Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž -80/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., u Virovitici, protiv tuženika Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-486/2021-28 od 04. listopada 2022. ispravljene rješenjem poslovni broj P-486/2021-35 od 12. prosinca 2022., u sjednici vijeća 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-486/2021-28 od 04. listopada 2022. ispravljena rješenjem poslovni broj P-486/2021-35 od 12. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ispravljenom citiranim rješenjem u točki I izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 12.810,52 kune/1.700,25 eur s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

2. Točkom II izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 14.850,00 kn/ 1.970,93 eur s zateznom kamatom.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353., st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.810,52 kn/1.700,25 eur s zateznom kamatom zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

7. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek 09. veljače 2006. zaključio Ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 18.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju CHF, da se radilo o namjenskom kreditu za adaptaciju kuće (izmjenu krovišta i popravak kupaonice) da je kredit zaključen na rok od 84 mjeseca, da je tužitelj kredit u cijelosti otplatio u mjesecu travnju 2013.

8. Sporno je je li ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna o čemu ovisi odgovor na pitanje ima li tužitelj pravo na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti te odredbe, sporna je visina tužbenog zahtjeva, te je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

9. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenom stranačkog iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka kao i uvidom u dokumentaciju u spisu kao i na temelju provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u bitnom utvrdio da je tužitelj dokazao da ima svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3., toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, 46/07, 79/07 dalje ZZP/03).

10. Utvrdio je nespornim da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. s kojom je tužitelj zaključio predmetni Ugovor o kreditu.

11. Ocjenom stranačkog iskaza tužitelja kao i saslušanih svjedoka u bitnom je utvrdio da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno nije pregovaralo, da je predmetni ugovor unaprijed sastavio prednik tuženika na tipskom obrascu pa iako da je prednik tuženika tužitelju ponudio zaključenje ugovora u eur odnosno u CHF, da se tužitelj odlučio na ugovor u CHF pri čemu da tužitelj tvrdi da mu prednik tuženika nije predočio sve moguće rizike do kojih može doći uzimanjem kredita u CHF te da je time narušena pravična ravnoteža u odnosima stranaka. Slijedom toga, te imajući u vidu pravne učinke presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača u smislu odredbe čl. 502 c ZPP-a pri tom ocjenjujući da se tužitelj ovlašteno pozvao na pravne učinke tih presuda i u ovom parničnom postupku sud je zaključio da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zbog čega je ta odredba ugovora ništetna. Slijedom toga zaključio je da tužitelja ima pravo na restitucijski zahtjev u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO).

12. Visinu preplaćenog iznosa prvostupanjski sud je utvrdio na temelju provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u ukupnom iznosu od 12.810,52 kune/1.700,25 eur dok je u primjeni odredbe čl. 1115 ZOO tužitelju dosudio zateznu kamatu na svaki pojedini iznos u tijeku kao u izreci presude, uz obrazloženje da je prednik tuženika bio nesavjesni stjecatelj s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o vraćanju onoga što je prednik tuženika stekao temeljem ništetnih (nepoštenih) ugovornih odredbi koje je u ugovor unio sam prednik tuženika i na temelju takvih ugovornih odredbi nepošteno naplatio od tužitelja iznose koji mu nisu pripadali.

13. Prvostupanjski sud je nadalje ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare utvrđujući da je tužba podnesena 16. prosinca 2021., da tužiteljeva tražbina zastarijeva u roku od 5 godina, da je zastara u konkretnom slučaju počela ponovno teći od donošena presude donesene u kolektivnom sporu u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018. slijedom čega da je zastara isticala tek 15. lipnja 2023.

14. Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154., st. 1. i čl. 155. ZPP-a

15. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2. u vezi čl. 365., st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

16. Tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2., toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, poglavito o svim spornim činjeničnim i pravnim pitanjima u odnosu na koja je prvostupanjski sud zauzeo stajalište, u vezi čega je naveo jasne i neproturječne razloge te slijedom toga presuda nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

17. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je iz navedenih razloga tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen kao osnovan.

18. Tuženik u žalbi neosnovano osporava pravilnost utvrđene činjenice da tužitelj nije potrošač jer suprotno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka posebno stranačkog iskaza tužitelja kao i predmetnog ugovora o kreditu iz kojeg jasno proizlazi da je prednik tuženika tužitelju odobrio namjenski kredit u svrhu adaptacije kuće (izmjene krovišta i popravka kupaonice).

19. Neosnovani su daljnji žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je u provedenom postupku dokazao da je tužitelj prilikom pregovaranja i sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio upoznat sa svim mogućim rizicima uzimanja kredita u CHF, odnosno o značenju valutne klauzule u CHF te da se s obzirom na to ne radi o ništetnoj ugovornoj odredbi jer suprotno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.

20. U vezi ove sporne činjenice prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kao vjerodostojan stranački iskaz tužitelja iz kojeg jasno proizlazi da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno nije pregovaralo, da je prednik tuženika pripremio ugovor na tipskom obrascu, pri čemu da tužitelju nisu pojašnjeni svi mogući rizici uzimanja kredita u CHF, kao i odredba o valutnoj klauzuli u CHF. U vezi s tim prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i iskaze saslušanih svjedoka slijedom čega, žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.

21. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da se prvostupanjski sud pogrešno u obrazloženju presude pozvao na odredbu čl. 502 c ZPP-a o direktnom učinku presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača, koje žalbene navode obrazlaže tvrdnjama da njegov prednik Slavonska banka d.d. nije sudjelovala u navedenom postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača.

22. Na opisane žalbene navode treba odgovoriti da je u kolektivnom sporu, među osam tuženih banaka sudjelovala i Hypo Alpe Adria bank d.d. pri čemu je Slavonska banka d.d. Osijek 2009. pripojena Hypo Alpe Adria bank d.d. i kao pripojeno društvo prestala postojati pri čemu je Hypo Alpe Adria bank d.d. preuzela cjelokupnu imovinu i obveze Slavonske banke d.d. i time postala pravni slijednik Slavonske banke d.d. sukladno odredbi čl. 522. Zakona o trgovačkim društvima pri čemu je Hypo Alpe Adria bank d.d. 2016. promijenila naziv tvrtke u Addiko bank d.d. odnosno sada tuženika pa s obzirom na ova utvrđenja tuženik je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, a isto tako na tuženika se u ovoj parnici također primjenjuju pravni učinci presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača u kojem je kao tužena banka sudjelovao prednik tuženika odnosno Hypo Alpe Adria bank d.d.

23.Prvostupanski sud je visinu tužbenog zahtjeva pravilno utvrdio na temelju provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, pri čemu iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da visina preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, pri tom uvažavajući samo pozitivne tečajne razlike iznosi 12.810,52 kune/1.700,25 eur, u kojoj je tužitelj konačno precizirao tužbeni zahtjev.

24. U odnosu na žalbene prigovore u kojim tuženik ističe da sud nije imao u vidu tzv. negativne tečajne razlike i da tužbeni zahtjev tužitelja nije umanjio po tom osnovu prije svega treba reći da prema stanju u spisu tuženik u odnosu na svoje potraživanje negativnih tečajnih razlika nije istakao prigovor prijeboja ili procesno pravni prigovor radi prebijanja niti je podnio protutužbu. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je pravilno postupio kada ove prigovore tuženika nije uzeo u obzir, a s tim u vezi ukazuje se i na odluku Vrhovnog suda RH broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. koju je donijelo prošireno vijeće toga suda, prema kojoj odluci ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene strane nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlika temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u CHF.

25. Tuženik u žalbi neosnovano ustraje kod prigovora zastare tužiteljevog potraživanja jer je prvostupanjski sud pravilno u primjeni odredbi čl. 241., 245. i 225. ZOO zaključio da tražbina tužitelja zastarijeva u roku od 5 godina, da je u konkretnom slučaju zastara tužiteljeve tražbine zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2018. slijedom čega je zastara istekla 15. lipnja 2023. a budući da je predmetna tužba podnesena 16. prosinca 2021., tužiteljevo potraživanje nije u zastari.

26. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154., st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

27. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud suprotno mjerodavnoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje Tarifa) nepripadno priznao trošak postupka za sastav ukupno pet umjesto najviše četiri obrazložena podneska. Ovo iz razloga, jer svi navedeni podnesci ( od 24. siječnja 2022., 22. veljače 2022, 16. travnja 2022., 09. lipnja 2022. i 25. rujna 2022.) su bili potrebni za vođenje parnice s obzirom na okolnost da je tuženik neosnovano u cijelosti osporavao pravnu osnovu i visinu tužbe, kao i isticao niz neosnovanih prigovora koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao neosnovane, a u odnosu na koje se sve prigovore tužitelj rečenim podnescima očitovao. Radi se o obrazloženim podnescima za koje je naknada parničnog troška pravilno priznata u primjeni Tbr. 8.1 Tarife.

28. Preostali parnični trošak tužitelju je pravilno priznat, te je tako pravilno utvrđena ukupna visina tužiteljevog parničnog troška u iznosu od 14.850,00 kuna / 1.970,93 eur, a žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.

29. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368., st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 24. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić