- 1 -              Poslovni broj: Usž-2883/23-2

Poslovni broj: Usž-2883/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Lidija Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. T. iz V., kojeg zastupa opunomoćenica S. Z., odvjetnica u D., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-998/23-8 od 30. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.

p r e s u d i o   j e

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-998/23-8 od 30. lipnja 2023.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-471-01/22-01/290, urbroj: 513-04-23-3 od 28. veljače 2023. i poreznog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., klasa: UP/I-415-02/22-09/53, urbroj: 513-02-8005/65-22-4 od 13. srpnja 2022.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja od 13. srpnja 2022. kojim je tužitelju utvrđena obveza posebnog poreza na motorno vozilo od 5.415,69 kuna za osobni automobil VW Golf Trendiline registarske oznake …. (Crna Gora), uz pripadajuće kamate i ostala utvrđenja kako je to navedeno u izreci tog rješenja.

3.              Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome u žalbi navodi da se presuda ne može ispitati i da ima nedostataka koju ju čini nerazumljivom, a razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni jer prostoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava. Ističe da tužitelj nije uvezao predmetni automobil u Republiku Hrvatsku. U žalbi upire na to da je predmetno vozilo vlasništvo njegovog kolege te da dvije godine svaki radni dan, radi odlaska na posao, prelazi granični prijelaz uz kontrolu nadležnog tijela. Navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio izvođenje dokaza saslušanjem vlasnika predmetnog vozila. Stava je da je za predmet ovog upravnog spora potrebno utvrditi je li tužitelj obveznik plaćanja posebnog poreza premda nije vlasnik vozila te citira mjerodavne propise u primjeni. Ističe da je prvostupanjski sud nekritički pristupio predmetu, nije primijenio sve materijalnopravne odredbe te ih tumači suprotno njihovom smislu. Upire na povredu prava na pravično suđenje prema kojem je obrazložena odluka sastavnica tog prava, kao i povrede načela materijalne ocijene dokaza, zakonitosti, materijalne istine, ravnopravnosti stranaka, zaštite legitimnih očekivanja i razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu, a podredno poništi prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.

8.              U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu utvrđeno je da je tužitelj dana 2. svibnja 2022. na području Republike Hrvatske posjedovao motorno predmetno vozilo marke VW Golf Trendiline, kada je izvršena kontrola od strane carinskih službenika, kao i da ispunjava uvjete propisane Zakonom o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ 15/13., 108/13., 115/16., 127/17. I 121/19.; dalje: ZPPMV). Kod tužitelja je izvršen nadzor u kojem je utvrđeno da je navedeno vozilo zatečeno u posjedu tužitelja i da za njega nije obračunat i plaćen porez pri uvozu u Republiku Hrvatsku.

9.              Polazeći od nesporne činjenice da je tužitelj zatečen u posjedu predmetnog motornog vozila za koje u Republici Hrvatskoj nije obračunat i plaćen poseban porez na motorna vozila, prvostupanjski je sud ocijenio pravilnim zaključak javnopravnih tijela da je u konkretnom slučaju nastala obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila te da su rješenja javnopravnih tijela oba stupnja zakonita.

10.              Odredbom članka 5. stavka 1. ZPPMV-a propisano je da su predmet oporezivanja motorna vozila na koja nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima, a odredbom članka 8. stavka 1. ZPPMV-a propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. toga Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske.

11.              Odredbom članka 4. stavka 1. podstavka c) ZPPMV-a propisano je da je nezakonita uporaba motornih vozila svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.

12.              Odredbom članka 7. stavka 1. točke 2. ZPPMV-a propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. toga Zakona nastaje kad pravna ili fizička osoba sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Republici Hrvatskoj te trgovac rabljenim motornim vozilima unese ili uveze motorno vozilo namijenjeno za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj, a odredbom članka 6. stavka 1. točke 3. ZPPMV-a propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.

13.              Neutemeljeni su navodi tužitelja da on nije obveznik snošenja porezne obveze u ovom predmetu, budući da nije vlasnik predmetnog vozila. Naime, na predmetno vozilo u Republici Hrvatskoj nije bio na propisani način obračunat i plaćen posebni porez na motorna vozila, čime je tužitelj vozilo nezakonito uporabio pa je za tužitelja nastala obveza plaćanja navedenog posebnog poreza na motorna vozila, kojim porezom je utemeljeno obvezan. Stoga se ovaj Sud slaže s utvrđenjima prvostupanjskog suda da je nastala obveza plaćanja posebnog poreza na konkretno vozilo u utvrđenoj visini.

14.              U odnosu na prigovor tužitelja da mu nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom i izvođenje dokaza, ovaj Sud je stava da je tužiteljev prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem vlasnika predmetnog vozila nije od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari, kao ni na zakonitost osporenih rješenja carinskih tijela.

15.              Budući da tužitelj u upravnom sporu nije uspješno osporio činjenicu da je zatečen u posjedovanju motornog vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez na motorna vozila, to je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj obveznik plaćanja toga poreza u konkretnom slučaju, neovisno o njegovim tvrdnjama u vezi s okolnostima uporabe toga vozila. Polazeći od navedenog, valja zaključiti da je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev.

16.              S obzirom na to da tužitelj u žalbi uglavnom ponavlja sve već ranije istaknute prigovore u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje, koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti, to iz istih razloga žalbene navode ocjenjuje neosnovanima.

17.              Slijedom iznesenog, utvrdivši da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

19.              Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 15. studenog 2023.

   Predsjednica vijeća

        Sanja Štefan, v.r.