Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž -88/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1312/2019-33 od 17. listopada 2022., u sjednici vijeća 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1312/2019-33 od 17. listopada 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki i izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 3., toč. 4. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i (prednika) tuženika 08. lipnja 2006. potvrđenog 16. lipnja 2006. u dijelu koji glasi: "… obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća…“

2. Točkom II izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju po osnovi razlike u tečaju iznos od 149.065,55 kuna/19.781,88 eur s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

3. Točkom III izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 4., st. 2. istog Ugovora o kreditu u dijelu: " „Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru".

4. Točkom IV izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju po osnovi razlike u kamatnoj stopi iznos od 17.729,81 kn/2.353,15 eur s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

5. Točkom V izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 30.669,00 kn/ 4.070,48 eur s zateznom kamatom.

6. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz oredbe čl. 353., st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba nije osnovana.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su ništetne odredbe čl. 3., toč. 4. i čl. 4., st. 2. Ugovora o kreditu zaključenog 08. lipnja 2006. potvrđenog 16. lipnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, restitucijski zahtjevi za isplatu iznosa od 149.065,55 kn/ 19.781,88 eur s zateznom kamatom po osnovi preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli te iznosa od 17.729,81 kn/ 2.353,15 eur s zateznom kamatom zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

10. U ovom žalbenom postupku sporno je je li prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao osnovane navedene tužbene zahtjeve odnosno jesu li sporne ugovorne odredbe ništetne, ima li tužitelj slijedom toga pravo na restitucijski zahtjev za vraćanje preplaćenih iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, sporna je visina tužiteljevog potraživanja te je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da je tužitelj, kao potrošač i korisnik kredita s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek 08. lipnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini kojim je tužitelju odobren kredit na iznos od 155.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 10 godina uz ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 7,50% godišnje. Ocjenom stranačkog iskaza tužitelja, te uvidom o predmetni Ugovor o kreditu sud je utvrdio da je tužitelju kredit odobren radi adaptacije stana, te je s obzirom na ove okolnosti sud zaključio da je tužitelj dokazao da ima svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3., st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03 dalje ZZP/03).

12. Cijeneći stranački iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi da je tužitelj prije podizanja kredita od djelatnika banke tražio kredit u eurima, da ga je djelatnik banke uputio da je najsigurnije uzeti kredit u CHF, zbog najmanje kamatne stope i sigurnosti kredita u CHF, te nadalje da je prednik tuženik pripremio Ugovor o kreditu koji je tužitelj pročitao, te vjerovao djelatniku banke, da mu nadalje prilikom pregovaranja i sklapanja Ugovora nije predočeno niti objašnjeno što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, zatim da tužitelja banka uopće nije obavještavala o promjeni kamatne stope, da je anuitet kredita u početku iznosio oko 8.000,00 kuna a kasnije tijekom otplate kredita iznosio oko 12.000,00 kuna, da je tužitelja zahtijevao od banke promjenu valute kredita, da je tužitelj podigao drugi kredit u Erste&steiermärkische bank d. d., kojim je zatvorio predmetni kredit, sud je zaključio da stranke o spornim ugovornim odredbama nisu pojedinačno pregovarale, da sporne ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, te da se stoga radi o ništetnim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO ).

13. Cijeneći nadalje iskaz svjedokinje UP, koja je 2006. radila kao kreditni referent te supotpisala predmetni Ugovor o kreditu sud je u bitnom utvrdio da se spomenuta svjedokinja ne sjeća predmetnog ugovora kao niti tužitelja, uz općenito navođenje da je banka u to vrijeme strankama objašnjavala da je kamatna stopa promjenjiva, dok u odnosu na valutnu klauzulu svjedokinja je navela da u to vrijeme ni banci nije bilo poznato da li može doći do porasta tečaja CHF, ali da je tada kredit u CHF bio najpovoljniji.

14. Na temelju ovih činjenica, pri tom cijeneći sadržaj presuda koje su donesene u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, o direktnom učinku tih presuda u smislu odredbe čl. 502. c ZPP-a kroz primjenu odredbe čl. 138. a ZZP/07, čl. 81. ZZP/03 i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) sud je zaključio o osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnim predmetnih ugovornih odredbi.

15. Slijedom toga zaključio je da tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev, isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u smislu odredbe čl. 1111. ZOO pri čemu je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko knjigovodstvene struke utvrdio visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 149.065,55 kn/ 19.781,88 eur, te u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 17.729,81 kn/ 2.353,15 eur te je na pojedinačne iznose tužitelju dosudio zateznu kamatu kao u izreci presude uz primjenu odredbe čl. 1115. ZOO zaključujući da je prednik tuženika bio nepošten stjecatelj.

16. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim, utvrđujući da tužiteljeva novčana tražbina zastarijeva u roku od 5 godina, da je tužba podnesena 06. lipnja 2019., da je zastara ponovno počela teći u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2019. a u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018. kada su postale pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača.

17. Stoga je tužbene zahtjeva tužitelja prihvatio kao osnovane dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154., st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

18. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2. u vezi čl. 365., st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postajanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

19. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2., toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio zahtjeve tužitelja su jasni pri čemu se sud jasno očitovao o svim spornim činjeničnim i pravnim pitanjima u odnosu na koja je zauzeo pravilna shvaćanja koja prihvaća i ovaj sud te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

20. Tuženik u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2., toč. 6. ZPP-a koju obrazlaže navodima da je sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za provođenje dopunskog vještačenja na okolnost pravilnosti matematičkog izračuna preplaćenog iznosa i metodologiju koju je vještak koristio za izradu nalaza, predlažući da se izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u kunama u istom vremenskom periodu s obzirom da tuženik tvrdi da izračun treba izvršiti kao da se radi o kunskom kreditu.

21. Iz stanja u spisu proizlazi da je tuženik radi očitovanja na pisani nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke tražio produljenje roka za očitovanje kojem prijedlogu tuženika je sud udovoljio, te je tuženik u podnesku od 19. travnja 2022. iznio primjedbe na pisani nalaz i mišljenje vještaka, između ostalog predlažući provođenje dopunskog vještačenja na okolnost pravilnosti matematičkog izračuna preplaćenog iznosa i metodologiju koju je vještak koristio za izradu nalaza predlažući da se izračun izvrši primjenom kamate primjenjive na kredite u kunama u istom vremenskom periodu. Sud je vještakinji dostavio primjedbe tuženika te pozvao vještakinju na ročište od 26. travnja 2022. na kojem je vještakinja saslušana na sve primjedbe tuženika, te se detaljno na iste očitovala te u cijelosti ustrajala pri datom pisanom nalazu i mišljenju, uz navođenje da je nalaz i mišljenje izradila u skladu sa zadaćom suda i priloženom cjelokupnom dokumentacijom u spisu.

22. S obzirom na navedeno neosnovani su žalbeni prigovori tuženika da se preplaćeni iznos ne može utvrđivati primjenom kamate primjenjive na kredite u kunama u istom vremenskom periodu, pa je stoga, prvostupanjski sud pravilno ocijenio da provođenje dopunskog vještačenja na navedene okolnosti nije potrebno.

23. U opisanim okolnostima te suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2., toč. 6. ZPP-a i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 1. u vezi čl. 260. ZPP-a koje tuženik neosnovano ističe u žalbi.

24. Nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pogrešne primjene materijalnog prava jer su zahtjevi tužitelja i prema shvaćanju ovog suda pravilno prihvaćeni kao osnovani.

25. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da sporne ugovorne odredbe nisu ništetne, da se o istima pojedinačno pregovaralo jer suprotno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka posebno stranačkog iskaza tužitelja, te sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu.

26. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud neosnovano odbio na ove okolnosti provesti saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni Ugovor o kreditu, ovo iz razloga jer javni bilježnik ne može ocjenjivati jesu li pojedine ugovorne odredbe ništetne ili nisu pa je u takvim okolnostima ovaj dokazni prijedlog tuženika pravilno odbijen kao neosnovan.

27. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je iz navedenih razloga tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen kao osnovan.

28. Tuženik u žalbi neosnovano osporava pravilnost utvrđene činjenice da tužitelj nije potrošač jer suprotno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka posebno stranačkog iskaza tužitelja kao i predmetnog ugovora o kreditu iz kojeg jasno proizlazi da je prednik tuženika tužitelju odobrio namjenski kredit u svrhu adaptacije stana.

29. Neosnovani su daljnji žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je u provedenom postupku dokazao da je tužitelj prilikom pregovaranja i sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio upoznat sa svim mogućim rizicima uzimanja kredita u CHF, odnosno o značenju valutne klauzule u CHF kao i odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi te da se s obzirom na to ne radi o ništetnim ugovornim odredbama jer suprotno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.

30. U vezi ove sporne činjenice prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kao vjerodostojan stranački iskaz tužitelja iz kojeg jasno proizlazi da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno nije pregovaralo, da je prednik tuženika pripremio ugovor na tipskom obrascu, pri čemu tužitelju nisu pojašnjeni svi mogući rizici uzimanja kredita u CHF, odredba o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi. U vezi s tim prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i iskaz saslušane svjedokinje slijedom čega, žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.

31. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da se prvostupanjski sud pogrešno u obrazloženju presude pozvao na odredbu čl. 502 c ZPP-a o direktnom učinku presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača, koje žalbene navode obrazlaže tvrdnjama da njegov prednik Slavonska banka d.d. nije sudjelovala u navedenom postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača.

32. Na opisane žalbene navode treba odgovoriti da je u kolektivnom sporu, među osam tuženih banaka sudjelovala i Hypo Alpe Adria bank d.d. pri čemu je Slavonska banka d.d. Osijek 2009. pripojena Hypo Alpe Adria bank d.d. i kao pripojeno društvo prestala postojati pri čemu je Hypo Alpe Adria bank d.d. preuzela cjelokupnu imovinu i obveze Slavonske banke d.d. i time postala pravni slijednik Slavonske banke d.d. sukladno odredbi čl. 522. Zakona o trgovačkim društvima pri čemu je Hypo Alpe Adria bank d.d. 2016. promijenila naziv tvrtke u Addiko bank d.d. odnosno sada tuženika pa s obzirom na ova utvrđenja tuženik je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, a isto tako na tuženika se u ovoj parnici također primjenjuju pravni učinci presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača u kojem je kao tužena banka sudjelovao prednik tuženika odnosno Hypo Alpe Adria bank d.d.

33. Slijedom toga tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF u smislu odredbe čl. 1111 ZOO, a žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.

34. Prvostupanjski sud je visinu tužbenog zahtjeva pravilno utvrdio na temelju provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja pri čemu je pravilan zaključak suda da je nalaz i mišljenje vještaka o obračunu preplaćenog iznosa pravilan, te izrađen u skladu s pravilima struke te dokumentacijom u spisu.

35. Tuženik u žalbi neosnovano ustraje kod prigovora zastare tužiteljevog potraživanja jer je prvostupanjski sud pravilno u primjeni odredbi čl. 241., 245. i 225. ZOO zaključio da tražbina tužitelja zastarijeva u roku od 5 godina, da je u konkretnom slučaju zastara tužiteljeve tražbine zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći danom donošenja presude u kolektivnom sporu koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2014. a zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2018. slijedom čega je zastara istekla 15. lipnja 2023. a budući da je predmetna tužba podnesena 06. lipnja 2019., tužiteljevo potraživanje nije u zastari.

36. Tužitelju je pravilno na pojedinčane obroke dosuđena zatezna kamata u tijeku kao u izreci pobijane presude u smislu odredbe čl. 1115. ZOO, budući je tuženik nesavjestan stjecatelj, slijedom čega proizlazi da su tužbeni tužitelja pravilno prihvaćeni kao osnovani.

37. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154., st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

38. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368., st. 1. i čl. 166., st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 24. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić