REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1309/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dario Partl, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici ĆC, dipl. iur., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zvomira Matića, odvjetnika, i punomoćnika tuženika EC, Su- 357/15, 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, da isplati tužitelju OC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, neto iznos od 2.240,42 EUR na ime izgubljene zarade, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća pa do 31.12.2022., po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- na iznos od 372,38 EUR od 16.07.2020. godine do isplate;

- na iznos od 199,87 EUR od 16.08.2020. godine do isplate;

- na iznos od 286,61 EUR od 16.09.2020. godine do isplate;

- na iznos od 119,97 EUR od 16.01.2021. godine do isplate;

- na iznos od 43,47 EUR od 16.03.2021. godine do isplate;

- na iznos od 87,98 EUR od 16.04.2021. godine do isplate;

- na iznos od 172,06 EUR od 16.06.2021. godine do isplate;

- na iznos od 299,52 EUR od 16.07.2021. godine do isplate;

- na iznos od 142,90 EUR od 16.08.2021. godine do isplate;

- na iznos od 114,65 EUR od 16.09.2021. godine do isplate;

- na iznos od 121,47 EUR od 16.10.2021. godine do isplate;

- na iznos od 259,96 EUR od 16.11.2021. godine do isplate;

- na iznos od 15,42 EUR od 16.12.2021. godine do isplate;

- na iznos od 4,16 EUR od 16.02.2022. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.690,56 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 11.01.2017. godine u Zagrebu pretrpio ozljedu na radu prilikom redovnog obavljanja poslova. Kao član tima hitne pomoći išao je na intervenciju, međutim, prilikom obavljanja poslova, prebacivanja nepokretnog pacijenta s kreveta na „kardijalku“, osjetio je jaku fizičku bol u koljenu, a poslije je utvrđeno da je zadobio leziju stražnjeg roga med. meniskusa, distorziju desnog koljena. Poslodavac tužitelja, Nastavni Zavod za hitnu medicinu, bio je osiguran kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti prema svojim zaposlenicima za nesretni slučaj, te za boravak na bolovanju i bolnici. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljedu desnog koljena, koja je dovela do trajnog oštećenja ligamentarnih i mišićnih struktura koljenog zgloba, što je imalo za posljedicu otežano kretanje i hodanje, a što je dovelo do dugotrajnog bolovanja i višegodišnjeg liječenja.

2. Tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog ozljede na radu, i to po općim pravilima odgovornosti za štetu. Prema istima, tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete uslijed povrede tijela i zdravlja, i to s osnova izgubljene zarade.

3. Tužitelj zbog posljedica ozljeđivanja nije više u mogućnosti obavljati one radne zadatke i poslove kod poslodavca koje je obavljao prije štetnog događaja. Zbog toga je prebačen na druge radne zadatke i poslove koji mu donose manju zaradu. U utuženom razdoblju tužitelj je pretrpio imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade te se stoga obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadom imovinske štete s naslova izgubljene zarade u mirnom postupku, no tuženik na isti nije odgovorio.

4. Nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja tužitelj potražuje izgubljenu zaradu za razdoblje od lipnja 2020. do veljače 2022. u neto iznosu od 2.240,42 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na svaki mjesečni iznos izgubljene zarade teku od 16. -og u mjesecu u odnosu na izgubljenu zaradu za prethodni mjesec.

5. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi kako nije sporno da je s Nastavnim zavodom za hitnu medicinu Grada Zagreba imao sklopljenu policu br. [broj police] za osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima za razdoblje od 1. listopada 2016. godine do 31. ožujka 2017. godine te se priznaje nastanak štetnog događaja. Prvenstveno, tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između privremene nesposobnosti za rad, kako to tužitelj navodi u tužbi, i samog štetnog događaja. Naime, tužitelj za razdoblje od lipnja 2020. godine do veljače 2022. godine potražuje pretrpljenu imovinsku štetu s osnove izgubljene zarade, budući da je po navodima istaknutima u tužbi za vrijeme privremene nesposobnosti za rad bio prebačen na druge radne zadatke i poslove koji su mu donosili manju zaradu. Međutim, iz dostavljenog obračuna plaće priloženog uz tužbu, vidljivo je kako je tužitelj u određenim mjesecima za koje potražuje izgubljenu zaradu primao neto plaću u iznosu većem od onog kojeg bi primio da nije bilo štetnog događaja.

6. Prema obavijestima priloženima uz tužbu proizlazi kako je privremena nesposobnost za rad tužitelja trajala od 17. siječnja 2017. godine do 21. rujna 2018. godine te od 4. ožujka 2019. godine do 24. lipnja 2020. godine. S druge strane, nije razvidno je li za razdoblje privremene nesposobnosti za rad od rujna 2018. godine pa do ožujka 2019. godine tužitelj bio zaposlen ili na bolovanju. Iz priloženih svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja vidljivo je da je tužitelj za razdoblje u kojem potražuje naknadu imovinske štete (lipanj 2020. godine - veljače 2022. godine) bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova na kojima je zaposlen.

7. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u obavijesti o trajanju privremene nesposobnosti za rad (str. 5-6 spisa), prijavu o ozljedi na radu (str. 7-10 spisa), pisanu izjavu tužitelja (str. 11 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 12 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 13-29, 199 spisa), odštetni zahtjev (str. 30-32 spisa), platne liste (str. 33-34 spisa), uvjerenje i svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika (str. 35-48, 57-59 spisa), ugovor o radu (str. 63-65 spisa), evidenciju o prisutnosti na radu (str. 66-80 spisa), zdravstveni karton tužitelja (str. 99- 195 spisa), te je proveo vještačenje po vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivcu (str. 200-202 spisa), saslušanjem vještaka dr. Vodopivca (str. 208-209 spisa), te knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja (str. 218-223 spisa), dopunsko financijsko vještačenje (str. 229 spisa) i saslušanjem vještaka Petre Blašković (str. 234 spisa)

9. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Među strankama nije sporno da je na dan štetnog događaja poslodavac tužitelja, Nastavni Zavod za hitnu medicinu grada Zagreba, imao s tuženikom sklopljenu policu broj [broj police] za razdoblje od 1.10.2026. do 31.3.20217. odnosno nije sporna pasivna legitimacija (navedeno je tuženik učinio nespornim u odgovoru na tužbu).

12. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, a iz prijave o ozljedi na radu koja prileži spisu razvidno je da se štetni događaj dogodio 11.1.2017., a isto navodi i tužitelj u svojoj pisanoj izjavi o štetnom događaju od 1.2.2017.

13. Sporna je uzročno posljedična veza između privremene nesposobnosti za rad i predmetnog štetnog događaja te visina izgubljene zarade koja se potražuje.

14. U ovoj pravnoj stvari provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivcu. Vještak je naveo u nalazu i mišljenju da je tužitelj prilikom prebacivanja nepokretnog bolesnika s kreveta na “kardijalku” 11.01.2017. osjetio intenzivnu bol u desnom koljenu. Radiološkom obradom je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio laesio menisci lat.genus dex. S 83.2 i luxatio genus l.dex S 83.1, a navedene šifre ozljeda HZZO je 08.03.2017. priznao ozljedom na radu. Zbog liječenja navedene ozljede tužitelj je bio na bolovanju od 17.01.2017. do 21.08.2018. Specijalist medicina rada je 25.06.2020. tužitelju izdao svjedodžbu da je privremeno nesposoban za vozača sanitetskog vozila, ali da je sposoban za rad na radnom mjestu medicinskog tehničara, uz ograničenje dizanja i nošenja tereta preko 25 kg, a prema uvjerenju od 02.03.2022. je bio sposoban po čl. 3 tč. 18 (18, 56) za navedene poslove u hitnoj medicinskoj pomoći, dok je za te poslove bio nesposoban po čl. 3 tč. 16, 19 (NN 137/15, 132/17, 10/20). Članak 16 govori u prilog radnih mjesta koja zahtijevaju upotrebu sile veće od 25 kg za muškarce, odnosno 15 kg za žene, transport ručnim kolicima, ručni utovar i istovar tereta iz transportnih sredstava, ručno pakiranje težih predmeta, članak 19 govori o “radu u nepovoljnoj mikroklimi”, a članak 56 o “poslovima pri kojima je radnik izložen biološkim agensima”- uzročnicima zaraznih bolesti poput žutice, tuberkuloze, salmonella, brucelama…. Temeljem svega navedenog, vještak je utvrdio da postoji uzročno posljedična veza između ozljede na radu tužitelja i nemogućnosti obavljanja poslova tužitelja na njegovom radnom mjestu medicinskog tehničara u HMP.

15. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovore je imao tuženik vezano za duljinu bolovanja tužitelja te se vještak očitovao usmeno na ročištu 10.6.2024. na način da je naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaz i mišljenja, odnosno zaključka da postoji uzročno posljedična veza između ozljeda na radu koje je tužitelj zadobio i nemogućnosti obavljanja poslova koje je obavljao na svom radnom mjestu. Pored toga, opravdano je bolovanje tužitelja od 17.1.2017. do 21.9.2018. koje je vođeno upravo pod dijagnozama bolesti koje je tužitelj zadobio 11.1.2017. Naime, u tom periodu tužitelj je provodio fizikalne terapije i radiološku obradu, a preporučeno mu je i bolničko liječenje. Vezano za opravdanost trajanja bolovanja u cijelom periodu treba poznavati radno mjesto tužitelja, odnosno poslove koje je obavljao, a obavljao je poslove medicinskog tehničara, pri čemu je morao prebacivati polupokretne i nepokretne bolesnike sa ležaja na ležaj, gurati pokretna kolica, što iziskuje teško fizičko opterećenje, a samim tim i opterećenje cijelog sustava za kretanje, a poglavito koljena. Naime, 25. listopada 2017. ortoped je utvrdio da je test pri oštećenju zglobnih struktura bio pozitivan (test blanje), koljeno je bilo podraženo i u maksimalnim pokretima bilo je bolno ograničeno. Bolovanje je i dalje bilo u uzročno posljedičnoj vezi i nakon 25.10.2017., a to potvrđuje i činjenica da je tužitelj 6.4.2018. učinio pretragu magnetske rezonance koljena, koji nalaz je pokazao puknuće stražnjeg roga unutarnjeg meniska te prednjeg roga vanjskog meniska, kao i puknuće tetive patele. Nadalje, vještak je , odgovarajući na upite tuženika, naveo da nije našao podatak da bi tužitelj operativno liječio ozljede koljena nakon 9.10.2017. Pored toga, dodao je da je tužitelj provodio fizikalne terapije, a što je i utvrdio analizom zdravstvenog kartona tužitelja, koji je obuhvaćao i period bolovanja, koje je zaključeno sa 21.8.2018. Pored toga, tužitelj je provodio i brojne preglede specijalista. Ponovnom analizom zdravstvenog kartona tužitelja vještak je utvrdio da je tužitelj provodio fizikalnu terapiju počevši od 27.11.2017., da je u 12. mjesecu provodio vježbe u bazenu i da čeka kontrolni pregled fizijatra, da je u siječnju 2018. upućen ortopedu, da je opravdanost bolovanja utvrdio i vještak HZZO-a u ožujku 2018., da je upućivan u tom periodu i na ocjenu radne sposobnosti na invalidsku komisiju, da je u svibnju 2018. vještak HZZO- a utvrdio da je bolovanje opravdano, da se tužitelj žalio da mu koljeno povremeno otiče te da je ponovno u kolovozu 2018. upućen ortopedu.

16. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Damira Vodopivca kao stručan i objektivan. Vještak je u cijelosti odgovorio na zadatak vještačenja na temelju medicinske dokumentacije priložene u spis. Vještak se i usmeno iscrpno očitovao o prigovorima koje je tuženik imao na pisani nalaz i mišljenje na ročištu 10.6.2024. te je izvršio i uvid u zdravstveni karton tužitelja i jasno citirao medicinsku dokumentaciju na temelju koje je izveo svoje zaključke, a vezano za zadatak koji je dobio od suda.

17. Slijedom navedenog, na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicine rada dr. Vodopivca, kao i njegovog usmenog očitovanja, nedvojbeno je utvrđeno da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja od 11.1.2017. odnosno ozljeda koje je tužitelj u istom zadobio te tužiteljeva bolovanja od 17.1.2017. do 21.8.2018., kao i uzročno posljedične veza između predmetne ozljede na radu i nemogućnosti obavljanja poslova njegovog radnog mjesta, koje poslove je obavljao prije ozljeđivanja. Slijedom navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj nije bio u utuženom razdoblju zdravstveno sposoban za obavljanje poslova na kojima je bio zaposlen (poslovi medicinskog tehničara), iz ugovora o radu od 1.12.2015. razvidno je da je tužitelj bio zaposlen u Nastavnom Zavodu za hitnu medicinu grada Zagreba kao medicinski tehničar u djelatnosti hitne medicine.

18. Poradi utvrđivanja visine izgubljene zarade tužitelja provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja. Na temelju raspoložive dokumentacije u spisu vještak je utvrdila: ukoliko bi u razdoblju od lipnja 2020. do veljače 2022. godine tužitelj ostvario jednaku plaću kao usporedni radnik, izgubljena zarada tužitelja zbog štetnog događaja za razdoblje od lipnja 2020. do veljače 2022. godine u odnosu na očekivanu bruto plaću bi iznosila 3.857,31 EUR. Pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tabeli 1. nalaza i mišljenja.

19. Razvidno je iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke da je pri izradi nalaza i mišljenja koristila dokumentaciju: platne liste tužitelja za utvrđeno razdoblje, ugovor o radu tužitelja te platne liste usporednog radnika ĐC za utuženo razdoblje.

20. Na nalaz i mišljena vještaka financijske struke prigovore je imao tuženik te predložio da vještak izradi dopunski nalaz i mišljenje na način da izgubljenu zaradu tužitelja izračuna u neto iznosu.

21. Vještak je izradila dopunski nalaz i mišljenje 6.2.2025. te je u istom, u tabeli A, iskazala izračun izgubljene zarade tužitelja u neto iznosu za razdoblje od lipnja 2020. godine do veljače 2022. godine. Ukoliko bi u razdoblju od lipnja 2020. do veljače 2022. godine tužitelj ostvario jednaku plaću kao usporedni radnik ĐC, izgubljena zarada tužitelja zbog štetnog događaja za razdoblje od lipnja 2020. do veljače 2022. godine u odnosu na očekivanu plaću bi iznosila neto 2.240,42 EUR (Tabela A. stupac '16' dopune).

22. Na dopunu nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković parnične stranke nisu iznosile primjedbe. Tužitelj se podneskom od 26.2.2015. očitovao da ne prigovara dopuni nalaza i mišljenja a tuženik se na ročištu 2.4.2025. očitovao da ne prigovara dopunskom nalazu i mišljenju.

23. Na ročištu 2.4.2025. vještak se očitovala da je iz isplatnih lista tužitelja za utuženo razbolje razvidno da je u jednom dijelu utuženog razdoblja bio na bolovanju a da je nakon zaključenog bolovanja premješten na drugo radno mjesto po kojoj osnovi je primao manju plaću. Zbog navedenog, izračuni su izvršeni i u bruto i u neto iznosu.

24. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković kao stručan i objektivan budući su sastavljeni prema pravilima struke, pri čemu je vještak radi utvrđivanja izgubljene zarade tužitelja koristila relevantnu dokumentaciju dostavljenu u spis, isplatne liste tužitelja, kao i usporednog radnika te je iskazala istu u bruto i neto iznosu. Napominje se da je razlika između nalaza i mišljenje i dopune istog u tome što je bruto iznose iz osnovnog nalaza i mišljenje u dopuni vještak iskazala u neto iznosima, a na dopunu nalaza i mišljenje parnične stranke nisu imale primjedaba.

25. Dakle, na temelju provedenog financijskog vještačenja, utvrđeno je da je tužitelj u jednom dijelu utuženog razdoblja bio na bolovanju a u jednom dijelu premješten na radno mjesto na kojem je ostvarivao manju plaću od one koju bi ostvario da je radio na svojim radnom mjestu medicinskog tehničara, prije nego što je zadobio ozljedu na radu, a tijekom bolovanja primao je manju naknadu od plaće koju bi primao da je u tom razdoblju radio, pri čemu je vještak financijske struke utvrdila razliku komparirajući za utuženo razdoblje naknadu, odnosno plaću, isplaćivanu tužitelju sa plaćom usporednog radnika, a kako je navedeno, iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada nedvojbeno je utvrđeno da za cijelu utuženo razdoblje postoji uzročno posljedična veza između ozljeda koje je tužitelj pretrpio na radu i nemogućnosti tužitelja da obavlja poslove svog radnog mjesta (medicinski tehničar).

26. Odredbom čl. 1095 st. 1 ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan mu je naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

27. Na temelju citirane zakonske odredbe, obzirom je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da je kod tužitelja u cijelom utuženom razdoblju postojala nesposobnost za obavljanje poslova njegovog radnog mjesta medicinskog tehničara zbog zadobivene ozljede na radu te da je zbog toga tijekom bolovanja i tijekom rada na drugom radnom mjestu ostvarivao manju plaću od plaće koju bi primao da je radio na svom radnom mjestu medicinskog tehničara, tuženik je dužan naknaditi tužitelju izgubljenu zaradu za razbolje od lipnja 2020. do siječnja 2022. u neto iznosu od 2.240,42 eura, kako je vještak financijske struke utvrdila u dopuni nalaza i mišljenja, a tužitelj postavio tužbeni zahtjev kojega predlaže usvojiti u podnesku od 26.2.2015.

28. Tužitelj osnovano potražuje i zakonsku zateznu kamatu koja na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene neto zarade teče od svakog 16-og u mjesecu u odnosu na izgubljenu zaradu za prethodni mjesec.

29. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO- a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO- a do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to za: sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova OT (tbr. 32), sastav tužbe 100 bodova OT (tbr. 7/1), podnesak 15.11.2022. kojim se očitovao na odgovor na tužbu 100 bodova OT (tbr. 8/1), podnesak 7.3.2023. kojim je dostavljena daljnja dokumentacija 25 bodova OT (tbr. 8/4), ročište 5.10.2023 100 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 5.12.2023. kojim je dostavljena daljnja medicinska dokumentacija 25 bodova OT (tbr. 8/4), podnesak 15.1.2024. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka medicine rada 100 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 10.6.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 26.2.2025. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke 100 bodova OT (tbr. 8/1 ), pristup na ročište 2.4.2025. 100 bodova OT (tbr. 9/1), dakle ukupno 850 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 1.700,00 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 2.125,00 eur.

31. Na navedeni iznos valja pridodati iznos plaćenog predujma za vještačenje po vještaku medicine rada od 265,56 eura i predujma za vještačenje po vještaku financijske struke od 300,00 eura obzirom je provedba ovih dokaza bila neophodna za ishod ove parnice, slijedom čega parnični trošak priznat tužitelju u ovoj pravnoj stvari iznosi 2.690,56 eur.

32. Tužitelju u parnični trošak nije priznat podnesak s nadnevkom 26.6.2024. jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

33. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku