Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1066/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dubravku Arapoviću, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-173/2019 od 22. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvaženjem žalbi stranaka ukidaju se presuda i točka II. izreke rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-173/2019 od 22. ožujka 2022., i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 6. st. 1. Ugovora o [broj kredita] koji je solemniziran kod javnog bilježnika Zoje Puljiz pod poslovnim brojem OU 8453/07 i OU-9351/07 u dijelu u kojem se navodi da je ugovorena kamatna stopa primjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana (točka I. izreke).
1.1. Tuženik je obvezan platiti tužitelju iznos od 2.978,09 eura[1] / 22.438,45 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose (točka II. izreke).
1.2. Rješenjem sadržanim u istom pisanom otpravku utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 19,96 eura / 150,41 kn (točka I. izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.878,29 eura / 14.152,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke). U preostalom je dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen, što proizlazi iz obrazloženja presude, a propušteno je navesti u toj točki izreke citirane presude.
2. Protiv odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke citiranog rješenja žali se tužitelj, dok tuženik žalbom pobija presudu i dosuđujući dio točke II. izreke rješenja.
3. Odbijajući dio odluke o parničnom trošku tužitelj pobija iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), predlažući da se rješenje u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine, uz obvezu tuženika na naknadu troška žalbenog postupka.
4. Tuženik podnosi žalbu također iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući da se presuda i dosuđujući dio točke II. izreke rješenja preinače na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe čl. 6. st. 1. Ugovora o [broj kredita] koji je solemniziran kod javnog bilježnika Zoje Puljiz pod poslovni brojem: OU 8453/07 i OU 9351/07 u odnosu na kamatnu stopu, te restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 2.978,09 eura / 22.438,45 kn s kamatama.
7. U provedenom je postupku utvrđeno da je tužitelj kao korisnik kredita 14. studenoga 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, za iznos kredita od 100.000,00 CHF, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,25 % dekurzivno godišnje s rokom otplate 15 godina.
8. Odlučujući o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu, uvažavajući prema odredbi čl. 502 c. ZPP-a obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv tuženika, među kojima je bila i ovdje tužena banka, prvostupanjski sud zauzima shvaćanje da se i na ovaj postupak primjenjuju pravna utvrđenja iz kolektivnog spora, iz kojih razloga i ekonomičnosti radi, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak. Stoga zaključuje da su predmetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate sadržane u konkretnom Ugovoru o kreditu, nepoštene ugovorne odredbe, i u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje ZZP/03), čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07 - ZZP/07) važećeg u vrijeme zaključenja ugovora ništetne. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pravilno pripada pravo od tuženika zahtijevati povrat preplaćenog iznosa, sukladno odredbama čl. 323. st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO).
9. Provedenim financijskim vještačenjem utvrđuje da razlika više naplaćenih iznosa kamata preračunato po tečaju na dan dospjeća, tj. plaćanja anuiteta iznosi 2.978,09 eura / 22.438,45 kn.
10. Kao neosnovan, sud je otklonio po tuženiku istaknuti prigovor zastare uz obrazloženje da je petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 45/21,126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) prekinut podizanjem kolektivne tužbe u smislu čl. 241. ZOO-a i da zbog toga nije nastupila zastara u trenutku podnošenja tužbe.
11. Iz navedenih razloga sud prvog stupnja donosi pobijanu presudu, dok odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu iz čl. 154. st. 5. ZPP-a ( očitom greškom navodi se čl. 154. st. 4. ZPP-a ).
12. Osnovano se prigovara u žalbi da je neprovođenjem određenih dokaza predloženih po tuženiku ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.
13. Naime, prvostupanjski sud je dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka VK, djelatnika tuženika, odbio provesti, smatrajući da je dostatno što su u postupcima radi zaštite kolektivnih interesa i prava, donesene presude koje imaju učinak u individualnim restitucijskim postupcima radi zaštite prava potrošača.
14. Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanjem dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja, a uz to taj je sud zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom čl. 502.c ZPPa, u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.
15. Saslušanjem pak javnog bilježnika koji je solemnizirao Ugovor o kreditu, prema shvaćanju ovog suda izvođenjem ovog dokaza ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača, budući da javni bilježnik prema postojećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope (tako i odluka Ustavnog suda broj U-III4223/2021 od 1. prosinca 2021.).
16. Stoga je valjalo ukinuti pobijanu presudu kako bi sud prvog stupnja u nastavku postupka prihvatio dokazni prijedlog tuženika i proveo dokaz saslušanjem svjedoka, djelatnika tuženika, na predložene okolnosti obaviještenosti tužitelja i pregovaranja oko spornih odredbi te ga ocijenio zajedno s ostalim provedenim dokazima, imajući u vidu odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbu čl. 502.c ZPP- a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu, te odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove i zastari tražbine, koje sve odredbe dolaze u primjenu, kako je sud prvog stupnja pravilno zaključio. Nakon toga će izvesti ponovni zaključak o ništetnosti osporenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, a posljedično tome i o osnovanosti tužbenog zahtjeva na isplatu.
17. Iz navedenih razloga na temelju odredbi iz čl. 370. i čl. 166. st.3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
18. U preostalom dijelu (točka I. izreke) rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci, 24. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Duško Abramović
