Kzd-31/2024-13
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vukovaru po sucu za mladež Branki Soldo, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Nikoline Urukalović, u kaznenom predmetu protiv optužene MD, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 u daljnjem tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru (dalje u tekstu ODO) broj: KOz-DO-20/2024-1 od 23. srpnja 2024., nakon provedene i zaključene rasprave, u nazočnosti zamjenika ODO-a u Vukovaru ŠD, optužene MD, branitelja Marije Šporčić Novoselac, odvjetnice iz [adresa], žrtve AD, punomoćnika Vesne Šnur, odvjetnice iz [adresa], dana 24. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Optužena MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći M i VD rođene Š, rođena **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, po zanimanju konfekcionar, nezaposlena, bez primanja, razvedena, majka dvoje maloljetne djece, bez imovine, neosuđivana
k r i v a j e
I. što je:
u vremenskom razdoblju od 5. svibnja 2023. do 11. ožujka 2025., u Novim Jankovcima, kao majka djeteta MDS, rođene **.**.2016., iako svjesna da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj P Ob173/2021 od 19. siječnja 2022. odlučeno da će imenovano dijete pravo na ostvarivanje susreta i druženja sa svojim ocem AD ostvarivati svaki prvi i treći vikend u mjesecu od petka u 15,30 sati do nedjelje u 18,00 sati, potom svake srijede između prvog i trećeg vikenda u vremenu od 15,30 sati do 19,00 sati, petnaest dana tijekom ljetnih praznika i to sedam dana tijekom srpnja i osam dana tijekom kolovoza, potom sedam dana tijekom zimskih praznika, te za vrijeme blagdana svake neparne godine za Uskrs i Božić od 10,00 sati do slijedećeg dana do 10,00 sati, a parne godine dan nakon blagdana u vremenu od 10,00 do 17,00 sati te za vrijeme rođendana djeteta parne godine u vremenu od 10,00 do 18,00 sati, unatoč početnoj djetetovoj želji da viđa svoga oca, s ciljem potpunog onemogućavanja oca i djeteta na ostvarivanje susreta i druženja sukladno ranije navedenoj pravomoćnoj presudi, te otuđenja djeteta i oca, djetetu negativno govorila o ocu, nazivala ga „matorac“, kod djeteta stvarala strah od oca, plašila dijete očevim postupcima usmjerenim na ostvarivanje svoga prava na viđanje djeteta i policijom, vodila dijete na liječničke preglede prije kojih je navodila dijete da liječnicima i psiholozima prilikom pregleda govori da se boji oca i da ne želi provoditi vrijeme s ocem, da govori da ju "boli stomak", djetetu govorila da dijete „boli stomak zbog tate“, koji neopravdani strah i odbojnost prema svome ocu je uslijed njezinih manipulativnih radnji na djetetove osjećaje dijete i razvilo, a sama službenicima zavoda za socijalnu skrb i liječnicima govorila da dijete ima strah od oca zbog kojega ga ne želi viđati, a kada bi otac uredno prema rasporedu termina dolazio preuzeti dijete kako bi sukladno navedenoj presudi oboje ostvarili svoje pravo na međusoban susret i druženje dijete bez opravdanih razloga u početku odbijala predati ocu, a potom i dijete opisanim stvorenim strahom i odbojnošću prema ocu navela da samo govori da ne želi vidjeti svoga oca, zbog čega u navedenom razdoblju otac i dijete nisu bili u mogućnosti provoditi vrijeme zajedno i nije ostvareno niti jedno druženje, a odnos oca i djeteta zbog toga potpuno prestao iako je dijete tijekom razgovora sa psihologinjom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Vinkovci dana 28. studenog 2023. psihologinji reklo da bi voljelo ići k ocu ali da zna da bi se majka na to naljutila, zaplakala i zamolila da to majka ne sazna, da je tužna što stalno mora ići doktoru i govoriti kako ju stalno boli stomak i govoriti kako ne želi ići kod tate, te po izlasku iz ureda u hodniku Područnog ureda kada je dijete srelo svoga oca, prihvatilo očev zagrljaj, zagrljaj mu uzvratilo i poljubilo ga, a potom se od oca odmaklo, stalo iza psihologinje govoreći da se boji svoje majke, te se uslijed svega opisnog u navedenom vremenskom razdoblju dijete osjećalo zbunjeno, preplašeno, ljutito, posramljeno, imalo osjećaj krivice, tužno, i razvilo zdravstvene, psihičke, smetnje, u vidu tjeskobe sa somatizacijama, somatskim tegobama uzrokovanim psihičkim poremećajima,
II. dakle,
spriječila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud
III. čime je počinila
kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 u daljnjem tekstu KZ/11)
IV. pa se na temelju članka 41., članka 47. stavak 1. i 2., članka 56. stavak 1. i 2. i članka 173. stavak 1. Kaznenog zakona/11
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci
uz daljnju primjenu članka 56. stavak 3. Kaznenog zakona/11
i z r i č e
uvjetna osuda i to tako da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optužena u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
V. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 žrtva AD se za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu.
VI. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08, optužena MD obvezna je platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 705,00 na ime troškova provedenog psihologijskog vještačenja, iznos od 600,00 eura na ime troškova provedenog psihijatrijskog vještačenja i paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura (dvjestoeura) u roku od 15 dana, od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika o čemu će sud donijeti posebno rješenje.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru (u nastavku ODO) je optužnicom broj:
KOz-DO-20/2024-1 od 23. srpnja 2024. optužilo MD za izvršenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23), koje je činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude.
2. Optužnica je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru broj Kovm-46/2024- 8 od 23. rujna 2024.
3. Žrtva je izjavila da ju sud za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva uputi u parnicu.
4. Optužena je u odnosu na navedenu optužbu izjavila, da se ne smatra krivom po optužnici.
5. U svom govoru, završnoj riječi zamjenik ODO-a u [adresa] izjavio je da u cijelosti ostaje kod podignute optužnice od 23. srpnja 2024., predlažući da sud optuženu proglasi krivom i osudi po zakonu.
6. Optužena MD je u svojoj obrani navela da ona i AD imaju zajedničko dijete MDS koja ima osam godina, a cijelo vrijeme je živjela sa njom. Po presudi ovoga suda otac djeteta AD ima pravo viđati dijete svake srijede i svaki prvi i treći vikend u mjesecu, a tom presudom je određeno njihovo viđanje tijekom blagdana i praznika. Ona je imala komunikaciju sa ocem djeteta, pokušavala mu je neke stvari objasniti, ali u tome nije uspjela. Otac je dijete po presudi viđao od njezinog rođenja pa do navršene dvije i pol godine na način da je dolazio kod njih u kuću i tamo je provodio vrijeme sa djetetom. Nakon toga nju je otišao prijaviti u policiju iz razloga što mu ne da da viđa svoje dijete iako to nije bilo točno. Nakon toga otac je dijete počeo na viđanje odvoditi svojoj kući, ali se često znalo događati da kada bi dijete bilo bolesno a trebalo je ići kod njega na viđanje ona bi mu pripremila sve stvari i terapiju, a on je pred djetetom tada govorio da je ne želi voditi kući jer je bolesna ili bi se znala dogoditi situacija da dijete bude kod njega pod visokom temperaturom, a da on ne reagira govoreći da će to proći. Od te dvije i pol godine do četiri godine djetetova života ona je odlazila na viđanje kod oca osim kada bi bila bolesna, a kada je dijete navršilo četiri godine tada je samo reklo da ne želi ići na viđanje s ocem. Dijete je vjerojatno upamtilo to da otac nije reagirao kada je ona bila bolesna i odveo je kod doktora i iz toga razloga je rekla da oca ne želi viđati. Nju je AD ponovno prijavljivao policiji i Hrvatskom zavodu za socijalni rad da mu ne da da viđa dijete, ona je tada odlazila u Hrvatski zavod za socijalni rad i tamo su ju pitali da li bi htjela zajedno s djetetom ići kod oca. Išla je zajedno sa djetetom kod oca na viđanje sedam ili osam puta, mjesec ili dva dana a nakon toga je dijete nastavilo odlaziti samo kod oca na viđanje i to je tako bilo do šeste godine djetetova života. U jednom trenutku primijetila je promjenu na djetetu, postala je nervozna, povukla se u sebe, počela je čak i mokriti noću i govorila je da želi živjeti sa njom. Pokušala joj je objasniti da živi sa njom, da oca ide samo viđati a jednom prilikom kada je došao po nju u vrtić u koji je krenula sa četiri godine čula je oca kako priča sa nekim čovjekom kojemu je rekao da će dijete odvesti kod sebe, a i njoj samoj je znao reći kako će je odvesti na more, upisati u školu u [adresa], da neće moći viđati nju i da će živjeti sa njime. Svaki puta kada bi dolazila od oca njoj bi to sve govorila a ona je tada nazvala AD telefonom i pitala ga zašto to djetetu govori kada se ono toga boji i skroz se promijenilo u svome ponašanju. Budući da je dijete počelo svaki dan boljeti stomak te je počela piškiti, nije više željela ići u vrtić odvela ju je kod pedijatra koji je dijete pregledao i rekao da je odvede kod psihologa što je učinila i oni su joj tada rekli da dijete ima sve te tegobe od straha. Dijete je jako teško podnosilo kada bi vidjelo da dolazi policija jer se bojalo da će je odvesti djelatnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a teško je podnosila i vještačenja na koja ju je morala voditi. Dijete i dalje ne želi viđati oca, on dođe kod njih pred kuću u vrijeme kada mu je to određeno, ona dijete izvede napolje ali mu ona tada kaže da ne želi ići sa njime. U više navrata je bila prisutna kada bi dijete recimo pred kućom ugledalo oca tada bi odmah pobjeglo unutra jer ga nije željela sresti. Kada je AD došao pred njihovu kuću pokušala je s njime razgovarati objasniti mu da popriča malo sa djetetom, da joj objasni da nije mislio to tako kao što je rekao da će je odvesti ali joj je on samo odgovorio da ništa loše nije napravio. Djetetu su uglavnom prestale fizičke tegobe koje je imala a ocu je rekla da nije potrebno da svaki četvrtak dolazi u školu kako bi se interesirao za dijete. Ona i A kod kuće uopće ne pričaju u zadnje vrijeme o njezinom ocu. Unatoč tome što su službenici policije dolazili kod njih kući, vještaci i psihijatri utvrdili su da dijete nema strah od oca smatra da se dijete oca boji. Imala je nadzor Hrvatskog zavoda za socijalni rad u odnosu na usvojenog sina kojeg su ona i suprug usvojili u odnosu na njegovo zlostavljanje prema sinu koji je imao teškoće u razvoju. Dijete je u početku kada bi došla sa viđanja sa ocem govorila da mu je kod njega lijepo ali da se zna derati na nju ako recimo nešto prospe, da se ne želi igrati sa njom. Nikada se nije ružno obraćala pred djetetom njezinom ocu, nije vikala i govorila da je on "konj", "šta hoćeš više tu". Pokušala je na sve načine ostvariti da se dijete i otac viđaju, otišla je u Hrvatski zavod za socijalni rad da od njih potraži savjet, predložila je da opet ona odlazi sa djetetom na viđanja ali je dijete sve to odbijalo. Bilo je slučajeva kada je otac neko vrijeme bio odsutan pa nije mogao viđati dijete kako je to određeno a ona mu je to nadoknadila na način da je dijete vidio kada bi došao. Ona bi voljela da se dijete viđa sa svojim ocem.
7. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoka UD (list spisa 554), svjedoka GD (list spisa 555), vještaka doc. dr. sc. Marinu Perković Kovačević spec. klin. psih. (list spisa 559), vještaka Zorana Čavajdu, dr. med. (list spisa 559), svjedoka žrtvu AD (list spisa 560-561), uz suglasnost stranaka pročitao je presudu Općinskog suda u Vinkovcima broj P Ob-15/2019-88 od 31. svibnja 2019. (list 41-44 spisa), presudu Općinskog suda u Vinkovcima broj P Ob-173/2021-10 od 19. siječnja 2022. (list 45-47 spisa), mišljenje socijalnog radnika Centra za socijalnu skrb Vinkovci od 25. srpnja 2017. (list 92 spisa), službenu zabilješku Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 28. studenog 2023. (list 150 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 25. srpnja 2023. (list 151 spisa), izvješća o provođenju nadzora nad roditeljskom skrbi Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 1. studenog 2023. (list 154- 175, 236-262 spisa), zapisnike Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Vinkovci od 26. rujna 2024., 7. listopada 2024., 21. listopada 2024., 4. studenog 2024. i 3. prosinca 2024. (list 566-576), psihologijski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje psihologije doc. dr. sc. Marine Perković Kovačević od 28. lipnja 2024. (list 326-350 spisa), sudsko psihijatrijski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka iz područja psihijatrije Zorana Čavajda, dr. med. od 1. srpnja 2024. (list 352- 375 spisa), zapisnike Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vinkovci od 26. rujna 2024., 7. listopada 2024., 21. listopada 2024., 4. studenog 2024., 21. studenog 2024., 3. prosinca 2024., sud je reproducirao snimku nadzorne kamere koja je postavljena na kuću optužene, snimke koje je sačinio AD u vrijeme koje je provodio sa svojim djetetom, pročitao je izvadak iz kaznene evidencije od 17. srpnja 2024. (list 379 spisa).
7.1. Svjedok UD (list spisa 554) izjavila je da je zaposlena kao učiteljica razredne nastave u OŠ "Stari Jankovci". Dijete MDS je učenica II. razreda kojoj ona predaje. Poznato joj je da su roditelji djeteta MD i AD, jer su oboje dolazili u školu u svezi djeteta na roditeljske sastanke ili na primanja. U početku I. razreda AD je znao dolaziti u školu bez poziva a kada je dobio raspored primanja tada je dolazio po njemu, možda je još nekoliko puta došao mimo rasporeda. On se dolazio raspitivati u prvom redu o tome kakva je učenica njegova kćerka a znao joj je pričati i o svojoj obiteljskoj situaciji, ona mu je tada rekla da to nije njena domena. Otac je isključivo dolazio na razgovore kod nje a ako bi se dijete zateklo u učionici tada bi se samo međusobno pozdravili. Sa djetetom je znala razgovarati posebno u početku pohađanja I. razreda kada se žalila na bolove u trbuhu, pitala ju je iz kojeg razloga, a ona joj je jednom prilikom rekla "zbog tate", jer se izderao na nju a ona joj je pokušala objasniti da je to normalno kod roditelja. ND je odlična učenica, savjesna je i marljiva. Majka svaki dan dovozi i odvozi dijete iz škole, redovito se odaziva na roditeljske sastanke. Njoj su i dijete i otac rekli da međusobno nemaju kontakte još od kada je dijete pohađalo vrtić. U razgovoru joj se majka znala žaliti na oca djeteta da je naporan, nametljiv u odnosu na dijete i u odnosu na nju. Raspored primanja je bio jedan sat tjedno a otac je znao dolaziti u školu otprilike šest puta u jednom polugodištu. Nije primijetila nikakvu promjenu u ponašanju djeteta kada bi vidjela svoga oca, znala je uzvratiti pozdrav ali je možda djelovala malo suzdržano. Nikada nije vidjela da otac čeka dijete pred školom. Jednom prilikom kada je vidjela da otac dolazi u školu rekla je djetetu da se ništa ne boji, da je ona pored nje i prilikom susreta djeteta i oca u hodniku oni su se pozdravili, otac je pitao da li se mogu fotografirati, rekla je da mogu a kada je dijete ugledalo majku potrčalo je prema njoj i počelo je plakati. Dijete je tada govorilo samo da želi ići kući s mamom. Kada je rekla da tata dolazi dijete je reklo "u redu je vidjela sam ga" tada je djelovala smireno, a prilikom susreta i slikanja sa tatom djelovala je malo suzdržano. Do promjene u ponašanju djeteta je došlo u trenutku kada je vidjela majku. Dijete joj je još znalo reći da se otac ne želi sa njome igrati te da želi da ona živi sa njim a to je navela kao razloge zbog čega se boji oca.
7.2. Svjedok GD (list spisa 555) izjavila je da je zaposlena kao učiteljica razredne nastave u OŠ "Ivana Gorana Kovačića" u Vinkovcima, ujedno je i vanjski suradnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Vinkovci. Poznata joj je obitelj V jer je prije sedam godina kada se rodilo dijete MDS imala mjeru u odnosu na nju i u odnosu na njezinog starijeg brata po majci i imala je još jedanput samo u odnosu na nju prije pola godine. Poznato joj je da dijete MDS živi sa majkom MD a da su presudom određena viđanja djeteta i oca misli svakog utorka i četvrtka te svaki drugi vikend. Znala je dolaziti u kuću kod majke i u razgovoru sa djetetom ona je pružala otpor prema viđanju sa svojim ocem, znala je biti nazočna kada je otac dolazio radi viđanja djeteta, tada bi dijete samo ili zajedno sa majkom izašlo, dijete je vidjelo oca i pozdravilo ga ali nije htjelo ići sa njime, tako da otac za vrijeme trajanja mjere nije viđao svoje dijete. U nekoliko navrata u kući optužene je u njezinoj nazočnosti razgovarala sa djetetom kako bi saznala iz kojeg razloga ne želi viđati svoga oca, ona je tada uvijek govorila isto, da ga se boji, da je jednom prilikom rekao da će ostati s njim i iz toga razloga nije htjela ići kod njega. Razgovarala je sa ocem djeteta, bila je u njegovoj kući i utvrdila da je dijete imalo sve uvjete za boravak kod njega u vrijeme viđanja. Otac joj je rekao da nikada djetetu nije rekao da će ostati sa njime, redovito je odlazio u određeni termin kako bi vidio dijete ali u tome nije uspio. U razgovoru s djetetom joj se znalo ponekad učiniti da se ona boji svoga oca jer je svaki puta uvijek isto pričala ali smatra da nije dovoljno stručna da bi mogla to procijeniti. Razgovarala je i sa majkom o tome što joj je dijete reklo i ona joj je isto ponovila da je dijete došlo od oca uplašeno kada joj je rekao da će ostati s njim živjeti a za vrijeme dok je provodila mjeru otac nije ostvario niti jedan kontakt u određenom vremenu sa svojim djetetom. Ne zna da li je majka branila viđanje oca i djeteta, ona je tu bila prisutna kako bi ih savjetovala u njihovim odnosima prema zajedničkom djetetu. Majka se zaštitnički postavila prema svome djetetu iz razloga što je dijete pružalo otpor prema viđanju sa svojim ocem, dijete je mokrilo u krevet a kasnije su se susreti odvijali na način da bi dijete izašlo, došlo do kapije gdje je bio otac, pozdravili bi se i dijete bi otišlo unutra a sjeća se da je jednom prilikom na lice mjesta došla policija iz razloga što ju je pozvao otac jer nije mogao vidjeti svoje dijete. Saznanje da je dijete pružalo otpor viđanju sa ocem, da je mokrilo u krevet je također saznala u razgovoru sa majkom. Prilikom viđanja oca i djeteta u njenoj prisutnosti dijete je samo znalo doći kod kapije, pozdraviti oca, uzelo bi slatkiše ili igračke koje je nekad uzela a nekada nije, ti susreti su doslovce trajali par minuta tako da nije uspjela primijetiti nikakvo ponašanje od strane oca koje bi eventualno uplašilo dijete. Nikada za vrijeme provođenja mjere nije bila sama u nazočnosti djeteta, uvijek je bila majka zajedno sa njima a njen posao je zapravo bio evidentiranje situacije na terenu nakon čega je o tome obavijestila Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Vinkovci. Kada su se trebali odvijati susreti djeteta i oca a ona je bila nazočna, ponekad je dijete samo zajedno sa njom izašlo i otišlo kod oca, nekoliko puta je majka djetetu rekla da izađe i vidi oca a tada bi dijete pokazivalo nelagodu, gledalo bi u pod i znalo je reći da ne želi vidjeti oca. Otac djeteta znao joj je pokazivati slike gdje je dijete vodio u zoološki vrt, na bazene, na djetetu se vidjelo da se zabavlja i da joj je ugodno a njoj je otac čak rekao da bi pristao da vidi svoje dijete i u prisutnosti majke, a majka je njoj isto jednom prilikom rekla da je spremna da se njih svo troje nađu a do susreta nije došlo. Otac je preda njom i pred djetetom rekao da ne želi dijete vidjeti na silu. Majka je znala izaći zajedno sa djetetom držeći je za ruku izvan kuće i pitala ju da li želi vidjeti oca a dijete je reklo da ne želi.
7.3. Vještak doc. dr. sc. Marinu Perković Kovačević spec. klin. psih. (list spisa 559) izjavila je da prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja nije razgovarala s ocem djeteta. Vezano za upit od kuda zaključak da postoji sugestivno i manipulativno ponašanje majke navodi da je zaključak donijela na temelju provedenog kliničkog intervjua s djetetom u kojem navodi sadržaj koji su morali biti sugerirani od odrasle osobe, kao telefonski razgovori roditelja, očevih navodnih ružnih riječi, vjerovanje da su svi protiv mame, "počela sam plakati jer sam mislila da će nešto loše govoriti o mami zato što svuda priča nešto loše o mami, zato što su skoro svi pa loši onda su svi protiv mame, oni kažu da mama ne da mene tati."
7.4. Vještak Zoran Čavajda, dr. med. (list spisa 559) izjavio je da prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja nije razgovarao sa ocem djeteta AD. Budući da je dijete došlo u pratnji majke prilikom izrade nalaza i mišljenja nije obavio razgovor sa ocem djeteta. Smatra da njegov nalaz ne bi bio drugačiji da je obavio razgovor i sa ocem djeteta.
7.5. Svjedok žrtva AD (list spisa 560-561) izjavio je da je sa MD bio u intimnoj vezi i dobili su zajedničko dijete MDS. Odmah po rođenju djeteta obratio se Hrvatskom zavodu za socijalni rad iz razloga što nije mogao viđati dijete jer mu to MD nije dopuštala. U to vrijeme je živio na relaciji Švicarska – Hrvatska a dijete je viđao redovito kada bi mu to MD dopustila. Dolazio je u njezino domaćinstvo na dva sata, to je nadzirala djelatnica Zavoda ĐD, to je trajalo dvije godine nakon čega je dobio odluku suda da svaki drugi vikend dijete bude kod njega i srijedom a tu odluku je u početku MD poštivala. Dijete je tada uživalo i rado se družilo sa njime. Redovito je dolazio i dolazit će u [adresa] po sudskoj presudi kako bi vidio dijete i ostvario kontakt sa njom. MD je svaki puta govorila da je dijete bolesno, da ne želi ići kod njega a zadnji puta je djetetu šaptala na uho što da kaže nakon čega mu je dijete reklo da ga ne želi vidjeti. Više puta je zbog toga nakon ne viđanja djeteta pozivao policiju i o tome bi obavijestio zaposlenicu Zavoda. Dana 28. studenog 2023. u hodniku Zavoda za socijalni rad kada je dijete pričalo sa psihologinjom CD prišao joj je, zagrlio ju i poljubio, ona mu je na isti način uzvratila, a kada ju je drugi puta htio poljubiti dijete se izmaklo, otišlo iza CD i reklo da se boji majke da ju ne vidi sa njime. Boji se da će MD dijete psihički uništiti jer odvaja dijete od njega, otuđila ih je, dijete vodi po doktorima, vodi ju psihijatrima, govori joj što da neistinito njima govori, zabranjuje mu da dolazi u školu govoreći mu da dijete sramoti jer je star. Prihvatio je sve sugestije djelatnice Zavoda, ide na neko savjetovanje svaki petak što traje šest mjeseci jer je to za dobrobit njegovog djeteta a MD to nije željela pohađati. Dijete je zdravo i uvijek su njih dvoje imali lijep i topao odnos oca i kćeri koji im je MD onemogućila svojom samovoljom pri čemu ozbiljno šteti djetetu, njenom psihičkom i fizičkom zdravlju a i na njega to strašno utječe. Navodi da dijete ni jedanput nije došlo kod njega kući i sa njim provelo vrijeme kako je to bilo određeno. Zadnji puta je dijete vidio jučer na par sekundi, iz kuće su izašli njezina majka i dijete, dijete je tada reklo da ne želi ići sa njime, a smatra da je to reklo po nagovoru svoje majke. Optužena njemu ne želi dati dijete da ga viđa iz razloga što je mislila da će ga oteti iz vrtića kada je tamo došao jednom prilikom. Jedno kratko vrijeme od tri godine viđao je dijete kako mu je to bilo određeno ali sa njime ona nije provodila ljetne ni zimske praznike. Zadnji puta je proveo vrijeme sa svojom kćerkom u travnju 2023. godine, a nakon toga ju je prestao viđati jer mu to njena majka nije dala. Kada je vrijeme provodio sa svojim djetetom tada ju je vodio u igraonice u Osijek, u kazalište u Vinkovce i Osijek, u McDonalds, na kupanje, i smatra da dijete u njegovom društvu odnosno provodeći vrijeme sa njime je bilo sretno i zadovoljno. Svojoj kćerki MDS nikada nije rekao da će ju oteti. Ove godine je u školu otišao samo četiri puta, jedanput kada je dijete imalo rođendan. Svoju kćerku nikada nije pratio kada je išla iz škole.
7.6. Iz presude Općinskog suda u Vinkovcima broj P Ob-15/2019-88 od 31. svibnja 2019. (list 41-44 spisa) utvrđeno je da zajedničko mlt. dijete stranaka MDS rođena **.**.2016. će stanovati s majkom MD a ostvarivat će susrete i druženja s ocem AD i to svake srijede i subote u tjednu u vremenskom periodu od 16,00 do 19,00 sati u kućanstvu oca na adresi u [adresa] na način da otac u vrijeme određeno za susrete i druženja preuzima malodobno dijete u kućanstvu majke, odvodi je u svoje kućanstvo i u za to predviđeno vrijeme po isteku susreta vraća je u majčino kućanstvo, dok će preostalo vrijeme zajedničko malodobno dijete provoditi s majkom s kojom stanuje.
7.7. Iz presude Općinskog suda u Vinkovcima broj P Ob-173/2021-10 od 19. siječnja 2022. (list 45-47 spisa) utvrđeno je da se mijenja ranija odluka Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj P Ob-15/2019-88 od 31. svibnja 2019. u točki 3. u svezi ostvarivanja susreta i druženja tužitelja AD s malodobnom MDS na način: svaki prvi i treći vikend u mjesecu od petka u 15,30 do nedjelje u 18,00 sati na način da otac preuzima malodobno dijete, odvodi ga u svoje kućanstvo, po isteku vremena ga preuzima majka a u slučaju da dijete ne želi prespavati otac se obvezuje dijete tu večer vratiti majci te sutradan ponovno doći po dijete, svake srijede u vrijeme kada otac ne ostvaruje susrete i druženja s djetetom između prvog i trećeg vikenda u vremenu od 15,30 do 19,00 sati, petnaest dana tijekom trajanja ljetnih praznika i to sedam dana tijekom mjeseca srpnja i osam dana tijekom mjeseca kolovoza, sedam dana tijekom zimskih praznika, blagdane i to svake neparne godine kod oca Uskrs i Božić na način da otac preuzima dijete na dan blagdana u 10,00 sati u kućanstvu majke i vraća ga sljedeći dan u jutro u 10,00 sati, dok će parne godine dijete provesti sa majkom Uskrs i Božić a otac ga preuzeti drugi dan Uskrsa i Božića u 10,00 sati ujutro te vratiti u kućanstvo majke na isti dan u 17,00 sati. Rođendan svake parne godine kod oca na način da otac preuzima malodobno dijete u kućanstvu majke u 10,00 sati te ju vraća u kućanstvo majke u 18,00 sati, dok će svake neparne godine malodobno dijete rođendan provesti kod majke.
7.8. Iz mišljenja socijalnog radnika Centra za socijalnu skrb Vinkovci od 25. srpnja 2017. (list 92 spisa) utvrđeno je da su MD i njen suprug posvojili dijete, a ista je u siječnju i ožujku 2014. godine potražila pomoć psihijatra nakon problema u partnerskim odnosima. Prekinula je bračnu zajednicu početkom 2014. a od tada mlt. PD posvojeni sin živi sa majkom. Zbog narušenih odnosa i otežane komunikacije Centar je bivšim supružnicima odredio mjeru stručne pomoći i potpore.
7.9. Iz službene zabilješke Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 28. studenog 2023. (list 150 spisa) utvrđeno je da navedenog dana proveden individualni razgovor psihologa s malodobnom MDS koja na razgovor dolazi u pratnji oca i majke. Za mamu kaže da je dobra, nježna, kad nešto ne napravi mama joj kaže da ode to napraviti i ona to napravi, kad se ne ponaša dobro mama joj uzme mobitel ali rijetko. Negira ružne riječi i fizičko kažnjavanje od strane mame. Za tatu kaže da ga nije dugo vidjela ali kada je odlazila k njemu da je dobar i da ne primjenjuje fizičke kazne. Negira fizičko kažnjavanje od strane tate. Voljela bi da tata ne zove policiju jer ju to plaši. Kada bi joj majka dozvolila željela bi vidjeti tatu. Zaželjela se njezinih stvari i igračaka kao i njezine sobe u tatinom kućanstvu. Dodaje kako ju mama često vodi doktoru jer je boli stomak i da joj majka govori da je to sve zbog tate onog "matorca". Ranije je odlazila ocu a sada više ne ide. Voljela bi ići ali zna da bi se mama ljutila. Dok to govori moli ispitivača da to ne kaže mami jer bi se ona ljutila. Ponavlja to još jedanput tišim glasom pogledavajući na vrata da majka slučajno ne bi ušla i to čula. U tom trenutku počinje plakati i moli da to majka ne sazna. Tužna je što stalno mora ići kod doktora i govoriti im kako ju boli stomak i kako ne želi ići kod tate. Potvrđuje da joj je mama rekla da na razgovoru nešto kaže ili ne kaže a odnosi se na viđanje oca. Otac je stajao na hodniku te se približio JD sa željom da je poljubi a djevojčica mu je uzvratila poljubac i zagrljaj. Kada je otac isto htio ponovno učiniti ND se izmaknula, počela plakati te je stala iza ispitivača govoreći da se boji mame.
7.10. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 25. srpnja 2023. (list 151 spisa) utvrđeno je da se roditeljima, ocu AD i majci MD PD određuje mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o njihovom djetetu malodobnoj MDS.
7.11. Iz izvješća o provođenju nadzora nad roditeljskom skrbi Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 1. studenog 2023. (list 154-175, 236-262 spisa) utvrđeno je da je mjera nadzora roditeljima AD i MD u odnosu na malodobno dijete MDS, da je mjesto kontakta u kući roditelja a da su vrste kontakata neposredni razgovor i telefonski razgovor te da se u istima navode opisi rada u proteklom mjesecu, tretirani problemi i rezultati.
7.12. Iz zapisnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Vinkovci od 26. rujna 2024., 7. listopada 2024., 21. listopada 2024., 4. studenog 2024. i 3. prosinca 2024. (list 566-576) utvrđeno je da je u isti navedenih datuma pristupio AD na vlastiti zahtjev kako bi obavijestio navedeno tijelo o aktualnim obiteljskim okolnostima, odnosno o činjenici da je došao pred kuću optužene po dijete, da optužena dijete nije izvela te mu je rekla da isto ne želi ići kod njega, da bi mu samo dijete reklo kako ne želi ići sa njim te je brzo ušlo u kuću, da je dijete vikalo da neće ići i da ne mora više dolaziti ili da nije uspio ostvariti osobne odnose s malodobnim djetetom.
7.13. Iz psihologijskog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za područje psihologije doc. dr. sc. Marine Perković Kovačević spec. klin. psih. od 28. lipnja 2024. (list 326-350 spisa) utvrđeno je da ND je primarno emocionalno topla, izraženo senzibilna, nesigurna, neodlučna, tjeskobna i ustrašena djevojčica kod koje se bilježe teškoće u uspostavi adekvatnog odnosa s ocem (djelomično vjerojatno zbog nekih negativnih iskustava s ocem, a djelomično zbog sugestivnog utjecaja majke te manipulativnih ponašanja majke). Psihologijskom obradom, kliničkim intervjuom, te opservacijom emocionalne pratnje kod djevojčice uočava se izloženost djevojčice konfliktnom odnosu roditelja te njezino sadašnje ponašanje ukazuje na emocionalnu angažiranost u sukobu i poteškoće prilagodbe na trenutnu situaciju aktivne uloge u postupku. Nerazgraničena partnerska uloga od roditeljske uloge se ogleda u nastavljenom partnerskom sukobu (neprestano optuživanje i međusobne tužbe među bivšim partnerima, stalno traženje mana i pogrešaka kod drugog roditelja, izostanak kontrole, frustracija pred djetetom) i uvlačenje djeteta u sukob s očekivanjem da se dijete svrsta na jednu od strana i postane partner roditelju u sukobu s drugim roditeljem. Dijete je u strahu od gubitka ljubavi i odbacivanja u odnosu na majku. Zbog osjećaja lojalnosti prema majci bira stranu u sukobu i postaje partner u borbi odraslih. U situacijama ovako narušenih odnosa roditelja dijete je zbunjeno, preplašeno, ljutito, posramljeno, osjeća se krivo, tjeskobno, tužno i roditelji moraju uložiti zajednički napor da djetetu pomognu u prevladavanju ove situacije bez izazivanja krivnje kod djeteta. Ako se okolnosti ne promijene oba roditelja ne razgraniče partnerske uloge od roditeljske uloge i aktivno ne pomognu djetetu da se prilagodi na promijenjene okolnosti može doći do intenziviranja psihičkih smetnji, razvoja poremećaja i bolesti. Malodobna navodi da se boji oca, ali izostaje doživljaj realne ugroženosti te realni opis traka (misli, osjećaja, fiziološke komponente straha) bespomoćnosti i specifični obrambeni mehanizmi.
7.14. Iz sudsko psihijatrijskog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka iz područja psihijatrije Zorana Čavajda, dr. med. od 1. srpnja 2024. (list 352-375 spisa) utvrđeno je da je mlt. MDS pregledana prvi puta po psihijatru u OŽB Vinkovci u srpnju 2023. upućena od strane pedijatra radi stomatskih tegoba i odbijanja odlaženja u vrtić. Pregledana je pod dijagnozom "reakcije na stres" a tijekom pregleda je bila tjeskobna, prilikom razgovora o ocu na kojeg sama skrene razgovor. Također s e opservirao veliki utjecaj majčinih stavova u Nikolininom doživljaju oca. Stekao se dojam crno-bijelog doživljaja roditelja pri čemu je majka pozitivna i idealizirana a otac negativan. Učinjenom obradom kod malodobne MDS nije uočio znakova teže duševne bolesti, težih psihičkih smetnji ili nedovoljne duševne razvijenosti. Kod iste nije uočio znakova posttraumatskog stresnog poremećaja ili poremećaja prilagodbe. Djevojčica se nalazi u izraženom konfliktu lojalnosti između roditelja, u takvoj situaciji je zbunjena preplašena, osjeća se krivom, tjeskobna je, tužna. Izraženog je straha od moguće ostavljenosti i odbačenosti s jedne strane od majke s kojom živi, a s druge strane oca koji želi aktivnije biti uključen u život i odgoj djevojčice. Malo je vjerojatno kako je strah od oca koji se provlači cjelokupnom obradom posljedica jake ili prolongirane traume od strane oca odnosno njegovog ponašanja prema djevojčici. Vjerojatnije je kako se radi o osjećaju straha odnosno tjeskobe koja je posljedica zbunjenosti, nesigurnosti i ustrašenosti uslijed dugotrajnog partnerskog konflikta roditelja gdje je s vremenom zbog utjecaja majke postala partner odrasle osobe u njihovim međusobnim partnerskim konfliktima što je za nju kao i za svako dijete njene dobi nemoguća situacija. Vjerojatnije je da je strah od oca uvjetovan ponašanjem majke i otuđenjem od oca no i samim ponašanjem oca prema majci odnosno cjelokupnoj situaciji u smislu nemogućnosti razgraničavanja partnerske od roditeljskih uloga. Neophodna je aktivna uloga oba roditelja u prevladavanju njihovih razmirica te je nužno djevojčici pomoći da se prilagodi na zajedničku skrb roditelja, život u zaštićenoj, sigurnoj i predvidivoj atmosferi uz apsolutno izbjegavanje uvlačenja djevojčice u njihove međusobne sukobe. Ukoliko ne dođe do navedenih promjena visoka je vjerojatnost razvoja odnosno intenziviranja psihičkih smetnji i razvoja bolesti.
7.15. Iz zapisnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vinkovci od 26. rujna 2024., 7. listopada 2024., 21. listopada 2024., 4. studenog 2024., 21. studenog 2024., 3. prosinca 2024. utvrđeno je da je u Zavod dolazio AD na vlastiti zahtjev kako bi izvijestio tijelo o aktualnim obiteljskim okolnostima odnosno nemogućnosti viđanja malodobnog djeteta KD navodeći da je odlazio u nadležnu Policijsku postaju jer nije uspio ostvariti odnose s djetetom sukladno sudskoj odluci.
7.16. Iz snimki nadzorne kamere postavljene na kući optužene vidljivo je da je pred istu dolazio žrtva AD, optužena bi zajedno sa djetetom izlazila iz kuće, držeći je za ruku, dolazile bi zajedno do vrata dvorišne kapije koju nije otvarala, nakon čega su se optužena i dijete vratile u kuću, a žrtva je odlazila.
7.17. Iz snimki žrtve AD vidljivo je kako je provodio vrijeme sa svojim djetetom MDS koja je na snimkama izgledala kao sretno, zadovoljno dijete u zagrljaju svoga oca, da se igralo sa igračkama, da je jahalo na poniju, da je imala pripremljene i složene stvari odnosno garderobu, da je jela kuhanu hranu, igrala se u bazenu sa drugom djecom i slično.
7.18. Iz izvatka iz kaznene evidencije od 17. srpnja 2024. (list 379 spisa) utvrđeno je da optužena do sada nije osuđivana.
8. Analizirajući i ocjenjujući izvedeni dokazni postupak, sud je našao nesporno utvrđenim i dokazanim da je optužena MD počinila terećeno joj kazneno djelo. Naime, analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti dovodeći sve dokaze u međusobnu vezu, sud je našao utvrđenim i dokazanim da je upravo optužena MD počinila kazneno djelo kažnjivo po članku 173. stavak 1. KZ/11 na način kako je to opisano u izreci presude.
8.1.To proizlazi u prvom redu iz iskaza žrtve AD, svjedoka UD, svjedoka GD, nalaza i mišljenja sudskog vještaka doc. dr. sc. Marine Perković Kovačević spec. klin. psih., nalaz i mišljenje sudskog vještaka sudskog vještaka Zorana Čavajde dr. med., te materijalnih dokaza koje je tijekom dokaznog postupka pročitao, a koje u cijelosti drži vjerodostojnim i na koje stranke nisu stavljale primjedbe.
8.2. Za iskaze navedenih svjedoka može se reći, da su istiniti i vjerodostojni, da se međusobno podudaraju, a za nalaze i mišljenja sudskog vještaka doc. dr. sc. Marine Perković Kovačević spec. klin. psih. i sudskog vještaka Zorana Čavajde dr. med. da su dani nepristrano u skladu s pravilima znanosti i vještine, te ih je sud u cijelosti prihvatio.
9. Svjedok žrtva AD jasno je iskazao da se odmah po rođenju djeteta obratio Hrvatskom zavodu za socijalni rad iz razloga što nije mogao viđati dijete jer mu to MD nije dopuštala. U to vrijeme je živio na relaciji Švicarska – Hrvatska a dijete je viđao redovito kada bi mu to MD dopustila. Dolazio je u njezino domaćinstvo na dva sata, to je nadzirala djelatnica Zavoda ĐD, to je trajalo dvije godine nakon čega je dobio odluku suda da svaki drugi vikend dijete bude kod njega i srijedom, a tu odluku je u početku MD poštivala. Dijete je tada uživalo i rado se družilo sa njime. MD je svaki puta govorila da je dijete bolesno, da ne želi ići kod njega a zadnji puta je djetetu šaptala na uho što da kaže nakon čega mu je dijete reklo da ga ne želi vidjeti. Više puta je zbog toga nakon ne viđanja djeteta pozivao policiju i o tome bi obavijestio zaposlenicu Zavoda. Dana 28. studenog 2023. u hodniku Zavoda za socijalni rad kada je dijete pričalo sa psihologinjom CD prišao joj je, zagrlio ju i poljubio, ona mu je na isti način uzvratila, a kada ju je drugi puta htio poljubiti dijete se izmaklo, otišlo iza CD i reklo da se boji majke da ju ne vidi sa njime. Dijete je zdravo i uvijek su njih dvoje imali lijep i topao odnos oca i kćeri koji im je MD onemogućila svojom samovoljom pri čemu ozbiljno šteti djetetu, njenom psihičkom i fizičkom zdravlju a i na njega to strašno utječe. Navodi da dijete ni jedanput nije došlo kod njega kući i sa njim provelo vrijeme kako je to bilo određeno. Jedno kratko vrijeme od tri godine viđao je dijete kako mu je to bilo određeno ali sa njime ona nije provodila ljetne ni zimske praznike. Zadnji puta je proveo vrijeme sa svojom kćerkom u travnju 2023. godine, a nakon toga ju je prestao viđati jer mu to njena majka nije dala.
10. Ispitani svjedoci UD učiteljica razredne nastave u OŠ "Stari Jankovci" i GD učiteljica razredne nastave u OŠ "Ivan Goran Kovačić" u Vinkovcima a koja je i vanjski suradnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vinkovci je upoznala obitelj V jer je imala mjeru u odnosu na zajedničko dijete stranaka MDS. Svjedok UD iskazala je da je MDS učenica drugog razreda osnovne škole kojoj predaje a njezini roditelji MD i AD su dolazili na roditeljske sastanke ili na primanja u svezi svoga djeteta. Njoj je dijete u razgovoru reklo da nema kontakt sa ocem a majka joj se u razgovoru znala žaliti na oca djeteta da je naporan, nametljiv i u odnosu na dijete i u odnosu na nju. Nije primijetila nikakvu promjenu u ponašanju djeteta kada bi vidjela oca, znala je uzvratiti pozdrav ali je možda djelovala malo suzdržano. Jednom prilikom kada je vidjela da otac dolazi u školu prilikom susreta djeteta i oca u hodniku oni su se pozdravili, otac je pitao da li se mogu fotografirati, rekla je da mogu a kada je dijete ugledalo majku potrčalo je prema njoj i počelo je plakati. Dijete je tada govorilo samo da želi ići kući s mamom. Svjedok GD je iskazala da je znala biti nazočna kada je otac dolazio u kuću majke radi viđanja djeteta, tada bi dijete samo ili zajedno s majkom izašlo, vidjelo oca i pozdravilo ga ali nije htjelo ići sa njime tako da otac za vrijeme trajanja mjere nije viđao svoje dijete. U nekoliko navrata u kući optužene u njezinoj nazočnosti razgovarala je sa djetetom kako bi saznala iz kojeg razloga ne želi viđati oca, ona je tada uvijek govorila isto, da ga se boji, da je jednom prilikom rekao da će ostati s njim. Nikada za vrijeme provođenja mjere nije bila sama u nazočnosti djeteta, uvijek je bila majka zajedno sa njima.
11. U ovom postupku provedeno je kombinirano psihijatrijsko – psihologijsko vještačenje djeteta MDS na okolnosti postoje li kod djeteta kakve zdravstvene smetnje u smislu bilo kakve vrste i stupnja narušenja djetetova psihičkog zdravlja vezano za izostanak odnosno prestanak održavanja odnosa i druženja djeteta s ocem, ukoliko postoje utvrditi o kakvim se smetnjama radi, utvrditi čime su uvjetovane i koji bi bio razlog postojanju tih smetnji, utvrditi ima li dijete strah od svoga oca, koji je uzrok tomu, radi li se o strahu ili otuđenju od oca uvjetovanom objektivnim razlozima koji bi upućivali na bilo kakva neprimjerena ponašanja oca ili o stvorenom strahu uvjetovanom ponašanjem majke.
12. Iz psihologijskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka doc. mr. sc. Marine Perković Kovačević spec. klin. psih. jasno je utvrđeno da se psihologijskom obradom, kliničkim intervjuom, te opservacijom emocionalne pratnje kod djevojčice uočava izloženost djevojčice konfliktnom odnosu roditelja te njezino sadašnje ponašanje ukazuje na emocionalnu angažiranost u sukobu i poteškoće prilagodbe na trenutnu situaciju aktivne uloge u postupku. Nerazgraničena partnerska uloga od roditeljske uloge se ogleda u nastavljenom partnerskom sukobu (neprestano optuživanje i međusobne tužbe među bivšim partnerima, stalno traženje mana i pogrešaka kod drugog roditelja, izostanak kontrole, frustracija pred djetetom) i uvlačenje djeteta u sukob s očekivanjem da se dijete svrsta na jednu od strana i postane partner roditelju u sukobu s drugim roditeljem. Dijete je u strahu od gubitka ljubavi i odbacivanja u odnosu na majku. Malodobna navodi da se boji oca, ali izostaje doživljaj realne ugroženosti (misli, osjećaja, fiziološke komponente straha) bespomoćnosti i specifični obrambeni mehanizmi. Zaključak da postoji sugestivno i manipulativno ponašanje majke je donijela na temelju provedenog kliničkog intervjua s djetetom u kojem navodi sadržaje koji su morali biti sugerirani od odrasle osobe, "vjerovanje da su svi protiv mame, počela sam plakati jer sam mislila da će nešto loše govoriti o mami zato što svuda priča nešto loše o mami, zato što su skoro svi pa loši, svi su protiv mame, oni kažu da mama ne da mene tati".
13. Iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zorana Čavajde dr. med. jasno je utvrđeno da se opservirao veliki utjecaj majčinih stavova u Nikolininom doživljaju oca. Stekao se dojam crno-bijelog doživljaja roditelja pri čemu je majka pozitivna i idealizirana, a otac negativan. Učinjenom obradom kod malodobne MDS nije uočio znakova teže duševne bolesti, težih psihičkih smetnji ili nedovoljne duševne razvijenosti. Kod iste nije uočio znakova posttraumatskog stresnog poremećaja ili poremećaja prilagodbe. Djevojčica se nalazi u izraženom konfliktu lojalnosti između roditelja, u takvoj situaciji je zbunjena, preplašena, osjeća se krivom, tjeskobna je, tužna. Izraženog je straha od moguće ostavljenosti i odbačenosti s jedne strane od majke s kojom živi, a s druge strane oca koji želi aktivnije biti uključen u život i odgoj djevojčice. Malo je vjerojatno kako je strah od oca koji se provlači cjelokupnom obradom posljedica jake ili prolongirane traume od strane oca odnosno njegovog ponašanja prema djevojčici. Vjerojatnije je kako se radi o osjećaju straha odnosno tjeskobe koja je posljedica zbunjenosti, nesigurnosti i ustrašenosti uslijed dugotrajnog partnerskog konflikta roditelja gdje je s vremenom zbog utjecaja majke postala partner odrasle osobe u njihovim međusobnim partnerskim konfliktima što je za nju kao i za svako dijete njene dobi nemoguća situacija. Neophodna je aktivna uloga oba roditelja u prevladavanju njihovih razmirica te je nužno djevojčici pomoći da se prilagodi na zajedničku skrb roditelja, život u zaštićenoj, sigurnoj i predvidivoj atmosferi uz apsolutno izbjegavanje uvlačenja djevojčice u njihove međusobne sukobe. Ukoliko ne dođe do navedenih promjena visoka je vjerojatnost razvoja odnosno intenziviranja psihičkih smetnji i razvoja bolesti.
14. U odredbi članka 173. stavak 1. KZ/11 je propisano da tko ne provodi, spriječi ili onemogući provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih osoba zbog njihove dobi, teške tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, koju je odredio sud, Hrvatski zavod za socijalni rad ili državno tijelo, kaznit će se kaznom zatvora do 1 (jedne) godine.
15. Optužena MD je svojim radnjama ostvarila biće kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11 jer je spriječila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, svoje kćerke MDS, koju je odredio sud. Naime, optužena nije postupila po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Vinkovcima broj P Ob- 173/2021 od 19. siječnja 2022. kojom je odlučeno da će dijete pravo na ostvarivanje susreta i druženja sa svojim ocem AD ostvarivati svaki prvi i treći vikend u mjesecu od petka u 15,30 sati do nedjelje u 18,00 sati, potom svake srijede između prvog i trećeg vikenda u vremenu od 15,30 sati do 19,00 sati, petnaest dana tijekom ljetnih praznika i to sedam dana tijekom srpnja i osam dana tijekom kolovoza, potom sedam dana tijekom zimskih praznika, te za vrijeme blagdana svake neparne godine za Uskrs i Božić od 10,00 sati do sljedećeg dana do 10,00 sati, a parne godine dan nakon blagdana u vremenu od 10,00 sati do 17,00 sati te za vrijeme rođendana djeteta parne godine u vremenu od 10,00 sati do 18,00 sati. Iako je dijete u početku željelo viđati svoga oca, u cilju da onemogući susrete i druženja oca i djeteta majka je djetetu negativno govorila o ocu, stvarala kod djeteta strah od njega, plašila ga njegovim postupcima usmjerenim na ostvarivanje prava na viđanje djeteta policijom, vodila dijete na liječničke preglede a prethodno govorila što će reći liječnicima i psiholozima o ocu, govorila da ju boli stomak "zbog tate", uslijed čega je dijete imalo strah od oca zbog kojega ga nije željela viđati, zbog čega otac i dijete kroz cijelo kritično razdoblje nisu bili u mogućnosti provoditi vrijeme zajedno, te je odnos oca i djeteta zbog navedenog potpuno prestao. Dijete se osjećalo zbunjeno, preplašeno, ljutito, posramljeno, imalo je osjećaj krivice, te je razvilo zdravstvene psihičke smetnje u vidu tjeskobe.
16. Sud nije prihvatio obranu optužene MD u kojoj je navela da ju je AD prijavio policiji iz razloga što mu ne da da viđa svoje dijete iako to nije bilo točno, da je dijete kada je navršilo četiri godine samo reklo da ne želi ići na viđanje s ocem jer je vjerojatno upamtilo da otac nije reagirao kada je bila bolesna, da je primijetila promjene na djetetu, da je postala nervozna, povukla se u sebe, počela mokriti noću i govoriti joj da želi živjeti sa njom, da je čula oca kako priča sa nekim čovjekom koji mu je rekao da će dijete odvesti kod sebe smatrajući je neistinitom, usmjerenom ka izbjegavanju njezine kaznene odgovornosti, te suprotnom u prvom redu iskazu svjedoka žrtve AD i materijalnim dokazima koje je sud tijekom dokaznog postupka pročitao.
17. Iako malodobno dijete MDS nije saslušana u ovom postupku sud je svakako cijenio navode iz službene zabilješke Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 28. studenog 2023. u kojoj je navedeno da je proveden individualni razgovor psihologa s malodobnom MDS koja je na razgovor došla u pratnji oca i majke. U razgovoru je za mamu rekla da je dobra, nježna, kad nešto ne napravi mama joj kaže da ode to napraviti i ona to napravi, kad se ne ponaša dobro mama joj uzme mobitel, ali rijetko. Negira ružne riječi i fizičko kažnjavanje od strane mame. Za tatu je rekla da ga nije dugo vidjela ali kada je odlazila k njemu da je dobar i da ne primjenjuje fizičke kazne. Negira fizičko kažnjavanje od strane tate. Voljela bi da tata ne zove policiju jer ju to plaši. Kada bi joj majka dozvolila željela bi vidjeti tatu. Zaželjela se njezinih stvari i igračaka kao i njezine sobe u tatinom kućanstvu. Dodaje kako ju mama često vodi doktoru jer je boli stomak i da joj majka govori da je to sve zbog tate onog "matorca". Ranije je odlazila ocu, a sada više ne ide. Voljela bi ići ali zna da bi se mama ljutila. Dok to govori moli ispitivača da to ne kaže mami jer bi se ona ljutila. Ponavlja to još jedanput tišim glasom pogledavajući na vrata da majka slučajno ne bi ušla i to čula. U tom trenutku počinje plakati i moli da to majka ne sazna. Tužna je što stalno mora ići kod doktora i govoriti im kako ju boli stomak i kako ne želi ići kod tate. Potvrđuje da joj je mama rekla da na razgovoru nešto kaže ili ne kaže, a odnosi se na viđanje oca. Nakon razgovora otac je stajao na hodniku te se približio JD sa željom da je poljubi a djevojčica mu je uzvratila poljubac i zagrljaj. Kada je otac isto htio ponovno učiniti ND se izmaknula, počela plakati te je stala iza ispitivača govoreći da se boji mame. Iz navedenog se svakako može zaključiti da je optužena kao majka djeteta MDS sa kojom dijete živi izmanipulirala vlastito dijete navodeći ju da govori ono što je ona od nje tražila jer nije željela da dijete viđa i provodi vrijeme sa svojim ocem AD iako je dijete to željelo.
18. Iz svega navedenog proizlazi da otac i dijete unatoč pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Vinkovcima broj P Ob-173/2021 od 19. siječnja 2022. nisu ostvarili niti jedan susret unazad dvije godine. Majka je dijete nepotrebno odvodila kod liječnika te su isti konstatirali izloženost djeteta njezinom neprimjerenom ponašanju te su dječji psihijatar i dječji psiholog vještačenjem utvrdili da dijete nema nikakve objektivne znakove straha od svoga oca. Ukoliko oba roditelja ne razgraniče partnerske uloge od roditeljske uloge i aktivno ne pomognu svome djetetu da se prilagodi na promijenjene okolnosti može doći do intenziviranja psihičkih smetnji, razvoja poremećaja i bolesti kod djeteta. Očito je da je strah od oca kod djeteta ukoliko postoji uvjetovan ponašanjem majke i otuđenjem od oca, ponašanjem oca prema majci odnosno cjelokupnoj situaciji u smislu nemogućnosti razgraničavanja partnerske od roditeljskih uloga. U ovom slučaju je svakako neophodna aktivna uloga oba roditelja u prevladavanju njihovih razmirica te je nužno djetetu pomoći da se prilagodi na zajedničku skrb roditelja, život u zaštićenoj, sigurnoj i predvidivoj atmosferi uz apsolutno izbjegavanje uvlačenja djeteta u njihove međusobne sukobe što je svakako suprotno od onoga što je optužena svojim ponašanjem i svojom željom da dijete ne viđa svoga oca stvorila kod svoga djeteta. ( da se osjeća zbunjeno, preplašeno, ljutito, posramljeno tužno, da ima osjećaj krivice i sl.)
19. Zbog obrazloženog u radnjama optužene se očigledno stječu svi bitni elementi kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11. Nakon proglašenja krivom, temeljem članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženoj je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a temeljem odredbe članka 56. stavak 3. KZ/11 primijenjena je uvjetna osuda, na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti, ako optužena u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Sud je optuženoj za kazneno djelo iz članka 173. stavak 1. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora do 1 (jedne) godine izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci i to obzirom na težinu djela, stupanj povrede zaštićenog dobra, kao i individualne okolnosti na strani optužene, a potom je temeljem odredbe članka 56. KZ/11 odredio da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optužena u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Sud u konkretnom slučaju navedenu kaznu smatra primjerenom obzirom na utvrđene olakotne okolnosti na strani optužene koje to u svojoj ukupnosti opravdavaju, dok s druge strane smatra da će se tako izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja. Rok provjeravanja od 3 (tri) godine je dovoljno dugačak s obzirom na težinu djela i vrijeme proteklo od počinjenja kaznenog djela da se optužena suzdrži od činjenja novih kaznenih djela, a u suprotnom će se uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora izvršiti.
20. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je cijenio sve okolnosti, koje utječe da kazna bude manja ili veća (olakotne i otegotne).
20.1. Na strani optužene kao olakotne okolnosti, sud je cijenio što je majka dvoje djece, bez imovine i zaposlenja, što do sada nije osuđivana.
20.2. Otegotnih okolnosti na strani optužene sud nije utvrdio.
21. Upravo će se izrečenom uvjetnom osudom optuženoj u okviru opće svrhe izricanja kazneno-pravnih sankcija, postići svrha kažnjavanja, te se izrečena uvjetna osuda ukazuje kao potpuno primjerena stupnju krivnje optužene, samoj težini počinjenog djela, ispoljenoj kriminalnoj količini optužene, kojom će se odgojno djelovati na optuženu i spriječiti ju da ubuduće čini kaznena djela, a time postići opća svrha kazni tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak, kako je to opisano u članku 41. KZ/11.
22. Sud je odbio prijedlog branitelja Marije Šporčić Novoselac, odvjetnice iz [adresa] da se u dokaznom postupku kao svjedoci saslušaju LD, ČD, BD, odgojiteljice vrtića koje je pohađalo dijete na okolnost da ih je žrtva često uznemiravala zbog djeteta MDS, svjedoci RD, TD na okolnost da je žrtva pratila dijete na putu od škole do kuće budući je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno, te se ispitivanjem predloženih svjedoka ne bi utvrdile nikakve nove činjenice koje tijekom dokaznog postupka već nisu utvrđene a predložene okolnosti u ovom slučaju bi žrtvu dovele u situaciju da se mora opravdavati u odnosu na to kako je postupala prema svome djetetu u odnosu na susrete i druženja sukladno donesenoj presudi. Nadalje, sud je odbio prijedlog branitelja da se provede kombinirano psihološko-psihijatrijsko vještačenje žrtve AD je li isti sposoban objektivno i istinito prikazivati činjenice vezane uz njegov odnos s malodobnim djetetom smatrajući da je navedeni prijedlog usmjeren ka odugovlačenju ovog kaznenog postupka imajući u vidu činjenicu da iz rezultata psihologijskog i psihijatrijskog vještačenja djeteta MDS proizlazi da je dijete izmanipulirano od strane optužene odnosno svoje majke.
23. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 žrtva AD je za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu budući je na raspravi 28. studenog 2024. izjavio da ga sud za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva uputi u parnicu.
24. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, optužena je dužna platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 705,00 eura na ime troškova provedenog psihologijskog vještačenja (pisani nalaz i mišljenje vještaka doc. dr. sc. Marine Perković Kovačević spec. klin. psih od 28. lipnja 2024. u iznosu od 600,00 eura, pristup na raspravu 11. ožujka 2025. u iznosu od 105,00 eura), iznos od 600,00 eura na ime troškova provedenog psihijatrijskog vještačenja (pisani nalaz i mišljenje vještaka Zorana Čavajde dr. med. od 1. srpnja 2024. u iznosu od 600,00 eura) i paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura koju svotu je sud odredio imajući u vidu složenost i trajanja ovog kaznenog postupka, kao i materijalne prilike optužene, kao i činjenicu da je u ovom postupku angažirala izabranog branitelja.
25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Vukovaru, 24. travnja 2025.
Sudac za mladež:
Branka Soldo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 (petnaest) dana, od dana prijema ovjerenog prijepisa presuda, putem ovog suda u 5 (pet) istovjetnih primjerka.
Dostaviti:
1. ODO u Vukovaru, na broj: KOz-DO-20/2024-1
2. Optužena MD, [adresa]
3. Branitelj Marija Šporčić Novoselac, odvjetnica iz Vukovara
4. Žrtva AD, [adresa]
5. Punomoćnik Vesna Šnur, odvjetnica iz Vinkovaca
6. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Vinkovci – po pravomoćnosti
7. Spis ovoga suda
