Poslovni broj Gž-1307/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika VG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Lovrinčević Šelamov, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja Grad Split, OIB 78755598868, Obala kneza Branimira 17, Split, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6306/2017-33 od 10. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6306/2017-33 od 10. prosinca 2020. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu na tuženika, vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ( kat. čest. zem. [katastarska čestica] ) Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za cijelo, pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška] izvrši upis prava vlasništva prednje navedene nekretnine na svoje ime za cijelo, uz istodoban izbris toga prava sa imena tuženika za cijelo, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.950,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10. prosinca 2020. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrena na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tužitelju – protutuženiku da nekretninu u vlasništvu tuženika- protutužitelja, označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ukupne površine 803 m2, ukloni zgradu, pomoćnu prizemnu građevinu, koja je u vještvu stalnog sudskog vještaka Zvonimira Rubića, ovl. inž. geod. od 21.11.2019. godine označena slovima A,B,L,K,J,I,A, površine 40 m2 i dio metalne konstrukcije od plastenika koja je u vještvu stalnog sudskog vještaka Zvonimira Rubića, ovl. inž. geod. od 21.11.2019. godine označena slovima H,M,N,E,F,G,H te da predmetnu nekretninu oslobođenu od osoba i stvari preda u isključivi i nesmetan posjed tuženiku - protutužitelju te mu se zabranjuje svako daljnje pačanje u nekretninu tuženika – protutužitelja, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tužitelj – protutuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tuženiku – protutužitelju trošak ovog postupka.“

2. Tuženik-protutužitelj (u daljnjem tekstu tuženik) pravovremeno je podnio žalbu pobijajući presudu suda prvog stupnja u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred drugim sucem.

2.1. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da sud proizvoljno i bez dokaza donosi zaključak kako je predmetno zemljište bilo predmet deposesije odnosno da bi prednik tužitelja-protutuženika (u daljnjem tekstu tužitelj) isto dobio od prednika tuženika kao zamjenu za zemljište deposedirano na predjelu [adresa] u [adresa]. Ističe da se predmetna nekretnina nigdje ne spominje u dokumentaciji te da je pogrešan zaključak suda, temeljen isključivo na zapisniku od 4.10.1988. u upravnom postupku, da bi predniku tužitelja to zemljište bilo dano na obrađivanje zbog oduzete nekretnine od strane Općine Split, a što da je u potpunoj suprotnosti s materijalnim dokazima iz koje proizlazi da postupak deposesije proveden na predjelu [adresa] u [adresa] nema nikakav značaj za predmetni postupak. Stoga da tužitelj predmetnu nekretninu nije stekao dosjelošću jer mu ne pripada pravo na posjed odnosno ne ispunjava uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer njegov posjed nije niti pošten niti istinit niti zakonit. Tvrdi da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine koju je stekao valjanim pravnim poslom i svoje pravo vlasništva upisao u zemljišne knjige dok tužitelj isto drži u posjedu bez valjane pravne osnove.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda kojima tuženik suprotstavlja vlastitu, selektivnu ocjenu dokaza sudskoj ocjeni dokaza i pravilnim utvrđenjima suda temeljenim na svim dokazima, pritom se pozivajući na sudsku praksu koja nije primjenjiva u konkretnim okolnostima pa predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], izgrađeno zemljište i vrt površine 803 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te da izvrši upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi, dok je tuženik postavio reivindikacijski protutužbeni zahtjev na predaju u posjed predmetne nekretnine.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da nije sporno da se tužitelj nalazi u posjedu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] ) upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], površine 803 m2, od čega 40 m2 predstavlja izgrađeno zemljište, a 763 m2 vrt, dok je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan tuženik,

- prema povijesnom izvatku iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] da je 10.1.1974. predmetna nekretnina upisana kao društveno vlasništvo, s pravom korištenja Općine Split te je 1997. kao vlasnik upisan tuženik,

- prema povijesnom izvatku iz zemljišne knjige da je 15.9.2009., na temelju prijavnog lista katastra Split i rješenja od 15.9.2009., evidentirana dioba čest. zem. [katastarska čestica] na čest. zem. [katastarska čestica] odnosno da je predmetna nekretnina nastala cijepanjem od čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

- da je predmetna nekretnina u katastarskom operatu označena kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a u načinu uporabe navodi se zgrada 40 m2 i vrt 763 m2 te je kao posjednik upisan tužitelj, dok je njegov prednik, otac MG bio upisan kao posjednik od 1997., a prethodno "V",

- da se rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, od 15.7.2009. stanje upisa čest. zem. [katastarska čestica] promijenilo na način da je umanjena površina nekretnine upisane na ime VG, a koje rješenje je donijeto po zahtjevu tuženika iz čega sud zaključuje da je tuženik bio upoznat sa činjenicom posjedovanja nekretnine od strane tužitelja kao i činjenicom upisanog posjeda tužitelja u katastarskom operatu,

- da se u naravi radi o zemljištu na kojem je sagrađen plastenik te je sudski vještak, nakon provedenog očevida, nekretninu koja je predmet postupka prikazao slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,A, (fotografije na strani 89 spisa) i naveo da ista odgovara katastarskoj čestici zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kao i zemljišnoknjižnoj čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 803 m2,

- da je tuženik predmetnu nekretninu stekao temeljem ugovora od 4.12.1970. kojeg su zaključili Poduzeće za izgradnju Splita i Poljoprivredni kombinat „Jadro“, a u kojem se navodi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], člankom II. je ugovorena cijena, a točkom 10. toga članka je ugovoreno da će „V“ nekretnine nastaviti koristiti na isti način sve dok ga Poduzeće za izgradnju Splita ne pozove dopisom na predaju određenih kompleksa zemljišta,

- da iz zapisnika u predmetu osiguranja dokaza od 24.10.1977. proizlazi da su na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] bili suvlasnici MG i EG koji su zemljište u površini od 1200 m2 stekli temeljem kupoprodaje od 15.8.1967. zaključene sa LG te da su svaki korisnici u površini od 600 m2,

- da iz rješenja o oduzimanju i predaji posjeda zemljišta Komisije za imovinsko pravne poslove Skupštine Split od 17.2.1978., proizlazi da su od ranijih vlasnika deposedirana zemljišta navedena u točki I. tog rješenja, među kojima se navodi i čest. zem. [katastarska čestica], te su dodijeljena na trajno korištenje Općini Split, a radi pripreme uređenja istih i izgradnje objekata kolektivne stambene izgradnje, uređenja terena oko tih objekata i izgradnje obodnih saobraćajnica nove stambene jedinice S-4 na predjelu „[adresa] u [adresa],

- da iz rješenja o eksproprijaciji Sekretarijata za opću upravu Općine Split, od 22.5.1978. proizlazi da je predmet eksproprijacije u korist Poduzeća za izgradnju Splita bila nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u vlasništvu i MG, te je točkom VIII. korisnik eksproprijacije bio obvezan prije rušenja zgrade prijašnjem vlasniku osigurati korištenje drugog stana, dok je točkom X. određeno kako će se nakon pravomoćnosti tog rješenja pokrenuti postupak sporazumnog određivanja naknade za ekspropriranu nekretninu,

- da su rješenjem Sekretarijata za opću upravu Općine Split od **.**.1978. CG i ŽG obvezani napustiti obiteljsku stambenu prizemnicu na adresi u [adresa] te je predati Poduzeću za izgradnju Splita, a istima su osigurani zamjenski stanovi i to MG stan površine 34,97 m2, za njega i suprugu sa troje djece, protiv kojeg su predloženici izjavili i žalbu, ali je ista odbijena rješenjem Sekretarijata za opću upravu Zajednice općine Split od 23.11.1978.,

- da je prema dopisu od 11.10.1982. i Ugovoru o vlastitom učešću radnika u rješavanju stambenih potreba od 5.11.1982., Ugovoru od 13.12.1982. i Aneksu br. 1 od 4.2.1983., tužitelj dokazao da je njegov otac MG participirao u kupnji većeg stana od onoga koji mu je bio dodijeljen,

- da iz zapisnika o usmenoj raspravi od 28.3.1979. proizlazi da se između Općine Split i dotadašnjih vlasnika zemljišta, a među kojima je i MG, pokušalo sporazumno odrediti naknada za oduzete nekretnine te je zaključen sporazum o naknadi temeljem kojeg je MG pripalo za 600 m2, za kulture i poboljšice iznos od 101.575,15 din, a koji primjerak zapisnika nije potpisan od strane svih prisutnih već od predstavnika Općine Split prezimena Č i M te su vidljiva još dva potpisa od kojih ni jedan nije MG,

- da se dopisom od 5.4.1979. nalaže prijenos sredstava sa računa po nagodbi od 28.3.1979., ali bez dokaza da su ova sredstva prenesena,

- da iz zapisnika o saslušanju od 4.10.1988. pred Odsjekom za imovinsko- pravne poslove Općine Split, proizlazi da je MG prednik tuženika uveo u posjed predmetne nekretnine 1978., jer je tada MG saslušan kao stranka u postupku izjavio: "Čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 222m2 i čest. zem. [katastarska čestica] u povr. od 270 m2 su društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Split a koje sam ja dobio od strane Općine Split cca 1978. na obrađivanje. Predmetno zemljište mi je dato na obrađivanje s obzirom da mi je na predjelu [adresa] oduzeto zemljište“, iz čega sud zaključuje da je MG u tom postupku priznat status stranke, a što da ne bi bio slučaj da se prednik tužitelja nalazio na nekretnini bez ikakve pravne osnove i da prednik tuženika nije bio upoznat sa činjenicom da nekretninu posjeduje prednik tužitelja.

6.1. Temeljem iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka OG, TG, BG i UG, prvostupanjski sud zaključuje da se tužitelj, a ranije i njegov pravni prednik, nalaze u posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina prije podnošenja predmetne tužbe, da u posjedovanju nisu bili uznemiravani niti im je itko osporavao pravo vlasništva do podnošenja predmetne protutužbe čime da je tužitelj dokazao da je zakonit, istinit i pošten posjednik predmetne nekretnine koju samostalno i preko svoga prednika drži u posjedu preko 40 godina, a koja je bila dodijeljena njegovom ocu kao naknada za ranije oduzeto zemljište na predjelu „[adresa] koje je obrađivao te da je tuženiku isto bilo poznato kao i činjenica da je tužitelj upisan kao posjednik predmetne nekretnine od 1.12.1997. tj. više od 20 godina prije podnošenja predmetne tužbe.

6.2. Temeljem prednjih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom da je predmetna nekretnina na dan 8.10.1991. bila upisana kao društveno vlasništvo, s pravom korištenja Općine Split to da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne može uračunati vrijeme posjedovanja proteklo prije navedenog datuma jer da je odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 - dalje: ZOVO) bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvari u društvenom vlasništvu bez obzira na činjenicu što je prednik tužitelja u posjed uveden 1978. Također i da članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV) propisuje da se u rok za stjecanje nekretnina koje su na dan 8.10.1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

6.3. Slijedom izloženog te pozivom na odredbu članka 159. stavak 4. i članka 130 stavak 1. ZV-a, prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev utvrđujući da je tužitelj osobno i preko svoga prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine kao dugogodišnji kvalificirani posjednik preko 40 godina, odnosno preko 27 godina otkako se uračunava vrijeme dosijedanja te odbija protutužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 162. stavka 1. ZV-a i obvezuje tuženika na naknadu parničnih troškova tužitelju primjenom odredbe članka 154. st. 1. u svezi članka 155. ZPP-a.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire u žalbi tuženik obzirom da pobijana presuda nema takve nedostatke zbog kojih ju nije moguće pravno ispitati.

8. Međutim, tuženik u žalbi osnovano ističe da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe članka 355. ZPP- a te se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da su ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosijedanjem na strani tužitelja.

9. Naime osnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud svoj zaključak da je prednik tužitelja imao valjanu pravnu osnovu za posjedovanje i korištenje predmetne nekretnine, tadašnje oznake čest. zem [katastarska čestica], čijom je diobom tek 2009. nastala predmetna čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 803m2, donosi temeljem izjave prednika tužitelja MG u upravnom postupku na zapisniku od 4.10.1988. gdje isti navodi da je dobio na korištenje nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] površine 222m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 270m2, na obrađivanje cca 1978. jer mu je na predjelu [adresa] oduzeto zemljište. Međutim, osim što prvostupanjski sud navedene nekretnine oznaka 199/3 i 199/4 ne dovodi u vezu sa nekadašnjom čest. zem [katastarska čestica] (od koje je nastala predmetna čest. zem [katastarska čestica]), također iste niti površinom ne odgovaraju predmetnoj čest. zem [katastarska čestica] te je indikativan i vremenski odmak od 10 godina od postupka deposedacije i eksproprijacije kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čiji je (su)vlasnik u površini od 600 m2 bio prednik tužitelja.

9.1. S druge strane, Sporazumom o naknadi, koji je zaključen na zapisniku 28.3.1979., a na kojem se kao stranka navodi i prednik tužitelja MG, prednik tuženika, Općina Split, obvezao se na isplatu naknade deposedirane čestice ... k. o. [katastarska općina] predniku tužitelja u iznosu od 101.575,15 din "za 600 m2 te za kulturu i poboljšice", te u točki II. stranke prihvaćaju navedenu naknadu koja će im biti isplaćena. Zapisnik o Sporazumu o naknadi od 28.3.1979. predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe članka 230. ZPP-a i dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi te je teret dokaza da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice na onome tko tvrdi suprotno. Tim više, na zapisniku od 28.3.1979. navodi se kako do sporazumnog određivanja naknade za suvlasnički dio E nije došlo radi čega će se spis dostaviti Općinskom sudu u Splitu, dok se u tom kontekstu ne spominje prednik tužitelja. Također je u prilog izvršenja Sporazuma o nakadi dostavljen i dopis financijskoj službi od 5.4.1979. te je na tužitelju teret dokaza da Sporazum nije bio realiziran.

9.2. Slijedom izloženog osnovani su navodi u žalbi tuženika da je činjenično stanje glede odlučnih činjenica ostalo nepotpuno utvrđeno te se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da bi prednik tuženika predmetnu nekretninu sadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 803m2 dao na korištenje predniku tužitelja 1978. u zamjenu za oduzetu nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 600 m2 obradive površine.

10. U odnosu na primjenu materijalnog prava, budući da je prema povijesnom izvatku iz zemljišne knjige pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja prednika tuženika Općine Split, valja imati u vidu i na odredbu članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV) kojom je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Budući da je utvrđeno da je tužitelj po svojem predniku u kontinuiranom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od 1978. to bi se pretpostavke za dosijedanje procjenjivale sukladno pravnim pravilima austrijskoga Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja su se primjenjivala na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46 - pročišćeni tekst) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 - dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. i bio u primjeni do stupanja na snagu ZV-a 1. siječnja 1997.

11. Također se ukazuje i na pravno shvaćanje te ustaljenu i dosljednu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja se razvila nakon donošenja odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetima L protiv [adresa], C protiv [adresa], Ž protiv Republike Hrvatske, u istovrsnim predmetima (primjerice u predmetima broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-1465/2017-2 od 24. rujna 2020., Rev-158/2017-2 od 7. svibnja 2019., Rev-2230/2017 od 27. travnja 2021., Rev-1559/2017 od 21. travnja 2021.), u kojima je zauzeto slijedeće pravno shvaćanje:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

12. Slijedom izloženog, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku na nedvojben i jasan način utvrditi je li predmetna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] ustupljena predniku tužitelja kao zamjena za oduzetu mu nekretninu kč. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] te posljedično tome kvalitetu i potrebno razdoblje posjedovanja imajući u vidu prednje navedeno materijalno pravo te ispitati primjenjivost iznesene sudske prakse glede uračunavanja vremena dosijedanja i prije 8.10.1991. obzirom na upis društvenog vlasništva u korist tadašnje Općine Split. Potom će, isključivo u okviru dokaznih prijedloga stranaka, sud prvog stupnja donijeti novu, zakonitu odluku o osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva te istom odlučiti i o troškovima postupka, sukladno članku 166. stavak 3. ZPP-a.

13. Iz navedenih razloga valjalo je uvažiti žalbu tuženika te pozivom na odredbu članka 370. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 24. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić