REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-75/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Abramović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 18. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, odvjetnice Kristine Abramović i zatupnika tužene, zamjenika Općinskog državnog odvjetnika Ivice Matulina, 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s osnova naknade štete isplati iznos od 4.000,00 Eur (slovima: četritisućeeura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. studenog 2022., pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve navedeno u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] parnični trošak u iznosu od 1.050,00 EUR (slovima: tisućupedeseteura), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužene Republike Hrvatske za naknadom parničnog troška, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŽM podnio je ovom sudu tužbu u kojoj je naveo da se od 28. listopada 2021. do 19. svibnja 2022. nalazio na izdržavanju zatvorske kazne, s time da je prvo boravio 55 dana na V odjelu u Centru za dijagnostiku zajedno s drugih 7 zatvorenika, da bi potom bio premješten na VII odjel u sobu 122 u kojoj je boravio s drugih 5 zatvorenika do puštanja na slobodu. Prije podnošenje ove tužbe, tužitelj se, u skladu s odredbom članka 186. a. Zakona o parničnom postupku, obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu dana 25.11.2022. godine sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a dopisom ODO Novi Zagreb od 09.01.2023. godine odbijen je zahtjev tužitelja. Tužitelj tvrdi kako je istome zbog uvjeta smještaja u Zatvoru u Zagrebu i Centru za dijagnostiku povrijeđeno njegovo ustavno pravo iz članka 25. i 35. Ustava Republike Hrvatske u svezi s člankom 3. Europske konvencije za zaštitu temeljnih ljudskih prava, odnosno da je istome tijekom boravka u Zatvoru u Zagrebu povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva. U prilogu tužbe dostavlja se odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4182/2008 od 17. ožujka 2009. godine, kojom je usvojena ustavna tužba podnositelja R.P. te je utvrđeno da je tijekom trajanja pritvora u Zatvoru u Zagrebu, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva, a Vladi Republike Hrvatske naloženo je da u primjerenom roku, ne duljem od 5 godine, prilagodi kapacitete Zatvora u Zagrebu potrebama smještaja osoba lišenih slobode. Navedena se odluka dostavlja obzirom su istom odlukom nesporno utvrđeni uvjeti u kojima osobe lišene slobode borave u Zatvoru u Zagrebu, a koji uvjeti su u bitnome isti u pogledu pritvorenika i zatvorenika, pa navedena odluka može poslužiti kao dokazno sredstvo u predmetnom postupku. Tužitelj u prilogu dostavlja Izvješće Ustavnog suda Republike Hrvatske o uvjetima života u zatvorima broj U-X-5464/2012 od 12.06.2014. godine te predlaže sudu u isto Izvješće izvršiti uvid, budući se uvjeti u Zatvoru u Zagrebu i Centru za dijagnostiku nisu u međuvremenu promijenili. Tužitelj nadalje ukazuje na presudu ESLJP u ovakovim predmetima, a riječ je o presudi Longin protiv Hrvatske, broj zahtjeva 49268/10 od 06. studenog 2012. godine. Citira relevantan dio spomenute presude:

„57. Vraćajući se okolnostima ovoga predmeta, Sud prvo bilježi da je podnositelj dok je služio kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i tri mjeseca u razdoblju o kojem je riječ bio smješten u Zatvor u Zagrebu koji je u hrvatskom zatvorskom sustavu ustanova za osobe koje služe kraće kazne i za pritvorenike (vidi Izvješće CPT-a o posjeti Hrvatskoj, CPT/inf (2001) 4, stavak 46., 10. travnja 2001.). Sud je svjestan potrebe da takve ustanove, ponajprije one određene za kraća razdoblja lišenja slobode, imaju posebne režime slobode kretanja, osobito za pritvorenike. Međutim, to ne bi trebalo imati negativne posljedice za zatvorenike koji služe dulje kazne, osobito kad je prostor u objektima za spavanje ograničen (vidi mutatis mutandis, Lalić i ostali protiv Slovenije (odl.), br. 5711/10, 27. rujna 2011.).

58. Vlada ne osporava da je podnositelj u Zatvoru u Zagrebu bio smješten u sobe koje su bile manje od onih preporučenih smjernicom od četiri kvadratna metra po zatvoreniku, iako oni o stvarnoj prenatrpanosti drugačije govore od podnositelja. Vlada tvrdi da je tijekom svog boravka u Zatvoru u Zagrebu podnositelj bio smješten u dvije sobe, svaka veličine 21,20 kvadratna metra, sa pet do šest drugih zatvorenika, dok podnositelj tvrdi da je bio smješten u sobi veličine šesnaest do dvadeset kvadratnih metara sa šest do sedam drugih zatvorenika (vidi stavke 7. i 9.). Bez obzira prihvati li Sud navode Vlade ili podnositelja o veličini sobe i broju zatvorenika smještenih u istu sobu s podnositeljem, osobni prostor koji je bio osiguran svakom zatvoreniku ispod je zahtijevanog standarda.

59. Sud međutim smatra da se prenapučenost soba u kojima je podnositelj bio smješten ne može razmatrati izdvojeno, te da je treba ispitati u svjetlu svih drugih fizičkih uvjeta njegovog boravka u zatvoru (vidi Sulejmanovic protiv Italije, br. 22635/03, stavak 42., 16. srpnja 2009.). Neki od tih elemenata su, osobito, mogućnost korištenja zasebnog WC-a, ventilacija, pristup prirodnom svjetlu i zraku, prikladnost načina grijanja i poštovanje osnovnih sanitarnih zahtjeva (vidi, na primjer, Moiseyev protiv Rusije, br. 62936/00, stavak 123., 9. listopada 2008.). Nadalje, ograničeni prostor u relativnom smislu može se nadoknaditi veličinom spavaonica u apsolutnom smislu, kao i dopuštenom slobodom kretanja (vidi naprijed citirani predmet Valašinas, stavak 107.).

60. U vezi s naprijed navedenim razmatranjima, Sud najprije primjećuje da je podnositelj bio zatvoren u prenatrpanoj sobi dvadeset četiri sata dnevno. U svakoj je sobi bilo barem pet kreveta, zajedno s stolom za jelo i stolicama, što nije ostavljalo puno prostora za kretanje po sobi. Nadalje, sanitarni čvorovi u sobama nisu bili potpuno odvojeni od životnog prostora u kojemu su bili smješteni zatvorenici. Nije sporno među strankama da Zatvor u Zagrebu nema blagavaonicu i da se hrana svim zatvorenicima posluživala u sobama. Vlada ne osporava ni da je stol za jelo bio samo metar udaljen od otvorenog sanitarnog čvora, što odmah na početku ozbiljno zabrinjava s obzirom na higijenske i zdravstvene uvjete u toj sobi, uzevši u obzir činjenicu da je podnositelj bio zatvoren u takvim uvjetima dvadeset četiri sata dnevno.

61. U takvim okolnostima kumulativni učinak zatvaranja zasigurno je kod podnositelja ostavio osjećaj muke i inferiornosti koji ga je mogao poniziti i omalovažiti (vidi Aleksandr Makarov protiv Rusije, br. 15217/07, stavci 94. -98., 12. ožujka 2009.). Stoga Sud smatra, osobito s obzirom na činjenicu da ta ograničenja nisu bila nadoknađena slobodom kretanja tijekom dana, da su uvjeti podnositeljevog boravka u zatvoru predstavljali ponižavajuće postupanje nespojivo sa zahtjevom članka 3. Konvencije.

62. Stoga je došlo do povrede članka 3. Konvencije.“. Dakle, riječ je o zatvoreniku koji je izdržavao kaznu u Zatvoru u Zagrebu u periodu od 01.10.2009. godine do 04.10.2010. godine, i to u istim uvjetima kao ovdje tužitelj (uvjeti se nisu promijenili). ESLJP je utvrdio da su takvi uvjeti predstavljali ponižavajuće postupanje prema podnositelju tužbe, da je došlo do povrede članka 3. Konvencije, te je podnositelju tužbe dosuđena naknada nematerijalne štete u iznosu od 5.000 EURA, odnosno cca 100,00 kn po jednom danu. U pogledu pravne osnovanosti tužbenog zahtjeva ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1437/2007 od 23.04.2008. godine, a u kojoj odluci Ustavni sud utvrđuje:

“Stoga Ustavni sud ocjenjuje da su utvrđeni čimbenici nedovoljnog prostora zajedno s nedostatkom pristupa zahodu kroz dulje vremensko razdoblje unutar dana sami po sebi dostatni da podnositelju uzrokuju tegobe intenziteta koji premašuje neizbježnu razinu trpljenja do koje dolazi pri svakom lišenju slobode. Stoga je podnositelj u navedenom razdoblju bio izložen uvjetima koji predstavljaju ponižavajuće postupanje, odnosno postupanje koje ne odgovara pravnom standardu postupanja koje poštiva dostojanstvo osuđenika iz članka 25. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da se s njim, kao osuđenikom, postupa na način koji je čovječan i koji poštuje njegovo dostojanstvo. Isto stajalište zauzeo je Europski sud za ljudska prava u presudi u predmetu Cenbauer protiv Hrvatske od 9. ožujka 2006. godine (zahtjev broj: 73786/01.). Ustavni sud posebno neprihvatljivim smatra stajalište sudova da se u ovom slučaju ne može dosuditi naknada neimovinske štete prema članku 200. Zakona o obveznim odnosima, jer da se radi o pravnom nepriznatom obliku naknade štete. U suvremenim demokratskim državama posebno se štiti pravo osobnosti svake ljudske osobe, a ta se neimovinska šteta sastoji od tri oblika neimovinske štete: biološke (zbog povrede tijela), moralne (zbog povrede psihe) i egzistencijalne (zbog povrede svih ostalih prava osobnosti odnosno zbog povrede ljudskog duha). Hrvatski Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05.) je u članku 1046. definirao neimovinsku štetu kao povredu prava osobnosti. Drugim riječima, svaka povreda prava osobnosti predstavlja neimovinsku štetu. Pojam prava osobnosti Zakon o obveznim odnosima daje u članku 19. stavku 2. gdje se kao prava osobnosti u smislu tog Zakona navode: pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. Ne predstavlja stoga neimovinsku štetu samo pojava fizičkog ili psihičkog bola ili straha (što je bila koncepcija ZOO iz 1978. godine) ili pak smanjene životne aktivnosti (čega svega, u konkretnom slučaju, po utvrđenju redovnih sudova, nije bilo) nego i svaka povreda osobnosti i dostojanstva prema citiranom članku 19.sada važećeg Zakona o obveznim odnosima. Utvrđeno stanje (navedeno u točki 6. obrazloženja ove Odluke) upućuje upravo na povredu dostojanstva podnositelja ustavne tužbe i predstavlja osnovu zahtjeva za popravljanje neimovinske štete. Stoga valja zaključiti da je u ovom slučaju došlo do povrede ljudskog ustavnog i osobnog dobra, jer je podnositelj bio u zatvorskim uvjetima koji nisu sukladni standardima koji su propisani Zakonom o izdržavanju kazne zatvora, a isti su protivni i pravnom standardu koji je propisan člankom 25. stavkom 1. Ustava. Zbog toga su sudovi dužni odrediti odštetu i za tu povredu ljudskog dostojanstva. “. Tužitelj je cijelo vrijeme svog boravka u Zatvoru u Zagrebu i Centru za dijagnostiku bio smješten na zatvorenim odjelima u sobi površine 21,10 m2, s time da je površina sanitarnog čvora unutar ćelije 1,57 m2, što znači da je tužitelj u periodu dok je boravio na Centru za dijagnostiku raspolagao s osobnim prostorom ispod 3 m2 (sukladno stavu ESLJP-a površina sanitarnog čvora ne ulazi u obračun površine ćelije), dok je na VII odjelu raspolagao s osobnim prostorom od 3,25 m2 što je ispod konvencijskog standarda od 4 m2. Tužitelj de facto nije bio u mogućnosti kretati se prostorijom, osim ako većina drugih zatvorenika ne leži ili sjedi na svojim krevetima. Navedena situacija dovela je do osjećaja tjeskobe, razdražljivosti i čestih sukoba. Sanitarni uređaj se nalazi u istoj prostoriji i odvojen je provizorno zidićem visine 1,80 cm i leptir vratima, koja ne prekrivaju cjelokupnu površinu otvora za vrata, tako da tužitelj nije imao niti minimum privatnosti u obavljanju svojih fizioloških potreba. Također, u istoj su prostoriji zatvorenici konzumirali svoje obroke, a to tako da sjede na svojim krevetima ili stoje, budući za stol, koji se nalazi u prostoriji, mogu sjesti svega četiri osobe. Stol za objedovanje se nalazi udaljen svega 1 m od sanitarnog čvora, što je nesnošljivo u situaciji kada koji od zatvorenika mora obaviti nuždu za vrijeme trajanja obroka. Ventilacija ne postoji, iako većina zatvorenika puši, što u ljetnim mjesecima u kombinaciji s otvorenim sanitarnim čvorom uzrokuje nesnosan smrad. Tužitelj je u zatvoreničkoj sobi boravio 22 sata dnevno. Jedini izlazak je šetnja po zatvorskom dvorištu, koje se nalazi unutar zatvorskog kompleksa omeđeno zgradama u trajanju od dva sata. Na tom dvorištu nema sadržaja, odnosno dostupne rekreacije, osim jednog stola za stolni tenis, koji je nedostatna rekreacija za 30 do 40 zatvorenika koji se istovremeno nalaze na šetnji. Što se tiče održavanja osobne higijene, tužitelj je imao mogućnost tuširanja jednom tjedno u zajedničkoj kupaonici, dok su ostale dane zatvorenici improvizirali tuš u sanitarnom čvoru zatvoreničke sobe na način da su se tuširali uz pomoć plastične boce iznad čučavca. U zajedničkoj kupaonici nema uvijek tople vode, tako da se tužitelj često morao tuširati u hladnoj vodi. Također, grijanje u zatvoreničkoj sobi ne radi noću, a tijekom dana grijanje bude na minimumu, zbog čega je tužitelju tijekom hladnijih mjeseci bilo uglavnom hladno. Zatvor ne osigurava zatvorenicima redovito higijenski minimum, dakle ne osigurava im se redovito pribor za brijanje, četkice i zubna pasta, niti sapun i toaletni papir, već je tužitelj kao i drugi zatvorenici, sve to kupovao na zatvorskoj kantini, kada je imao dovoljno novaca na pologu. Naime, zatvorenici bi tjednu zalihu tih potrepština dobivali jednom u mjesec dana, umjesto svaki tjedan. Dana 16. veljače 2022. godine utvrđeno je na brzom antigenskom testu da je zatvorenik ŠM, koji se nalazio zajedno s tužiteljem u sobi, pozitivan na COVID-19. Navedeni zatvorenik nije odveden u izolaciju, odnosno udaljen iz sobe, već je ostao u sobi, a cijela je soba stavljena u izolaciju idućih 10 dana. Naime, Zatvor nema dovoljno prostornih kapaciteta da bi se oboljeli zatvorenici odvajali, odnosno izolirali, pa se nisu poštivale tada važeće epidemiološke mjere. Liječnik zatvorske ambulante nije prilazio zatvorenicima, koji su bili u doticaju sa zaraženim zatvorenicima ili su suspektno i sami zaraženi, a to s obrazloženjem da se ne može izložiti riziku zaraze. Poradi toga, tužitelj se osjećao ugroženo, strahovao je za svoje zdravstveno stanje i smatra da takva zdravstvena zaštita nije adekvatna. Naime, bez obzira na trenutno stanje zdravstvenog sustava, osoba na slobodi ima mogućnost i izbor potražiti zdravstvenu zaštitu ne samo kod liječnika primarne medicine, već i u bolnicama ili pak u privatnim poliklinikama, što zatvorenicima nije opcija. Imajući u vidu ozbiljnost virusa COVID-19, broj osoba koje su preminule uslijed zaraze upravo tim virusom (preminulo je između ostaloga 9 zatvorenika u Zatvoru u Zagrebu) i konstantna medijska upozorenja o potrebi pridržavanja epidemioloških mjera, posve je razumljivo da se kod tužitelja, kada je saznao da je u sobi s oboljelom osobom, manifestirao intenzivan strah i posljedično zabrinutost za svoje zdravlje i život, a to posebno u zatvorskim uvjetima u kojima je pružanje zdravstvene zaštite limitirano tuđim odlukama (ponajprije pravosudnih policajaca, koji sami prosuđuju da li je zatvoreniku neophodna liječnička pomoć ili nije), u kojima se oboljelim osobama nije pružila osnovna terapija te je liječnička pomoć pružena danima kasnije bez konkretnog pregleda oboljele osobe. Osim toga, tužitelj pati od anksiozno-depresivnog poremećaja, uslijed čega ima panične atake, pa je dana 04.02.2022. godine zatvorski psihijatar preporučio da se tužitelja smjesti u manju- dvokrevetnu sobu zbog smanjenog praga na frustracije. Naime, tužitelj nije mogao spavati, patio je od uznemirenosti i osjećaja klaustrofobije te je teško podnosio da je 22 sata dnevno zatvoren u skučenom prostoru s još drugih 5 osoba. Strah od zaraze virusom COVID-19 je znatno intenzivirao spomenute poteškoće. Navedenoj liječničkoj preporuci nikada nije udovoljeno pa je tužitelj sve do kraja svoje kazne trpio učestale epizode intenzivnog straha, što je bilo popraćeno lupanjem srca, osjećajem gušenja, mučninom i zujanjem u ušima. Sukladno stavu Ustavnog suda (odluka broj U-III-2233/2018 od 15.09.2022. godine) medicinski tretman koji se pruža u zatvorskim ustanovama mora biti odgovarajući, odnosno na razini usporedivoj s onom koju su se državne vlasti obvezale pružiti stanovništvu u cjelini. U ovom slučaju tužitelj smatra da navedena obveza nije ispoštovana te da je tužitelj trpio strah za svoje zdravlje, intenzitet kojeg je trpljenja prelazio neizbježnu razinu, inherentnu lišenju slobode i boravku u zatvoru. Stoga tužitelj smatra da je nedostatak odgovarajuće medicinske skrbi doveo do povrede članaka 23. i 25. Ustava RH te članka 3. Konvencije. Smještajni uvjeti Zatvora u Zagrebu/Centra za dijagnostiku ne odgovaraju standardu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, niti odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora, i to slijedećim odredbama navedenog Zakona: - članak 11. koji predviđa da su zabranjeni i kažnjivi postupci, kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvom obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja; članak 16. koji predviđa da svaki zatvorenik ima pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, pravo na zaštitu osobnosti te pravo na dodir s vanjskim svijetom; članak 81. koji predviđa da prostorije u kojima zatvorenici borave moraju biti dovoljno prostrane, kao i da zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima; članak 83. koji predviđa da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, a najmanje dva puta tjedno tuširanje. Kaznionica odnosno zatvor osigurava vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine; čl. 103. prema kojem se zatvoreniku mora osigurati prostor i opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena, organiziranje različitih vrsta aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika; članak 110. koji predviđa da se zatvoreniku osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Uvjeti u kojima je tužitelj bio prisiljen izdržavati zatvorsku kaznu, su štetne radnje koje su svakako objektivno podobne da kod svake prosječne osobe izazovu povredu duševnog mira i dostojanstva. Kod tužitelja su navedene okolnosti izazvale tjeskobu, anksioznost, strah, frustraciju, osjećaj manje vrijednosti, poniženja i nemoći u intenzitetu koji opravdava dosudu zatražene pravične novčane naknade stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tužena Republika Hrvatska podnijela je odgovor na tužbu u kojem je navela da je tužitelj bio smješten na izdržavanju kazne zatvora u Centru za dijagnostiku u Zagrebu od 28. do 30. listopada 2021. godine na III. zatvoreničkom odjelu u sobi 43 (prijemna soba za izolaciju od COVID-19) sa 7 osoba lišenih slobode, od 30. listopada 2021. godine do 17. prosinca 2021. godine na V. zatvoreničkom odjelu u sobi 81 sa 5 zatvorenika. Na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu od 17. prosinca 2021 godine do 03. siječnja 2022. godine na VII. zatvoreničkom odjelu u sobi 117 sa 5 zatvorenika, od 3. siječnja do 1. travnja 2022 godine bio je smješten na VII. zatvoreničkom odjelu u sobi 122 kako slijedi: od 3. do 9. siječnja 2022. godine, sa 4 zatvorenika, od 9. siječnja do 18. veljače 2022. godine, sa 5 zatvorenika, od 18. veljače do 2. ožujka 2022. godine, sa 3 zatvorenika, od 2. do 16. ožujka 2022. godine, sa 5 zatvorenika, od 16. do 22. ožujka 2022. godine, sa 4 zatvorenika, od 22. ožujka do 1. travnja 2022. godine, sa 5 zatvorenika, od 1, travnja 2022. godine do 12. svibnja 2022. godine na VII. zatvoreničkom odjelu u sobi 127 s jednim zatvorenikom, od 12. do 19. svibnja 2022. godine na VII. zatvoreničkom odjelu u sobi 125 s jednim zatvorenikom. Prema navedenim podacima, tužitelj je bio smješten u sobe 43, 81, 117 i 122 koje su površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, a u sobama se nalazi sanitarni čvor površine 1,57 m2 , odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Soba 127 i 125 su površine 10,06 m2 i volumena 21,65 m3 , imaju po 2 prozora visine 86 cm, širine 67 cm, a sanitarni čvor površine 1.57 m3 odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Posebna ventilacija nije ugrađena, ali zatvoreničke sobe 43, 81, 117 i 122 opremljene su prozorima i to sa 4 prozora visine 86 cm, širine 67 cm, ukupne površine 2,30 m2 a sobe 127 i 125 imaju 2 prozora visine 86 crn, širine 67 cm, tako da je otvaranjem prozora omogućen dotok svježeg zraka u svakom trenutku, a time i prozračivanje zatvoreničkih soba, čime su neugodni mirisi koji nastaju upotrebom toaleta, svedeni na minimum trpljenja neugode. Što se tiče tvrdnje da je tužitelju narušena privatnost kod obavljanja fizioloških potreba, tužitelj uopće ne obrazlaže u čemu se sastojalo to narušavanje privatnosti, osim što pregradni zid visine 1,80 naziva zidićem. Objekt zatvora nije klimatiziran, a temperatura zraka u zatvoreničkim sobama zimi se zagrijava centralnim grijanjem s automatikom, te je tijekom sezone grijanja iznad 22°C danju i 15°C noću. Umjetna rasvjeta je omogućena u vremenu od 07,00 do 23,00 sata ovisno o vremenu i potrebama zatvorenika, Znači, sve zatvoreničke sobe odgovaraju higijenskim, zdravstvenim i prostornim zahtjevima, klimatskim prilikama te su opremljene sanitarnim uređajima koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele. Naime, sve zatvoreničke sobe su čiste, zračne, opskrbljene svjetlom dnevnim i umjetnim, uz mogućnost kretanja prostorom u cjelini zatvoreničke sobe osim u dijelovima pokrivenim namještajem (stol, metalni ormarić za odlaganje odjeće, krevet). Kreveti su veličine 196x84 cm, postavljaju se na kat, stol je dimenzija 120x80 cm, klupe su dimenzija 120x40 cm, metalni ormarići su širine 31 cm, dužine 44 em i visine 178 cm. Zatvorenici imaju mogućnost razmještanja namještaja po vlastitoj volji. Broj metalnih ormarića i kreveta ovisi o prostornom kapacitetu zatvoreničke sobe s obzirom na broj zatvorenika koji je moguće smjestiti u jednu sobu, a da se smještajem ne ugrozi minimalni osobni prostor po zatvoreniku propisan Zakonom i utvrđenom praksom ESLJP. U odnosu na navode tužitelj da je „raspolagao osobnim prostorom ispod konvencijskog standarda i da se nije bio u mogućnosti kretali prostorijom", ističemo da osobni prostor u kontekstu očuvanja i zaštite osobnog dostojanstva ne pretpostavlja isključivu jednu dimenziju i to onu koja se odnosi na mogućnost kretanja/hodanja, već i onog dijela prostora koji omogućava osobni prostor za odmaranje na krevetu i/ili sjedenje za stolom, čitanje, praćenje TV programa i tome slično. Iz navedenih podataka proizlazi da je tužitelj tijekom boravka u Zatvoru u Zagrebu bio smješten na VII zatvoreničkom odjelu u zatvoreničkim sobama broj: 117, 122, 125 i 127. Međutim potpuno je netočno da je cijelo razdoblje boravka u Zatvoru u Zagrebu bio smješten u sobu sa 5 zatvorenika. Kako je iz podataka razvidno podnositelj zahtjeva bio je smješten u zatvoreničku sobu pretežno sa 4 zatvorenika, a povremeno i u kraćim vremenskim razdobljima bio je smješten sa 5 zatvorenika. Također, suprotno navodima podnositelja da nikada nije udovoljeno liječničkoj preporuci da boravi u manjoj sobi, u razdoblju od 1. travnja do 19. svibnja 2022. godine boravio je s jednim zatvorenikom. Suprotno navodima tužitelja da je imao mogućnost tuširan jednom tjedno, zatvorenicima je omogućeno svakodnevno održavanje osobne higijene i pranje tijela, a sukladno odluci upravitelja Zatvora u Zagrebu od 16. svibnja 2008. godine, tuširanje je omogućeno dva puta tjedno, po potrebi i češće, dok se radno angažiranim zatvorenicima omogućava svakodnevno. U zatvoreničkim sobama zatvorenici imaju stalno dostupnu hladnu i toplu vodu. što dodatno omogućava održavanje osobne higijene. Zatvor ne snosi odgovornost za slučaj da su zatvorenici prilikom tuširanja potrošili predviđenu količinu tople vode za tuširanje. Potpuno su netočni i navodi tužitelj o tome da mu zatvor nije osigurao niti minimum higijenskih potrepština. Naime. Zatvor osigurava vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine, a od zatvorenika se zahtijeva održavanje osobne higijene, s tim da se sve prostorije zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti. Poslove čišćenja zatvoreničkih soba obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, sve navedeno sukladno odredbi čl. 14, Pravilnika i Čl. 76. ZIKZ-a. Nadalje, posteljina: plahte i jastučnice mijenjaju se svakih 15 dana, također sukladno Kućnom redu zatvora, dok se deke (pokrivači) peru i mijenjaju po potrebi, da se madraci i jastuci zamjenjuju ako su oštećeni, uz mogućnost redovnog pranja odjeće i posteljine u zatvorskoj praonici rublja. Eventualna povremena i kratkotrajna umanjenja osobnog prostora vezano uz smještaj tužitelja bila su primarno uzrokovana uobičajenim organizacijskim razlozima prenapučenosti zatvora u kojem su smješteni osim zatvorenika i istražni zatvorenici kao i prekršajni kažnjenici, a posebno i naglašeno otežanim okolnostima i uvjetima u vrijeme epidemije Corona virusom, zbog potrebe aktivne, svakodnevne, kontinuirane i dosljedne primjene svih mjera, uputa i preporuka HZJZ radi sprječavanja širenja zaraze virusom COVID-19, što je uključivalo primjenu čitavog spektra i niza mjera, radnji i aktivnosti usmjerenih na sprječavanje širenja epidemije, slijedom čega su sa epidemiološkog aspekta sukladno preporukama HZJZ- a, izvršene nužne organizacijske prilagodbe kako u odnosu na prijam novo pridošlih zatvorenika tako i u odnosu na razvrstavanje i smještaj zatvorenika po sobama, uključujući i osiguravanje redovitih testiranja zatvorenika na prisutnost virusa COV-19 uz osiguravanje preporučanog i nužno potrebnog vremena izolacije novo zaprimljenih zatvorenika od ostalih zatvorenika te nastavno podizanje razine zdravstvene i svake druge skrbi prema zatvorenicima iznad redovnih i uobičajenih zahtjeva struke, s pojačanom pažnjom svih zaposlenika uključenih u procese skrbi u zatvorenicima, sve sukladno Nalogu Ministarstva pravosuđa Klasa: 730-02/20-01/103 Ur. broj: 514-08- 01-04/1-20-01 od 13. ožujka 2020. godine, kojim su utvrđene mjere i naložena postupanja za prevenciju prenošenja i suzbijanja epidemije novim koronavirusom (SARS-CoV-2). Od trenutka pojave i početka širenja zaraze virusom COV1D-19 svi novo zaprimljeni zatvorenici u razdoblju od 14 dana od prijama u zatvor smještani su odvojeno od ostalih zatvorenika, u za to predviđene zatvoreničke sobe, kolokvijalno nazvane sobe za izolaciju, kao npr. soba Al -110, sobe 49 i 53 na II zatvoreničkom odjelu da bi se nakon proteka roka od 14 dana, ukoliko nisu razvili simptome zaraze corona virusom i ukoliko su testovi na COVID -19 bili negativni naknadno smjestili u zatvoreničke sobe sukladno pravilima struke i propisima, Ovakvo postupanje i sve mjere predostrožnosti koje je zatvor poduzeo i koje poduzima radi sprječavanja zaraze corona virusom pokazali su neočekivano dobre rezultate obzirom da se udio zaraženih i oboljelih zatvorenika koji su bili i jesu smješteni u Zatvoru Zagrebu u odnosu na ukupan broj zaraženih u Republici Hrvatskoj (i niti jedan preminuli, suprotno navodima podnositelja zahtjeva o 9 preminulih zatvorenika) jedva može iskazati u promilima. Stoga smatramo da je nužno i opravdano, nadasve utemeljeno privremena, kratkotrajna i povremena smanjenja osobnog prostora, sagledati i sa ovog aspekta, imajući u vidu da su zatvorenicima i u takvim uvjetima omogućene kompenzacijske mjere i aktivnosti u cilju ublažavanja zatvorskih uvjeta i ukupnog života u zatvoru. Vezano za navode tužitelja da je ,,u zatvoreničkoj sobi boravio 22 sata dnevno, a jedini izlazak je šetnja po zatvorskom dvorištu", navodimo da je sukladno odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora i Dnevnom rasporedu za zatvorenike, zatvorenicima je omogućen boravak na svježem zraku u trajanju najmanje 2 sata dnevno. Prostor namijenjen zatvorenicima za boravak na svježem zraku ima postavljene nadstrešnice ispod kojih se zatvorenici mogu skloniti u slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta. Tijekom boravka na svježem zraku zatvorenicima je omogućeno igranje stolnog tenisa, tko će stolni tenis igrati odlučuju sami zatvorenici tijekom boravka na svježem zraku, U odnosu na mogućnosti zajedničkog druženja, bavljenja sportom i drugim aktivnostima navodimo da se u slobodnom vremenu zatvorenika organiziraju slobodne aktivnosti u zajedničkim prostorijama i prostorijama izvan sobe za smještaj, kao i u sportskoj dvorani. Zatvorenici imaju obavijest o svim aktivnostima slobodnog vremena, te sudjeluju prema vlastitom interesu, željama i afinitetima. Predmetno je na raspolaganju zatvorenicima u svako doba te isključivo o njima i njihovim afinitetima, kao i osobnom ponašanju, ovisi hoće li se tim aktivnostima i poslužiti upravo zato da ne bi provodili čitavo vrijeme u zatvoreničkoj sobi, osim ona 2 sata boravka na svježem zraku. Zatvor u Zagrebu raspolaže knjižnicom sa najmanje 5000 različitih naslova i 6500 knjiga. Uz veliki interes za knjige iz područja beletristike, publicistike, politike i istraživačkog novinarstva, zatvorenici često posuđuju Bibliju, Kuran te ostale vjerske knjige. Također je velik interes za motivacijskim knjigama. U tom kontekstu provode se aktivnosti i programi kojima se potiče čitanje medu zatvorenicima i to „Čitalački program i „"Putnica" te knjiga „Neprekinuta veza- povezujuće roditeljstvo iza rešetaka. Nadalje, zatvorenici imaju mogućnosti redovite sportske rekreacije u sportskoj dvorani, a uglavnom je to igranje malog nogometa, košarke, rukometa, organiziraju se sportski turniri. Prema tome u zatvoru ima i sadržaja i mogućnosti za rekreaciju a o zatvorenicima njihovom afinitetu i osobnom ponašanju tijekom izvršavanja kazne zatvora ovisi hoće li te sadržaje i mogućnosti koristiti ili ne. Napominjemo daje pojavom epidemije (COVIDA-19), sukladno preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i naloga za postupanje od strane Središnjeg ureda, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, a vezano uz mjere za prevenciju prenošenja i suzbijanje epidemije (COV1D-19), u Zatvoru u Zagrebu privremeno obustavljeno korištenje sportske dvorane u svrhu tjelovježbe, sporta i rekreacije za zatvorenike uz napomenu da se lijekom 2022. godine stanje u odnosu na epidemiju stabiliziralo čime su stvoreni uvjeti za realizaciju i konzumaciju svih naprijed navedenih aktivnosti i mogućnosti. Imajući u vidu Preporuku (R99) Vijeća Europe, prema stajalištu Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Europskog suda za ljudska prava kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, prema kojemu ponižavanje kao povreda čl. 3. Konvencije može biti rezultat određenih organizacijskih nedostataka, pa i nedostataka smještajnog kapaciteta, ali je prilikom ocjene je li uslijed toga došlo do povrede prava osobnosti potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi koja ovisi i o mogućnosti organizacije različitih aktivnosti i iskoristivih mogućnosti boravka zatvorenika izvan ćelija. kako u vremenskom tako i u sadržajnom smislu, slijedom čega je za ocjenu postojanja povrede prava osobnosti na dostojanstvo zatvorenika, u konkretnom slučaju tužitelj odlučno je utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi, odnosno u Zatvoru u Zagrebu. U tom kontekstu važno je znati da su zatvorenici, ovisno o Pojedinačnom programu izvršavanja kazne zatvora, kontinuirano uključeni u posebne programe Odjela tretmana koji su se provodili i provode se najmanje dva puta godišnje kao npr: 1. Tretman zatvorenika ovisnika o drogama (PORTOS), 2. Tretman zatvorenika ovisnika o alkoholu (TALK), 3. Tretman počinitelja kaznenih djela s elementima nasilja (ART i MAS), 4. Tretman počinitelja seksualnih delikata (PRIK1P), 5. Program "Roditeljstvo" (program jačanja roditeljskih kompetencija), 6. Vozač kao čimbenik u prometu, 7. Trening socijalnih vještina, 8. Psihosocijalni program s ovisnicima o kockanju. U tom kontekstu, iako tužitelj ne apostrofira prehranu radi stjecanja slike o kvaliteti ukupnog života u zatvoru u odnosu na skrb o prehrani zatvorenika u navodimo da se prehrana zatvorenika bazira na hrani (meso, povrće i voće) koja potječe iz domaćeg uzgoja i regionalne proizvodnje zatvorskog sustava, što definitivno utječe na visoku razinu nutricionističkih vrijednosti takve prehrane. U zatvoru postoje tri vrste jelovnika, koji uključuju dijetalnu prehranu za zatvorenike sa zdravstvenim problemima i tzv. vjersku prehranu, odnosno prehranu za zatvorenike različite vjerske pripadnosti, religioznih opredjeljenja i uvjerenja. Ispitivanje kvalitete hrane, odnosno analize i opasnosti i kritičnih točaka koji obuhvaća cijeli niz preventivnih postupaka s krajnjim ciljem osiguravanja zdravstveno ispravne hrane baziran na znanstvenim činjenicama (tzv. HACCP) provodi se redovno u Zavodu za javno zdravstvo, sve u skladu sa zakonskim propisima. U službenim evidencijama Zatvora u Zagrebu ne nalazi se podataka o tome da su nadležne institucije za provedbu inspekcije i nadzora nad kvalitetom prehrane u zatvoru imale primjedbe. Sukladno odredbi čl. 15. st. I. Pravilnika Zatvoreniku se osigurava tri obroka dnevno, koji količinom i kakvoćom zadovoljavaju higijenske i prehrambene standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, te vjerskim i kulturnim zahtjevima, kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal. Nadalje, sukladno odredbi st. 2. istog članka citiranog Pravilnika podnositelj tužbe imao je mogućnost tijekom boravka u istražnom zatvoru na vlastiti trošak i za osobnu potrebu putem uprave zatvora naručiti dnevne obroke hrane iz zatvorske kuhinje ili ugostiteljskog objekta. Osim toga tužitelj je imao mogućnost kupovine hrane, suhomesnatih proizvoda, slatkiša, voća, povrća, sokova, higijenskih potrepština i si. u zatvorskoj prodavaonici, U kontekstu iznesenog napominjemo da je Zatvor u obvezi osigurati svakom zatvoreniku normativima propisanu količinu kruha, što redovito i bez izuzetka čini, uz napomenu da se u odnosu na kruh Zatvor ne drži isključivo propisanih normativa već na traženje zatvorenika dostavlja i dodatne količine kruha. Štoviše, zbog činjenice da zatvorenici vraćaju velike količine ne konzumiranog kruha, koji se više ne smije upotrijebiti, zbog čega Zatvor ima velike probleme sa ostatcima kruha, koji se na žalost baca u otpad, uz dodatnu obvezu zbrinjavanja takvog otpada i to na troška zatvora. Isto lako u odnosu na zdravstvenu zaštitu i skrb o zdravlju zatvorenika, osim već navedenih činjenica vezano uz aktualno zarazu virusom COVID-19, navodimo da je svim osobama lišenim slobode svakodnevno omogućen odlazak kod zatvorskog liječnika, a u Zatvoru u Zagrebu je osigurana skrb liječnika specijalista psihijatra, liječnika opće medicine (u dvije smjene) i stomatologa. Isto tako, ukoliko se utvrdi da osoba lišena slobode ima ozbiljnih zdravstvenih problema i da joj se u Zatvoru u Zagrebu ne može pružiti odgovarajuća zdravstvena skrb, isti se, sukladno uputnici i preporukama Odjela zdravstvene zaštite Zatvora u Zagrebu za bolničko liječenje, sprovode na bolničko liječenje u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu, a ako ni u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu ne postoje uvjeti za pružanje odgovarajuće zdravstvene skrbi, osoba lišena slobode se sprovodi u odgovarajuću vanjsku zdravstvenu ustanovu radi bolničkog liječenja. Imajući u vidu zakonski propis prema kojemu se zatvorenicima osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja, iz naprijed navedenih podataka jasno je razvidno da je opseg zdravstvene zaštite tužitelj i to neovisno o (tome da li je zdravstveno osiguran ili ne značajno premašio opseg zdravstvene zaštite osiguranih osoba u javnom zdravstvu izvan zatvorskog sustava. Tužitelj se poziva na sudsku praksu EIJSP i Ustavnog suda što je točno. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske u više navrata odgovorio je na materijalno pravno pitanje u odnosu na povredu Ustava Republike Hrvatske iz čl. 23. stavka I. „nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja" i čl. 25. stavak 1. koji propisuje da se sa svakim osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo te povredu čl. 3. Konvencije „nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju", primjenjujući relevantne standarde za odlučivanje hoće li ili neće doći do povrede čl. 3. Konvencije utvrđene u presudi EIJSP Muršić protiv Hrvatska, pobliže navedenih u toč.1. ovog očitovanja, pa tako u obrazloženju presude Posl. Broj U-Ill/278/2016 od 13. rujna 2018. godine (Slavko Kopić protiv RH-a) navodi da je sud utvrdio brojne kompenzacijske elemente koji su nadoknadili manjak prostora u zatvorskim sobama, te da „uslijed nedostatka prostora u spavaonici, kao i ostalih smještajnih uvjeta i tretmana nisu nastupile nikakve zdravstvene posljedice kako u fizičkoj tako i u psihičkoj sferi tužiteljeva života", jer je tužitelj primjera radi u razdoblju boravka u zatvoru radio na dva odjela te mu je omogućeno završavanje sedmog razreda osnovne škole, o njegovim zatvorskim potrebama brinuo se zatvorski liječnik, hitna pomoć i zdravstvene ustanove u Zagrebu, da je hrana bila zadovoljavajuća, sobe čiste i zračne, a pitka voda stalno dostupna. Istom Presudom Ustavni sud utvrđuje ..Polazeći od navedenih načelnih stajališta Ustavnog suda i ESIJP-a. Ustavni sud utvrđuje da su u konkretnom slučaju sudovi utvrdili sve odlučne činjenice i okolnosti za odlučivanje o eventualnoj povredi osobnosti u postupku izvršenja kazne zatvora. Tako su utvrdili površinu ćelija/soba u kojima je podnositelj boravio za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne, sve okolnosti u vezi redovitog zadovoljavanja higijenskih i prehrambenih potreba, zdravstvene zaštite te mogućnosti boravka izvan soba i rada u lom vremenu. Utvrđeno je da su te okolnosti i pogodnosti utjecale pozitivno na smještaj podnositelja u ćelije s površinom manjom od 4 m2 osobi. Dakle, sudovi su postupili sukladno ranijim stajalištima Ustavnog suda ali i sukladno stajalištu ESLJP-a u predmetu Muršić protiv Hrvatske [Vv] (br. 7334/13. presuda od 20. listopada 2016.) posebno utvrdivši da su nedostaci u pogledu osobnog prostora kompenzirani na drugi način. Ustavni sud stoga ocjenjuje da su osporenim odlukama sudovi na djelotvoran način zaštitili ustavno pravo podnositelja da zatvorsku kaznu izvršava u uvjetima koji su propisani mjerodavnim standardima zbog čega na štetu podnositelja nije došlo do povrede prava iz čl. 25. stavak 1. Ustava i čl. 3. Konvencije u proceduralnom i materijalnom aspektu". Isti materijalno pravni i procesni zaključak slijedi i iz obrazloženja presude Ustavnog suda Posl. Broj U-4367/2017 od **.**.2018. (VM protiv RH-a) koji između ostalog navodi ..Međutim, pogrešna je ocjena prvostupanjskog suda da već boravak u prostoriji sa većim brojem osoba u kojima nije osiguran prostor od 4 m2 odnosno 10 m3 daje valjanu osnovu za dosudu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja. Taj standard iznosi 3 m2 ali i tada tuženica se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da su postojali čimbenici koji mogu prikladno nadomjestiti oskudan prostor, a što bi bilo u slučaju ako su ta smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora ispod 3 m2 bila kratka, povremena i minimalna, ako su takova smanjenja bila popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i da je zatvorenik smješten u ustanovu koja se općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za pritvor, odnosno zatvor, i ne postoje drugi otegotni aspekti njegovog boravka u zatvoru. Isto potvrđuje Ustavni sud i u presudi U-[11/731/2016 od **.**.2018. (GM protiv RH-a): Ako je podnositelj u nekom razdoblju na raspolaganju imao manje od 3 m2 taj manjak prostora može biti nadoknađen na drugi način (većom mogućnošću provođenja vremena izvan ćelije odnosno raznim aktivnostima). Hoće li se raditi o postupanju koje predstavlja povredu dostojanstva u kontekstu prava osuđenika/zatvorenika/pritvorenika ovisi o svim okolnostima konkretnom slučaja te sudovi u toj procjeni trebaju voditi računa kako o objektivnim tako i o subjektivnim kriterijima (fizički i psihički utjecaj određenog postupanja na konkretnu osobu), te o osobnim karakteristikama određene osobe (dob. spol. zdravstveno stanje itd.)." Iz obrazloženja osporenih presuda također proizlazi da su nedostaci u pogledu osobnog prostora podnositelja kompenzirani na drugi način. Primjerice s više mogućnosti provođenja vremena izvan ćelije odnosno radnim aktivnostima ili aktivnostima slobodnog provođenja vremena (sportskim aktivnostima, praćenjem televizijskog programa). Konačno Ustavni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: U-II1/145/2017 od **.**.2018. (SM protiv RH-a), u kojem postupku je relevantna upravo činjenica daje razdoblje smještaja podnositelja zahtjeva u Zatvoru u Zagrebu (13. listopada 2011. godine do 18. kolovoza 2012. godine) vremenski podudarno razdoblju smještaja tužitelja u Zatvoru u Zagrebu (18. rujna 2011. godine do 08. lipnja 2013. godine) ocjenjuje: ..da su sudovi svoje odluke obrazložili dostatnim i relevantnim razlozima, te su pri tome jasno i detaljno utvrdili u kojem razdoblju je podnositelj bio u kojem zatvoru, u kojoj ćeliji i u kojim konkretnim uvjetima. te je li i u kojem razdoblju tužitelj imao na raspolaganju manje ili više od 3 m2. Prvostupanjski sud utvrdio je na temelju provedenih dokaza da većina kaznionica, u odnosu na smještajne potrebe zatvorenika, a posebno s obzirom na zauzetost tih kapaciteta (prevelik broj zatvorenika) nisu zadovoljavale minimalne kriterije veličine raspoloživog prostora po pojedinom zatvoreniku, što se odnosilo i na smještaj podnositelja u spornom razdoblju. međutim, da ta odstupanja nisu znatna, te su djelomice kompenzirana organizacijom i načinom korištenja zajedničkih prostorija, te omogućavanjem slobodnih aktivnosti, odnosno odgovarajućim mogućnostima načina provođenja slobodnog vremena, lako je tijekom postupka utvrđeno da je podnositelj u nekim razdobljima na raspolaganju imao manje od 3 m2, sud je utvrdio kompenzacijske elemente koji su nadoknadili manjak prostora u zatvorskim sobama. Primjerice s više mogućnosti provođenja vremena izvan ćelije odnosno rudnim aktivnostima ili aktivnostima slobodno« provođenja vremena (sportskim aktivnostima, praćenjem TV programa, kao i učestalim kontaktima s obitelji). Isto tako je utvrđeno da je podnositelj bio uključen u program rada s ovisnicima o opojnim drogama, te da mu je pružena primjerena zdravstvena zaštita (točka 11. odluke). Same okolnosti oko pružanja zdravstvene zaštite podnositelju opravdane su objektivnim razlozima, podnositelj je bio s njima upoznat i nisu u vezi s izdržavanjem kazne zatvora". Zaključno. Ustavni sud utvrđuje da su u konkretnom slučaju sudovi utvrdili sve odlučne činjenice i okolnosti za odlučivanje o eventualnoj povredi osobnosti u postupku izvršenja kazne zatvora, lako su utvrdili površinu ćelija/soba u kojima je podnositelj boravio za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne, sve okolnosti u vezi s redovitim zadovoljavanjem higijenskih i prehrambenih potreba, zdravstvene zaštite, te mogućnosti boravka izvan soba i rađa u tom vremenu. Dakle, sudovi su postupili sukladno ranijim stajalištima Ustavnog suda. ali i sukladno stajalištu ESEJP-a u predmetu Muršić protiv Hrvatske [Vv] (br. 7334/13. presuda od 20. listopada 2016.). posebno utvrdivši da su nedostaci u pogledu osobnog prostora kompenzirani na drugi način (prema vj 138. te presude). Ustavni sud smatra potrebnim istaknuti kako ocjena redovnih sudova o tome hoće li se u nekom slučaju raditi o postupanju koje predstavlja povredu dostojanstva u kontekstu prava osuđenika/zatvorenika/pritvorenika ovisi o svim okolnostima konkretnog slučaja, te je na sudovima da u toj procjeni vode računa kako o objektivnim tako i u subjektivnim kriterijima, kao i o osobnim karakteristikama određene osobe. Zaključno, u odnosu na prostornost smještaja zatvorenika navodimo da novim Zakonom više nije propisana minimalna prostornost za smještaj pojedinog zatvorenika, što ne znači da se ista želi smanjiti od dosadašnjih propisanih 4m2 i 10m3 (bez uključivanja sanitarnog čvora), već je u odnosu na smještajne i općenito životne uvjete i okolnosti osoba lišenih slobode, na isto potrebno primijeniti važeću praksu Europskog suda za ljudska prava, uz posebnu pozornost na presudu ELJSP, u predmetu Muršić protiv Republike Hrvatske, broj zahtjeva 7334/13, kojom je ujednačena dosadašnja praksa zbog povrede članka 3 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda tako što su u odnosu na osobni prostor i uvjete smještaja, utvrđeni slijedeći kriteriji: A) osoba lišena slobode mora imati na raspolaganju minimalno 3m2 osobnog prostora u ćeliji sa više zatvorenika; B) kada osoba lišena slobode ima na raspolaganju manje od 3m2 osobnog prostora tada je na tuženoj državi teret dokaza o postojanju olakšavajućih čimbenika koji kompenziraju manjak osobnog prostora; C) olakšavajući čimbenici moraju bili kumulativno ispunjeni i to ako je: smanjenje potrebnog osobnog prostora bilo kratko, manjeg opsega i povremeno: osoba lišena slobode za to vrijeme imala mogućnost slobodnog kretanja izvan ćelije i sudjelovanja u određenim aktivnostima izvan ćelije (fizička aktivnost i pristup drugim sadržajima) i da su fizički uvjeti boravka u zatvoru bili prikladni (pristup prirodnom svjetlu i zraku, grijanje, osnovne higijenske potrebe, mogućnost privatne upotrebe WC- a). Sve navedeno obzirom na činjenicu da je površina osobnog prostora samo polazna točka pri ocjenjivanju usklađenosti uvjeta boravka u zatvoru sa zabranom ponižavajućeg postupanja iz čl. 3 Konvencije te da manje od 3m2 osobnog prostora automatski ne znači povredu navedenog članka, kao ni da veća površina osobnog prostora (između 3m2 i 4m2) neće automatski značili da te povrede nema, već da je potrebno ispitati sve okolnosti boravka u zatvoru u svakom konkretnom slučaju. Posljednje u kontekstu primjene materijalnog prava suprotno navodima zahtjeva, upiremo na izraženi pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Rev: 1002/2019- 3 od 15. listopada 2019. godine u predmetu smještaja tužitelja EM, u Zatvoru u Zagrebu, konkretno je riječ o istražnom zatvoreniku koji, obzirom na status i važeće propise, ima na raspolaganju koristiti se kompenzacijskim mjerama i čimbenicima u manjem opsegu u odnosu na zatvorenike na izdržavanju kazne zatvora, posebno i u tretmanskom aspektu, pa unatoč tome Vrhovni sud zaključuje da su niže stupanjski sudovi pravilno zaključili da, unatoč skučenosti prostora u kojem je boravio tužitelj, a imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, uvjeti u Zatvoru u Zagrebu ne mogu se smatrati nehumanima i ponižavajućima, neadekvatnim i neprimjerenim u mjeri u kojoj bi kod tužitelju uzrokovali povredu prava osobnosti i dosudu neimovinske štete primjenom odredbe čl. 19., čl. 1103 i čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima, kao i na rješenje Vrhovnog suda Broj Revd 1042/2021 od 5. svibnja 2021, godine (tužitelj OM c/a RH-a naknada štete po osnovi povrede prava osobnosti za 345 dana boravka u zatvoru) kojom Vrhovni sud dopušta tuženici RH-a, Ministarstvo pravosuđa. Zatvor u Zagrebu reviziju protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-572/2020 od 19. studenog 2020. godine zbog pravnog pitanja koje glasi" Jeli sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada kod ocjene povrede prava osobnosti zbog neadekvatnog prostora nije uzeo u obzir da se manjak prostora i uvjet sanitarnog Čvora mogu nadomjestiti pogodnostima utvrđenim odredbama čl. 14., ćl.74 i čl. 76 ZIKZ-a i Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (Narodne novine broj 92/02) te na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 459/2022 od 7, rujna 2022. kojim je odbačen prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, a tuženiku dopuštena revizija protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 761/2021-3 od 14. listopada 2021, godine, zbog pravnog pitanja „da li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada kod ocjene povrede prava osobnosti, odnosno povrede prava na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu, zbog neadekvatnog prostora nije uzeo u obzir da se manjak prostoru i uvjet sanitarnog čvora mogu nadomjestiti pogodnostima utvrđenim odredbama čl. 14., 74. i 76 Zakona o izvršavanju kazne zatvora i Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika. Slijedom svega navedenog, obzirom na činjenično stanje koje proizlazi iz podataka iz službenih evidencija, oslanjajući se na važeću sudsku praksu ELJSP, Ustavnog suda, redovnih sudova i više puta izrečeni pravorijek u rješidbama Vrhovnog suda Republike Hrvatske u istovrsnim predmetima naknade štete smatramo da boravak tužitelj nije bio u neadekvatnim i/ili nehumanim uvjetima koji bi doveli do povreda prava osobnosti, odnosno uzrokovali trajne psihičke posljedice na štetu podnositelja zahtjeva, budući da se uvjeti u Zatvoru u Zagrebu ne mogu smatrati nehumanim i ponižavajućim, a skrb sa svih aspekata života u zatvoru neadekvatna. S obzirom na sve prije navedeno, predlažemo da odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

3. Tužena je u nastavku postupka na ročištu dana 9. svibnja 2024. predala u spis i za suprotnu stranu presude kojima se od tužitelja potražuje trošak kaznenog postupka te ističe prigovor radi prebijanja, a podneskom od 21. kolovoza 2024. je dostavila pravomoćne i ovršne presude, iz kojih je vidljivo da tužitelj ima dospjelo, a nepomireno dugovanje prema Republici Hrvatskoj, te stoga tužena ističe prigovor prijeboja, ukoliko bi sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u i pročitao zahtjev za izvansudsku nagodbu s povratnicom (list 9-10 spisa), dopis ODO (list 11 spisa), e-mail korespondencija (list 12-13 spisa), izvješće Ustavnog suda RH (list 15-29 spisa), saslušao svjedoka HM (list 81-82 spisa), saslušao svjedoka CM (list 82-83 spisa), rješenje (list 84-86 spisa), presudu (list 87-96 spisa), presudu (list 97-103 spisa), presuda (list 104-110 spisa), zdravstveni karton (list 116- 130 spisa), rješenje (list 132-133 spisa), presuda (list 134-141 spisa), presuda (list 142-152 spisa), rješenje (list 153-154 spisa), presudu (list 155-157 spisa), rješenje (list 159-161 spisa), presuda (list 163-172 spisa), rješenje (list 173-175 spisa) i saslušao svjedoka BM (list 187-188 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Prema stavu ovog suda mjerodavno pravo za odluku o postojanju ovdje sporne odgovornosti tužene za nastanak štete koju tužitelj traži naknaditi su odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN, Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 76/10, 5/14; u daljnjem tekstu: Konvencija), Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14; u daljnjem tekstu: Ustav), Zakona o izvršavanju kazne zatvora (NN 190/03, 76/08, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13; u daljnjem tekstu: ZIKZ) te Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) kao i odredbe Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (NN 92/02; u daljnjem tekstu: PSSPZ) i Pravilnika o kućnom redu u zatvorima i izvršavanju pritvora (NN 135/99 i 145/09; u daljnjem tekstu: Pravilnik).

7. Odredbama čl. 3. Konvencije je propisano da nitko ne može biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Odredbom čl. 23. st. 1. Ustava je propisano da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja, a čl. 25. st. 1. da se sa svakim uhićenikom ili zatvorenikom mora postupati čovječno i poštovati njegovo dostojanstvo. Odredbom čl. 19. ZOO-a je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnosti osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. Odredbama ZIKZ-a je propisano da se izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarivanje svrhe izvršenja kazne te da ograničenja temeljnih prava zatvorenika moraju biti razmjerna razlozima radi kojih se primjenjuju (čl. 3.), da se kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva, da su zabranjeni i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvu obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja odnosno postupci koji su nerazmjerni održavanju reda i stege u kaznionicama i zatvorima ili su nezakoniti pa mogu proizvesti trpljenje ili neprimjereno ograničenje temeljnih prava zatvorenika, time da zatvorenik koji je bio žrtva zabranjenih postupaka ima pravo na naknadu štete (čl. 9.), da svaki zatvorenik ima pravo na, između ostalog, smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, redovite obroke hrane i vode u skladu sa zdravstvenim standardima, rad, izobrazbu, stručnu pravnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, zdravstvenu zaštitu, dodir s vanjskim svijetom i boravak na otvorenom prostoru kaznionice odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno (čl. 14.), da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku (čl. 74.), da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurati vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine (čl. 76.), da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima, da mu se osiguravaju najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal dnevno, time da sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke, a ukoliko nije moguće udovoljiti zahtjevu zatvorenika za izuzećem nekih vrsta hrane, omogućiti će mu se da se o svom trošku opskrbi prehrambenim proizvodima u prodavaonici kaznionice, odnosno zatvora (čl. 78.), da kaznionica odnosno zatvor u skladu sa svojim mogućnostima organizira osnovnu i strukovnu izobrazbu i stjecanje dodatnih radnih vještima zatvorenika (čl. 91.), da se vrsta izobrazbe određuje programom izvršavanja, a ovisi o sposobnostima i sklonostima zatvorenika, trajanju kazne i drugim okolnostima značajnim za ostvarivanje svrhe izvršavanja kazne, te mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora (čl. 93.), da će kaznionica odnosno zatvor osigurati prostor i opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena, time da organizira različite vrste aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika, a njihovo se slobodno vrijeme organizira u likovnim, tehničkim, glazbenim, literarnim, dramskim, novinarskim, informatičkim i sličnim radionicama, raspravnim klubovima, vježbaonicama i tome slično te da će se zatvoreniku, prema mogućnostima kaznionice odnosno zatvora, omogućiti samoorganiziranje slobodnog vremena (hobby) na vlastiti trošak ako to ne narušava sigurnosti i red i ne ometa druge zatvorenike (čl. 96.), da će kaznionica odnosno zatvor opremiti knjižnicu dovoljnim brojem knjiga iz različitih područja, ukoliko nema knjižnicu organizirati će posudbu dovoljnim brojem knjiga iz mjesne knjižnice i osigurati će zatvoreniku, u skladu sa svojim mogućnostima, uvjete za tjelovježbu, šport i rekreaciju (čl. 97. i 99.), odnosno organizirati praćenje radijskog i televizijskog programa u skladu s kućnim redom (čl. 101.), da se zatvoreniku osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja te da će se zatvoreniku propisati lijekovi s osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za obvezno zdravstveno osiguranje u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (čl. 103.) te da zatvorenik ima pravo na posjete članova obitelji dva puta mjesečno i blagdanom u trajanju najmanje jedan sat (čl. 117.). Nadalje, odredbama PSSPZ-a, na koje se i tužitelj poziva, propisano je da se zatvoreniku osigurava zasebna postelja, posteljina i ormar za osobne stvari, da postelje moraju biti međusobno razmaknute najmanje 80 cm te da zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar (čl.4), da se prostorije u kojima borave zatvorenici moraju svakodnevno čistiti i uredno održavati, a da temperatura zraka u tim prostorijama u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22 °C danju i 15 °C noću (čl. 5), da se prostorija za dnevni boravak oprema na način koji omogućava zatvorenicima mjesta za sjedenje, pisanje, čitanje tiska i knjiga, praćenje televizijskog i radijskog programa te igranje društvenih igara (čl. 6) te da se zatvorenicima osiguravaju tri obroka hrane dnevno, dok se zatvorenicima koji rade poslužuje i dopunski, topli ili hladni obrok prema Tablici koja je prilog PSSPZ-a (čl. 7.). Odredbom čl. 30. Pravilnika je propisano da se, prema mogućnostima zatvora, uzimajući u obzir psihofizičke osobine pritvorenika, kao i njegove želje, pritvorenik smješta u sobu gdje je zajednički smještaj (najmanje 3 osobe) ili u jednokrevetnu sobu te da sobe za smještaj pritvorenika moraju ispunjavati prostorne, zdravstvene i higijenske uvjete. Odredbom čl. 154. st.1. Pravilnika propisano je da se pritvorenicima omogućava boravak na svježem zraku najmanje dva sata dnevno, dok je odredbama čl. 3.-4. Pravilnika određeno da se prema pritvoreniku mora postupati sukladno ratificiranim međunarodnim konvencijama, ustavnim i zakonskim odredbama koje reguliraju pravni status osobe lišene slobode prije pravomoćnosti sudske odluke i pritvor se mora izvršavati tako da se ne vrijeđa osobu i dostojanstvo pritvorenika, čuvajući njegovo tjelesno i duševno zdravlje, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i stegu u zatvoru.

8. Iako, dakle, po svojoj naravi izdržavanje kazne zatvora uključuje neizbježnu mjeru ograničenja ljudskih prava i osobnih sloboda te trpljenja, mjera i način na koji se to ograničenje vrši određene su gore navedenim propisima te su nadležne institucije dužne poštovati propisani minimum, a u suprotnom su odgovorni za nastalu štetu zatvoreniku u smislu čl. 1045. st. 1., čl. 1046. i 1100. ZOO-a.

9. Valja istaknuti i da je u predmetu Muršić protiv Hrvatske Europskog suda za ljudska prava izraženo stajalište da se, ukoliko raspoloživi prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m2 površine, nedostatak osobnog prostora smatra toliko ozbiljnim da dolazi do povrede čl. 3. Konvencije, osim ako tuženik dokaže da su kumulativno ispunjena tri uvjeta: da je smanjenje minimalnog prostora ispod 3 m2 kratkotrajno i povremeno, da u slučaju takvog smanjenja minimalnog prostora zatvorenik ima dovoljnu slobodu kretanja izvan sobe i da su mu dostupne prikladne aktivnosti izvan sobe i da ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta boravka u zatvoru. Ukoliko se radi o osobnom prostoru od 3-4 m2 po zatvoreniku, prostorni čimbenik i dalje je snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru, ali se u tom slučaju kod procjene je li povrijeđen čl. 3. Konvencije, mora vidjeti jesu li zatvorenicima omogućeni drugi oblici aktivnosti, kao vježbanje, sportske aktivnosti na otvorenom, dotok prirodnog svjetla i svježeg zraka, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja WC-a te usklađenost sa osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

10. Tužena se tako u ovom postupku može osloboditi odgovornosti za predmetnu štetu i ukoliko dokaže da je šteta nastala bez njene krivnje pri čemu valja reći da se ta krivnja sastoji u neosiguravanju propisanih minimalnih uvjeta za izdržavanje zatvorske kazne, kako je to prethodno navedeno.

11. Činjenica da je hrvatski zatvorski sustav prenapučen prema stavu ovog suda je notorna obzirom na nju u svojim odlukama jasno upućuje Ustavni sud RH, a i Pučki pravobranitelj u svom izvještaju. Međutim, prenapučenost i uvjeti boravka u zatvoru u Republici Hrvatskoj ipak se između tih zatvora razlikuju. U ovom je postupku među strankama nesporno da je tužitelj boravio u zatvoru u Zagrebu i to u Zatvoru u Zagrebu na V. i VII. odjelu u sobama 81, 117, 122 i 127.

12. Iz iskaza svjedoka ĐM danog na ročištu dana 9. svibnja 2024. proizlazi da je bio u istražnom Zatvoru u Remetincu 2022. i to od 4. siječnja do kraja ožujka. Bio je smješten na drugom ili trećem katu, sedmi odjel, soba 120. U sobi ih je bilo šest ili sedam, kreveti su bili na kat. Zahod je bio unutar sobe gdje su spavali i to čučavac odijeljen pregradom i leptir vratima. Može reći da su bila dva prozora, ali samo se jedan mogao otvoriti jer je jedan bio strgan. Grijanja je bilo tijekom dana, ali oko 19,00 sati ili 20,00 sati grijanje se gasilo. U sobi je bio i mali lavabo s toplom i hladnom vodom, a to je bilo unutar wc-a. U sobama se pušilo. Bio je u sobi cca mjesec dana, a ŽM je tijekom tog razdoblja bio u toj sobi. Izlazili su dva sata dnevno na šetnje u dvorište i to prije ili poslije ručka. U dvorištu nije bilo nikakvih sprava nego je samo bio stol za stolni tenis. Tuširanje je bilo jedanput ili dvaput tjedno, išlo se u posebnu sobu za tuširanje. Nije bilo nikakvih popratnih aktivnosti. Doktorica je išla dva puta na dan i dijelila lijekove, s time da su se lijekovi morali odmah popiti. Što se tiče pristupa liječniku, morao se napisati zahtjev i onda bi te pozvali drugi ili treći dan ovisno koliko je žurno. Kreveti su loši, sve je popucano, deke su stare i ofucane. U wc-u nema ventilacije. Sami su čistili i održavali wc, ako je bilo sredstava za čišćenje onda su dobili, a ako ne onda su posuđivali iz druge sobe. Obrok su jeli ili na krevetu ili na stolu jer je na stolu bilo mjesta samo za četvero ljudi što znači da su dvojica jela na krevetu. Stol je bio u istoj prostoriji gdje su spavali i održavali nuždu, a bio je udaljen od wc-a cca jedan metar. Voda za tuširanje je bila topla. Po noći je bilo hladno jer je prozor čitave noći morao biti otvoren jer ih je uvijek bilo šestero u sobi pa je zato bilo hladno po noći. U zatvoru je dobio COVID19, a tada je i tužitelj bio s njim u sobi. Nakon dva dana su ga maknuli iz sobe i to tek nakon testiranja. Stavili su ga poslije u jednu sobu koja je bila za jednoga, a tamo su stavili tri kreveta, to je bilo na četvrtom odjelu, i morali su hodati preko kreveta da bi uopće došli do wc-a. Ne zna je li tužitelj dobio COVID19 od njega ili od nekog drugog.

13. Iz iskaza svjedoka CM danog na ročištu dana 9. svibnja 2024. proizlazi da je bio u istražnom zatvoru u Zagrebu Remetinec tijekom 2022. i dijelio je ćeliju sa ŽM par dana. Ne može se točno sjetiti detalja. To je bio sedmi odjel. Bilo je dana kada je bilo sedam ili osam ljudi. Ćelije su uvijek bile maksimalno pune. Spavalo se u krevetima na kat koji su bili od željeza. Madraci su bili propali, federi su popucali. Deke su bile grube, nikakve. Deke su smrdile kao i jastuci. WC je bio unutar ćelije, bio je odvojen zidom visine cca 1,5 m, tu su se nalazila leptir vrata, lavabo je bio unutar wc-a s toplom i hladnom vodom. Bila su četiri prozora i pitanje kada se koji mogao otvoriti jer ako je krevet bio naslonjen na prozor ili ako je prozor bio neispravan moglo se otvoriti maksimalno dva. Grijanje skoro pa i nije bilo. U ćeliji je bio stol s dvije klupe, moglo je sjesti šest ljudi. Onaj čiji je krevet bio u blizini stola, on je sjedio i jeo na krevetu. Stol je bio daleko od zahoda maksimalno dva metra. Tuširanje je bilo jedan put ili dva puta tjedno, voda u 80 posto slučajeva nije bila topla. Šetnja je bilo dnevno dva sata na dvorištu, nije bilo nikakvih sportskih aktivnosti bio je samo stol za stolni tenis koji u 50 posto slučajeva nije funkcionirao jer ili nije bilo loptica ili nije bilo reketa. Nije bilo nikakvih drugih aktivnosti eventualno se jedan put mjesečno moglo posuditi knjigu. Prozori su bili čitavo vrijeme otvoreni budući da je bila pušačka soba. Za liječnika se moralo upisati u utorak ili u srijedu i onda bi došlo doktori za dan ili dva ovisno o hitnosti. Higijenske potrepštine što god su tražili nije bilo. Nije bilo niti sredstva za čišćenje zahoda, oni bi to kupili, ali to se ne može kupiti u kantini. S tužiteljem je bio na istom odjelu cca dva do tri mjeseca, s njim je išao u šetnju u dvorište. Tužitelj mu se žalio na zdravstvene probleme i na druge uvjete u zatvoru. Može reći da su se tuširali u sobama i to iznad čučavca su se polijevali vodom iz lavora. Čišćenje je bilo organizirano da su sami čistili sobu. Ne zna je li tužitelj dobio COVID19."

14. Sud vjeruje iskazima svjedoka jer su logični i životno uvjerljivi i sadržajno podudarni u bitnim dijelovima. Pod bitnim dijelovima ovaj sud podrazumijeva broja osoba u sobi odnosno napućenost sobe, namještenost (opremljenost) sobe i kvaliteta namještaja, pristup zdravstvenoj zaštiti te mogućnosti rekreacije.

15. Iz iskaza svjedoka BM danog na ročištu dana 18. ožujka 2025. proizlazi da Centar za dijagnostiku nije zatvor, nego posebno kazneno tijelo u koje osuđenici dolaze, a prije izvršavanja kazne, kako bi se obavila procjena te na temelju utvrđenih parametara u kojoj kaznionici, odnosno zatvoru će zatvorenik služiti kaznu. Njihov stručni tim se sastoji od liječnika opće prakse, liječnika psihijatra, psihologa, socijalnog radnika i pravnika. Može reći da je cjelokupni boravak u Centru za dijagnostiku podređen dijagnostičkoj obradi i psihologijskom testiranju i traje cca 30 dana. Što se tiče tužitelja može reći da je on došao kod njih u specifično vrijeme, dok je trajala COIVD pandemija, pa je prvotno bio smješten u COVID sobi sa još 7 zatvorenika i to dva dana od 28. listopada do 30. listopada, a od 30. listopada do 17. prosinca sa još 5 zatvorenika u samom Centru za dijagnostiku, dakle u običnoj sobi. To je bilo 2021. godine. Zatvorenička soba je veličine 21,10 m2, u njoj se nalazi sanitarni čvor koji je odvojen od ostatka prostorije jednim zidom visini 1,8 m, na kojem se nalaze tzv. leptir vrata. U samoj zatvoreničkoj sobi nalaze se četiri velika prozora od zida do zida, koje zatvorenici samostalno mogu otvarati i zatvarati i na taj način vršiti dotok svježeg zraka u prostoriju. Nalaze se kreveti na kat, koji se mogu dodavati, odnosno oduzimati, zavisno od broja zatvorenika u sobi. Također, nalazi se i jedan stol s dvije klupe, ormari i TV prijamnik. U samom sanitarnom čvoru nalazi se WC čučavac i umivaonik s toplom i hladnom vodom koji zatvorenici mogu koristiti 24 sata dnevno. Centar za dijagnostiku nema blagovaonicu i zatvorenici konzumiraju hranu u zatvoreničkim sobama na način da dobivaju tri obroka dnevno, a prema potrebi i odluci liječnika i četvrti obrok kalorijske vrijednosti 3000-3500 cal. Osim toga, zatvorenici mogu jedanput tjedno odlaziti u zatvorsku prodavaonicu i kupovati određene stvari ili hranu koja im je potrebna. Svakodnevno zatvorenici imaju pravo na boravak na svježem zraku u trajanju od 2 sata, koje provode na zatvorskom šetalištu na kojem se nalazi telefonska govornica, klupe, stol za stolni tenis i sprave za vježbanje. Također, na sredini se nalazi nadstrešnica gdje se zatvorenici mogu skloniti u slučaju kiše, ako žele ostati na svježem zraku. Također, zatvorenici imaju svakodnevnu mogućnost kontakata sa svojim odvjetnicima kroz telefonske razgovore ili osobne posjete neograničenog. Također, dva puta mjesečno imaju pravo na posjete i sa članovima svoje obitelji, a ukoliko se radi o zatvoreniku ocu mlt. djece, dodatna je posjeta svaki tjedan. Također, imaju mogućnost i video posjeta sa svojim obiteljima ukoliko su iz udaljenih mjesta ili drugih država. Zatvorenici koji žele, mogu dva puta mjesečno obavljati razgovore s dušobrižnikom koji dolazi u Centar za dijagnostiku. Vezano za zdravstveno stanje, navodi da se zatvorenici po samom dolasku, nakon smještaja u COVID sobu, odmah pregledavaju od strane njihovih liječnika te se utvrđuje zdravstvena sposobnost svakog zatvorenika te eventualno potrebe za daljnjim liječenjem. U njihovom Centru liječnici rade svakodnevno do 19 h i imamo liječnika opće prakse, psihijatra i stomatologa, a nakon toga, ukoliko ima bilo kakvih potreba, zatvorenika se s hitnom službom odvozi na liječenje u bilo koju bolnicu javnog zdravstva. Također, u zatvorskom sustavu imaju i zatvorsku bolnicu u koju upućuju zatvorenika ako je potrebno neko dodatno liječenje ili pak sami boravak na liječenju u samoj zatvorskoj bolnici. Neposredno prije nego što je došao na ovo ročište, izvršio je uvid u dokumentaciju koju imaju u Centru za dijagnostiku i nije utvrdio da bi se zatvorenik prituživao, bilo kome, službeniku ili upravitelju Centra za dijagnostiku na bilo kakve propuste ili postupanja, a također nije mu poznato da bi podnosio zahtjev za sudsku zaštitu nadležnom Županijskom sudu u Velikoj Gorici.

16. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da sadržano potvrđuje iskaze prethodno navedenih svjedoka u dijelu koji se odnosi na broja osoba u sobi odnosno napućenost sobe te namještenost (opremljenost) sobe.

17. Sud nije saslušao tužitelja temeljem čl. 265. st. 1. ZPP te je o tome donio raspravno rješenje dana 18. ožujka 2025.

18. Bez obzira što tužitelj nije saslušan predmetno nije odlučno za utvrđivanje činjenica te ne utječe na odgovornost tužene u ovoj pravnoj stvari. Ukazuje se da je takav stav sadržajno iznio Ustavni sud u Odluci posl. broj U-III- 579/2021 i U-III- 1808/2021 od 11. srpnja 2023.

19. Tužena, pak, prema ocjeni suda ničim nije dokazala suprotno opisanim iskazima svjedoka. Naime, iskaz svjedoka BM sadržajno potvrđuje iskaze prethodno saslušanih svjedok ĐM i CM. Nastavno, tužena ničim nije dokazala navode koje iznosi u odgovoru na tužbu, osobito glede okolnosti o mogućnostima kretanja zatvorenika u sobama, mogućnostima održavanja osobne higijene zatvorenika, pranja posteljine te nabavku higijenskih potrepština.

20. Iz preslike zdravstvenog kartona proizlazi da je tužitelju višekratno pružana medicinska skrb ali se ukazuje da ovaj sud nema stručnih znanja procijeniti je li ista bila adekvatna a niti jedna strana nije predložila medicinsko vještačenje. Čak i kada bi sud zaključio da je medicinska skrb bila adekvatna, samo za sebe ne može dovesti do odbijanja tužbenog zahtjeva niti umanjenja odgovornosti tužene za štetu.

21. Tužena je, pak, sama sudu jasno navela da je tužitelj u Zatvoru u Zagrebu boravio u sobama sa još jednom, tri, četiri ili pet osoba, a da su sobe u kojima je boravio bile površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m2, da se u njima nalazio namještaj (stol, metalni ormarić za odlaganje odjeće, krevet) koji sasvim notorno umanjuje mogućnost kretanja po sobi, da zatvorenici u tim sobama konzumiraju hranu i da je sanitarni čvor sa WC-om u tim sobama odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm (ne do stropa) kao i da je zatvorenicima omogućeno tuširanje svega dva puta tjedno, a boravak na svježem zraku svega dva sata dnevno pa je sud prethodno opisanom opisu boravka od strane saslušanih svjedoka koji su u bitnom suglasni i sa navodima tužene u cijelosti povjerovao.

22. Uredujući sudac je na ročištu dana 18. ožujka 2025. upoznao nazočne punomoćnike da je dok je bio odvjetnik službeno dolazio u Zatvor u Remetincu te da je kao viši sudski savjetnik bio u pratnji suca izvršenja prilikom obilaska Zatvora u Remetincu te da je neposrednim opažanjem prije cca 15 godina utvrdio kako izgledaju ćelije u Zatvoru u Remetincu.

23. Stranke su učinile nespornim da se površina i obujam ćelija u Zatvoru u Remetincu, a niti uređenje, od tada nisu bitno promijenili stoga navode da sudac može koristiti osobna saznanja koje je tada spoznao i uvidio.

24. Uredujući sudac je upoznao stranke da je vidio prosječnu ćeliju u kojoj je bilo nekad 3, a nekad i više kreveta na kat, s malim stolom, a da se WC nalazi u ćeliji odvojen zidom, ali taj zid nije išao do stropa, te su se mogli osjetiti neugodni mirisi iz WC-a. Također je sudac vidio prozore koji, po njegovom sjećanju, nisu bili veći od cca 0,5 m2. Ćelije su bile površine cca 20 m2, a stropovi su bili normalne visine, oko cca 2,5 m.

25. Stranke su učinile nespornim da otprilike tako izgleda ćelija u Remetincu, da su navedena utvrđenja ispravna, te su odustale od dokaza očevidom na licu mjesta.

26. Ukazuje se da su stranke na ročištu dana 18. ožujka 2025. navele da predlažu zaključiti glavnu raspravu temeljem stanja spisa, odustaju od eventualno neizvedenih personalnih dokaza saslušanja svjedoka, dakle razvidno je da su time odustale od bilo kakvih daljnjih dispozicija glede dokaznih prijedloga.

27. Sud je tako na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da je tužitelj bio smješten u sobama površine svega 21,10 m2 sa još sa još jednim, tri, četiri ili pet zatvorenika, da je u tim sobama bio smješten i namještaj (stol, stolice, kreveti), da su zatvorenici u sobama jeli svoje obroke, da se unutar tih soba nalazi i WC koji nije u potpunosti odvojen zidom niti vratima, da se unutar tog WC-a može koristiti i umivaonik te da su se mogli tuširati svega dva puta tjedno.

28. Na temelju utvrđenog, a osobito uzimajući u obzir da se oduzimanjem od utvrđene površine sobe prethodno opisanog sanitarnog čvora dobije površina od svega oko 2,80-3,30 m2 raspoloživog prostora po zatvoreniku, a što je ispod ili na donjoj granici prihvatljivog imajući u vidu praksu Europskog suda za ljudska prava te Konvencije pri čemu svakako treba imati na umu činjenicu da se radi o odraslim muškarcima različitih osobnosti i navika, što dovodi sasvim sigurno do povećanog stresa i napetosti kao i utvrđenja da se zatvorenička soba provjetrava jedino otvaranjem prozora, a da je WC, obzirom na broj osoba u sobi, u čestoj uporabi te je samo djelomično odvojen od ostatka sobe i provjetrava se kroz sobu, čime i neugodni mirisi i manjak privatnosti nedvojbeno mogu stvoriti nelagodu pri konstantnom boravku u takvoj sobi, u kojoj, valja naglasiti, zatvorenici dobivaju sve obroke, da je kretanje u sobi ograničeno stolom, stolicama, krevetima, da se tužitelj mogao samo dva puta tjedno istuširati što prema ocjeni suda ne odgovora higijenskim standardima odnosno svakako nije dostatno, posebno kada se u obzir uzme broj zatvorenika u sobi i to odraslih muškaraca, a pranje na umivaoniku unutar sanitarnog čvora u sobi također sasvim sigurno ne odgovara higijenskim standardima te mogućnost samo dva sata dnevno izbivanja izvan sobe na zatvorskom dvorištu radi šetnje, sud je nedvojbeno zaključio da je tijekom boravka tužitelja u ovom zatvoru (a koji je među strankama nesporno trajao čak 15 mjeseci) na štetu tužitelja grubo povrijeđen čl. 3. Konvencije kao i odredbe ZIKZ. Pri tome valja reći da se izbivanje tužitelja izvan sobe radi dijagnostičke obrade, telefonskih razgovora te posjeta prema stavu ovog suda ne može smatrati dostatnom i prikladnom aktivnosti izvan zatvoreničke sobe, osobito u situaciji kada tužena nije ničim dokazala da su ova izbivanja za tužitelja bila česta kao i da mogućnost bavljenja sportom ne može nadomjestiti nedostatak minimalnog osobnog prostora, osobito u situaciji kada tužena ničim nije dokazala da se tužitelj određenim sportom zaista i bavio.

29. Cijeneći, dakle, duljinu ovakvih kumuliranih povreda od ukupno 6 mjeseci i 21 dana, koji se očituje osim u nedostatku osobnog prostora, održavanja osobne higijene i u nedostatku odgovarajućih aktivnosti i uvjeta kojima bi se taj nedostatak kompenzirao, za što je odgovorna tužena, kao i utjecaj na tužitelja, koji je radi toga osjećao nelagodu i frustraciju o čemu je prema ocjeni suda i jasno i uvjerljivo iskazivao, a što mu je povrijedilo osobnost, sud je imajući u vidu čl. 1100. ZOO-a ocijenio da mu zbog tih povreda pripada novčana naknada i to u zatraženom iznosu od 4.000,00 EUR, koji iznos bi trebao biti satisfakcija tužitelju za prekomjernu nelagodu, patnju i trpljenje preko nužne mjere koju podrazumijeva izdržavanje zatvorske kazne.

30. Mjerodavni standard za ocjenu prava na nematerijalnu štetu i iznos zadovoljštine vezano uz smještaj u neodgovarajućim uvjetima ESLJP iznio je i u recentnim predmetima Hrnčić protiv Hrvatske (br. 53563/16, presuda od 29. rujna 2022.), Kopić protiv Hrvatske (br. 16789/19, presuda od 29. rujna 2022.) i Katanović i Mihovilović protiv Hrvatske (br. 18208/19 i 12922/20, presuda od 29. rujna 2022.). Tako je ESLJP u predmetu Hrnčić protiv Hrvatske zbog jedne (1) godine i devet (9) mjeseci smještaja u neodgovarajućim uvjetima podnositelju dosudio 7.600,00 eura naknade za nematerijalnu štetu, u predmetu Kopić protiv Hrvatske zbog četiri (4) godine i deset (10) mjeseci smještaja u neodgovarajućim uvjetima podnositelju je dosudio 12.500,00 eura, a u predmetu Katanović i Mihovilović protiv Hrvatske zbog mjesec dana smještaja u neodgovarajućim uvjetima ESLJP je podnositelju dosudio 1.400,00 eura naknade.

31. Imajući u vidu navedene predmete ESLJP-a, te činjenicu da je u ovome predmetu sud utvrdio da su tužitelju zbog nečovječnih i ponižavajućih uvjeta smještaja u Zatvoru u Zagrebu u kojem je boravio povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 23. i 25. Ustava, odnosno člankom 3. Konvencije, te sud smatra da je iznos dosuđene naknade primjeren i dostatan da podnositelj prestane biti žrtva povrede ustavne i konvencijske zabrane zlostavljanja.

32. Na dosuđeni iznos, tužitelju pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu od 25. studenog 2022. (dan nakon podnošenja zahtjeva ODO-u za mirno rješenje spora koji je među strankama nesporan), a temeljem čl. 1103. ZOO-a, po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

33. Sud je prigovor tužene radi prebijanja i prigovor prijeboja ovog potraživanja tužitelja sa njenim potraživanjem prema tuženiku ocijenio neosnovanim utvrdivši da je ovdje predmetna tražbina tužitelja tražbina naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja tužitelja te primjenom odredbe čl. 200. st.1. toč. 4. ZOO-a kojom je propisano da takva tražbina ne može prestati prijebojem, a čija je prema stavu ovog suda nedvojbena namjera onemogućiti nedopušteno ponašanje dužnika, u ovom slučaju tužene u nanošenju štete poput predmetne zatvorenicima poput tužitelja te osigurati pružanje stvarnog zadovoljenja oštećeniku kao ostvarenje primarnog cilja popravljanja nanesene neimovinske štete, koje ciljeve u slučaju prijeboja svakako ne bi bilo moguće ostvariti.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je, obzirom je u ovom sporu uspio, priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa) i to trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 32. toč. 1. Tarife, sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 13. veljače 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 9. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sastava podneska od 9. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife i zastupanja na ročištu 18. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, odnosno ukupno 1.050,00 EUR te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u navedenom iznosu i odlučeno kao u točki II. izreke.

35. Na dosuđeni trošak parničnog postupka tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate, temeljem primjene odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Stoga je valjalo presuditi kao u točki II. Izreke.

36. Zahtjev tužene za naknadom troškova ovog postupka ocijenjen je neosnovanim jer ista u ovom sporu nije uspjela pa je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Sudac

Berislav Zaninović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženoj po ODO Novi Zagreb