Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: P Ob-212/2024-87

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Borelli 9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužiteljice OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Larisi Radović, odvjetnici u Biogradu na Moru, protiv tuženika: 1) PA, [adresa], 71154 Nufrinegen, 2) FA, [adresa], 16,70191 Stuttgart, Njemačka i 3) ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 471149, Bondorf, tuženici 1) i 3) zastupani po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja bračne stečevine i izdvajanja imovine iz ostavine, nakon održane glavne rasprave dana 27. siječnja 2025. te objave dana 24. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za izdvajanjem iz ostavine ½ dijela č. zgr. [katastarska čestica], stambeni objekt, površine 108 m2, ½ dijela č.z. 423/1, pašnjak površine 1234 m2, ½ dijela č.z. 423/9, pašnjak, površine 95 m2, ½ dijela č.z. 423/10, pašnjak, površine 162 m2, sveukupno 1599 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa svim pokretninama koje se nalaze u kući izgrađenoj na naprijed navedenim nekretninama, ½ dijela č.z. 421/2, površine 152 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je tužiteljica OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica ½ dijela č. zgr. [katastarska čestica], stambeni objekt, površine 108 m2, ½ dijela č.z. 423/1, pašnjak površine 1234 m2, ½ dijela č.z. 423/9, pašnjak, površine 95 m2, ½ dijela č.z. 423/10, pašnjak, površine 162 m2, sveukupno 1599 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa svim pokretninama koje se nalaze u kući izgrađenoj na naprijed navedenim nekretninama, ½ dijela č.z. 421/2, površine 152 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima 1) PA i 3) ĆA parnični trošak u ukupnom iznosu od 11.000,00 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev ovih tuženika za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku dosuđenog i zatraženog troška, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj Općinskom sudu u Zadru 19. listopada 2016. godine, navodi da je rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, posl. br. 65 O-3220/2015 od 15. rujna 2016. godine, tužiteljica, kao zakonska nasljednica-supruga ĐA pok. UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upućena pokrenuti parnicu protiv tuženika radi utvrđenja utemeljenosti zahtjeva da se iz ostavine izdvoji ½ dijela č. zgr. [katastarska čestica], stambeni objekt, površine 108 m2, ½ dijela č. z. 423/1, pašnjak površine 1234 m2, ½ dijela č. z. 423/9, pašnjak, površine 95 m2, ½ dijela č. z. 423/10, pašnjak, površine 162 m2, sveukupno 1599 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa svim pokretninama koje se nalaze u kući izgrađenoj na naprijed navedenim nekretninama, ½ dijela č. z. 421/2, površine 152 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ½ dijela k. č. [katastarska čestica], površine 2200 m2, u naravi stambena zgrada, KB Sikovo 100, površine 50 m2 i oranica površine 2150 m2, sa svim pokretninama koje se nalaze u kući izgrađenoj na naprijed navedenoj čestici, upisane u posjedovni list 2297 k. o. [katastarska općina] n.i., ½ dijela grobnice na mjesnom groblju u [adresa] oznake C23, ½ dijela novčanih sredstava položenih na bankovnim računima na ime ostavitelja otvorenih kod Erste & Steiermärkische Bank dd Rijeka, i to na ime bračne stečevine, odnosno utvrđenja da ½ dijela navedene imovine ostavitelja ne ulazi u ostavinu. OA i pok. ĐA su zaključili brak 25. listopada 1997. godine u Karlovcu, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Karlovac za godinu 1997. pod brojem 341. Naime, nekretnine kao pod točkom I. ove tužbe upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to ½ dijela č. zgr. [katastarska čestica], stambeni objekt, površine 108 m2, ½ dijela č.z. 423/1, pašnjak površine 1234 m2, ½ dijela č.z. 423/9, pašnjak, površine 95 m2, ½ dijela č.z. 423/10, pašnjak, površine 162 m2, sveukupno 1599 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i ½ dijela č.z. 421/2, površine 152 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čine bračnu stečevinu za ½ dijela između tužiteljice i sada pok. ĐA iako je na istima kao vlasnik za cijelo upisan ĐA u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naime, navedene nekretnine i to zemljište sa prizemnim dijelom kuće su kupili ĐA i njegova supruga iz prvog braka ĆA, po Kupoprodajnom Ugovoru od 30.03.1991. godine sačinjenom u Karlovcu. ĐA i ĆA su zaključili brak 24.12.1979. godine, a brak je razveden Presudom prvostepenog suda u Boblingenu od 15.10.1996. godine. Pok. ĐA i njegova supruga iz prvog braka ĆA, zaključili su 28.11.1995. godine, Sporazum kojim vrše podjelu imovine, s obzirom da je već prije razvoda braka prestala zajednica života između pok. ĐA i ĆA. U navedenom Sporazumu nekretnina u Njemačkoj, Bondorf, Hern, zemljišnoknjižne oznake 7484/7, stambena kuća, Ambar, dvorište 156 m2, pripala je ĆA, dok je zemljište u Hrvatskoj pripalo za cijelo ĐA. Iz Sporazuma o podjeli imovine razvidno je da je zajednica života pok. ĐA i njegove prve supruge ĆA prestala i prije službenog razvoda braka jer je isti već živio sa sadašnjom suprugom OA. Po razvodu braka između ĐA i ĆA, ĆA je od strane OA i ĐA, putem banke isplaćen iznos od 36.091,52 DEM, od čega 5.000,00 DEM od ĐA, a 31.000,00 DEM od OA za nekretnine koje su ĐA i ĆA kupili u k. o. [katastarska općina] i to za suvlasnički udio ĆA, koji je ista naprijed navedenom nagodbom prepustila ĐA. OA i ĐA su za vrijeme trajanja bračne zajednice na nekretninama i to ½ dijela č. zgr. [katastarska čestica], stambeni objekt, površine 108 m2, ½ dijela č.z. 423/1, pašnjak površine 1234 m2, ½ dijela č.z. 423/9, pašnjak, površine 95 m2, ½ dijela č.z. 423/10, pašnjak, površine 162 m2, sveukupno 1599 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i ½ dijela č.z. 421/2, površine 152 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nadogradili dva kata, o čemu da jasno svjedoči zahtjev za nadogradnju postojeće građevine te izdana lokacijska dozvola od 31. svibnja 1999. godine na ime ĆA i ĐA, kao i građevinska dozvola izdana 14.03.2000. godine, nastavno na izdanu lokacijsku dozvolu., koje čestice u n.i. odgovaraju k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u posjedovni list 153 k. o. [katastarska općina]. Temeljem izloženog činjeničnog stanja, predloženih dokaza i relevantnih odredaba Zakona o nasljeđivanju, tužiteljica je predložila da sud donese presudu i prihvati tužbeni zahtjev. Tužiteljica je podneskom od 23. veljače 2017. godine, uz već postojeći glavni zahtjev, istakla i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, o kojem je sudu predložila odlučiti ukoliko glavni tužbeni zahtjev nađe neosnovanim (l.s. 340- 341). Podneskom od 19. veljače 2021. (l.s. 630- 632), tužiteljica je tužbom obuhvatila i ĆA kao tuženicu.

2. Tuženik 1) PA je u odgovoru na tužbu od 01. veljače 2017. (l.s. 217), osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, navodeći da je ovaj tuženik već u ostavinskom postupku iza ĐA osporio da bi nekretnine označene kao sporne, činile bračnu stečevinu tužiteljice i ostavitelja. Nadalje navodi da su nekretnine oznake 1747 k. o. [katastarska općina] izmjere, koja u staroj izmjeri odgovora nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica], čest. 423/1, čest. 423/9 i čest. 423/10 te nekretnina oznake čest. 421/2, sve k. o. [katastarska općina], jedinstvena cjelina te su iste nakon smrti pok. ĐA prešle u vlasništvo tuženika. Nekretninu oznake 1747 k. o. [katastarska općina], zajedno s kućom koja je na njoj sagrađena, da su za vrijeme trajanja braka kupili sada pok. ĐA i majka tuženika, ĆA. Nakon razvoda braka da su pok. ĐA i ĆA krenuli u dogradnju kupljene kuće i to sredstvima ostvarenima iz zajedničkog kredita kojega da je podigla ĆA u iznosu od 30.000,00 DEM. 15. srpnja 1997. godine da su ĆA i ĐA podnijeli zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za nadogradnju obiteljske kuće, koja da im je izdana 31. svibnja 1999. godine. Iz ovoga da nedvojbeno slijedi da su novčana sredstva za nadogradnju kuće u [adresa] i sva dokumentacija pribavljeni prije zaključenja braka između ostavitelja i ovdje tužiteljice te je i zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole podnesen prije zaključenja toga braka. Jedini motiv nadogradnje kuće u [adresa] da je bio dogovor između ĆA i ĐA da to ostane njihovoj zajedničkoj djeci, što da je ĐA oporukom i ispoštovao. Tužiteljica i pok. ĐA brak su sklopili 25. listopada 1997. godine i istoj da je bilo vrlo dobro poznato da je nadogradnja kuće financirana iz sredstava namjenskog kredita, sa jedinom svrhom da kuću kasnije podijele Ilijina djeca, pri čemu da OA nije dala nikakav doprinos izgradnji, niti da su ikakva sredstva pribavljena iz imovine koja predstavlja bračnu stečevinu pok. ĐA i tužiteljice. U ostalom dijelu, tuženici navode kako su sve do očeve smrti bili u posjedu nadograđenog dijela kuće, što da im je ovdje tužiteljica onemogućila nakon očeve smrti, zbog čega su pokrenuli postupak radi predaje u posjed. U odnosu na navode tužiteljice da je ĆA isplaćen novčani iznos na ime njezinog suvlasničkog dijela na nekretninama u [adresa], takve navode tuženici osporavaju i navode kako su pok. ĐA i ĆA svoje odnose razriješili nakon razvoda braka i tim Sporazumom da je ĐA prepuštena nekretnina u [adresa], a ĐA da je ĆA prepustio nekretnine u Njemačkoj. Nikakvu novčanu naknadu da ĐA nije dugovao ĆA te da tužiteljica i ĐA od ĆA nikada nisu otkupili njezin suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini u [adresa] jer da za tim nisu imali potrebe. U odnosu na potvrdu - obavijest Raiffeisenbank od 10. prosinca 1998., ista da ne predstavlja potvrdu o isplati na račun ĆA, već da se radi o pukoj obavijesti banke, kojom banka ĐA obavještava da mu je na postojeći zajam od 31. 091,52 DEM, za koji iznos je jamac bila ĆA, odobren dodatni iznos od 5.000,00 DEM, za koji da mu je jamac ovdje tužiteljica. Ističu da se ne radi o istom zajmu koji je podignut radi nadogradnje kuće u [adresa] jer ugovori imaju različite brojeve. U odnosu na zahtjev da je dio pokretnina bračna stečevina, tuženik navodi da je potrebno da tužiteljica specificira, odnosno točno označi pokretnine za koje navodi da predstavljaju bračnu stečevinu.

2.1. Tužena 2) FA je u izjavi koju je sudu dostavila punomoćnica tužiteljice 31. kolovoza 2017. (l.s. 477) priznala tužbeni zahtjev, koje disponiranje ovaj sud nije uzeo u obzir, s obzirom na činjenicu da su stranke u ovoj pravnoj stvari jedinstveni suparničari te izjava ove tuženice u situaciji u kojoj su ostali tuženici osporili osnovanost tužbenog zahtjeva nije od značaja. Tužena 3) ĆA osporila je osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice (l.s. 636-639), u bitnome potvrđujući navode prvotuženika koje je ovaj iznio u odgovoru na tužbu, pa se isti neće nepotrebno ponavljati.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: Rješenje Općinskog suda u Zadru O-3220/2015 od 15. rujna 2016. ( l.s 7-8), vjenčani list tužiteljice i ĐA (l.s. 9), u zk izvatke za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 10-11), Kupoprodajni ugovor sklopljen 30. ožujka 1991. godine između BA kao prodavateljice te ĐA i ĆA kao kupaca, predmet kojega su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 12-14), prijepis Sporazuma o podjeli imovine od 24. studenog 1995. (l.s. 15-20), obavijest Raiffeisenbank od 10. prosinca 1998. godine (l.s. 24-25), građevnu dozvolu izdanu ĐA **.**.2000. (l.s. 26), posjedovni list 153 i rješenje o promjeni podataka u katastarskom operatu te posjedovni list 2297 sve k. o. [katastarska općina] (l.s. 27-30), u obavijest Erste banke ( l.s. 31-32), Ugovor o posredovanju (l.s. 33-35), rješenje o izvedenom stanju izdano ĐA **.**.2014. (l.s. 36-38), ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između EA O kao prodavatelja i ĐA kao kupca od 08. lipnja 2010., predmet koje ga je dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 4.400 m2, k. o. [katastarska općina] (l.s. 39-41), u dokumentaciju projektanta Axa d.o.o. Biograd iz prosinca 1998. godine, za investitore ĆA i ĐA (l.s. 57- 124), u presliku platne liste ĐA (l.s. 129-216), u izvornik Sporazuma između Ilije i ĆA od 24. studenog 1995. (l.s. 221- 227), pisanu oporuku pred svjedocima ĐA od 10. prosinca 2012. godine (l.s. 228-230), presliku zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole koju su podnijeli ĐA i ĆA (l.s. 231- 241), Ugovor o zajmu koji je sklopila ĆA kao zajmoprimac kao Raiffaisenbank 19. veljače 2016. godine za iznos od 30.000,00 DEM (l.s. 242- 246), presliku tužbe koji je ovdje tuženik PA podnio protiv ovdje tužiteljice kao tuženice, radi predaje u suposjed nekretnine oznake 1747 k. o. [katastarska općina] (l.s. 247-249), prijevod sporazuma o podjeli bračne stečevine ĐA i ĆA (l.s. 250-256), Ugovor o zajmu koji je ĐA sklopio sa Raiffeisenbank dana 26. studenog 1997.godine, za iznos od 28.185,00 DEM (l.s. 322-325) te izvornik istog (l.s. 326-327), prijevod obavijesti banke upućene ĐA **.**.1998. (l.s. 312), zapisnik sastavljen u ostavinskom postupku iza ĐA dana 02. lipnja 2016. godine (l.s. 328- 329), punomoć i dokumentaciju koja se odnosi na davanje ovlasti sada pok. ĐA ŽA, djelatnici društva Axa (l.s. 330-339), preslike uplatnica iz kojih je razvidno da je ĐA uplaćivao ĆA određene novčane iznose kroz 1997. – 1998. godinu (l.s. 342-430), potvrdu izvornik i ovjereni prijevod izjave ĐA dane 11. ožujka 1997. godine (l.s. 432-435), ugovor o zajmu koji je ĐA sklopio sa Raiffeisen bank 02. siječanj 2001. za iznos od 78.000,00 DEM (l.s. 436- 438), ugovor kojim je ovdje tužiteljica kao jamac prema Raiffaisen banci preuzela jamstvo za ĐA za povrat iznosa od 26.094,52 DEM, od 10. prosinca 1998. (l.s. 451-456), preslike štedne knjižice ĐA i OA te dokumentacija koja se odnosi na ugovore o zajmu ( l.s. 457- 467), na ročištu 24. srpnja 2017. saslušani su tužiteljica i tuženik PA kao stranke (l.s 474- 476), izvršen je uvid u očitovanje tuženice FA u kojem ista priznaje tužbeni zahtjev ovdje tužiteljice, ovjereno 14. kolovoza 2017. godine (l.s. 477-478), na ročištu 4. listopada 2017. izveo dokaz saslušanjem svjedoka OAA, KA, UA i ŠA (l.s 479- 482), na ročištu 16. siječnja 2018. izveo dokaz saslušanjem svjedoka VA, RA i CA (l.s. 484- 486), na ročištu od 4. travnja 2018. saslušao svjedoke EA, LA i ĆA (l.s. 493- 496), održao očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke dana 21. prosinca 2018. (l.s. 508-510), na kojem je izveden dokaz građevinskim vještačenjem, u dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila za potrebe vještačenja (l.s. 514-564), zapisnik sastavljen u ostavinskom postupku iza ĐA dana 21. siječnja 2016., (l.s. 567- 569), u vještački nalaz vještaka građevinske struke od 27. veljače 2019. godine (l.s. 583-592), u skicu sudskog očevida (l.s. 593- 594), povodom prigovora stranaka na nalaz i mišljenje zatražio očitovanje vještaka koji je isto i dostavio 6. prosinca 2019. (l.s. 612- 617), usmeno saslušao vještaka građevinske struke na ročištu dana 15. ožujka 2022. (l.s. 650-653) te je izvršio uvid u očitovanje ovog vještaka od 11. listopada 2022. godine (l.s. 681).

4. U ovoj pravnoj stvari donesena je presuda poslovni broj P Ob-201/2016, dana 23. svibnja 2023 (l.s. 694-713), kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na nekretninu oznake čest. 3003 k. o. [katastarska općina], pravo korištenja ½ dijela grobnice na mjesnom groblju u [adresa] te ½ dijela novčanih sredstava položenim na bankovnim računima na ime ostavitelja, dok je u preostalom dijelu, zahtjev tužiteljice za izdvajanje iz ostavine, odnosno utvrđenjem da je tužiteljica suvlasnica za ½ dijela nekretnine u naravi kuće u [adresa], odbijen kao neosnovan. Povodom žalbe tužiteljice protiv citirane presude, odnosno njezinog odbijajućeg dijela, Županijski sud u Sisku donio je rješenje poslovni broj Gž Ob-52/2023, dana 24. listopada 2024. (l.s. 760-764) kojim je citiranu presudu ovoga suda ukinuo u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. Iz sadržaja obrazloženja ukidnog rješenja slijedi da je ovaj sud u donošenju pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da je u obrazloženju presude izostala ocjena svih izvedenih dokaza radi utvrđivanja svih pravno odlučnih činjenica te da su izostali jasni, uvjerljivi i logični razlozi o tome iz kojih razloga je prvostupanjski sud tako postupio. Ovaj zaključak drugostupanjski sud temelji na tvrdnji da je u pobijanoj presudi izostala ocjena građevne dozvole izdane ĐA **.**.2000. (l.s. 26), iz sadržaja koje da proizlazi da se odnosi na građenje – nadogradnju na kuće u [adresa] te ocjena tog dokaza u odnosu na iskaze svjedoka saslušanih u postupku. Također se ističe da je ocjena prvostupanjskog suda o iskazu RA u suprotnosti sa sadržajem zapisnika s iskazom tog svjedoka te je u ponovljenom postupku prvostupanjskom sudu naloženo da ponovno ocijeni izvedene dokaze te utvrdi sve pravno odlučne činjenice i donese novu odluku o zahtjevima tužiteljice.

6. Dana 27. siječnja 2025. održana je nova glavna rasprava na kojoj je tužiteljica ustrajala kod prijedloga da se u ovoj pravnoj stvari provede kontrolno vještačenje po vještaku građevinske struke te navodeći da je još i prije izdavanja građevinske dozvole vlastitim sredstvima uredila prizemlje kuće koje da je već tada izgubilo svoj raniji identitet te da već i tada bez nadogradnje, a posebno nadogradnjom prvog i drugog kata, predstavlja novi objekt, čemu da svjedoči i uporabna dozvola izdana BA od koje su nekretninu kupili prednik ovdje stranaka i ĆA. Ovaj sud odbio je dokazni prijedlog tužiteljice da se u ovoj pravnoj stvari provede kontrolno građevinsko vještačenje iz razloga koji su već navedeni, pa i u raspravnom rješenju s ročišta od 27. siječnja 2025. (l.s. 768), da je s obzirom na predmet spora u ovoj pravnoj stvari (dakle, s obzirom na činjenične navode iz tužbe te na sadržaj tužbenog zahtjeva), a imajući u vidu odredbu čl. 156. ZVDSP, nepotrebno izvoditi dokaz građevinskim vještačenjem, pa tako i kontrolno vještačenje radi utvrđenja vrijednosti ulaganja, ovo kod utvrđene činjenice da je prednik ovdje stranaka, sada pok. ĐA, temeljem sporazuma sklopljenog s ĆA sklopljenog 28. studenog 1995. stekao vlasništvo na nekretninama u RH te da nije postojala njegova volja, kao vlasnika nekretnine, da tužiteljica ulaganjem i dogradnjom stekne pravo suvlasništva na ovoj nekretnini, a posebno imajući u vidu predmet spora u ovoj pravnoj stvari te činjenicu da tužiteljica tužbom ne traži isplatu izvršenih ulaganja.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari (u ponovljenom postupku) jest zahtjev tužiteljice na izdvajanje iz ostavine iza pok. ĐA, ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica]. stambeni objekt površine 108 m2, ½ dijela 423/1, pašnjak površine 1234 m2, ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 95 m2, ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 162 m2, sveukupno 1599 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa svim pokretninama koje se nalaze u kući izgrađenoj na naprijed navedenim nekretninama, ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 152 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojim nekretninama tužiteljica traži utvrđenje da je, slijedom činjenice da je sa sada pok. ĐA nadogradila zgradu sagrađenu na nekretninama upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i onima na nekretninama upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i da je tuženoj ĆA isplatila određeni novčani iznos kojim je stekla suvlasništvo na prizemnom dijelu kuće sagrađene na navedenim nekretninama, da je, dakle, stekla suvlasništvo na ovim nekretninama, slijedom čega da iste ne predstavljaju ostavinsku imovinu ĐA u suvlasničkom udjelu, koji da onda pripada tužiteljici.

7.1. Predmet spora po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu je, osim zahtjeva da se iz ostavine pok. ĐA izdvoje nekretnine pobliže opisane i u toč. I. glavnog tužbenog zahtjeva, i zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na opisanim nekretninama.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- Da je brak između ĐA i tuženice ĆA trajao od 24. prosinca 1979. godine, do 15. listopada 1996. godine.

- Da je tužiteljica sklopila brak sa ĐA **.**.1997..

- Da je tužena ĆA zajedno sa ĐA, dana 30. ožujka 1991. sklopila kupoprodajni ugovor predmet kojega su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća u [adresa] ( l.s 12- 145).

- Da su sada pok. ĐA i tuženica ĆA, dana 24. studenog 1995. godine sklopili Sporazum o podjeli imovine (l.s. 15-20), kojim je dogovoreno da će tužena ĆA svoje suvlasništvo na nekretninama u RH prenijeti na ĐA, a on je svoje suvlasništvo na nekretninama u Njemačkoj, sukladno tom Sporazumu, prenio na tuženicu ĆA.

- Da je ĐA oporučno raspolagao pisanom oporukom pred svjedocima dana 10. prosinca 2012. godine (l.s. 228- 230), koja oporuka je proglašena 18. prosinca 2015. u predmetu O-3220/2015, UPP/OS-247/2015, na način da je kao svoju imovinu, između ostalog, označio i kuću u [adresa] i onu u [adresa] te je kao oporučne nasljednike na navedenoj imovini označio svoju djecu, FA, PA i SA, na jednake dijelove. Istom oporukom, ovdje tužiteljici ostavio je pravo stanovanja, odnosno uporabe prizemlja u kući u [adresa], koje pravo stanovanja da tužiteljica ne može prenijeti na treće osobe te je odredio da joj se pravo stanovanja i uporabe prizemlja gasi u slučaju da njegova djeca požele njegovu nekretninu prodati. Tada da su joj dužni osigurati drugi jednosoban stan i plaćati joj stanarinu po tržišnoj cijeni stana u [adresa].

- Da je ĐA preminuo **.**.2015., a njegov sin SA da je preminuo poslije njega, 11. studenog 2015. godine.

- Da su ĐA i ĆA podnijeli zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole 15. srpnja 1997. za nadogradnju postojeće stambene zgrade te im je ista izdana 31. svibnja 1999. (l.s. 85-88), a da je sada pok. ĐA dana 28. rujna 1999. podnio zahtjev za izdavanje građevne dozvole za ovdje spornu nekretninu, koja mu je građevna dozvola i izdana 14. ožujka 2000. (l.s. 26).

- Da je predmetna građevna dozvola izdana za nadogradnju stambene građevine u [adresa].

- Da čestice označene kao predmet spora u ovoj pravnoj stvari i to čest. 1747 i 1748 k. o. [katastarska općina] n.i., odgovaraju čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] te 421/1 i 421/2 k. o. [katastarska općina] s.i. (skica sudskog očevida 1; l.s. 594), predstavljaju kuću u [adresa] i prilazni put.

9. Na ročištu od 24. srpnja 2017. (l.s. 474-476), saslušana je tužiteljica te tuženik 1) PA. U svom iskazu tužiteljica je navela da je ĐA upoznala u srpnju 1996. godine, kada da je već bila prestala bračna zajednica između njega i ĆA. Nakon razvoda ĐA i ĆA u listopadu 1996. godine, ova tužiteljica da je počela živjeti u zajednici s ĐA. U tom trenutku kuća u [adresa] da je bila prizemnica koja da je zahtijevala renovaciju, a tužiteljica da ju je prvi puta vidjela u srpnju 1997. godine. Već tada da su ona i ĐA renovirali prizemlje, za što da je tužiteljica izdvojila 17.000 DEM od svoje ušteđevine. Nekoliko godina nakon toga, kuća da je nadograđena temeljem građevinske dozvole izdane 2000. godine, na način da su izgrađena još dva kata kuće, odnosno ukupno 4 nova apartmana. Gradnja tih etaža da je trajala do 2001. godine, a ulaganje u kuću da je nastavljeno i kasnije. Izgradnja dva nova kata kuće da je financirana iz tužiteljičine ušteđevine, koja da je iznosila 90.000,00 DEM. Tužiteljica tvrdi da je tuženici ĆA u dva navrata isplaćen novčani iznos na ime razlike u vrijednosti između nekretnine koja je ovoj tuženici pripala u Njemačkoj i vrijednosti Ilijine nekretnine u [adresa]. Zbog toga da su joj najprije isplatili 30.000,00 DEM 1998. godine, a 2001. godine da su isplatili još 50.000,00 DEM. Ovaj iznos da je plaćen iz sredstava kredita koje je tužiteljica podigla zajedno s ĐA i zajedno s njim ga otplaćivala. Što se tiče oporuke koju je ostavio ĐA, tužiteljica je izrazila čuđenje jer je u istoj, kao oporučni nasljednik označen tuženik PA. Ovo stoga što da je odnos između ĐA i PA bio izrazito narušen. U odnosu na svoj suvlasnički dio na nekretnini u [adresa], tužiteljica navodi da je još za Ilijinog života od njega tražila da se regulira njezin suvlasnički dio na spornoj nekretnini, čemu da on nije proturječio, slijedom čega da tužiteljici nije poznato zašto nije došlo do uknjižbe suvlasništva na njezino ime. Tada da joj je ĐA rekao da će kuća nakon njegove smrti pripasti njegovoj djeci. Osim kuće u [adresa], da su stekli nekretninu u [adresa], zemljište s kućicom od 25 m2 te pravo korištenja grobnice na turanjskom groblju. Tužiteljica tvrdi da je od 1979. godine, otkada da se razvela od svoga prvog supruga, u Njemačkoj radila u tvornici te razne poslove "na crno", čišćenje po kućama, pomaganje u kuhinji i slično. Sav novac koji je uštedjela, da je planirala utrošiti za kupnju nekretnine svoje tete u Hrvatskoj. U odnosu na novac za koji navodi da je isplaćen tuženici ĆA, tužiteljica tvrdi da je iznos od 30.000,00 DEM njezin, za što da je podigla zajam, a za to vrijeme da je kuća u [adresa] još uvijek bila prizemnica. Novčani iznos da je prvo isplaćen na Ilijin račun, a potom s njegovog računa na račun ĆA. Tužiteljica da je sa ĐA u [adresa] živjela do 2010. godine.

10. U odnosu na iskaz tužiteljice navesti je da isti sadrži neke nelogičnosti, iz kojeg razloga ga ovaj sud nije cijenio u potpunosti istinitim. Ovo se prije svega odnosi na navode tužiteljice o vremenu izgradnje kuće u [adresa], odnosno na odlučnu činjenicu koju je u ovoj pravnoj stvari nužno utvrditi, a s obzirom na odredbu čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP) i tužbeno traženje tužiteljice.

11. Odredbom čl. 156. ZVDSP propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći suvlasništvo ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Pripada li pravo na naknadu onome tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu ili prostoriju ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznog prava.

12. S obzirom na gore navedeno, odlučna činjenica u ovoj pravnoj stvari, o kojoj ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, jest jesu li za vrijeme trajanja braka između tužiteljice i ĐA, izvršena takva ulaganja, odnosno građevinski zahvat uslijed kojega je stari objekt izgubio svoj raniji identitet te sada po svojim karakteristikama predstavlja novi objekt.

13. Da bi se utvrdila ta činjenica, bilo je potrebno izvesti dokaze upravo radi utvrđenja je li do izgradnje još dviju etaža na kući, koja je nesporno u trenutku stjecanja 1991. bila prizemnica, došlo u vremenu nakon sklapanja braka tužiteljice i ĐA, kako to tvrdi tužiteljica, ili ranije, kako to tvrde tuženici.

14. Ovisno o tom utvrđenju, tužiteljica bi mogla steći pravo suvlasništva na utuženoj nekretnini, (kuća u [adresa]), ili bi joj tek (eventualno) pripadalo pravo na obveznopravni zahtjev.

15. Zahtjev tužiteljice na "izdvajanje iz ostavine" u biti predstavlja zahtjev na utvrđenje da navedena imovina ne čini ostavinsku imovinu ostavitelja (a ne zahtjev o kojem valja odlučiti primjenom odredaba Zakona o nasljeđivanju koje uređuju institut izdvajanja iz ostavine) i to upravo slijedom utvrđenja da je tužiteljica na navedenoj imovini stekla suvlasništvo jer ista imovina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i ostavitelja ĐA.

16. Već je navedeno da je tužiteljica brak sa ĐA sklopila 25. listopada 1997. godine, te je imovina koja je stečena nakon tog vremena, bračna stečevina ovdje tužiteljice i njezinog sada pok. supruga.

17. Što se tiče nekretnine u [adresa] stečene kupoprodajom u vrijeme dok je sada pok. ĐA još bio u braku s tuženicom ĆA (ugovor od dana 30. ožujka 1991. godine; l.s.12-14), u postupku je utvrđeno, i to na temelju navoda same tužiteljice, koje navode potvrđuje i sadržaj oporuke koju je sastavio sada pok. ĐA, da nije postojala namjera ĐA da ovdje tužiteljica, ulaganjem svoga rada i sredstava stekne pravo suvlasništva na zgradi. Naime, iz sadržaja oporuke ĐA, slijedi da je namjera oporučitelja bila da nakon njegove smrti suvlasništvo na kući u [adresa] (koju on označava kao kuću koja se sastoji od tri etaže i koja predstavlja njegovu posebnu imovinu) pripadne njegovoj djeci na jednake dijelove, a tužiteljici ostaje pravo stanovanja u prizemlju navedene kuće. Nadalje, oporučitelj obvezuje djecu, da u slučaju da požele prodati kuću u [adresa], tužiteljici osiguraju prikladan stan i za isti joj plaćaju najamninu.

18. Tužiteljica u svom iskazu također potvrđuje da joj je bilo poznato da njezin sada pok. suprug ĐA, kuću u [adresa] planira ostaviti djeci (iskaz tužiteljice na l.s.474; „..u tom razgovoru ĐA je i rekao da će kuća nakon naše smrti pripasti njegovoj djeci.“).

19. Na temelju gore navedenog, ovaj sud zaključuje da između tužiteljice i ĐA nije bilo dogovora u pravcu da bi temeljem izvršenih ulaganja tužiteljica imala steći pravo suvlasništva.

20. Ovdje treba navesti da je između stranaka sporno i vrijeme izgradnje etaža na kući u [adresa], koja činjenica bi, kod utvrđenja predstavlja li dogradnja dviju etaža na prizemnicu takav građevinski zahvat nakon kojega nastaje novi objekt, bila odlučna za utvrđenje pripada li tužiteljici suvlasnički dio na navedenoj nekretnini, ili ista ima tek obveznopravni zahtjev, kako je to propisano gore citiranom odredbom čl. 156. ZVDSP.

21. Na okolnost utvrđenja vremena izgradnje etaža na kući u [adresa] izveden je dokaz saslušanjem stranaka i brojnih svjedoka.

22. Saslušani svjedok PAA, neposredni susjed u [adresa] ( l.s. 479- 481), navodi da je nekretnina u [adresa] prodana sada pok. ĐA nešto prije početka Domovinskog rata te da je ista bila prizemnica do 1996. ili 1997. godine. Radovi na uređenju i dogradnji kuće da su počeli 1996. ili 1997. godine, da su tekli sporo i da je do podizanja prvog kata došlo tek negdje 1999. godine ili 2000. godine, a drugi kat da je „stavljen pod krov“ negdje 2002. godine. Naknadno uređenje kuće da je potrajalo sve do 2010. godine. Iznajmljivanje apartmana da je počelo negdje 2000. godine, kada je iznajmljivan kat kuće. Tužiteljicu da je upoznao 1996. ili 1997. godine. Bio je dobar prijatelj sa pok. ĐA, koji da mu je znao reći da ima novu suprugu, a odnose s bivšom suprugom da je riješio na način da joj je ostavio kuću u [adresa], dok da je njemu pripala nekretnina u [adresa]. Već prilikom izvođenja prvih radova na adaptaciji prizemnice, da je viđao tužiteljicu kako radi. Pok. ĐA da mu je pričao da je zajedno s tužiteljicom isplatio bivšu suprugu u vezi kuće u [adresa], a da mu se žalio i da mu ta bivša supruga traži još više novca i da joj nikada nije dosta. Zaključuje da je tužiteljica uložila svoj novac u izgradnju svoje kuće, što da su mu pričali pok. ĐA i tužiteljica. Samo jednom da je vidio HA, Ilijinog brata, koji da tada nije ništa radio na toj kući, a radove da su izvodili dečki iz [adresa] i firma Axa. Upitan da se točno odredi o vremenu u kojem su se odvijale pojedine faze adaptacije kuće, naveo je da kao početak adaptacije i gradnje označava 1996. na 1997. godinu, s obzirom na trajanje Domovinskog rata i sudjelovanje ovog svjedoka u istom, a navode da je kuća dovršena do faze pod krov, da vezuje uz činjenicu da se na izgradnji kuće najintenzivnije radilo od 2001. do 2010. godine.

23. KA radove na kući također smješta na kraj 1996. i početak 1997. godine te navodi da se radilo o prvim radovima na uređenju i adaptaciji prizemnog dijela kuće u [adresa]. Ovom svjedoku to je poznato jer je i sam sudjelovao u radovima, a poslove da je dogovarao EA (također svjedok saslušan u ovoj pravnoj stvari), koji da je dogovarao poslove sa pok. ĐA i tužiteljicom, koji da su ga i platili. Svjedok navodi da mu nije poznato o daljnjim radovima na kući jer da u njima osobno nije sudjelovao, ali da mu je poznato da je kuća pod krov stavljena negdje 2001. godine. Ovaj svjedok da je imao ključeve od te kuće s obzirom na dobre odnose s tužiteljicom i ĐA i da je često razgovarao s njima o financiranju izgradnje te da mu je poznato da su to oni financirali, da su mu štoviše, čak više puta uplatili novac na njegov devizni račun kako bi platio radnike za određene radove. ĐA da mu je u razgovoru više puta rekao da njegova bivša supruga nema što tražiti u [adresa] jer da je s njom riješio imovinskopravne odnose, čak da mu je odgovorio da je tužiteljica isplaćivala njegovu bivšu suprugu. Opisao je kako je pok. ĐA imao loš odnos sa sinom PA, da su rijetko dolazili. Pogreb pok. ĐA da je platila tužiteljica. Za vrijeme izgradnje da nije viđao tuženike PA i ĆA te da mu ĐA nije ništa govorio o tome da bi za potrebe gradnje podizao kakav kredit. ĐA da je znao reći da njegova djeca imaju pravo na tu kuću, ali ne zna u kojim omjerima.

24. Saslušani svjedok EA ( l.s.493) naveo je da je bio u dobrim odnosima sa pok. ĐA i da ga je ovaj 1996. angažirao radi izvođenja građevinskih poslova adaptacije kuće u [adresa]. Ove godine da se sjeća jer da se tada rodio treći sin ovog svjedoka. Tada da mu je ĐA govorio o razvodu s ĆA i o podjeli imovine te da sada može pristupiti radovima na kući u [adresa]. Radove koje je ovaj svjedok izvodio da su trajali do sredine lipnja 1997. godine. Ovaj svjedok tvrdi da su do tog vremena izvedeni radovi adaptacije prizemlja ove kuće, dok da su u sljedećih 4-5 godina izgrađene još dvije etaže. Poznato mu je da su ĐA i tužiteljica iznajmljivali turistima apartmane te navodi da je s pok. ĐA bio u jako dobrim odnosima te je naglasio da je predmetna nekretnina "petsto posto" izmijenila svoj sadržaj građevinskim radovima poduzetima za vrijeme otkada je ĐA živio s tužiteljicom. Nije mu poznato ništa o financiranju izvedenih radova, pretpostavlja da je to bilo iz zajedničkih sredstava tužiteljice i ĐA. Poznato mu je da je tužiteljica dugo godina radila u Njemačkoj i da nije imala djece, potvrdio je da je predmetna nekretnina nakon što je završio sa radovima i dalje bila prizemnica, da je s radovima podizanja kata započeto u sljedećih godinu dana, s tim da nije mogao sa sigurnošću potvrditi da je točan vremenski okvir kojega je iznio.

25. Ovo troje svjedoka, iako su iskazali da su radovi započeli 1996. i 1997. godine, te da su trajali do sredine lipnja 1997., inzistiraju da su se radovi odnosili isključivo na uređenje prizemlja te da je kuća u današnjim gabaritima izgrađena tek 2002. godine do faze roh–bau. Istodobno, navode da su 2000. počeli sa iznajmljivanjem kata kuće. Ovaj sud stoga ne prihvaća istinitima navode ovih svjedoka koji se odnose na vrijeme izgradnje dviju etaža na kući u [adresa] jer prije svega, sam svjedok EA navodi da nije siguran u vremenski okvir kojega je iznio, a svjedok PAA svoje navode o vremenu gradnje vezuje uz činjenicu da se na izgradnji kuće "najintenzivnije radilo od 2001. do 2010. ". Nelogično je pritom, ako se i prihvati kao točan navod svjedoka PAA, da je iznajmljivanje kata započelo 2000. godine, a u tom dijelu, ovaj sud taj navod prihvaća istinitim jer tako iskazuje i tužiteljica u svom iskazu, da je istodobno točan i navod svjedoka PAA o tome da se te iste godine tek dizao kat na kući jer nije životno da bi se sa iznajmljivanjem apartmana turistima krenuo u vrijeme dok su građevinski radovi (i to radovi podizanja kata) u tijeku. Stoga ovaj sud iskaze gore saslušanih svjedoka ne prihvaća istinitima u dijelu koji se odnosi na vrijeme izgradnje etaža na kući u [adresa] jer nalazi da je u vrijeme iznajmljivanja apartmana na katu (2000.) već bio uređen i taj kat i kat iznad, koji su onda morali biti podignuti sredinom 1997., kako to tvrde tuženici, što je u skladu i s činjenicom da su pok. ĐA i tuženica ĆA još u srpnju 1997. podnijeli zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za nadogradnju postojeće stambene zgrade. Dakle, točni su navodi ovih svjedoka da su građevinski radovi trajali do sredine lipnja 1997., ali nije točno da su se isti odnosili isključivo na uređenje prizemlja, već su se morali odnositi na podizanje zgrade u smislu katnosti kakva je i danas.

26. S druge strane, svjedok GA (l.s. 481), obiteljski prijatelj s pok. ĐA, naveo da je svakako prije 10. ili 11. travnja 1997. godine (a datume ja zapamtio jer je tada išao u Njemačku kupiti automobil), po njega došao ĐA, kako bi ovaj svjedok za njega izveo određene građevinske radove na kući u [adresa]. Na kući da je tada radio zajedno s Ilijinim bratom P, DA, te pok. MA i pok. JA. Kuća da je već tada imala tri etaže, odnosno prizemlje i dva kata. Radove da nisu poduzimali u prizemlju, već na prvom i drugom katu, na način da su ožbukali stropove i postavili vodilice. Ti radovi da su trajali 5 dana i platio ga je ĐA. ĐA da mu je tada spominjao probleme koje da ima sa svojom ženom ĆA te je naveo da ima novu partnericu čije ime nije spominjao: ĐA da nije čuo sve do pred smrt, kada mu je ĐA rekao da će od kuće u [adresa], jednu etažu dati ženi ĆA i djeci, a jednu svojoj sadašnjoj supruzi koja ga je sahranila.

27. Brat pok. ĐA, HA (l.s 482), navodi da je na nekretninu u [adresa] prvi put došao 1997. godine i ista da se tada sastojala od tri etaže: prizemlja, prvog i drugog kata te krova. Brat ĐA pokazivao mu je kako su loše postavljene pločice na prvom i drugom katu. Tada da mu je ĐA rekao i da je tu gradnju financirala ĆA. Već 1997. godine, u kolovozu, da je tamo zatekao tužiteljicu s ĐA, a ĐA da mu je pričao da kuću gradi za svoju djecu.

28. Da je kuća još 1998. godine već bila izgrađena "pod krov", u današnjim gabaritima, iako s neuređenim katovima kuće, svjedoči i VA, koji navodi da je tu kuću prvi put vidio 1998. godine. Da je dosta razgovarao s pok. ĐA o njegovim imovinskopravnim odnosima s tužiteljicom te da mu je savjetovao da ne gradi kuću u [adresa], već da OA kupi stan u [adresa] i tako da je namiri. Ovo s obzirom da mu je ĐA govorio da su nadograđeni stanovi na kući u [adresa] namijenjeni njegovoj djeci, a tužiteljici da će pripasti prizemni dio. Tim razgovorima da je bila prisutna i tužiteljica, koja da na to nije ništa govorila. Ovaj svjedok navodi kako je upravo tužiteljica zaslužna za izgradnju navedene kuće jer da je na neki način zauzdavala rasipničko ponašanje pok. ĐA.

29. Svjedok CA (l.s 485), također tvrdi da je već u srpnju 1997. godine, kuća ĐA u [adresa] bila u cijelosti izgrađena u današnjim gabaritima, ali da je bila neuređena jer je gradnja stala u fazi roh-bau. Tužiteljicu da je upoznao 1998. godine, iako da mu je još 1997. bilo poznato jer mu je to ĐA u razgovoru početkom 1997. godine rekao, da ĐA ima novu ženu. Ovaj svjedok da je bio prisutan kada je ĐA na Staru godinu 2014. govorio o svojoj oporuci, rekavši da će apartmane, vikendicu i zemlju u Banja Luci ostaviti svojoj djeci, a da bi tužiteljici pripadalo pravo doživotnog boravka te u slučaju prodaje kuće da joj se kupi jednosoban stan, odnosno da joj se plaća najamnina za taj stan. Tom razgovoru da je prisustvovala i tužiteljica, koja da ništa nije govorila na sve to. Ovom svjedoku poznato je da se prva Ilijina žena ĆA odrekla sve imovine u RH i BIH, s tim da je njoj pripala kuća u [adresa] opterećena kreditom. ĆA i ĐA da su se razišli u rujnu 1998., a ne zna kada su se i službeno razveli. Također mu nije poznato o tome da bi predmetna kuća bila nadograđivana.

30. Iskaze ovih svjedoka, s obzirom da su prije svega sa sigurnošću vremenski označili vrijeme o kojem su iskazivali (svjedok VA s vremenom kupovine automobila u Njemačkoj) te naveli da je već u ljeto 1997. godine kuća bila izgrađena u današnjim gabaritima, ovaj sud prihvaća istinitima jer su ti svjedoci svjedočili o događajima koji su im osobno poznati, pa i na način koji se podudara s navodima tužiteljice, a njihovi navodi u skladu su i s utvrđenjima do kojih je ovaj sud došao uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu (lokacijska dozvola, građevna dozvola, koje su izdane za nadogradnju postojeće građevine).

31. Tako svjedok CA iskazuje o planovima sada pok. ĐA da kuća u [adresa] ostane njegovoj djeci, iznošenju kojih planova da je bila prisutna i tužiteljica, koja da se tome nije protivila. Na isti način iskazala je i tužiteljica, govoreći o Ilijinoj namjeri s kućom u [adresa]. Također je navesti da se vrijeme u kojem ovi svjedoci označavaju postojanje kuće u današnjim gabaritima, podudara s vremenom podizanja kredita o kojem govori i ĆA, ali i tužiteljica. Navesti je ovdje da su navodi tužiteljice koji se odnose na navodne isplate ĆA za "njezin dio na kući u [adresa] nelogični, kod sadržaja Sporazuma sklopljenog između ĆA i [adresa]. godine. Naime, potpuno je nelogično da bi tužiteljica u dva navrata isplaćivala novčane iznose ĆA, koja se tada već bila podijelila sa bivšim suprugom i koja, slijedom tog Sporazuma, više nije imala imovine u RH. Logično je i životno i s druge strane, da bivši supružnici, koji su imali četvoro djece u vremenu kada je ĐA možda već i planirao vjenčati se s ovdje tužiteljicom, požele osigurati svoju zajedničku djecu i nešto im ostaviti, pa da su tako uistinu postigli dogovor kako ga opisuju tuženici PA i ĆA, a koji se i podudara s oporučnim raspolaganjem pok. ĐA iz 2012. godine, da sa sredstvima kredita koji je nesporno podigla ĆA, izgradnje još dvije etaže na kući, u naravi 4 apartmana i ostave ih svojoj zajedničkoj djeci. Podlogu za takav zaključak daje i činjenica da su upravo ĆA i ĐA, nakon razvoda braka i nakon sklapanja Sporazuma, zajednički podnijeli zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za nadogradnju kuće u [adresa] u ljeto 1997. godine.

32. Ovaj sud utvrdio je da je dakle i prije sklapanja braka između tužiteljice i ĐA, došlo do izgradnje svih etaža na kući u [adresa] te da kasnije uređivanje tih apartmana (opremanje istih namještajem i slično), bez obzira na nesporno sudjelovanje tužiteljice u tom uređenju (jer je do toga došlo nakon sklapanja braka tužiteljice i ĐA u listopadu 1997. godine) ne predstavlja takav građevinski zahvat iz kojeg bi nastala nova stvar.

33. To utvrđenje, uz ranije već obrazloženo utvrđenje da nije postojala volja i namjera ĐA da tužiteljica stekne pravo suvlasništva na nadograđenoj nekretnini, dovodi do neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, u dijelu u kojem ona traži utvrđenje da suvlasnički dio na nekretnini u [adresa] ne čini ostavinsku imovinu ostavitelja ĐA. Ovaj sud smatra da kuća u [adresa] svakako predstavlja ostavinsku imovinu ĐA i to za cijelo te da tužiteljica na navedenoj nekretnini nije stekla pravo suvlasništva s osnova bračne stečevine. Stoga ovaj sud nije posebno obrazlagao nalaz i mišljenje građevinskog vještaka jer isto utvrđenje nije od važnosti za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice, kod gornjih utvrđenja ovoga suda.

34. Iskaze RA (l.s. 485), koji da je u kući u [adresa] bio podstanar od rujna 1998. do 2005. godine. i LA (l.s. 494), ovaj sud nije posebno cijenio jer im nisu poznati detalji oko odnosa pok. ĐA i tužiteljice i ostalih tuženika te svojim iskazima nisu doveli u pitanje utvrđenja do kojih je ovaj sud došao. Ovo u smislu utvrđenja postojanja volje pok. ĐA kao vlasnika sporne nekretnine, da tužiteljica ulaganjem stekne stvarno pravo na nekretnini. Iskaz svjedoka RA ovaj sud ne prihvaća istinitim u dijelu u kojem on iskazuje o vremenu izgradnje katova, označavajući početak radova kao kraj 1999. i da su trajali 4-5 godina jer je isto u suprotnosti s ostalim iskazima svjedoka, ali i sa iskazom same tužiteljice, koja vrijeme izgradnje kuće do „pod krov“, označava kao 2001. godinu. Stoga je jasno da je ovaj svjedok, koji je bio podstanar kod LA do 2005. te bi mu upravo odlučne činjenice u ovoj stvari morale biti osobno poznate, svoj iskaz prilagodio tvrdnjama tužiteljice, međutim, i u takvom iskazu su njegovi navodi proturječni, ne samo iskazima svjedoka koje je ovaj sud prihvatio kao istinite i na temelju kojih je utvrdio vrijeme izgradnje sporne nekretnine, već i iskazima svjedoka i tužiteljice koji su navodili da je kuća građena do iza 2000. Već je obrazloženo zbog čega ovaj sud takve navode ne prihvaća istinitima te ih nalazi isključivo usmjerenima na pokušaj dokazivanja da je do izgradnje građevine sa svim etažama došlo za vrijeme trajanja braka pok. ĐA s tužiteljicom, što, po mišljenju ovoga suda, koje je formirano i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, nije istina.

35. Na ročištu održanom 4. travnja 2018. saslušana je tuženica 3) ĆA (l.s. 494- 495), koja je u svom iskazu navela da su ona i pok. ĐA imovinu podijelili prije razvoda braka i to na način da je ona ĐA prepustila svoj suvlasnički dio na nekretninama u [adresa] i u [adresa], a ĐA njoj svoj suvlasnički dio na nekretnini u Njemačkoj. Početkom 1997. da joj se ĐA obratio s idejom da ona podigne kredit od 30.000,00 DEM, kako bi nadogradio kuću u [adresa], na način da bi izgradio još 4 apartmana, a kako bi svakome od njihovih četvero djece pripao po jedan apartman. Ova tuženica da je podigla kredit i novac uplatila na račun pok. ĐA. ĐA i tužiteljica da su 26. studenog 1997., u istoj banci u kojoj da je ova tuženica podigla 30.000,00 DEM, podigli još jedan kredit od oko 28.000,00 DEM. Tuženica tvrdi da nije potpisala biti jamac za taj drugi kredit te izražava sumnju u vjerodostojnost isprava predočenih u ovom postupku, a koje se odnose na isplatu kredita. Potvrđuje da je Ilijina želja izražena u njegovoj oporuci, bila ta da djeci ostavi svoju imovinu. Osporava da bi sastavila ispravu koja se nalazi na l.s. 435 i koja je datirana sa 11. 3. 1997. godine. Navodi da su svi oni, sljedećeg dana doista sastavili ugovor, ali na hrvatskom jeziku i drugačijeg sadržaja. U tom ugovoru da nije bilo navedeno da bi ova tuženica bila isplaćena navodnom prodajom jednog apartmana jer da ona na takvo što nikada ne bi pristala iz razloga što bi na taj način jedno od njihove djece nužno ostalo bez svog apartmana. Početkom 1997. godine da je kuća u [adresa] bila prizemnica pod krovom, a građevinske radove da je ĐA započeto početkom te godine, nakon što je dobio novac od kredita kojega je podigla. Ova tuženica da je u [adresa] bila u kolovozu 1997. godine i tada da je kuća bila nadograđena, bili su izvršeni grubi radovi podizanja još dviju etaža, s postavljenim krovom, ali bez prozora i vrata. Osporava da bi joj ĐA ili tužiteljica išta platili, a misli na navodne isplate od 30.000,00 DEM 1998. i 50.000,00 2001., o kojima govori tužiteljica u svom iskazu. Tužiteljica da je radila u Njemačkoj od 1999. godine kao čistačica, a prije toga da nije bila zaposlena. Osporava da bi tržila od ĐA da je uzdržava te navodi da to nije bilo potrebno jer je bila u radnom odnosu, da je 27 godina bila zaposlena u krojačnici u Njemačkoj. Kuću u [adresa] da su kupili ona i pok. ĐA od sredstava kredita kojeg su podigli te da je upravo otplatu tog kredita za kuću u [adresa] ova tuženica preuzela prilikom podjele imovine 1995. godine. Ispravu čiju vjerodostojnost osporava, a nalazi se na (l.s. 435), da je vjerojatno pisala FA, a kada je ova tuženica sastavljala izjavu na hrvatskom jeziku, da su bili svi prisutni, ova tuženica ĐA i njihova djeca. Nije joj poznato koliko je potrošeno na adaptaciju objekta u [adresa], a poznato joj je da su 2000. iznajmljivani apartmani. Što se tiče građevinske dozvole, ĐA da joj je rekao da ju je ishodio 2001. godine i to naknadno, s obzirom da je kuća u fazi roh-bau izgrađena već 1997. godine. Iskaz ove tuženice ovaj sud prihvaća istinitim jer je u suglasju s ostalim dokazima provedenima u ovoj pravnoj stvari koji se odnose na vrijeme izgradnje kuće u [adresa] (ljeto 1997. godine).

36. Na ročištu održanom 24. srpnja 2017. saslušana je tužiteljica OA kao stranka (ls. 474- 475). Ista u svom iskazu navodi da se u listopadu 1996. godine uselila kod ĐA u stan u [adresa], a da je još prije razvoda braka s ĆA 1995., došlo do sklapanja Sporazuma o podjeli imovine, na način da je ĆA pripala nekretnina u Njemačkoj, a ĐA kuća u [adresa]. U trenutku kada je tužiteljica započela život s ĐA, kuća da je bila prizemnica i zahtijevala je adaptaciju. Kuću da je prvi put vidjela 1997. u srpnju i da je tada bila u katastrofalnom stanju, otpadale su pločice. Već te godine da su ona i ĐA renovirali prizemlje, za što je tužiteljica od svoje ušteđevine dala 17.000,00 DEM. Kuća da je nadograđena nekoliko godina kasnije, na temelju građevinske dozvole izdane 2000. godine i to na način da su izgrađena još dva kata kuće, sa ukupno 4 nova apartmana. Ta gradnja do faze do krova, da je trajala do 2001., a ulaganje u kuću da se nastavilo i kasnije. Izgradnju ova dva nova kata kuće da je financirala tužiteljica iz svoje ušteđevine, koja da je iznosila oko 90.000,00 DEM. Tužiteljica tvrdi da je ĆA u dva navrata isplaćen novčani iznos na ime toga što je ona tražila razliku vrijednosti između nekretnine koju je dobila u Njemačkoj i vrijednosti Ilijine nekretnine u [adresa] pa da su je tako isplatili 30.000,00 EM 1998. a 2001. 50.000,00 DEM. taj novac da su isplatili iz sredstava kredita koji da je tužiteljica isplaćivala zajedno s ĐA. Tužiteljica navodi da joj nije jasno zašto je ĐA sastavio oporuku na način kako ju je sastavio kod činjenice da je sa sinom PA bio u lošim odnosima. Za Ilijinog života da je od njega tražila da se regulira njezin suvlasnički dio na nekretnini, i da on tome nije proturječio. Unatoč tome da nije došlo do uknjižbe suvlasništva na ime tužiteljice. U tom razgovoru ĐA da joj je rekao da će kuća nakon njegove smrti pripasti njegovoj djeci. Osim te kuće u [adresa], da braću stečevinu predstavlja i nekretnina u [adresa] te grobnica na Turanjskom groblju. Što se tiče svog zaposlenja u Njemačkoj da od 1979. godine radi "na crno" razne poslove, čišćenje po kućama pomaganje u kuhinji i sli. i tako da je radila sve do dolaska u RH. Tako da je stekla ušteđevinu s kojom da je planirala kupiti nekretninu svoje tete u Hrvatskoj. Tvrdi da je ona isplatila ĆA 30.000,00 DEM te da je u to vrijeme kuća u [adresa] još uvijek bila prizemnica. Navodi da su ona i ĐA bili podstanari u [adresa] ĐA da je bio zaposlen, a sa svojim primanjima da je jedva preživljavao i da ga je ona pomagala (Ilijina mjesečna primanja 2.500,00 DEM, od čega da je najamninu plaćao 500 DEM, a 1.750,00 DEM za uzdržavanje djece). S ĐA da je živjela u [adresa] sve do 2010. Potvrdila je da su zahtjev za izdavanje lokacije dozvole podnijeli ĐA i ĆA u vrijeme dok su još bili u braku, a građevinska dozvola da je izdana 2000. na Ilijino ime.

37. Na istom ročištu saslušan je tuženik PA (l.s. 475- 476), koji je naveo da je nekretninu na kojoj je bila izgrađena prizemnica kupio još njegov otac početkom 90- tih. Od tada, pa do 1996. ili 1997. godine da su trajali radovi na izgradnji te kuće, koja da je do 1996. ili 1997. godine bila podignut pod krov u današnjim gabaritima u Roh-bau fazi izgrađenosti. Što se tiče tužiteljice, ista da zasigurno nije bila prisutna prilikom gradnje te kuće, a u [adresa] da ju je prvi put vidio 1999. ili 2000. godine. Prije toga, tužiteljicu da je vidio prilikom jedne posjete ocu, koji da je tada živio u iznajmljenom stanu, s obzirom da je bio napustio zajednicu s njegovom majkom ĆA. Izgradnju spornog objekta u [adresa] da je financirao njegov otac, koji da je osim rada u firmi, u kojoj je zarađivao 2.500,00 DEM, radio još jedan posao, pa da mu je tako znao reći da zarađuje između 5.000,00 ili 6.000,00 DEM. Što se tiče podjele imovine njegovih roditelja, navodi da mu je poznato da je otac prema majci bio agresivan, da ju je čak tukao i ucjenjivao te da je otac u podjeli dobio puno više nego majka, jer je dobio sve nekretnine u Hrvatskoj, u [adresa] i u [adresa] te još jednu i BIH, dok je majci pripala jedino kuća u [adresa] opterećena hipotekom. Osporava istinitost navoda tužiteljice da bi njegovoj majci isplatila 30.000,00 DEM. Potvrđuje iskaz ĆA, da je do podizanja tih sredstava došlo do toga što otac, htijući nadograditi kuću za svoju djecu, nije mogao ishoditi kredit za izgradnju kuće, pa se obratio njegovoj majci, i ona je podigla kredit kojega je otplatio ĐA, iako tada više nisu živjeli zajedno. Nekretninu u [adresa] i grobno mjesto u [adresa] ovaj tuženik ne osporava, odnosno potvrđuje da je navedeno kupljeno za vrijeme trajanja braka njegovog oca i tužiteljice. U trenutku kada je tužiteljica došla u [adresa], da je kuća u cijelosti bila opremljena i uređena te spremna za iznajmljivanje turistima, iako potvrđuje da je upravo tužiteljica kuću opremila namještajem. Navodi kako su o ovih 30.000,00 DEM koje je njegova majka podigla radi izgradnje sporne nekretnine sastavili sporazum kojeg su ovjerili kod bilježnika u Njemačkoj, u kojem je navedeno da sporna nekretnina upravo zbog toga ima pripasti njihovoj djeci. Ova isprava da je izgorjela u požaru koji da je zahvatio njihovu kuću u [adresa] 2010., u kojem požaru je nastradao njihov brat F. Brat SA da je preminuo nakon očeve smrti. Osporava da bi s ocem bio u lošim odnosima ili da bi prijetio tužiteljici, navodi da je imao ključeve kuče u [adresa], ali da je tužiteljica promijenila sve brave. Tužiteljica da mu nije dala pristup kući ni kada je došao na pogreb svoga oca. Potvrdio je navode ĆA u odnosu na ispravu na l.s. 432 navodeći kako to nije ta isprava jer se ne radi ni o rukopisu njegovog oca, niti o rukopisu njegove majke.

38. Iskaz tužiteljice u dijelu koji se odnosi na njezine navode da bi ona financirala izgradnju dviju etaža na kući u [adresa], ovaj sud ne prihvaća kao istinit jer nije logično da bi tužiteljica sudjelovala u izgradnji kuće u [adresa] na način kako to ona opisuje, a onda sljedećih gotovo 15 godina ( do smrti supruga), iako je njezin suprug imao četvero djece iz prošlog braka, pustila da ostanu neriješeni imovinski odnosi između nje i supruga. Štoviše, tužiteljica navodi da joj je bilo poznato da je Ilijina namjera bila da kuću u [adresa] ostavi svojoj djeci. Nadalje je nelogičan njezin navod da bi ĐA i nakon sklapanja Sporazuma iz 1995. godine još imao neriješenih odnosa sa ĆA, posebno na način kako to opisuje tužiteljica. Naime, u postignutom sporazumu iz 1995. godine, ĆA se obvezala platiti dodatnih 20.000,00 DEM i prepustiti ĐA svoj suvlasnički dio na nekretninama u Hrvatskoj. Sve kada bi i bili točni navodi tužiteljice o tome da je ĆA i nakon sklapanja sporazuma 1995. godine od njih tražila isplatu novčanih iznosa (ukupno 80.000,00 DEM od 1998. do 2001. godine), isto bi moglo ukazivati samo na zaključak da je ĆA u podjeli temeljem sporazuma iz 1995. dobila manje vrijedne nekretnine od onih koje je dobio ĐA, pa se i tada ukazuje nelogičnom tvrdnja tužiteljice, da bi kuća u [adresa] predstavljala samo neuglednu zapuštenu prizemnicu. Stoga postojanje eventualnih neriješenih odnosa između ĐA i ĆA i nakon sklapanja Sporazuma iz 1995. godine, samo govori u prilog zaključku da je između njih uistinu došlo do dogovora o izgradnji dviju etaža i četiri apartmana, kako to opisuju tuženici 1) i 3).

39. Ovaj sud utvrdio je da je predmetna nekretnina bila izgrađena u današnjim gabaritima i prije sklapanja braka tužiteljice i pok. ĐA (listopad 1997.) i to osim na temelju iskaza svjedoka koji su iskazivali logično i uvjerljivo i na temelju iskaza tuženika te materijalnih dokaza priloženih u spisu. Tako je uvidom u obrazloženje lokacijske dozvole izdane za rekonstrukciju – nadogradnju stambene zgrade (l.s. 87) utvrđeno da su zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za zahvat u prostoru: rekonstrukcija – nadogradnja postojeće stambene zgrade, podnijeli ovdje tužena ĆA i sada pok. ĐA u srpnju 1997. Kako to stoji u citiranoj lokacijskoj dozvoli, već se radilo o postojećoj građevini, dakle, neistinite su tvrdnje tužiteljice i po njoj predloženih svjedoka, da bi se etaže kuće gradile za vrijeme trajanja braka između tužiteljice i pok. ĐA. Navedena lokacijska dozvola izdana je u svibnju 1999., koja činjenica sama po sebi nije od značaja za utvrđenje odlučne činjenice, je li nekretnina izgrađena prije ili za vrijeme trajanja braka tužiteljice sa ĐA jer je njezino izdavanje zatraženo u srpnju 1997., kada je kuća već bila sagrađena u današnjim gabaritima. .

40. Pored navedenog, i u glavnom projektu iz prosinca 1998. (l.s. 56), izrada kojega je zatražena radi ishođenja građevne dozvole radi nadogradnje građevine, stoji da se isti izrađuje radi ishođenja građevne dozvole za nadogradnju, što svakako podrazumijeva postojanje građevine koja se ima nadograditi. Također, građevna dozvola iz ožujka 2000. (l.s. 26) izdana je za nadogradnju stambene građevine, a ne za izgradnju, kako to tvrdi tužiteljica, čime je svakako dokazano da je već u to vrijeme građevina koja se nadograđuje bila postojeća (kao što je ta ista građevina postojala i u vrijeme kada je zatražena lokacijska dozvola – srpanj 1997., koja lokacijska dozvola je poslužila kao dokument bitan za izdavanje građevne dozvole). Sva ta utvrđenja govore u prilog već iznesenom zaključku ovoga suda, da je građevina u [adresa] izgrađena prije nego što je tužiteljica sklopila brak sa ĐA.

41. S obzirom da je dakle na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud utvrdio da je kuća u [adresa] izgrađena i prije sklapanja braka tužiteljice i sada pok. ĐA te da građevinski radovi izvođeni za vrijeme trajanja toga braka nisu bili takvog karaktera koji bi kuću u [adresa] učinili novim objektom u građevinskom smislu, te kod nepostojanja volje ĐA da tužiteljica preuređenjem stekne pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini u smislu čl. 156. ZVDSP, to je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan i valjalo ga je odbiti kako je to određeno u izreci ove presude.

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, pa je tako tuženicima 1) i 3), a zbog toga što ovaj sud smatra da sa zahtjevom nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu, zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, valjalo priznati trošak na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/2015, te Izmjene i dopune iste NN broj: 37/22, kao i Izmjene Tarife od 24. listopada 2022.- NN broj: 126/22; dalje Tarifa), kod određene vrijednosti predmeta spora od 250.000,00 kuna (što odgovara iznosu od 33.180,70 eura, obračunato po fiksnom tečaju konverzije), i to za sastav odgovora na tužbu od 01. veljače 2017. i 22. ožujka 2021., po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za pristup na ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi na dane 29. 03. 2017., 24.07. 2017., 04. listopada 2017., 16. siječnja 2018., 04. travnja 2018., 21. prosinca 2018., 27. studenog 2019., 31. siječnja 2022., 15. ožujka 2022., 29. studenog 2022. i 27. siječnja 2025. po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za pristup ročištu od 14. lipnja 2017., koje je odgođeno prije početka raspravljanja 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), za sastav obrazloženih podneska kojima se odgovara na navode iz tužbe i očituje se na nalaz i mišljenje vještaka od 1. veljače 2017., 01. ožujka 2017., 29. siječnja 2019. i 01. travnja 2019., po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te za sastav podnesaka od 05. veljače 2018. i 10. ožujka 2020. po 50 bodova ( Tbr. 8. toč. 3. Tarife), što ukupno iznosi 4400 bodova, odnosno 8.800,00 eura (vrijednost boda je 1,99 euro). Kada se na taj iznos obračuna PDV po stopi od 25%, dođe se do iznosa od 11.000,00 eura, koliko je priznato tuženicima 1) i 3) na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, dok se u preostalom dijelu, zahtjev ovih tuženika za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, odbija kao neosnovan. Ovo se odnosi na način obračuna troška od stane punomoćnika tuženika, koji za svaku poduzetu radnju zahtijeva 500 bodova, dok mu, sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, a s obzirom na označenu vrijednost predmeta spora pripada po 250 bodova. Također, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, po tom tarifom broju tuženicima je obračun sastav 4 podneska, dok je preostala dva podneska valjalo obračunati po Tbr. 8. toč. 3., a ročište od 14. lipnja 2017. koje je odgođeno prije početka raspravljanja valjalo obračunati po Tbr. 9. toč. 5 Tarife, a ne kako to čine tuženici, po Tbr. 9. toč. 1. Tarife.

U Zadru, 24. travnja 2025. godine

Sutkinja

Ivana Klišmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

-Tužiteljici po punomoćniku

-Tuženici 2) osobno

-Tuženicima 1) i 3) po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte