Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-120/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja Blažene Ereš, predsjednice vijeća, te Melite Avedić i Renate Košir Skračić, članica vijeća, uz sudjelovanje Željke Velnić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FK i okrivljene OK radi kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 ., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika FK i okrivljene OK, podnesenima protiv rješenja Općinskog suda u Sisku broj K-15/2025-31 od 9. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenika FK i okrivljene OK kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Sisku broj K-15/2025-31 od 9. travnja 2025., na temelju članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj" 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) u vezi članka 133. stavak 2. ZKP/08 protiv okrivljenika FK i okrivljene OK produljen je istražni zatvor, određen rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kir-608/2024 od 10. kolovoza 2024., a produljeni rješenjem Općinskog suda u Sisku broj Kov-510/2024 od 6.rujna 2024., rješenjem broj Kov-568/2024 od 14.studenog 2024. te rješenjem broj K-15/2025 od 12. veljače 2025.
1.1. Na temelju odredbe članka 131. stavak 2. ZKP/08 istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, odnosno do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik ĆK po svom branitelju Alenu Vasiljeviću, odvjetniku u Kutini, ne navodeći žalbene razloge, a iz sadržaja žalbe je vidljivo kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi kako je okrivljenik sa stalnim boravištem i zaposlenjem u [adresa], koja je država članica Europske unije, pa bi se na slobodi mogao eventualno kretati unutar Schenenskog prostora, u kojem je i Republika Hrvatska, i nikako ne bi mogao otići u Gruziju, čak ni ilegalno, jer nije izvjesno a niti moguće ilegalno prijeći nekoliko drugih državnih granica. Nadalje navodi kako je okrivljenik sa svojom izvanbračnom suprugom, okrivljenom ŠK, dolazio u Republiku u Hrvatsku radi zaposlenja, a ne radi počinjenja kaznenog djela te mu nisu poznati ilegalni putovi. Ističe kako je okrivljenik za sada nepravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, od koje je već jednu šestinu izdržao pa istome nije u interesu radi preostale i to za sada nepravomoćne zatvorske kazne izložiti se daleko većim problemima ukoliko se ne odazove za izdržavanje kazne. Ne postoji opasnost da će ilegalno napustiti Europsku uniju, a sve i da se vrati u Republiku Poljsku, gdje živi, Republika Poljska bi promptno postupila po Europskom uhidbenom nalogu i osigurala provedbu svakog akta i naloga koji dolazi iz druge članice Europske unije te se iskazivanjem nepovjerenja u funkcionalnost Europskog uhidbenog naloga isti obezvrjeđuje. Predlaže da se žalba prihvati i ukine pobijano rješenje.
2.1. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela okrivljena TK po svom branitelju Ivanu Boriću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danko Kovač i Ivan Borić u Sisku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 470. stavak 1., 2. i 3. ZKP/08. Navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno i paušalno ocijenio postojanje osnovane sumnje da je okrivljena uopće počinila kazneno djelo, a što predstavlja osnovni preduvjet za određivanje (produljenje) istražnog zatvora. Okrivljena je u svojoj obrani negirala subjektivne elemente kaznenog djela kao i svijest o protupravnosti, kod nje nije pronađen nikakav novac pa bi se u najgorem slučaju moglo raditi tek o prekršaju sukladno odredbama Zakona o strancima, jer ne postoji dokaz da je ista radnju počinila iz koristoljublja niti je u postupku bilo kojim dokazom razjašnjena uloga okrivljene u počinjenju utuženog kaznenog djela. Nadalje navodi kako se istražni zatvor u potpunosti može zamijeniti institutom jamstva. Predlaže da se žalba prihvati, ukine istražni zatvor protiv okrivljene te ista pusti na slobodu.
3. Sukladno članku 495. i članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen ŽDO-u Sisak, nakon čega je isti vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-131/2025 od 23. travnja 2025.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Nasuprot žalbenim navodima, ovo vijeće smatra kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika FK i okrivljene OK iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08.
6. Dana 16. siječnja 2025. donesena je nepravomoćna presuda kojom je okrivljenik ĆK proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, a okrivljena TK na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i na temelju navedene izrečene nepravomoćne presude isti su osnovano sumnjivi za učin kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11, a osnovanost sumnje je u smislu čanka 123. stavak 1. ZKP/08 opći zakonski uvjet da se istražni zatvor protiv okrivljenika uopće može odrediti, a kasnije i produljiti.
7. Ovo vijeće smatra da na strani okrivljenika postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08, čime je ostvarena i posebna pretpostavka za produljenje istražnog zatvora.
7.1. Naime, okrivljenik ĆK je državljanin Gruzije, a okrivljena TK državljanka Ukrajine, koji na području Republike Hrvatske nemaju prebivalište niti boravište, nemaju obitelj, zaposlenje ni imovinu i ničim nisu vezani za Republiku Hrvatsku, a kako im se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od 3 do 12 godina, na strani okrivljenika postoji realna i predvidiva bojazan da će boravkom na slobodi napustili područje Republike Hrvatske i kriti se, bilo na teritoriju Poljske ili neke druge države izvan Europske unije i na taj način postati nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, a sve u cilju izbjegavanja izvršenja kazni zatvora na koje su osuđeni nepravomoćnom presudom. Dakle, radi se o konkretnim i osobitim okolnostima iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08 koje zahtijevaju zadržavanje okrivljenika u istražnom zatvoru u cilju osiguranja njihove prisutnosti u ovom kaznenom postupku.
8. Ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za primjenu mjera opreza kao ni za određivanje jamstva, jer se navedenim mjerama ne bi odvratilo okrivljenike od napuštanja teritorija Republike Hrvatske i navedene mjere ne pružaju dovoljnu garanciju za osiguranje prisutnosti okrivljenika u ovom kaznenom postupku.
9. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a kako okrivljenik ĆK i okrivljena TK navodima žalbi nisu doveli u sumnju ispravnost odluke prvostupanjskog suda, valjalo je žalbe odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci primjenom članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08.
Sisak, 24. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Blažena Ereš