utvrđenja sudova koja ne mogu biti predmet razmatranja u revizijskom stupnju postupka. Zbog navedenog se za ova postavljena pitanja ne može uzeti da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a. Isto tako, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Shodno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a, u odnosu na navedena pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava naznačene u prijedlogu za dopuštenje revizije uzima se da je prijedlog povučen.

 

Zagreb, 15. studenog 2023.

 

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu